REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1577/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S. K. M. iz Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika A.-Z. d.o.o., Z., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici D. H. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-528/2018-2 od 12. prosinca 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1639/17-23 od 11. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-528/2018-2 od 12. prosinca 2018. odbija se kao neosnovana.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-1639/17-23 od 11. listopada 2018. pod točkom I. izreke prihvatio je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila utvrđenje nezakonitom i nedopuštenom odluku o redovitom-poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 21. srpnja 2017. te je pod točkom II. izreke naložio tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neisplaćenih plaća za razdoblje od 12. listopada 2017. do 1. ožujka 2018. bruto iznos od 45.168,98 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke. Pod točkom III. izreke odredio je prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika s 28. veljače 2018. sudskim raskidom ugovora o radu, pod točkom IV. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u visini od osam prosječnih mjesečnih plaća koje bi radnica ostvarivala tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu u ukupnom bruto iznosu od 77.206,93 kuna, dok je pod točkom V. izreke naložio tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.375,00 kuna.
2. Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj: Gž R-528/2018-2 od 12. prosinca 2018. pod točkom I. izreke prihvatio je žalbu tuženika te je preinačio prvostupanjsku presudu tako da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, pod točkom II. izreke naložio je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.406,25 kuna, a pod točkom III. izreke je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka i preostali dio traženog troška tuženika u iznosu od 1.800,00 kuna.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz svih revizijskih razloga, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio navode iz revizije, predložio je reviziju odbiti te je zatražio naknadu troška odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Iako revidentica navodi da reviziju podnosi iz svih revizijskih razloga što obuhvaća i bitne povrede odredaba parničnog postupka, revidentica nije sukladno čl. 386. ZPP-a određeno navela niti jednu povredu odredaba parničnog postupka zbog kojeg podnosi reviziju, a niti iz revizije proizlazi da opisno ukazuje na počinjenje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. Revizijske navode da nikakvi kriteriji nisu postojali prije donošenja odluke o otkazu, a da je točka IV. (kriterija) nevjerodostojna i naknadno sastavljena dokumentacija revidentica nije iznosila u žalbi protiv prvostupanjske presude, već ih je prvi puta iznijela tek u reviziji.
8.1. Budući da iz tog razloga nije žalbom pobijala prvostupanjsku presudu, sukladno članku 385. stavak 2. ZPP-a, iz tog razloga više nije moguće pobijati drugostupanjsku presudu.
9. U dijelu revizijskih navoda kojima tužiteljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja tvrdnjom da je netočan navod suda da su kriterije zajednički utvrdili tuženik i radničko vijeće (što uostalom proizlazi iz samih kriterija na stranici 135 spisa), valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno reviziju podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužiteljice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.
10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu smatrajući otkaz iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 i 127/17, dalje u tekstu: ZR) nedopuštenim jer tuženik osim kriterija koje je sam propisao, nije dokazao da je poštivao kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR.
11. Odlučujući o žalbi tuženika, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev zaključujući da iako je radno mjesto samostalnog referenta ljudskih resursa ukinuto, ti su se poslovi nastavili obavljati. Međutim, sud zaključuje da je tuženik donio odluku o otkazu poštujući odredbu čl. 115. st. 2. ZR, ali je utvrdio i dodatne kriterije pri čemu je autonomno pravo poslodavca odrediti kojim će kriterijima dati prednost.
12. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR i čl. 115. st. 2. ZR.
13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.
14. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.
15. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
16. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.
17. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
