Posl. br. 9 Povrv - 83/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, na temelju prijedloga sudske savjetnice Azre Budalice, u pravnoj stvari tužitelja I.-S. HR d.o.o., OIB: …., C., kojeg zastupa punomoćnik P. B.1-, odvjetnik u odvjetničkom društvu B.2. & partneri, odvjetnik u V., protiv tuženika A. D.1. d.o.o. za ugostiteljstvo i turistička agencija, OIB: …., D.2. kojeg zastupa punomoćnica N. S., odvjetnica u D.3., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 22. studenog 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv – 1716/2021 od 01. ožujka 2022, kojim se nalaže tuženiku A. D.1. d.o.o. za ugostiteljstvo i turistička agencija, OIB: …, D.2. da tužitelju I.-S. HR d.o.o., OIB: …., C. namiri tražbinu u iznosu od 14.630,66 kuna (četrnaesttisućašestotridesetkunaišesdesetšestlipa) / 1.941,82 eura (tisićudevestočetrdesetjedaneuroiosamdesetdvacenti)[1] uvećanu za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 27. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka sadržane u tom platnom nalogu u ukupnom iznosu od 1.437,50 kuna (tisućučetristotridesetsedamkunaipedesetlipa)

/ 190,79 eura

(stodevedeseteuraisedamdesetdevetcenti) uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 02. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je toč.8.1. Ugovora o usluzi sklopljen 20.5.2021. između tužitelja-protutuženika i i tuženika-protutužitelja ništetan i da ne proizvodi pravne učinke.

II. Dužan je tužitelj-protutuženik naknaditi tuženiku-protututužitelju troškove ovog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

III. Nalaže se tuženiku A. D.1. d.o.o. za ugostiteljstvo i turistička agencija, OIB: ….., D.2., da naknadi tužitelju I.-S. HR d.o.o., OIB: …, C. troškove postupka

u

iznosu

od

5.875,00

kuna

(pettisućaosamstosedamdesetpetkuna)

/

779,75

eura

(sedamstosedamdesetdeveteuraisedamdesetpetcenti) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2022., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj – ovrhovoditelj ustao je s ovršnim prijedlogom na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika – ovršenika 29. prosinca 2021. zbog isplate novčanog iznosa od 14.630,66 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Kako ovršenik nije podmirio svoje dugovanje, ovrhovoditelj je predložio da se donese rješenje o ovrsi kojim se nalaže tuženiku da ovrhovoditelju isplati iznos od 14.630,66 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče kako je to prethodno navedeno te da mu naknadi trošak ovršnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik je uložio pravodoban prigovor protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojem je naveo da ga pobija u cijelosti. Također, naveo je da prema ovrhovoditelju nema iskazanih dospjelih dugovanja ni po kojem osnovu. Istaknuo je da je nejasno temeljem čega tužitelj tereti tuženika za iznos od 14.63066 kuna, posebno jer je tuženik pismeno otkazao poslovnu suradnju s tužiteljem 18. lipnja 2021.

3.1. Općinski sud u D. se rješenjem pod poslovnim brojem Povrv – 54/2022 od 18. ožujka 2021. oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti prethodno navedenog rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u D. kao stvarno i mjesno nadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

3.2. Trgovački sud u D. je rješenjem pod poslovnim brojem Povrv - 58/2022 od 06. svibnja 2022. stavio izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz D., br. Ovrv – 1716/2021 od 01. ožujka 2022. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3.3. U daljnjem tijeku postupka Trgovački sud u D. je rješenjem pod poslovnim brojem Povrv - 58/2022 od 07. lipnja 2022. utvrdio da je postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut i da će se nastaviti nakon što pravni sljednik tuženika preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari ili kad ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini.

3.4. Trgovački sud u D. je rješenjem pod poslovnim brojem Povrv - 83/2022 od 02. kolovoza 2022. nastavio postupak prekinut pravomoćnnim rješenjem Trgovačkog suda u D. pod posl. br. 9 Povrv - 58/2022 od 07. lipnja 2022.

4.1. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je podneskom od 26. svibnja 2022. naveo da su tužitelj i tuženik 20. svibnja 2021. sklopili Ugovor o usluzi kojim je u članku 7. Općih uvjeta poslovanja trajanje ugovora određeno na rok od tri godine, a da je u članku 8. ugovoreno pravo tužitelja na paušalni iznos naknade štete u visini od 30% preostalog iznosa naloga u slučaju prijevremenog raskida ugovora od strane kupca. Također, naveo je da je tuženik ugovor raskinuo prije isteka njegovog trajanja, odnosno 15. lipnja 2021., da tužitelj ima pravo na paušalni iznos naknade štete u visini od 30% preostalog iznosa naloga, odnosno u konkretnom slučaju iznos od 14.630,66 kuna. Istaknuo je da je navedeni obračun tuženiku izdan računom SR 21004451/100/1 od 19. srpnja 2021., s sve prema vrijednosti narudžbe za razdoblje od dana raskida ugovora 15. lipnja 2021. do dana do kojeg je ugovor sklopljen odnosno do 20. svibnja 2024. Nadalje, naveo je da je tuženiku predmetni račun dostavljen najkasnije dopisom od 15. rujna 2021., a da je obaviješten i odvjetničkom opomenom od 08. listopada 2021. Predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos od 14.630,66 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadni troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.437,50 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te da mu naknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Nadalje, tužitelj je na pripremnom ročištu od 30. rujna 2022. naveo da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o isporuci toaletnih potrepština, a vezano za odredbu članka 8. Općih uvjeta poslovanja, ista se odnosi na račune koji nisu plaćeno, odnosno u ovom predmetu spora nije plaćeno od lipnja 2021. do svibnja 2024. u ukupnom iznosu od 48.768,75 kuna, pa da 30% od tog iznosa predstavlja utuženi iznos.

4.2. Tuženik je podneskom od 30. rujna 2022. podnio protutužbu, u kojem je naveo da tužitelj svoje potraživanje temelji na ništetnoj odredbi Ugovora o usluzi i to člankom 8. točka 1. i da je razvidno da se zahtjev za isplatu temelji na potraživanju iz budućeg vremena, i to nakon što je otkazan ugovor. Također, naveo je da je predmetni Ugovor o usluzi protivan odredbama članka 53. Zakona o zaštiti potrošača te da je članak 8. točka 1. Općih uvjeta poslovanja suprotna odredbama članka 350. u svezi s člankom 470. Zakona o obveznim odnosima. Također, naveo je da prema odredbi članka 350 stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane činidbe i da je prema odredbi članka 470. Zakona o obveznim odnosima ništetna odredba ugovora o ugovornoj kazni u slučaju raskida ugovora. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud donesen presudu kojom će utvrditi da je članak 8. točka 1. Ugovora o usluzi od 20. svibnja 2021. ništetan i da ne proizvodi pravne učinke te da obveže tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4.3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u podnesku od 02. studenog 2022. između ostalog, naveo da se predmetno potraživanje odnosi na ugovorenu naknadu štete uslijed prijevremenog raskida Ugovora o usluzi, a koji iznos naknade štete je ugovoren člankom 8. stavak 1. Općih uvjeta poslovanja i da je tom odredbom jasno je ugovoren način obračuna iznosa naknade štete. Također, naveo je da se odredbe Zakona o zaštiti potrošača i to članak 53. koji definira pojam nepoštene ugovorne odredbe nisu primjenjivi na konkretan slučaj. Nadalje, naveo je da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe članka 350. i članka 470. Zakona o obveznim odnosima, pa predlaže da sud odbije protutužbeni zahtjev te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku isplata iznosa naknade štete.

5. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: izvod otvorenih stavaka od 23. prosinca 2021. (list spisa 7 i 50), e - mail korespondenciju između prokurista tuženika i tužitelja od 18. lipnja 2021. (list spisa 22), karticu komitenta za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (list spisa 23), račun broj SR21004451/100/1 od 19. srpnja 2021. (list spisa 49), dopis tužitelja tuženiku od 15. rujna 2021. (list spisa 51), Ugovor o usluzi od 20. svibnja 2021. sa Općim uvjetima poslovanja (list spisa 52 – 53), odvjetnički dopis tuženiku od 08. listopada 2021. (list spisa 54), izvadak iz sudskog registra (list spisa 55 – 57), pregledao presudu Visokog trgovačkog suda pod posl. br. Pž – 8687/2021 od 10. veljače 2015. (list spisa 90 - 92 i 100 - 102) te odluku pod posl. br. P - 4906/2011 (list spisa 93 – 95 i 103 - 105).

Sud nije saslušao svjedoke B. D., A. H. i M. V. na okolnost ništetnosti odredbe članka 8. točka 1. Ugovora o usluzi iz razloga što sud smatra da saslušanje prethodno navedenih svjedoka na okolnost ništetnosti predmetne odredbe Ugovora nije svrhovito niti ekonomično te da je činjenično stanje o kojemu ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti i istinito utvrđeno.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama nije sporno da su 20. svibnja 2021. sklopili predmetni Ugovor o usluzi broj 200699 sa Općim uvjetima poslovanja.

8. Među strankama je sporno da li tuženik, temeljem odredbe članka 8. točka 1. Općih uvjeta poslovanja predmetnog Ugovora o usluzi treba tužitelju platiti iznos u visini od 30% preostalog iznosa naloga, konkretno 14.630,66 kuna te je li predmetna odredba ništetna.

9.1. Iz izvoda otvorenih stavaka od 23. prosinca 2021. (list spisa 7 i 50) proizlazi da tuženik duguje tužitelju 14.630,66 kuna temeljem broja dokumenta SR21004451/100/1 s datumom dospijeća 26. srpnja 2021.

9.2. Uvidom u e - mail korespondenciju između prokurista tuženika i tužitelja od 18. lipnja 2021. (list spisa 22) sud je utvrdio da se B. D.ć (prokurist tuženika) obratila tužitelju i navela da je njoj usluga preskupa, da ju je platila za mjesec lipanj, te da za mjesec srpanj skine sve pomoćne stvari jer da će preći na jeftiniji program.

9.3. Iz računa broj SR21004451/100/1 od 19. srpnja 2021. (list spisa 49) proizlazi da je tužitelj primatelju usluga izdao račun na iznos od 14.630,66 kuna, odnosno da je ukupna vrijednost narudžbe za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 20. svibnja 2024. 48.768,75 kuna, a da 30% od iznosa 48.768,75 kuna iznosi 14.630,66 kuna.

9.4. Iz dopisa tužitelja tuženiku od 15. rujna 2021. (list spisa 51) proizlazi da se tužitelj obratio tuženiku 15. rujna 2021. i da je naveo da je tuženik 15. lipnja 2021. napravio raskid ugovora broj 200699 na temelju čega je ispostavljen račun broj SR21004451/100/1 na iznos 14.630,66 kuna. Također, iz prethodno navedenog dopisa proizlazi da je tužitelj naveo da predmetni račun nije plaćen te da u slučaju nemogućnosti plaćanja dugovanja do 1. listopada 2021., tuženik da tužitelju prijedlog otplate.

9.5. Uvidom u Ugovor o usluzi od 20. svibnja 2021. sa Općim uvjetima poslovanja (list spisa 52 – 53) sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik 20. svibnja 2021. sklopili Ugovor o usluzi broj 200699 za određene toaletne potrepštine. Iz Općih uvjeta poslovanja proizlazi da je člankom 7. točki 1. propisano da ako nije drukčije ugovoreno, predmetni ugovor počinje trajati montažom uređaja odnosno prvom isporukom od strane tužitelja i zaključuje se na određeni rok od tri godine. Nadalje. člankom 8. točkom 1. Općih uvjeta poslovanja je propisano da u slučaju prijevremenog raskida ugovora od strane kupca, tužitelj ima pravo na paušalni iznos naknade štete u visini od 30% preostalog iznosa naloga.

9.6. Iz odvjetničkog dopisa tuženiku od 08. listopada 2021. (list spisa 54) proizlazi da se punomoćnik tužitelja obratio tuženiku da tuženik plati tužitelju dug od 14.630,66 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, u protivnom da će protiv tuženika pokrenuti odgovarajuće sudske postupke radi prisilne naplate potraživanja.

9.7. Također, sud je pročitao i pregledao i karticu komitenta za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (list spisa 23), izvadak iz sudskog registra(list spisa 55 – 57), presudu Visokog trgovačkog suda pod posl. br. Pž – 8687/2021 od 10. veljače 2015. (list spisa 90 - 92 i 100 - 102) te odluku pod posl. br. P - 4906/2011 (list spisa 93 – 95 i 103 - 105).

Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave s tim da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s odredbama zakona.

10. U postupku je utvrđeno da su tužitelj i tuženik 20. svibnja 2021. sklopili Ugovor o usluzi sa Općim uvjetima poslovanja, da je tuženik putem e-maila obavijestio tužitelja da on odustaje od sklopljenog predmetnog Ugovora jer mu je cijena preskupa i da je temeljem članka 8. točke 1. Općih uvjeta poslovanja predmetnog ugovora dužan tuženik tužitelju isplatiti iznos od 14.630,66 kuna po računu broj SR21004451/100/1 od 19. srpnja 2021. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da odredba članka 8. točke 1. Općih uvjeta poslovanja nije ništetna i da je tuženik dužan tužitelju isplatit iznos od 14.630,66 kuna.

11. Člankom 306. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustanu od ugovora davanjem odustatnine, dok je člankom 306. stavkom 3. ZOO propisano da strana ovlaštena da odustane dužna je dati odustatninu istodobno s izjavom o odustajanju.

Člankom 8. toč. 1 Općih uvjeta poslovanja propisano je da u slučaju prijevremenog raskida ugovora od strane kupca, tužitelj ima pravo na paušalni iznos naknade štete u visini od 30% preostalog iznosa naloga.

Tuženik je u prigovoru protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave naveo da je pismeno otkazao poslovnu suradnju s tužiteljem 18. lipnja 2021., a isto proizlazi i iz e - mail korespondencije između prokurista tuženika i tužitelja od 18. lipnja 2021. (list spisa 22). Stoga, sud je tumačio da se na spornu odredbu članka 8. toč. 1. Općih uvjeta poslovanja primjenjuje odredba članka 306. ZOO-a. U konkretnom slučaju, tuženik je odustao od sklopljenog ugovora jer mu je cijena previsoka, pa se u ovom konkretnom slučaju primjenjuju odredbe ZOO-a koje uređuju odustatninu, jer je isplata odustatnine rezultat slobodno izražene dužnikove volje. Dakle, odustatnina nije kazna zbog kršenja ugovora, nego punopravna protučinidba koju u obliku naknade dužnik plaća vjerovniku da bi mu vjerovnik omogućio odustati od sklopljenog ugovora ili točnije jednostrano ga raskinuti odnosno otkazati.

Slijedom svega navedenog, s obzirom da je tuženik odustao od predmetnog ugovora, to je dužan platiti tužitelju iznos od 14.630,66 kuna (30% ukupnog iznosa 48.765,78 kuna po računu broj SR21004451/100/1 od 19. srpnja 2021. (list spisa 49), a sve sukladno članku 306. ZOO i članka 8. toč. 1. Općih uvjeta poslovanja. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na članku 29. stavku 2. ZOO-a prema kojem se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Budući da je uspio u sporu, tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), pripada pravo na naknadu troškova ovršnog postupka. Od troškova ovršnog postupka osnovan je tužiteljev zahtjev za naknadu za sastavljanje prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna) sukladno Tbr 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012 dalje u tekstu: OT), te je tužitelju sukladno Tbr. 42 OT trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% koji na iznos od 1.000,00 kuna iznosi 250,00 kuna, pa ukupni iznos za sastav prijedloga iznosi 1.250,00 kuna. Nadalje, osnovan je tužiteljev zahtjev za predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 31,25 kuna te zahtjev za ostatak nagrade i troškova u iznosu od 156,25 kuna. Dakle, ukupni iznos troškova ovršnog postupka je 1.437,50 kuna.

S obzirom da je tužitelj uspio u sporu, temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a dužan je tuženik tužitelju platiti iznos od 1.437,50 kuna (tisućučetristotridesetsedamkunaipedesetlipa)

/

190,79

eura

(stodevedeseteuraisedamdesetdevetcenti) na ime troškova ovršnog postupka. Odluka o zateznim kamatama se temelji na odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a prema kojoj dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji na čl. 29. st. 2. ZOO-a prema kojem se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Člankom 451. stavkom 3. ZPP propisano je da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, pa je isti valjalo prihvatiti i odlučiti da se platni nalog održava na snazi te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

12. Člankom 322. stavkom 1. ZOO-a propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Člankom 324. stavkom 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Odredba članka 8. točke 1. predmetnog Ugovora nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva i ne može se smatrati ništetnom u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO. Također, predmetna odredba nije ni uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, u smislu članku 324. stavkom 1. ZOO-a

Kao što je to prethodno utvrdio sud, u konkretnoj pravnoj stvari radi se o odustatnini, dakle pravnom institutu propisanom člankom 306. ZOO-a, pa je predmetni ugovor valjan, i stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

13. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP sud je tužitelju priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i to samo one troškove koje je tužitelj zahtijevao.

Visina troškova odmjerena je sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje u tekstu: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012 dalje u tekstu: OT), sve na temelju čl. 155. st. 2. ZPP-a.

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je osnovan za sastav podneska od 26. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna), za sastav podneska od 29. srpnja 2022. u iznosu od 500,00 kuna, za sastav podneska od 02. studenog 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna), a sve sukladno Tbr. 8. toč. 1. OT, za zastupanje na ročištu 30. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna) te za zastupanje na ročištu 11. studenog 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna), a sve sukladno Tbr. 9. toč. 1. OT, a što ukupno iznosi 4.500,00 kuna (četiritisućepetstokuna).

Tužitelju je sukladno Tbr. 42 OT trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% koji na iznos od 4.500,00 kuna iznosi 1.125,00 kuna (tisićustodvadesetpetkuna), dakle ukupno 5.625,00 kuna (petisućašestodvadesetpetkuna).

Sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 250,00 kuna (dvjestopedesetkuna) sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019).

Dakle, ukupni iznos troškova parničnog postupka iznosi 5.875,00 kuna (pettisućaosamstosedamdesetpetkuna).

Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni članka 151. stavka 4. ZPP-a prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka i da o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke te na primjeni čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 ), pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa do isplate.

S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju iznos od 5.875,00 kuna (pettisućaosamstosedamdesetpetkuna)

/

779,75

eura

(sedamstosedamdesetdeveteuraisedamdesetpetcenti) za troškove izazvane vođenjem postupka, pa je tako odlučeno kao u točki III. izreke presude.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 22. studenog 2022.

Sutkinja

Anka Muhoberac, v.r.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Azra Budalica, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja.

- punomoćniku tuženiku.