REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4663/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj. – V. & partneri u S., protiv tuženika S. c. T. d.d. T., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-494/2019-2 od 3. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-428/18 od 23. travnja 2019., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika od 10. travnja 2018. broj 41/18 kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu broj 413/14 sklopljen između stranaka 1. veljače 2014., odnosno zahtjev za vraćanje tužitelja na posao kod tuženika, na radno mjesto zapovjednika plovnog objekta.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. alineja 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je pobijanu presudu preinačiti, a podredno ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP, ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Upravo suprotno, izreka presude nije nerazumljiva, a u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o svim činjenicama odlučnim u primjeni odredbe članka 115. stavak 1. alineja 1. te stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR).
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na posao.
9. U ovom stupnju postupka i dalje je sporno je li predmetni poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu utemeljen na zakonu i kao takav dopušten.
10. Tužitelj smatra da se tuženik pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije rukovodio kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR, a niti je na pouzdan način utvrdio je li tužitelja moguće rasporediti na druge poslove odnosno obrazovati ga ili osposobiti za poslove drugog radnog mjesta. Zaključno, ističe da je otkaz ugovora o radu nezakonit i zbog toga što se tužitelj prije otkazivanja ugovora o radu nalazio na bolovanju, pa tuženiku nije bilo dopušteno dok god tužitelju traje bolovanje otkazivati mu ugovor o radu.
11. U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili:
- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu zapovjednika plovnog objekta, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2014.,
- da je tuženik 10. travnja 2018. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja,
- da je tuženik prije otkazivanja proveo postupak savjetovanja o namjeravanoj odluci sa sindikalnim povjerenikom koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća kojemu je dostavljena sva relevantna dokumentacija, a na koju se u zakonskom roku nije očitovao,
- da je tužitelju ugovor o radu otkazan nakon što je tuženik 22. veljače 2016. donio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta po kojemu je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu tužitelja (sa dva na jednog), tako da je tužitelj ostao neraspoređen, nakon što je tuženik utvrdio i primijenio kriterij trajanja radnog odnosa, starosti, obvezama uzdržavanja koje terete radnika te dodatnim kriterijem uspješnosti na poslu,
- da tuženik nije mogao pronaći neko drugo adekvatno radno mjesto za tužitelja niti ga je, imajući na umu da ima samo 6 razreda osnovne škole, mogao obrazovati ili osposobiti za poslove drugog radnog mjesta,
- da je tužitelj prije nego što mu je otkazan ugovor o radu pretrpio ozljedu na radu, pa je tuženik, sukladno postojećem ugovoru o radu, po povratku tužitelja na posao dao nalog da isti nastavi obavljati poslove koje je obavljao prije ozljede unatoč smanjenju broja izvršitelja, koje poslove je tužitelj obavljao sukladno uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti do 30. rujna 2016.,
- da na tužiteljevo rano mjesto, nakon spornog otkaza, nitko nije zaposlen, da je tužitelj u zakonskom roku podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, nakon čega je u roku zatražio sudsku zaštitu.
12. Na temelju navedenih utvrđenja, a polazeći od toga da je autonomno pravo tuženika kao poslodavca organizirati poslovanje na način koji on smatra za sebe najboljim, sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da su se u okolnostima konkretnog slučaja (gospodarske poteškoće, ukidanje određenih radnih mjesta odnosno smanjenje broja izvršitelja na pojedinim radnim mjestima) ostvarile pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju iz članka 115. stavak 1. ZR. Sudovi su pritom cijenili okolnost da je tuženik, u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR, dokazao opravdanost otkaznog razloga, s obzirom na to da je zbog opravdanih (organizacijskih) razloga smanjen broj izvršitelja tužiteljevog radnog mjesta, a odluku o tome kojeg će od dva radnika na tom radnom mjestu zadržati tuženik je donio rukovodeći se kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR.
13. Osim što tužitelj revizijom drugostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što ne predstavlja dopušteni revizijski razlog (argumentum a contrario iz članka 385. stavak 1. ZPP), on u reviziji iznosi ocjenu nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu zbog činjenice što se u vrijeme donošenja sporne odluke nalazio na bolovanju. Kako tu činjenicu nije uzeo u obzir prvostupanjski sud, jer je ista iznesena protivno odredbi članka 299. stavak 2. ZPP, takvu (novu) činjenicu ne može razmatrati niti ovaj sud.
14. Odredbom članka 115. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, ekonomskih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu), pri čemu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
15. Imajući na umu činjenicu da je tuženik zbog organizacijskih razloga smanjio broj izvršitelja na tužiteljevom radnom mjestu, da je prednost ostanka dana radniku M. D., jer je isti stariji od tužitelja, ima dulji radni staž i obvezu uzdržavanja dvoje djece (dok tužitelj ima obvezu uzdržavanja jednog djeteta), što tužitelj revizijskim navodima ne dovodi u pitanje, onda je tuženik dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, slijedom čega je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 115. stavak 1. i 2. ZRS.
16. U situaciji kada tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je kod tuženika postojalo neko konkretno slobodno mjesto na koje ga se moglo zaposliti, niti dokazuje za koje druge poslove ga se moglo obrazovati ili osposobiti za rad s obzirom na njegovu stručnu spremu, znanje i iskustvo, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik nije u mogućnosti zaposliti tužitelja na nekom drugom radnom mjestu.
17. Slijedom navedenoga, kako je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, na temelju odredbe članka 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.
