REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3342/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja R. Š. iz D. M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Ž., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2837/2017-2 od 16. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn-190/2016-44 od 30. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2022.
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2837/2017-2 od 16. svibnja 2019. u dijelu u kojem je potvrđena točka I., II. i III. presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj Pn- 190/2016-44 od 30. listopada 2017. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu presudom poslovni broj Pn- 190/2016-44 od 30. listopada 2017. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 347.662,85 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke, pod točkom II. izreke naložio je tuženiku plaćati tužitelju buduću izmaklu zaradu svaki mjesec u iznosu od po 3.507,76 kuna počevši od mjeseca kolovoza 2017. do zaključno rujna 2029. sa zateznim kamatama od dospijeća i to od 15.-og u mjesecu do isplate, a pod točkom III. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 81.697,97 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja 30. listopada 2017. do isplate.
2. Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž-2837/2017-2 od 16. svibnja 2019. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, a odbio je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovane.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika iz revizije, predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu te je tražio trošak odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike između invalidske mirovine i plaće koju bi ostvario da je radio te renta na ime izgubljene zarade.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj 30. kolovoza 2008. stradao u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika,
- da je prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 24. travnja 2014. kod tužitelja nastupila trajna djelomična radna nesposobnost odnosno profesionalna radna nesposobnost uz preostalu radnu sposobnost,
- da su na već postojeći poremećaj zdravstvenog stanja, ozljede i posljedice ozljeda iz predmetne prometne nesreće bile okidač (''trigger'') koji je doveo do novog stanja tako da je tužiteljevo prethodno zdravstveno stanje bitno pogoršano, a nastale su i nove tegobe koje nisu u neposrednoj uzročnoj vezi s ranijim oboljenjem i što je sve dovelo do trajnog djelomičnog gubitka radne sposobnosti,
- da je tužitelj upućen u invalidsku mirovinu uz ocjenu da je njegova radna sposobnost trajno smanjena za više od 50 % prema zdravom osiguraniku,
- da tužitelj više nije sposoban obavljati poslove svog zanimanja – raditi kao profesionalni vozač,
- da je visina štete utvrđena prema državnom prosjeku Republike Hrvatske koji je objavio Državni zavod za statistiku (neto prosječna plaća u odjeljku za kopneni prijevoz i cestovni transport).
9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni primjenom odredbe čl. 1088. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), čl. 1089. st. 3. i čl. 1095. st. 2. ZOO.
10. Revident u reviziji opisno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP koja je počinjena pred drugostupanjskim sudom kada navodi da se sud uopće nije izjasnio o dosuđenju visine naknade štete prema državnom prosjeku.
11. Uvidom u žalbu tuženika utvrđeno je da je tuženik u žalbi osporavao pravo tužitelja na naknadu štete na ime razlike između plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i invalidske mirovine izračunate prema državnom prosjeku Republike Hrvatske sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku umjesto prema podacima za Županiju Osječko-baranjsku.
12. Drugostupanjski sud se nije očitovao u pobijanoj odluci o navedenom žalbenom navodu pa kako je riječ o žalbenom navodu od odlučnog značenja jer isto može utjecati na visinu dosuđene naknade štete, drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.
13. U dijelu revizijskih navoda kojima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja kada navodi da nisu s punom sigurnošću razdvojene bolesti i ranija prometna nesreća te posljedice nesreće za koju odgovara tuženik, da je tuženik dokazao da je tužitelj u mirovinu otišao isključivo zbog bolesti te da mirovina nije dodijeljena zbog nesreće nego iz drugih razloga od prije, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
15. U ponovljenom će postupku drugostupanjski sud će otkloniti opisanu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, uzimajući u obzir gore navedeno.
16. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
17. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
