REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3502/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-3586/21-2 od 15. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-407/17-42 od 29. listopada 2021., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je ovom sudu podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-3586/21-2 od 15. lipnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-407/17-42 od 29. listopada 2021.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženice, predlažući isti odbaciti kao nepotpun i nedopušten.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, postavljajući predmetno pitanje tuženica prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u nižestupanjskim odlukama. Naime, u postupku koji je prethodio revizijskom, utvrđeno je kako tuženica nije vodila precizne evidencije radnog vremena tužitelja pa su slijedom navedenog nižestupanjski sudovi predmetne sporne činjenice utvrdili na temelju iskaza tužitelja i svjedoka. Podredno, valja reći i to da niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje ovoga nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava, pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnima“ u smislu njihove dokazne snage.
4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
5. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a.
Zagreb, 22. studenog 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
