REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1491/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., OIB: … , koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u S., protiv tuženika O.-O. v. d.o.o., Z., OIB: … , radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1000/18-2 od 18. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-274/17 od 25. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1000/18-2 od 18. prosinca 2018. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj Pr-274/17 od 25. svibnja 2018. odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje nedopuštenom odluku o redovitom otkazu ugovora o radu br. 945/17 od 17. veljače 2017., utvrđenje da joj nije prestao radni odnos kod tuženika te vraćanje tužiteljice na rad na njeno ili drugo odgovarajuće radno mjesto.
2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž R-1000/18-2 od 18. prosinca 2018. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, dok je pod točkom II. izreke odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu i prvostupanjsku presudu tako da sud prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovnu odluku.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidentice u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revidentica. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.
8. Vezano za revizijski navod da se sud nije osvrnuo na žalbene navode da prvostupanjski sud pri odlučivanju nije uzeo u obzir odredbe o tzv. zakonskim kriterijima (trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja), valja poći od tužbe tužiteljice u kojoj je tužiteljica navela da njeno radno mjesto nije bilo ukinuto zbog prestanka potrebe obavljanja radnih zadataka te da je tuženik bio dužan voditi računa o navedenim kriterijima već pri odlučivanju da tužiteljici ne ponudi ugovor o radu za drugo radno mjesto. Dakle, iz činjeničnih navoda tužbe, a niti tijekom postupka, ne proizlazi da je tužiteljica tvrdila da prilikom otkazivanja ugovora o radu tuženik nije poštivao zakonske kriterije te da je bilo još radnika na istom radnom mjestu tužiteljice (poslovođe skladišta) kojima je poslodavac otkazao ugovor o radu, a s kojima bi ju tuženik bio dužan uspoređivati te u odnosu na koje bi primjenom zakonskih kriterija tužiteljica imala prednost u odnosu na nekog drugog radnika, a što bi predstavljalo odlučnu činjenicu o kojoj bi se drugostupanjski sud bio dužan očitovati već je tvrdila da je te kriterije tuženik bio dužan uzeti u obzir prilikom odlučivanja hoće li joj ponuditi ugovor o radu za neke druge poslove.
8.1. Sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud u obrazloženju odluke treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja iz čega proizlazi da sud nije dužan odgovoriti na sve već samo na one žalbene navode koji su od odlučnog značenja. Stoga, kako tužiteljica u tužbi i tijekom postupka nije niti tvrdila da ju je tuženik propustio uspoređivati s drugim radnicima koji bi eventualno radili na radnom mjestu poslovođe skladišta, tada žalbeni navod da je tuženik trebao uzeti u obzir sve kriterije za sve radnike u radionici uključujući i radnike koji sada obavljaju poslove ukinutog radnog mjesta poslovođe skladišta nije od odlučnog značaja za odluku ovoj pravnoj stvari pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju opisno ukazuje tužiteljica kao niti povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Osim toga, radi tužiteljice se napominje da Zakon o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 i 127/17, dalje u tekstu: ZR) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju više ne propisuje da poslodavac može donijeti odluku o otkazu samo ako radnika ne može zaposliti na nekim drugim poslovima kao što je to propisivao raniji ZR.
8.2. Nadalje, valja reći i to da tužiteljica tvrdnju da je tuženik bio dužan uzeti u obzir sve radnike u radionici pri odlučivanju o tome kome će dati otkaz, tužiteljica je prvi puta iznijela tek u žalbi, a prema čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi nije dopušteno iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze osim one koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka što u konkretnoj situaciji nije slučaj.
8.3. Jednako tako tvrdnju da je svojom odlukom tuženik spolno diskriminirao tužiteljicu, tužiteljica je prvi istakla tek u reviziji pa tu činjenicu revizijski sud ne može uzeti u obzir pri odlučivanju jer prema odredbi čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti. Budući da tužiteljica iznosi novu činjenicu radi utvrđenja činjeničnog stanja, a ne činjenicu koja se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka navedenu činjenicu sukladno citiranoj odredbi ovaj sud nije niti mogao razmatrati.
9. U dijelu revizijskih navoda kojima tužiteljica u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja kada navodi da nije prestala potreba za radom tužiteljice, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno reviziju podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužiteljice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, utvrđenje da radni odnos nije prestao i vraćanje na posao.
11. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme radila na radnom mjestu poslovođe skladišta II u radionici S. (S.),
- da je 17. veljače 2017. tuženik donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu u kojoj je navedeno da je zbog ukidanja radnog mjesta tužiteljica postala tehnološki višak, a da je do ukidanja radnog mjesta došlo zbog smanjenja obima poslova i prihoda zbog čega je tuženik donio novi Pravilnik o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta sukladno novonastaloj situaciji,
- da su 29. listopada 2014. tuženik i Sindikat hrvatskih željezničara potpisali ugovor o radnopravnoj zaštiti radnika od poslovno uvjetovanog otkaza te da su utvrđeni razlozi za donošenje otkaza, utvrđeni su kriteriji pri formiranju liste tehnološkog viška i pravo na otpremninu,
- da iz sistematizacije radnih mjesta od 14. listopada 2016. proizlazi da u radionici S. (S.) nije predviđeno radno mjesto poslovođe skladišta, a u toj radionici ukinuta su 3 radna mjesta od kojih je jedno radno mjesto na kojem je radila tužiteljica,
- da je dio poslova koje je obavljala tužiteljica preuzeo drugi radnik koji ih je obavljao uz svoje poslove,
- da se u zadnjih 5 godina smanjio obujam poslova u radionici S. (S.) za 50%,
- da je provedeno savjetovanje sa Sindikatom hrvatskih željezničara te da iz dopisa Sindikata upravi tuženika od 25. siječnja 2017. ne proizlazi da se Sindikat izričito protivio otkazu tužiteljici.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da je otkaz iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR dopušten jer je tuženik dokazao opravdani razlog za otkaz s obzirom na to da je prestala potreba za obavljanje poslova koje je obavljala tužiteljica kroz samostalno radno mjesto.
13. Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi efikasnije organizacije i uspješnijeg poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovom slučaju, poslove određenog radnog mjesta rasporedi na druge radnike, budući da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta (poslovi radnog mjesta tužiteljice) kod poslodavca i dalje obavljaju, ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su poslovi raspodijeljeni na druga radna mjesta odnosno druge radnike, jest prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla odnosno u konkretnom slučaju rada tužiteljice uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom (tako i u Rev-90/21 od 13. travnja 2022., Revr-97/17 od 31. siječnja 2018. i dr).
14. Budući da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, utvrđene okolnosti da je tuženik poslove koje je obavljala tužiteljica rasporedio na druge radnike, opravdavaju shvaćanje da je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici upravo korištenjem navedenog autonomnog prava i u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja te da je imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz, odnosno da otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dan suprotno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.
15. Dakle, činjenica da su poslovi tužiteljičinog radnog mjesta preraspodijeljeni na druge zaposlenike, samo po sebi ne dovodi do zaključka da nije prestala potreba za obavljanje posla koje je do tada obavljala tužiteljica. Sve to upravo upućuje na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici.
16. Slijedom navedenog odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici je opravdana i donesena u zakonito provedenom postupku pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.
17. Nadalje, valja reći i da se revidentica neosnovano poziva na odluku revizijskog suda broj: Revr-648/07 od 22. travnja 2009. budući da je ona donesena u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer za razliku od ovog konkretnog slučaja, u tom predmetu, nije utvrđeno da je prestala potreba za radom tužiteljice niti je njezin posao raspoređen na druge već zaposlene radnike nego joj je ugovor otkazan zbog toga što je bila lošiji radnik od ostalih radnika.
18. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
