REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 90/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L., iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K., H. i V. iz V., protiv tuženika M. d.o.o., N., OIB …, kojeg zastupa D. C., odvjetnik u V., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknadi štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-829/2021-2 od 19. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-46/2018-76 od 28. siječnja 2021., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-829/2021-2 od 19. listopada 2021., odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"A Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik M. d.o.o. N., OIB: …, dao tužitelju N. L. iz V., OIB: …, Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. svibnja 2018. uručene po Javnom bilježniku S. T. iz V., zapisnikom broj OU-119/2018-1 od 15. svibnja 2018.

II. Raskida se ugovor o radu sklopljen između tužitelja N. L. iz V., OIB: … i tuženika M. d.o.o. N., OIB …, s danom 21.6.2018.g.

III. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. N., OIB …, da tužitelju N. L. iz V., OIB … na ime naknade štete isplati iznos od 86.940,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka tekućom od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku M. d.o.o. N., OIB …, da tužitelju N. L. iz V., OIB … naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u roku od 8 dana.

B Tužitelj se obvezuje tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 20.950,00 kuna u roku od 8 dana.".

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-829/2021-2 od 19. listopada 2021., odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, odbio je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, te je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog svih razloga iz čl. 385. st. 1. t. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači pobijanu presudu.

4. 1. U odgovoru na reviziju tuženik pojašnjava da je povod za donošenje pobijane odluke direktora tuženika da od tužitelja zatraži predaju ključeva, je taj što je direktorova kćer M. M. (također zaposlenica u pravnoj osobi tuženika) 2. svibnja 2018. direktoru tuženika rekla da se povećani račun za plin odnosi upravo na predmetni stan u potkrovlju, a što je na ona upravo toga dana saznala od tužitelja, a što je bio jasan znak da je tužitelj uselio u stan (ili eventualno osoba kojoj je tužitelj to omogućio) jer je jedino tužitelj imao ključeve stana, a ujedno i jasan znak da je tužitelj prekršio radnu obvezu da stan čuva do zaključenja kupoprodajnog ugovora s T. L., te da je s obzirom na te činjenice posve je logično da je direktor tuženika već sljedeći dan 3. svibnja 2018.g. zatražio od tužitelja da mu preda ključeve svih neprodanih nekretnina u stambenoj zgradi u ….

4. 2. Tuženik je predložio reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. 1. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. 2. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava utvrđeno činjenično stanje i preocjenjuje po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje treba reći da sukladno čl. 385. st. 1. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno preispitivati činjenična utvrđenja i ovaj sud takve revizijske navode ne može uzeti u obzir.

7. 3. Uz to je, a vezano na navode o počinjenoj bitnoj povredi postupka, za navesti i to da se revizija iscrpljuje u osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja, koje se odnosi na vrijeme saznanja za počinjenje teške povrede radne obveze, na to je li njegova kćerka kupila predmetni stan, odnosno je li ona vlasnica toga stana i je li joj on u takvoj situaciji mogao predati ključeve toga stana, te u davanju vlastite ocjene provedenih dokaza, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Naime, nižestupanjski sudovi su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pravilno odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te su za iznesene zaključke dali uvjerljive i logične razloge na temelju kojih određenih dokaza su uzeli za utvrđenu svaku činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza su poklonili vjeru, a kojim nisu i zašto, te su pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

9. Stoga sud takve revizijske navode u skladu s čl. 386. u vezi s čl. 392.a st. 1. ZPP- a i čl. 385. st. 1. ZPP-a nije mogao uzeti u obzir.

10. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sudski raskid ugovora o radu, te naknada štete.

11. Tužitelj, tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da njegovo postupanje nije opravdan razlog za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu, u smislu čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR).

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27.ožujka 2014. tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika kao poslodavca na radnom mjestu izvršnog direktora,

- da je tuženik tužitelju dana 15. svibnja 2018., izvanredno otkazao Ugovor o radu iz razloga što tužitelj neopravdano nije predao tuženiku ključeve stana S14 u vlasništvu poslodavca, da mu nije dozvolio izvršiti pregled predmetnog stana, da se uselio u stan bez dozvole i znanja poslodavca, te da je izvršio promjenu projektne dokumentacije,

- da je odluku o otkazu tužitelj primio 15. svibnja 2018.,

- da je tužba podnesena u roku sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR,

- da je prema obrazloženju odluke o otkazu Ugovora o radu tuženik naveo da je za prvu povredu radne obveze neopravdanu nepredavanje ključeva stana S14 u vlasništvu poslodavca i nalog da mu dozvoli izvršiti pregled stana tuženik doznao 3. svibnja 2018.,

- da nije sporno da je tog dana tuženik tražio od tužitelja predaju ključeva neprodanih stanova, pa tako i stana S14, a o čemu je sastavljen i zapisnik o primopredaji ključeva od 3.svibnja 2018., a kojem sastavu zapisnika su nazočili i tužitelj te direktor tuženika,

- da je u zapisniku konstatirano da je tužitelj izjavio da je u stan uselila njegova kćer T. L., pa da je iz tog razloga odbio dozvoliti pregled stana, kao i da se na poštanskom sandučiću nalazi naljepnica L.,

- da je tužitelj odbio potpisati zapisnik uz navod da se mora savjetovati sa odvjetnikom,

- da je u tijeku postupka tužitelj naveo da je tek 3.svibnja 2018. direktno rekao direktoru da je u stan uselila njegova kćer T.,

- da nije točan navod tužitelja da je direktor tuženika u predmetu Općinskog suda u V. P.. 10/18 rekao da je tužitelj uselio u stan u 3 mjesecu 2018., jer da to ne proizlazi iz tog predmeta,

- da je nesporno utvrđeno da su kćerka tužitelja i tuženik sklopili kupoprodajni ugovor 15. listopada 2015., na temelju kojeg je tuženik kupio zemljište u vlasništvu kćeri tužitelja, a na kojoj nekretnini je i izgrađena predmetna zgrada u kojoj se sporni stan S14 nalazi, s time da su stranke preuzele obvezu sklapanja ugovora o kupoprodaji stana nakon što on bude izgrađen, da je dio cijene trebao biti isplaćen i prijenosom stambenog prostora površine 133,50 m2 zajedno sa parkirnim/garažnim mjestom od 11 m2 u podzemnoj garaži i spremištem od 4,6 m2 u podzemnoj garaži, a sve to temeljem zasebnog kupoprodajnog ugovora koji će se sklopiti kad stan bude izgrađen,

- da je među stranaka nesporno da takav naknadni ugovor još uvijek nije sklopljen,

- da je krajem travnja 2018. tužitelj ponudio na sklapanje ugovor direktoru tuženika, a sa čijim sadržajem se direktor tuženika nije složio i da je tada došlo do međusobnih sporova između tužitelja, odnosno njegove kćeri i tuženika,

- da tuženik nikada nije dao nalog, niti odobrenje da se bilo tužitelj, bilo njegova kćer usele u predmetni stan, a što proizlazi i iz navoda same kćeri i tužitelja,

- da je sam tužitelj iskazao da je tek pri primopredaji ključeva 3. svibnja 2018., direktoru rekao da je kćer uselila u taj stan,

- da iz iskaza stranaka, a naročito iz zapisnika o primopredaji od 3. svibnja 2018., a što su potvrdile i same stranke te svjedoci G. I., D. C., M. M., F. C. proizlazi da tužitelj nije predao ključeve stana S14 i da nije dozvolio pregled stana, da ugovor o kupoprodaji nije sklopljen sa T. L., a koja obveza je preuzeta ugovorom od 15. listopada 2015.,

- da zapisnik o primopredaji tog stana T. L. nije sačinjen, te da taj stan još uvijek upisan na tuženika,

- da stranke vode postupak radi smetanja posjeda i sklapanja ugovora o kupoprodaji.

11. 1. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan iz razloga što su utvrdili da je otkaz dan u zakonskom roku od 15. dana od dana saznanja za počinjenje teške povrede radne obveze, da je tuženik kao poslodavac dokazao da dvije povrede navedene u Odluci o otkazu ugovora o radu predstavljaju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a radi čega je zaključio da te okolnosti predstavljaju objektivni gubitak povjerenja poslodavca u tužitelja te da ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je i bez obzira na te povrede radni odnos moguće nastaviti, zbog čega su zaključili da su se ispunili svi uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu propisan odredbom čl. 116. ZR-u.

11. 2. Naime, imajući u vidu da je tužitelj bio zadužen za predaju ključeva stanarima koji su kupili stanove i za zaključenje zapisnika o primopredaji stanova, zaključili su da tužitelj nije imao opravdanog razloga odbiti nalog poslodavca da mu preda ključeve stana S14., i da mu dozvoli pregled tog stana, te da je odbijanjem predaje ključeva predmetnog stana S14., te nedozvoljavanjem pregleda tog stana, tužitelj počinio težu povredu radne obveze, čime je zasigurno izgubljeno povjerenje poslodavca u njega, a da se ista povreda može podvesti i pod čl. 11.5. Pravilnika o radu tuženika, iz kojeg slijedi da se osobito teškom povredom radne obveze smatra bezrazložno odbijanje naloga i uputa nadređenog, a da se u konkretnom slučaju radi upravo o tome.

12. Slijedom navedenoga odbili su istaknuti prigovor prekluzije za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu, zahtjev za proglašenje nedopuštenim predmetnog otkaza Ugovora o radu i tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadu štete.

13. U revizijskoj fazi postupka i dalje je sporan istaknuti prigovor prekluzije za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu, te osnovanost zahtjeva za utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu, osnovanost sudskog raskida ugovora o radu i naknada štete.

14. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR-u propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

15. 1. Pravilno je, prema shvaćanju ovoga suda, po nižestupanjskim sudovima otklonjen i prigovor prekluzije za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu. Naime, suprotno tvrdnji revidenta i po ovome sudu, prema stanju spisa, za povrede koje se tužitelju stavljaju na teret direktor tuženika je imao saznanja unutra zakonskog roka od 15 dana, a u kojem roku je i donio Odluku o otkazu ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 116. st. 2. ZR-u.

15. 2. U odnosu na revizijske navode tužitelja, koji se iscrpljuju u osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja vezano za saznanje tuženika o povredama radne obveze koje su mu stavljene na teret, (s obzirom da je tužitelj nesporno bio zadužen za predaju ključeva stanarima koji su kupili stanove i za zaključenje zapisnika o primopredaji stanova), jedino je trenutak saznanja tuženika za odbijanja naloga poslodavca da da mu dozvoli pregled tog stana, te odbijanje predaje ključeva predmetnog stana S14., (za koji još uvijek nije zaključen kupoprodajni ugovor i za koji je tuženik u zemljišnim knjigama i upisan kao njegov vlasnik), je jedino relevantno vrijeme za koje se veže saznanje za navedene povrede, te se ono ne može se protezati na vrijeme prije nego je poslodavac-tuženik zatražio (dao nalog) predaju ključeva predmetnog stana i pregled istog, pa prije nego je tuženik zatražio da mu omogući pregled toga stana, a što se sve nesporno odvijalo 3. svibnja 2018., (kada je direktor tuženika zatražio od tužitelja predaju ključeva stana S14, a tužitelj je odbio izvršiti navedenu primopredaju ključeva i onemogućio je direktoru pregled stana) tuženik nije ni mogao znati za odbijanje tužitelja za postupanje po navedenom nalogu tuženika, te je tuženik tek tada i mogao znati za odbijanje tih naloga, a ne i ranije jer mu takav nalog ranije nije ni dan.

15. 3. Stoga je unutar zakonskog roka od 15 dana iz čl. 116. st. 2. ZR-u tuženik pravovremeno tužitelju otkazao ugovor o radu, dok tuženik, neosnovano, pozivajući se na pogrešnu primjenu te odredbe samo daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza, pa i u odnosu na taj prigovor valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

16. Pravilno su, prema shvaćanju ovoga suda, nižestupanjski sudovi ocijenili da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa jer je utvrđeno da je bez zapisnika o primopredaji nekretnine, bez zaključenog valjanog kupoprodajnog ugovora za taj stan i znanja poslodavca useljen predmetni stan, pri čemu je nebitno o kome se radi, a činjenica da je tužitelj odbio predati ključeve stana S14 i činjenica da poslodavcu nije dozvolio pregled stana dostatni su razlozi za otkazivanje Ugovora o radu, jer tužitelj nije smio raspolagati predmetnim stanom, pogotovo što je njegova radna obveza bila da čuva stan, pa se i predaja stana prije zaključenja kupoprodajnog ugovora i prije potpisivanja primopredajnog zapisnika ukazuju kao teške povrede radne obveze. Stoga takvo postupanje tužitelja ima značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a vezano uz koje postupanje tužitelja je tuženik izgubio povjerenje u njega kao radnika, pa su se ostvarile pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 125. st. 1. ZR-u.

17. Zbog navedenog, ne postoji revizijski razlog zbog kojeg je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

18. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 22. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.