REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 5058/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.-M. n. d.o.o., V., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici H. Ž. i R. Ž., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. Ž. i R. Ž.,

V., protiv tuženika N. Š. iz V., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici M. T. i S. T., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. T. i S. T., V., radi brisanja zemljišnoknjižnog stanja i uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1641/19-2 od 30. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-225/18-16 od 18. siječnja 2019., u sjednici održanoj 22. studenog 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1641/19-2 od 30. travnja 2019. i presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-225/18-16 od 18. siječnja 2019. kao i odluke o parničnim troškovima u tim presudama i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci o troškovima.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Varaždinu presudom poslovni broj P-225/18-16 od 18. siječnja 2019. sudio je:

„I/ Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi kupoprodajnog ugovora od 28.5.2013., zaključenog između prodavateljice V. B. iz P. OIB … i tuženika N. Š. iz V., OIB …, kao kupca i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u Pl. 7709 k.o. V. (u osnivanju), čkbr. 6687/2 – oranica V. sa 1309 m2, kako je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji od 28.5.2013., tako da se briše pravo vlasništva s imena tuženika uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja A.-M. n. d.o.o. V., OIB ….

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed čkbr. 6687/2 – oranica V. sa 1309 m2, upisana u Pl. 7709 k.o. V. (u osnivanju), u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.875,04 kn sa zateznom kamatom tekućom od 18.1.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-1641/19-2 od 30. travnja 2019. odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti.

3. Tako je suđeno u sporu radi brisanja prava vlasništva s imena tuženika uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, te predaje nekretnine u posjed tužitelju. Tužitelj je svoju tužbu temeljio na tvrdnji da je od B. A. kupio nekretninu čkbr. 6687/2 Ugovorom od 12. lipnja 2012., u kojemu su stranke ugovora navele kako je ista identična 1/8 dijela stare čkbr. 4652 – oranica V. u V. sa 1 ral i 717 čhv, upisana u z.k.ul. 966 k.o. V. K. suda u V. i bila je izvanknjižno vlasništvo prodavatelja, a ta je nekretnina identična čkbr. 6687/2, koja se sastoji od puta sa 409 m2 i oranice sa 900 m2, upisane u posjedovni list 7643 k.o. V., kao i da je tužitelj u posjedu nekretnine. S druge strane tuženik je istu nekretninu kupio od B. V. iz P. 17 temeljem Ugovora od 28. svibnja 2013., te se uknjižio kao vlasnik čkbr. 6687/2 – oranica V. sa 1309 m2, upisana u z.k.ul. 7709 k.o. V. (u osnivanju), temeljem rješenja zemljišnoknjižnog suda broj Z-2723/13 od 29. svibnja 2013.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19) radi materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja naznačenih u reviziji. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev.

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu jer naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

6. Revizija je osnovana.

7. Postupajući po odredbi čl. 392.a. st. 2. ZPP, presuda je ispitana u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo radi pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni radi kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

8. Presuda je donesena u sporu radi brisanja prava vlasništva s imena tuženika uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja. Tužitelj je svoju tužbu temeljio na tvrdnjama navedenim u toč. 3. ovog obrazloženja.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- tužitelj je kao kupac s prodavateljem B. A. sklopio Ugovor od 12. lipnja 2012., radi kupnje nekretnine čkbr. 6687/2, a u ugovoru je navedeno kako je ista identična 1/8 dijela stare čkbr. 4652 – oranica V. u V. sa 1 ral i 717 čhv, upisana u z.k.ul. 966 k.o.

V. K. suda u V. i čini izvanknjižno vlasništvo prodavatelja, a da je ta nekretnina identična čkbr. 6687/2, koja se sastoji od puta sa 409 m2 i oranice sa 900 m2, upisane u posjedovni list 7643 k.o. V.;

- tuženik je istu nekretninu kupio od B. V. temeljem Ugovora od 28. svibnja 2013., te se tuženik uknjižio kao vlasnik čkbr. 6687/2 – oranica V. sa 1309 m2, upisana u z.k.ul. 7709 k.o. V. (u osnivanju), temeljem rješenja zemljišnoknjižnog suda broj Z- 2723/13 od 29. svibnja 2013., a u posjedu predmetne nekretnine je tuženik;

- Kotarski sud V. je temeljem molbe od 13. srpnja 1954. B. A. dopustio uknjižbu prava vlasništva na cjelokupnom dijelu nekretnine M. B., M. J., H. M., M. D., M. V., M. J., L. I., M. M., A. Š., M. N. i M. S., koja se sastoji od 1/8 dijela čkbr. 4652 – oranica V. u V. sa 1 ral i 717 čhv, upisane u z.k.ul. 966 k.o. V., jer je B. A. stekao 1/8 dijela spomenute nekretnine temeljem Kupoprodajnog ugovora od 31. svibnja 1954. a u posjedovnom listu broj 7643 Područnog ureda za katastar V. kao posjednik upisan B. A. iz V., dok je prema posjedovnom listu br. 2302, čkbr. 4652 iz z.k.ul. 966 k.o. V. rasparcelirana u kčbr. 6687/1 i 6687/2;

- prema zapisniku od 05. svibnja (bez navođenja godine) sudu je pristupila Ž. Z. u ime majke V. B. iz V., i tražila izviđajni postupak u pogledu čkbr. 6687/1, jer je istu majka kupila od S. N., S. S., S. Lj. i S. M. ugovorom od 29. kolovoza 1963. i stupila u posjed, pa predložila da se ispravi upis u zk na način da se cijela čkbr. 6687/1 – oranica V. sa 1154 m2 upiše kao vlasništvo za korist V. B., rođene B. iz M., sada iz V., i što je sud i usvojio dana 07. svibnja 1982. da bi darovanjem od 17. siječnja 1990. V. B. rođ. B., darovala Ž. Z. čkbr. 6687/1, a ugovorom o prodaji od 05. svibnja 2007., Biserka Đurić prodala tužitelju čkbr. 6687/1 u 1/2 dijela, dok je rješenjem O- 208/13-6 od 22. veljače 2013. ostavitelja Z. Ž. naslijedila je B. Đ., pa ova i nekretninu upisanu u z.k.ul. 2302 k.o. V. – čkbr. 6687/1 u 1/2 dijela prodaje tužitelju temeljem ugovorom od 4. ožujka 2013., dok je zapisnikom zemljišnoknjižnog odjela Suda od 11. listopada 2012. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige utvrđeno kako je novonastala čkbr. 6687/2 k.o. V. identična cijeloj čkbr. 6687/2, upisanoj u z.k.ul. 7709 k.o. V. (u osnivanju), sa upisanim vlasništvom V. B. te da upisani vlasnici u z.k.ul. 2302 k.o. V. (u osnivanju) u naravi uživaju čkbr. 6687/2, dok je vanknjižni vlasnik B. A. preko pedeset godina uživao čkbr. 6687/1, upisanu u z.k.ul. 7709 k.o. V., koju je prodao tužitelju, te je rješenjem suda odlučeno da se čestice nove oznake upisane u z.k.ul. 1582 preoblikovane zemljišne knjige imaju upisati na jednake dijelove u korist tužitelja i Ž. Z.;

- mjerničkim vještačenjem utvrđeno je u ovom predmetu kako zemljišnoknjižni odjel nije upisao već upisanog suvlasnika predmetne nekretnine B. A. i u nove zemljišne knjige, te je ovaj ostao upisan kao suvlasnik samo u staroj zemljišnoj knjizi, a kao vlasnica novoformiranih čestica upisana je S. Lj. iz V., da bi 29. kolovoza 1963., S. N., S. i Lj. prodali svoje suvlasničke dijelove od po 1/8 dijela ranije čestice 4652 kupcu V. B. iz P. i temeljem tog ugovora z.k. odjel ovog suda je novonastalu čkbr. 6687/2 otpisao iz dosadašnjeg Pl. 2302 k.o. V. (u osnivanju) i prenio u novi Pl. 7709 k.o. V. (u osnivaju) i kao vlasnicu upisao V. B. iz P. te je Ž. Z. 1982. u ime majke V. B. zatražila da se temeljem Ugovora od 29. kolovoza 1963., V. B. upiše kao vlasnica i na čkbr. 6687/1, a čemu je sud udovoljio, te nije izvršeno brisanje njezina vlasništva na čkbr. 6687/2. a B. A. pri tome ostaje dalje upisan u starom z.k.ul. 966 k.o. V. kao suvlasnik u 1/8 dijela te stare čestice, iako je on bio vlasnik novoformirane čkbr. 6687/2;

- svjedok Đ. B. je potvrdila kako je posjedovala čkbr. 6687/1, a B. A. susjednu 6687/2, te je na očevidu u postupku, uz prisustvo svjedoka, stranaka i mjerničkog vještaka, B. A. pokazao kako se radi o nekretnini koju sada drži u posjedu tuženi, a koja je dijelom ograđena ogradom i na kojoj se nalazi nasad voćaka, dok svjedokinja Đ. B. potvrđuje da je njezina baka V. B. držala u posjedu susjednu nekretninu čkbr. 6687/1;

- saslušana kao svjedok, V. B. je navela kako nije srodstvu sa Ž. Z., niti je za čkbr. 6687/2 sklapala bilo kakve pravne poslove, već je istu stekla darovanjem od svekra V. J., ali je upisana vlasnica imala i prije prijavljeno prebivalište na P. 16, a svjedokinja na P. 17 dok je svjedok R. Š. tvrdio kako je V. B. pokazala tuženiku cijelo područje kao svoje vlasništvo, te nije znala pokazati granice nekretnine koju prodaje, odnosno među, nego je predala gruntovni izvadak i podatak iz katastra;

- upisana vlasnica V. B. sa adresom P. 16 je pokojna, što je potvrđeno i iz podataka iz gruntovnice kada se dostava poziva za nju vratila s naznakom da je umrla, dok saslušana svjedokinja nije bila upisana kao vlasnica, obzirom na različitu adresu i okolnost da i svjedok tuženika navodi kako ova nije znala pokazati točno područje nekretnine koja je predmet spora.

10. Imajući na umu navedena utvrđenja drugostupanjski sud je (kao i prvostupanjski) ocijenio da je riječ o višestrukom otuđenju nekretnine te je u rješenju spora primijenio odredbu čl. 125. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZVDSP ukoliko je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva, dok prema odredbi čl. 125. st. 2. ZVDSP brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed.

11. Obrazloženje se temelji na shvaćanju da je u ovom sporu riječ o specifičnoj brisovnoj tužbi na koju je ovlaštena osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, a tužitelj je dokazao da je on takav stjecatelj, jer i sam tužitelj suglasno sa prodavateljem B. A. navodi kako je upravo ovaj tužitelju prodao predmetnu nekretninu temeljem zapisnika na listu 33 spisa na kojeg se u svome iskazu svjedok poziva. Upravo u tome zapisniku identificira se kao upisana vlasnica i V. B., jer da se radi o greški u identifikaciji, pa je izvršen upisa tužitelja i njegova prednika. Tužitelj je, postupajući s povjerenjem u ovakav zapisnik suda, kupio nekretninu od upisanog prednika, polazeći od utvrđene pogreške u identifikaciji nekretnine, koju je pogrešku utvrdio sud. S druge strane tuženik je dolazio kod tužitelja sa željom da kupi nekretninu, te je na očevidu 17. listopada 2018. svjedok B., kojemu sud osnovano poklanja vjeru, iskazao kako je tuženiku kada je ovaj došao sa željom da kupi nekretninu, rekao da je to već prodano, ne spominjući tužitelja, što po pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, povezano sa okolnošću različite adrese svjedokinje V. B. u zemljišnim knjigama i ugovoru o prodaji, iz čega je sud zaključio da nije postojala dobra vjera na strani tuženika. Stoga je prihvaćen zahtjev tužitelja na brisanje upisa tuženika, uz predaju iste nekretnine u posjed temeljem čl. 162. ZVDSP.

12. Tuženik je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude te je naznačio više pravnih pitanja od kojih je samo u odnosu na drugo pitanje ispunjen kriterij dopuštenosti revizije.

13. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi važnosti navedeni samo primjerice. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. Prvim pitanjem tuženik pita radi li se o institutu višestrukog ugovaranja otuđenja iz čl. 125. Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima u slučaju kada su dvije različite osobe kao stjecatelji zaključili pravni posao kupoprodaje iste nekretnine ali ne od istog prodavatelja, već od dva različita otuđivatelja, pri čemu je tužitelj kupovao nekretninu kao izvanknjižno vlasništvo zaključivši ugovor s osobom koja nikad nije bila upisana kao vlasnik a tuženik je zaključio s osobom koja je bila upisan kao vlasnik premda po ocjeni suda to nije bila. S tim u vezi postavio je i pitanje ima li osoba koja je kupovala nekretninu kao izvanknjižno vlasništvo pravo na pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 125 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno ima li pravo zahtijevati uknjižbu svojeg prava vlasništva kako je navedeno u toj odredbi.

14.1. U odnosu na navedeno pitanje nije naznačen razlog važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa glede tog pitanja nisu ispunjene formalne pretpostavke dopuštenosti revizije.

15. Revizija je dopuštena i osnovana u odnosu na drugo pitanje koje glasi:

„Ima li aktivnu legitimaciju za podnošenje brisovne tužbe protiv tuženika upisanog kao vlasnika u zemljišnim knjigama osoba koja nikada nije bila upisana kao vlasnik nekretnine na koju se odnosi tužbeni zahtjev u zemljišnim knjigama, i čiji pravni prednik također nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama?

Ima li tužitelj kao podnositelj brisovne tužbe pravo tužbenim zahtjevom tražiti da se uspostavi prijašnje stanje kakvo je bilo prije tuženikovog upisa prava vlasništva u zemljišne knjige i to na način da se tužitelja upiše kao vlasnika iako tužitelj niti njegov prednik nikada nisu bili upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama?“

15.1. U reviziji je navedeno da se pitanje odnosi na odredbu čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZoZK), te da je važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP, jer je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odlukama broj Rev-152/10 od 8. siječnja 2013., Rev-792/95 od 21. ožujka 2001., Rev-1430/2000 od 30. rujna 1986., ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

16. Odredba čl. 129. st. 1. ZoZK glasi: Nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. 17. U odnosu na drugo naznačeno pitanje i primjenu odredbe čl. 129. ZoZK revizijski sud je već zauzeo pravno shvaćanje u odluci broj Rev-152/10 od 8. siječnja 2013.:

„Prema odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZVDSP), vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dosadašnjeg vlasnika usmjereno na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije.

Prema odredbi čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96 – dalje: ZZK) nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno.

Dakle, tužitelj kao kupac koji nije upisan u zemljišne knjige, ne može se osnovano pozivati na povredu knjižnog prava u smislu citirane odredbe čl. 129. ZZK. Stoga polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova da tužitelj nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora nije izvršio uknjižbu u zemljišnim knjigama u smislu odredaba ZVDSP, time je prema zaključku drugostupanjskog suda preuzeo rizik da određena prava stekne treća osoba.“ (tako i u više odluka revizijskog suda).

18. Pobijana presuda se temelji na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH, pa je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjena odredba čl. 129. ZZK.

18.1. Pri tome je sud u primjeni odredbe čl. 129. ZZK pošao i od pogrešnog shvaćanja da je u ovom sporu riječ o višestrukom otuđenju nekretnine uređenom u odredbi čl. 125. st. 1. ZVDSP prema kojoj, kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Navedena odredba se odnosi na situaciju kad više osoba sklopi s jednim te istim otuđivateljem pravni posao radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine. U ovom slučaju su tužitelj i tuženik sklopili ugovore o kupoprodaji s raznim otuđivateljima.

19. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi su propustili, polazeći od sadržaja tužbe, utvrditi sve odlučne činjenice, pa nije moguće preinačiti pobijanu presudu.

20. Stoga je valjalo po čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom vijeću prvostupanjskog suda.

21. Treće naznačeno pitanje kojim tuženik pita mogu li se u postupcima podnošenja brisovne tužbe te razmatranja načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige sudovi ograničiti na ispitivanje savjesnosti jedne ugovorne strane u postupku ili su dužni ocjenjivati savjesnost i druge strane u sporu nije važno za rješenje spora s obzirom na razloge iz toč. 19-21 ovog obrazloženja.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari pa je valjalo ukinuti i odluku o parničnim troškovima i predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

23. S obzirom na to da je ukinuta odluka protiv koje je podnesena revizija i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 22. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.