Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 12. P-227/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja C. I. R. s prebivalištem u S.,SAD, OIB … zastupanog po punomoćniku M.K. odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. Č. iz D., OIB…, zastupanog po punomoćnici V. P.P. odvjetnici iz Z., radi namirenja potraživanja iz založene stvari , nakon održane glavne javne rasprave dana 26. listopada 2022., održane u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno sa punomoćnicom a u nenazočnosti uredno pozvanog tužitelja osobno, te nakon objave presude dana 21. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelja C. I. R. s prebivalištem u S.,SAD, OIB … sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik A.Č. iz D., OIB …, dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja C. I. R. s prebivalištem u S.,SAD, OIB … u iznosu od 234.955,42kn/31.183,94€[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.) a dalje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika i to zk.č.br. 3171 u naravi kuća i dvorište u selu površine 331m2 upisano u z.k.ul. 1211 k.o. D. uknjiženo pri Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, Zemljišno knjižni odjel Nova Gradiška te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka a sve zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa sve do isplate i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju C. I. R. s prebivalištem u S.,SAD, OIB …, da naknadi tuženiku A. Č. iz D., OIB …, parnični trošak u iznosu od 18.750,00kn / 2.488,55€[2] zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude 21. studeni 2022. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom tužitelja od 26. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj je utužio tuženika tužbom od 7.4.2016. radi namirenja potraživanja tužitelja iz založene stvari i to na nekretninama tuženika u iznosu od 234.955,42kn a koja tužba je podnesena pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. U tužbi navodi da su stranke 11.1.2010. sklopile ugovor o zajmu broj 100108ČA potvrđen od strane javnog bilježnika L. D. pod poslovnim brojem OV-175/10 (u daljem tekstu ugovor o zajmu) a temeljem kojeg je u korist tužitelja u zemljišnim knjigama rješenjem broj Z- 85/10 Općinskog suda u Slavonskom Brodu Zemljišno knjižni odjel Nova Gradiška upisana hipoteka na nekretninama tuženika čkbr 3171 kuća i dvorište u selu površine 331m[2] upisana u z.k.ul. 1211 k.o. D. u visini od 26.053,52€ s godišnjom kamatom od 6,30% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s rokom otplate 8.12.2017. te s eventualnim ovršnim troškovima. Do dana sastava tužbe tuženik da je umjesto ugovorenih rata zajma u čiju svrhu je upisana hipoteka uplatio iznose navedene u izvatku iz otvorenih stavki koje se nalaze u prilogu tužbe. Člankom 9 ugovora o zajmu da je ugovoreno kako tražbina tužitelja dospijeva u slučaju neplaćanja dva uzastopna anuiteta i kako tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju tražbina tužitelja da je dospjela u cijelosti pa tužitelj predlaže donijeti presudu kako je to navedeno u izreci presude. Tužitelj je predložio donošenje rješenja upisom zabilježbe hipotekarne tužbe na nekretninama tuženika uz provedbu Zemljišno knjižnog odjela Nova Gradiška Općinskog suda u Slavonskom Brodu.

2. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3.5.2016. isti sud se oglasio mjesno nenadležnim te je po pravomoćnosti rješenja spis ustupljen nadležnom Općinskom sudu u Slavonskom Brodu Stalna služba u Novoj Gradiški.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže odbijanje tužitelja sa istim. Priznaje da su parnične stranke sklopile ugovor o zajmu pobliže označen u točki I tužbe a temeljem kojeg je upisana hipoteka na nekretninama tuženika u korist tužitelja. Poriče se da bi tuženik po istom ugovoru o zajmu primio iznos koji je naveden u tužbi a taj iznos mu tužitelj nije niti pozajmio jer se radi o zelenaškom ugovoru koji je ništetan i ne proizvodi pravne učinke među ugovornim strankama te tuženik po istom nije u obvezi trpjeti namirenje tražbine tužitelja na svojoj nekretnini kako to tužitelj traži tužbenim zahtjevom. Tužitelj tuženiku nikada nije dao novčani iznos koji je u ugovoru naveden niti je tuženik od tužitelja primio taj novac a uz tužbu tužitelj nije dostavio niti dokaz da je tuženiku predao novčani iznos iz ugovora pa taj novac tuženik nije dužan ni vratiti. Tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom te u odgovoru na tužbu podnosi protutužbu u kojoj se protutužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o zajmu od 11.1.2010. a koji ugovor je sklopljen između C. I. R. a kao zajmodavca i A. Č. kao zajmoprimca i založnog dužnika i I. Č. kao sudužnika a koji ugovor je potvrđen od javnog bilježnika L. D. u Z. pod brojem OV-175/10 na iznos od 26.053,52€ na razdoblje od 95 mjeseci s kamatom od 6,30% a kojim ugovorom je založni dužnik A. Č. založio udio od 1/1 nekretnine upisane u z.k.ul. 1211 k.o. D. i to čkbr 3171 u naravi kuća i dvorište u selu. Protutužbenim zahtjevom se traži brisanje upisanog založnog prava na nekretninama A. Č. upisano na osnovi ugovora o zajmu broj 100108ČA od 11. siječnja 2010. koji ugovor je potvrđen od javnog bilježnika L. D. u Z. pod brojem OV-175/10 na iznos od 26.053,52€ na razdoblje od 95 mjeseci s kamatom od 6,30% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s rokom otplate do 8.12.2017. i eventualnim ovršnim troškovima.

U obrazloženju navoda u protutužbi tuženik i protutužitelj A. Č. navodi da je tijekom 2009. u kreditnom uredu u Z. zatražio kredit na iznos od 10.000,00kn te mu je od nepoznatog trgovačkog društva odobren kredit i isplaćen mu je iznos od 8.000,00kn te je za osiguranje istog kredita dao veći broj čekova. Tada je bio umirovljenik a novčana sredstva su mu bila potrebna radi uređenja kuće. Nakon nekoliko mjeseci da je bio pozvan iz kreditnog ureda te mu je rečeno da mora zaključiti novi ugovor o kreditu jer je sa 25.5.2009. tvrtka A. d.o.o. zatvorila njegov raniji kredit s iznosom uplate od 24.987,00kn a koji iznos tuženik nikada nije ni vidio niti primio. Tom prilikom mu je rečeno da potpiše novi ugovor o zajmu te da će mu biti isplaćen još jedan dio novca pa je potpisao novi ugovor o zajmu broj ČA/2009-05-25 sa 25.5.2009. prema kojem je od zajmodavca M. S. kojeg nikada nije vidio navodno pozajmio iznos od 5.116,00€ ili 37.600,00kn a tom prilikom A. Č. je isplaćen iznos od 10.000,00kn. Krajem srpnja 2009. ponovo je pozvan u kreditni ured u Z. te mu je rečeno da je uplatom iznosa od 37.895,00kn u korist tvrtke HZ-S. zatvoren njegov raniji zajam te da mora potpisati novi ugovor o zajmu i da će dobiti još novca. Tuženik – protutužitelj je najprije odbio potpisati novi ugovor o zajmu no u kreditnom uredu osoba po imenu I. te S. i jedna muška osoba su rekli da je to samo formalno, da se ništa ne boji, da je sve u redu i da iznos na ugovoru o zajmu mora zbog ovjere biti veći te da mora vratiti samo novac koji je dobio, pa je tuženik lakomisleno držeći da neće biti u obvezi vratiti iznos koji nije primio pristao na novi ugovor o zajmu prema kojem je od B. A. C. pozajmio iznos od 15.688,08€ u kunskoj protuvrijednosti od 114.900,00kn a kada je tuženik primio iznos od 14.000,00kn te je ugovorom o zajmu broj 09C/ČA0724 zaključenim sa B. A. C. a solemniziranog od javnog bilježnika I. M. u Z. od 24. srpnja 2009. za osiguranje zajma dozvolio upis založnog prava na svojoj kući u D.. Krajem 2009. kreditori su ponovo nazvali tuženika da dođe u predmetni ured u Z. sada na novoj adresi u centru Z. a te mu je rečeno da nije uredno plaćao zajam, da će mu prodati kuću ali da to može izbjeći na način da postojeći ugovor o zajmu reprogramira te mu je tom prilikom rečeno da je potrebno izvršiti procjenu njegove imovine pa je 9.12.2009. potpisao ugovor o zajmu s tužiteljem C. R. prema kojem mu isti pozajmljuje iznos od 515,51€ a koji iznos nije predstavljao nikakav zajam već se radilo o troškovima potrebnim za procjenu njegove nekretnine jer će kod reprograma zajma biti upisano založno pravo na nekretnini u korist novog zajmodavca te potpisivanjem ugovora od 9.12.2009. nije primio nikakav novčani iznos. U siječnju 2010. pozvan je ponovo radi potpisa novog ugovora o zajmu sada na treću adresu te je od njega traženo da potpiše ugovor o zajmu koji će se solemnizirati jer će mu u protivnom biti prodana kuća pa je tuženik i protutužitelj potpisao ugovor o zajmu pobliže označen kao u izreci tužbenom zahtjeva a koji je sklopljen između stranaka 11.1.2010. i temeljem tog ugovora o zajmu je upisano založno pravo u korist tužitelja uz istovremeni brisanje založnog prava za korist B. A. C.. Nakon što je ugovor o zajmu od 11.1.2010. potpisan i ovjeren od javnog bilježnika tom prilikom je tuženik i protutužitelj dobio iznos od 1.500,00kn te nije primio iznos koji stoji u ugovoru a zbog straha od prodaje nekretnine koja je već ranije bila založena jer su ga ljudi iz kreditnog ureda često nazivali telefonom te mu prijetili, tuženik i protutužitelj se bojao i za svoj život i život svoje obitelji a bojao se i za imovinu. Tuženik i protutužitelj je u periodu od 2009. do 2011. po svim navedenim ugovorima o zajmu primio iznos od 33.500,00kn a vratio je iznos od 70.000,00kn. Niti jedan od navedenih ugovora o zajmu nije predstavljao stvarni zajam niti je tuženik i protutužitelj dobio novčani iznos koji je naveden u ugovoru već bi dobio višestruko manje iznose a kako je to navedeno u obrazloženju uz podnesenu protutužbu. Rate zajma je uplaćivao na način da bi ga prethodno iz kreditnog ureda zvali u uputili na koju tvrtku se zajam tog mjeseca ima vratiti pa je zajam vraćan raznim tvrtkama kao O. A. d.o.o., HZ S. d.o.o., T.n. d.o.o., nakon potpisivanja zadnjeg ugovora o zajmu a koji je predmet tužbenom zahtjeva te nakon učestalih poziva i prijetnji iz kreditnog ureda tuženik – protutužitelj je sve gore navedene radnje prijavio Uskoku Zagreb gdje je dao svoj iskaz te mu je u Uskoku rečeno da ne vrši dalja plaćanja po ugovoru o zajmu s obrazloženjem da se protiv većeg broja osoba iz kreditnog ureda vodi istraga radi više kaznenih djela. Uskok je Županijskom sudu u Zagrebu podnio optužnicu broj K-US-139/12 od 14.1.2013. protiv ukupno 19 okrivljenika radi kaznenog djela protiv javnog reda – udruživanja radi počinjenja kaznenih djela opisanih u čl. 33 st. 1 KZ i kaznenog djela protiv imovine zaključenjem lihvarskog ugovora opisanog u čl. 233 st. 1 i 2 KZ-a a među ostalim da su svi okrivljenici počinili kaznena djela zaključenjem lihvarskih ugovora sa oštećenikom A. Č.. Uz protutužbu je dostavljena preslika dijela optužnice koja se odnosi na A. Č. kao oštećenika. Do podnošenja protutužbe više optuženih osoba po navedenoj optužnici je pravomoćno proglašeno krivim za nabrojana kaznena djela protiv imovine zaključenjem lihvarskih ugovora na štetu 660 oštećenika među kojima je i A. Č.. Dostavljena je preslika dijela presude K-US-22/15 a koja se odnosi na osobe povezane sa sklapanjem ugovora sa oštećenim A. Č..

Ugovor o zajmu koji je predmetom spora je jedan od lihvarskih ugovora kojeg je A.Č. zaključio sa raznim osobama a gdje se tužitelj C. I. R. samo formalno vodi kao zajmodavac ili tzv. vanjski investitor i koji nikada nije A. Č. isplatio novac koji je u ugovoru naveden niti je A. Č. taj novac dobio. Novčani iznos koji je u ugovoru o zajmu od 11.1.2010. naveden ne predstavlja stvarno pozajmljeni iznos već se radi o zbroju svih ranijih zajmova u koje je već uračunata mjesečna kamata, troškovi i dr. te je A. Č. primio višestruko manji iznos zajmova od onih navedenih u ugovoru te je prikraćen preko polovice. Pri tome je A. Č. predmetni ugovor o zajmu lakomisleno potpisao smatrajući da novac neće biti dužan vratiti jer ga nije ni dobio te da se radi o formalnom ugovoru kako mu je i objašnjeno a kojeg je potpisao zbog straha i teške materijalne situacije. Zbog navedenog predmetni ugovor o zajmu je ništetan temeljem čl. 322 i 329 ZOO-a pa A. Č. kao protutužitelj predlaže usvajanje protutužbenog zahtjeva.

Uz protutužbeni zahtjev su priložene preslike ugovora o zajmu i preslike isplatnica i uplatnica na koje se u činjeničnom opisu protutužbenog zahtjeva A. Č. poziva. Priložena je preslika optužnice broj K-US-139/12 od 14.1.2013. gdje se na str. 78 iste navodi i A. Č. i I. Č. (str. 68 spisa), dostavljena je pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu broj 15K-US-22/15 od 29. lipnja 2015. donesena na temelju sporazuma stranaka a kojom je optužena I. B. proglašena krivom za sklapanje većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja imovinske koristi na štetu oštećenika među kojima je i Č. A. i I. Č. (str. 75 presude te str. 116 spisa)

4. Punomoćnik tužitelja se podneskom od 16.11.2016. protivi svim navodima iz odgovora na tužbu te poriče navode tuženika iz odgovora na tužbu. Ističe da je predmetni ugovor o zajmu temeljem kojeg je upisano založno pravo bio solemniziran te da je slijedom istoga tuženik upoznat sa sadržajem ugovora te da je ovjerom potpisa kod javnog bilježnika tuženik potvrdio sadržaj takve isprave i primitak novca. Protivi se protutužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da se protiv tužitelja ne vodi nikakav kazneni postupak u Republici Hrvatskoj te da je tuženik oštećen kaznenim djelom koji su stavljeni na teret trećim osobama različitim od tužitelja. Tužitelj da nije stranka ugovora o zajmu jer da je navedeni ugovor potvrđen samo u odnosu na tuženika kao zajmoprimca i založnog dužnika i tužitelj nije ovlašten za pribavu izvornika niti ovjerene preslike predmetnog ugovora o zajmu temeljem kojeg bi tužitelj mogao podnijeti prijedlog za ovrhu protiv tuženika te javni bilježnik nije u mogućnosti izdati tužitelju otpravak niti ovjerenu presliku predmetnog ugovora o zajmu. Kako tužitelj ne raspolaže izvornikom predmetnog ugovora o zajmu isti ima pravni interes za podnošenjem tužbe radi namirenja potraživanja tužitelja prodajom založene stvari, nekretnina tuženika, a kao jedinog pravnog sredstva za ostvarenje prava tužitelja iz ugovora o zajmu sklopljenog s tuženikom. Tužitelj navodi da je tražbina tužitelja prema tuženiku temeljem predmetnog ugovora o zajmu ne manja od 189.900,00kn te da je tužitelj obračunao dospjele a neplaćene iznose kamata do dana obračuna tj. do 1.3.2016. pri čemu iznos od 234.955,42kn čini ukupno dugovanje od čega je iznos glavnice 148,084,93kn a kamate 86.870,50kn.

5. Tuženik se u podnesku od 8.2.2017. očituje na navode tuženika te ističe da nije sporno da je Uskok Županijskom sudu u Zagrebu podnio optužnicu K-US-139/12 od 14.1.2013. protiv 19 okrivljenika te da su desetorica optuženika pravomoćno osuđena a na štetu 660 oštećenika među kojima je i A. Č.. U odnosu na tuženika osuđene osobe se terete da su s istim u periodu od 2007. do svibnja 2012. sklopile više ugovora o zajmu sklopljenim pod lihvarskim uvjetima sve s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi. Jedan od ugovora o zajmu za kojeg se terete osuđene osobe je i ugovor o zajmu broj 100108ČA od 11.1.2010. kojeg su sklopili tužitelj kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac i založni dužnik te I. Č. kao sudužnik a koji je predmetom ovog postupka. Osim navedenog ugovora kao lihvarskim navedeni su još i ugovori o zajmu na koje se poziva tuženik u činjeničnom opisu podneska u kojem je istaknut protutužbeni zahtjev. Da je ugovor o zajmu od 11.1.2010. koji je predmetom ovog postupka jedan od ugovora o zajmu na koji se odnose pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu proizlazi iz vještačenja provedenog tijekom kaznenog postupka a na temelju kojeg su osuđene osobe proglašene krivim za zaključenje lihvarskih ugovora i za druga kaznena djela. Iz provedenog financijskog vještačenja vidljivo je da su svi ugovori o zajmu koje je tuženik zaključio sa više osoba lihvarski i ne predstavljaju stvarni zajam te je upravo tužitelj bio jedan od investitora i osoba koja je bila izvor financiranja osuđenim i okrivljenim osobama. Iz tabele 2 financijskog vještačenja koja je dostavljena u spis vidljivo je da je tužitelj većem broju osoba pozajmio iznos od 27.173.591,17kn a kao I. R. da je pozajmio i dalji iznos od 6.369.054,68kn. Ugovor koji je predmetom spora po tuženiku je lihvarski ugovor za kojeg je više osoba pravomoćno osuđeno pa kako je sud vezan pravomoćnom osudom za kazneno djelo da je kaznenom presudom pravomoćno utvrđeno da je predmetni ugovor lihvarski ugovor. Zbog navedenog da su neosnovani navodi tužitelja da isti nema nikakve veze sa poslovnim angažmanima tuženika A. Č. s trećim osobama te da tužitelj nema nikakve veze s osobama protiv kojih se pred Županijskim sudom u Zagrebu po naprijed navedenoj optužnici vodi kazneni postupak te s osobama protiv kojih je već donesena pravomoćna kaznena presuda. Tužitelj ima veze s pravomoćno osuđenim osobama i s osobama protiv kojih je kazneni postupak još u tijeku a koje osobe su radile preko više tvrtki ili "kreditnih ureda" a što proizlazi iz dokumentacije koju je dostavio i sam tužitelj. Tužitelj je uz tužbu dostavio izvadak iz evidencije duga iz koje je vidljivo da tužitelj priznaje da je tuženik plaćao pojedine dospjele iznose te da je platio iznos od ukupno 70.188,00kn. Tuženik je uz protutužbu dostavio dokaze o uplatama a koje je vršio na račun tvrtkama O. A. d.o.o., HZ S. d.o.o., T. n. d.o.o., a koje su tvrtke preko kojih su okrivljene osobe i one osuđene osobe djelovale s ciljem zaključenja ugovora pod lihvarskim uvjetima a za što su u konačnici osuđeni te je jasno da tužitelj ima veze sa njima i da su sa tuženikom zaključeni lihvarski ugovori preko tvrtki u kojima su okrivljene i osuđene osobe radile. Tužitelj tuženiku da nikada nije isplatio iznos koji je naveden u ugovoru o zajmu a potvrde koje je tužitelj dostavljao o preuzimanju novca su preslike iz kojih nije moguće utvrditi da li je potpis tuženika autentičan a iz sadržaja samih ugovora proizlazi da se radi o ništetnim ugovorima i takve izjave se ne potpisuju kod ugovora o zajmu zaključenog u skladu sa zakonom. Tuženik je od strane većeg broja osoba bio prisiljen na zaključenje većeg broja lihvarskih ugovora pa tako tvrtka HZ S. temeljem ugovora o zajmu daje tuženiku iznos od 8.000,00kn pa taj dug bez naloga tuženika plaća tvrtka A. d.o.o. V. te se od tuženika traži zaključenje novog ugovora o zajmu kojeg isti zaključuje sa M. S. pa taj navodi dug isplaćuje na blagajni tvrtke HZ S. u iznosu od 37.895,00kn i zaključuje se novi ugovor o zajmu s B. A. C. na iznos od 114.000,00kn te taj dug zatvara s iznosom od 79.990,00kn pa se zaključuje novi ugovor na iznos od 189.900,00kn a da je pri tome tuženik dobio samo manje novčane iznose i taj iznos kojeg je dobio do dana podnošenja tužbe u cijelosti je i isplatio. Tuženik dodaje da je od odvjetnika R. I. M. iz Z. sa 20.3.2013. primio dopis u kojem se navodi da je njegova stranka L. M. S. otkupio dug od tužitelja C. I. R. te da prema generalnoj punomoći koju ima ovaj odvjetnik tuženik ima sva dospjela i dospijevajuća potraživanja temeljem predmetnog ugovora o kreditu plaćati na račun ovog odvjetnika a za stranku L. M. S. (str. 159-161 spisa). Zbog navedenog tuženik ističe prigovor aktivne legitimacije na strani tužitelja za utvrđenja koja se tužbom traži.

6. Punomoćnik tužitelja je podneskom od 22.3.2017. vezano na istaknut prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja dostavio izvornik ovjerene potvrde treće osobe L. M. S. sa apostilom i ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik iz kojeg se potvrđuje da je ugovor o cesiji za potraživanja iz ugovora o zajmu 06046561163 raskinut te da je tuženikov prigovor aktivne legitimacije tužitelja u cijelosti neosnovan. Navodi da čl. 304 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZVDSP) propisuje da je na nekretninama moguće osnovati založno pravo jedino kao hipoteku dok je čl. 309. st. 1 ZVDSP propisano da dobrovoljno ugovoreno založno pravo na nekretnini – dobrovoljna ugovorna hipoteka da istu stječe vjerovnik uknjižbom tog prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini ako zakonom nije što drugo određeno. U čl. 320 st. 2 se propisuje da će novi vjerovnik moći izvršavati sve ovlasti koje ima na temelju hipoteke koje su prešle na njega zajedno s tražbinom koju osigurava a nakon što ista bude upisana u zemljišnim knjigama kao njegovo pravo. Gospodin L. M. S. bi mogao raspolagati svojim pravima iz hipoteke tek nakon upisa u zemljišne knjige a do čega nije došlo pa je tužitelj temeljem citiranih odredbi jedini ovlaštenik prava iz hipoteke u konkretnom slučaju. Uz podnesak je dostavljena potvrda o raskidu ugovora o cesiji od 14.2.2017. a koji ugovor o cesiji je sklopljen za potraživanja ugovora o zajmu od 11.1.2020. sklopljenog između tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca te je potvrda o raskidu ugovora izdana za potrebe vođenja parničnog postupka pod

7. Rješenjem suda od 24.2.2017. određeno je razdvajanje predmeta po tužbenom zahtjevu koji se vodi pod brojem 23.P-355/2016 i predmeta po protutužbenom zahtjevu. Spis po protutužbenom zahtjevu je dobio broj P-73/2017 te je isti ustupljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu a koji je mjesno nadležan.

8. Rješenjem suda od 31.5.2017. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu broj 100108ČA kojeg su sklopile stranke 11.1.2010. a koji se vodi pod brojem P-73/2017 koji spis je ustupljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Tužitelj je uložio žalbu na rješenje suda od 31.5.2017. o prekidu postupka a tuženik je u odgovoru na žalbu naveo da je prethodno pitanje za tužbeni zahtjev temeljem kojeg tužitelj traži namirenje potraživanja iz prodaje založene stvari, nekretnina tuženika, a koje založno pravo je upisano temeljem ugovora o zajmu pa da je pitanje odluke o utvrđenju ništetnosti ugovora o zajmu od 11.1.2010. prethodno pitanje za odluku o tužbenom zahtjevu u predmetu P-355/2016 jer je sud odlučio da sam ne raspravlja o pitanju ništetnosti predmetnog ugovora.

9. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu Gž-2308/17 od 18.6.2018. odbijena je žalba tužitelja uložena na rješenje o prekidu postupka te je istom odlukom potvrđen navod tuženika da je pravna valjanost ugovora o zajmu od 11.1.2010. prethodno pitanje za donošenje odluke po tužbenom zahtjevu radi namirenja potraživanja iz založene stvari.

10. Podneskom tuženika od 4.3.2022. predložen je nastavak prekinutog postupka te je tuženik po punomoćniku izvijestio sud da je predmetni postupak ranije oznake P- 73/2017 a koji je ustupljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu rješenjem od 4.5.2017. i koji se vodio pod brojem P-3140/2017 okončan pravomoćnom presudom od 26.3.2021. kojom je usvojen tužbeni zahtjev a koji je bio postavljen kao protutužbeni zahtjev u odgovoru na tužbu u predmetu P-355/2016. Tuženik A. Č. je dostavio pravomoćnu presudu P-3140/2017-41 od 26.3.2021. a kojim je utvrđen ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o zajmu broj 100108ČA kojeg su sklopili tužitelj kao zajmodavac, tuženik kao zajmoprimac i založni dužnik I. Č. dana 11.1.2010. a koji je potvrđen kod javnog bilježnika L. D. u Z. pod brojem OV-175/10 i kojim ugovorom je založni dužnik A. Č. založio udio na svojim nekretninama upisanim u z.k.ul. 1211 k.o. D. radi osiguranja vraćanja zajma te je dopustio upis prava zaloga na istima. Istom presudom je naloženo Z.k. odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Novoj Gradišci brisanje upisanog založnog prava na nekretninama A. Č. upisanim u z.k.ul. 1211 k.o. D. (str. 183 do 197).

11. Rješenjem suda od 8. ožujka 2022. nastavljen je prekinuti postupak te je predmet ranije oznake P-355/2016 dobio novi broj P-227/2022 u kojem je zakazano ročište koje je održano 26. listopada 2022. u nenazočnosti uredno pozvanog tužitelja osobno a na kojem ročištu je proveden dokaz saslušanjem tuženika. Tužiteljska strana je na ročištu predala podnesak od 26.10.2022. u kojem preinačuje tužbeni zahtjev te isti traži donošenje presude kojim se tuženik obvezuje platiti tužitelju iznos od 234.955,42kn / 31.183,94€ zajedno sa z.z.k. od dana podnošenja tužbe 7.4.2016. pa do isplate. Preinačeni tužbeni zahtjev da podnosi iz razloga jer da je čl. 323 st. 1 ZOO-a propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana mora vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju da se ima dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Budući da je tuženik zaprimio od tužitelja iznos od 106.500,00kn isti je obvezan tužitelju vratiti primljeni novac te temeljem čl. 1111 i 1115 ZOO-a duguje tužitelju i kamate od dana primitka pozajmljenog iznosa.

Na ročištu tužena strana je dostavila i drugostupanjsku odluku Županijskog suda u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici Gž-794/2021-2 od 19. studenog 2021. kojom je odbijena žalba ondje tuženika C. I. R. te je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3140/2017 od 26. ožujka 2021. (str. 219 – 225 spisa). Tuženik je dostavio i z.k. izvadak za nekretnine tuženika upisane u z.k.ul. 1211 k.o. D..

12. Zamjenik punomoćnika tužitelja iskazao je da ostaje kod tužbenog zahtjeva kako je isti uređen u podnesku od 26. listopada 2022. koji je predan na ročištu. Ostaje kod svih dokaznih prijedloga koji su izneseni a dodatno predlaže da se kao dokaz provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine duga. U pogledu osobe vještaka predlaže da se vještačenje povjeri B. L. ili D. d.o.o.

13. Tužena strana je ostala kod svih navoda odgovora na tužbu te se protivila preinačenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 26.10.2022. Takav tužbeni zahtjev da može istaći u novom parničnom postupku te se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva već o preinaci istog kojoj se tuženik protivi. Ističe da se iz dostavljenog z.k. izvatka za nekretnine tuženika vidi da je izvršeno brisanje upisanog založnog prava ovdje tužitelja C. I. R. na nekretnini tuženika upisanoj u z.k.ul. 1211 k.o. D. zbog čega tuženik predlaže da sud tužitelja odbije sa tužbenim zahtjevom.

14. Sud raspravnim rješenjem nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 26. listopada 2022. koji je predan na ročištu a obzirom da je u tužbenom zahtjevu od 7.4.2016. tužbenim zahtjevom zatraženo namirenje potraživanja tužitelja iz založene stvari dok se preinačenim tužbenim zahtjevom traži plaćanje kunskog iznosa od tuženika a što je preinaka tužbenog zahtjeva a ne uređenje tužbenog zahtjeva te je za takvu preinaku potreban pristanak tuženika. Tužiteljska strana je odbijena sa prijedlogom za provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine duga tuženika tužitelju iz razloga jer je pravomoćnim okončanjem parničnog postupka P-3140/2017 te donošenjem presude od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26.3.2021. koja je potvrđena II stupanjskom odlukom Županijskog suda u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici broj. Gž-794/2021-2 od 19.11.2021. naloženo brisanje upisanog založnog prava na nekretninama tuženika u z.k.ul. 1211 k.o. D. na čkbr 3171 pa je slijedom istoga utvrđenjem ništetnim ugovora o zajmu od 11.1.2010. otpao pravni osnov temeljem kojeg je tužitelj podnio tužbu radi namirenja svoje tražbine na nekretninama tuženika sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika. Uvidom u dostavljeni z.k. izvadak 1211 k.o. D. za nekretnine tuženika (str. 227 do 230) vidljivo je da su brisana založna prava koja su postojala na nekretninama tuženika temeljem rješenja Z-4084/09 te temeljem rješenja Z-85/10. Sa 25.3.2022. rješenjem broj Z-4047/2022 izvršena je uknjižba brisanja založnog prava temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 79 P-3140/17-41 od 26.3.2021.

Sud je odbio tužiteljsku stranu sa prijedlogom za dostavu pismenog otpravka procesnog rješenja u pogledu ne dozvoljavanja preinake tužbenog zahtjeva te pismenog rješenja vezano za odbijanje prijedloga tuženika za odgodom ročišta a obzirom da se radi o starom spisu iz 2016. godine u kojem je moguće donijeti odluku o tužbenom zahtjevu po tužbi od 7.4.2016. Tužitelj je na ročištu zastupan po zamjeniku punomoćnika te je isti punomoćnik i prije dostave presude Građanskog suda u Zagrebu zasigurno znao za istu, da je ista pravomoćna jer je potvrđena odlukom Županijskog suda, a iz iste je vidljivo da se nalaže brisanje prava zaloga u korist tužitelja na nekretninama tuženika pa nema potrebe za dodjelom nikakvog dodatnog roka za očitovanje za dostavljeno po tuženiku na ročištu od 26.10.2022.

15. Provedeni su dokazi uvidom u priloge uz tužbu ugovor o zajmu broj 100108ČA od 11.1.2010., u z.k. izvadak nekretnine tuženika z.k.ul. 1211 k.o. D., u tablicu na str. 13 i 14 spisa, u odgovor na tužbu i protutužbu, u presliku uplatnice od 25.5.2009., u ugovor o zajmu broj ČA/2009-05-25 od 25.5.2009., u presliku uplatnice, u ugovor o zajmu od 24.7.2009., u z.k. izvadak za nekretnine tuženika, ugovor o zajmu br. ČA/2009-12-09 od 9.12.2009. i presliku uplatnice, u ugovor o zajmu br. 100108ČA od 11.1.2010., u uvjerenje o prebivalištu za tuženika, u preslike uplatnica tuženika u otplati zajma, u optužnicu od 14.1.2013. br. US-139/12 (str. 63 do 120), u podneske stranaka, u isplatnicu od 11.1.2010., u izjavu tuženika od istoga dana, u presudu Županijskog suda u Puli broj Gž-5/14-2 od 16.6.2015., u sudsku praksu, u izjavu korisnika zajma od 11.1.2010.,u pregled izvora financiranja po investitorima a koji je dostavila tužena strana uz podnesak tuženika od 8.2.2017. a koji je dio financijskog vještačenja provedenog u kaznenom postupku, u rješenje suda od 24.2.2017. kojim se razdvaja tužbeni zahtjev u predmetu ranije oznake P-355/16 od protutužbenog zahtjeva, u ovjereni prijevod dostavljene dokumentacije uz podnesak tužitelja od 22.3.2017. u prilog dokaza da je potraživanje tužitelja cesijom prešlo na L. M. S. (str. 171 – 174 spisa) a koji je raskinuo ugovor o cesiji koji je kao primatelj sklopio sa tužiteljem a nakon prigovora tuženika o nedostatku aktive legitimacije tužitelja, u rješenje o prekidu postupka ovog suda od 31.5.2017. do pravomoćnog okončanja postupka po protutužbenom zahtjevu ranije oznake P-73/17 kod ovoga suda a koji predmet je nakon prigovora mjesne nenadležnosti dobio broj 79 P-3140/17 te je vođen i okončan pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu 79 P-3140/17 od 16.3.2021. (str. 186 do 195 spisa), u potvrdu pravomoćnosti za istu presudu, u rješenje suda o nastavku postupka od 8.3.2022., u iskaz saslušanog tuženika, u z.k. izvatke nekretnina tuženika predane na ročištu 26.10.2022., u podnesak tužitelja od 26.10.2022. sa preslikom II stupanjske odluke Gž-794/21 donesene po žalbi tuženika u predmetu P- 3140/2017 Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

16. Tuženik A. Č. iskazao je da je digao jedan kredit u Kreditnom uredu u Zagrebu koji nije uredno otplatio pa mu je taj isti ured ponudio drugi kredit na način da se smanji iznos mjesečne rate a da se poveća glavnica. Ne sjeća se koliki je bio iznos kredita ni po prvom ni po drugom kreditu koji je sklopio jer nije uredno mogao otplaćivati prvi kredit. Uglavnom je dobio manji iznos od onoga što je bilo navedeno u tom ugovoru o kreditu, odmah je rečeno da ide hipoteka na kuću ako se kredit ne bude uredno otplaćivao. Uredno je plaćao svoj kredit sve dok DORH i Uskok nisu zatvorili taj kreditni ured i tada je u Zagrebu tražio gdje bi uplatio ratu kredita. Pošto nije znao gdje dalje vršiti otplatu kredita otišao je u ured javne bilježnice L. D. koja ga je uputila da se javi u DORH i Uskok i tamo ju je rečeno da više ne uplaćuje rate za kredit jer da su vlasnici kreditnog ureda kazneno gonjeni i da nikome dalje više ništa ne plaća po tom ugovoru o zajmu. Više se ne sjeća koje je godine bio taj ugovor o zajmu. Bio je uredan u otplati prema tužitelju i uredno je otplaćivao sve dok se nije desilo da je kreditni ured zatvoren kada mu je rečeno da više nema kome plaćati. Iako nije dobio iznos koji se navodi u ugovoru o zajmu niti iznos za koji se tereti zbog tereta na kući bio je uredan u otplati zajma jer se bojao da ne ostane bez iste. Na postavljena pitanja zamjenika punomoćnika tužitelja tuženik je odgovorio da nikada sa tužiteljem osobno nije kontaktirao, da je u kreditnom uredu ispunio zahtjev za kredit koji je dobio, da mu je novac bio potreban da sredi kuću, da se nije obratio nekoj od banaka jer je u već u PBZ-u otplaćivao stambeni kredit pa nije bio kreditno sposoban pa se obratio u kreditni ured a imao je mirovinu od 2.000,00kn. U kućanstvu u trenutku sklapanja ugovora živio je sa suprugom i pastorkom i drugi nisu imali primanja. Zahtjev za zajam je ispunjavao djelatnik kreditnog ureda a on je poslije potpisao zahtjev koji je predao u kreditnom uredu u Z.. Ne sjeća se da je plaćao posebno kakvu proviziju već je sve namireno iz tog kredita koji je podigao. Ne sjeća se da je dobio kakav račun na ime plaćene provizije za posredovanje, misli da nije dobio. Ne sjeća se da je tom prilikom potpisivao kakvu isplatnicu ili kakve izjave no zna da tužitelj nije bio tamo. Nije prestao plaćati obveze iz ugovora nego nije imao kome plaćati kada su DORH i Uskok zatvorili kreditni ured. U spis su dostavljene uplatnice kojima je otplaćivao taj kredit. Javni bilježnik mu nije pročitao i rastumačio ugovor prije potpisivanja a kod javnog bilježnika su bili 5-6 minuta prije zatvaranja ureda i nije bilo vremena da ugovor pročita. Od punomoćnika tužitelja odvjetnika M. K. je tražio broj računa na koji može dalje uplaćivati rate za svoj zajam jer se bojao za nekretninu i jer su mu prijetili da nastavi plaćati a on nije imao račun na koji može plaćati. Bojao se jer su mu prijetili i tražio je račun na koji može plaćati a odvjetnik M. K. ga nije niti nazvao. Bio je voljan nastaviti plaćati samo da sačuva kuću ali mu je DORH poručio da nikome dalje ništa ne plaća jer se vodi postupak protiv kreditnog ureda i onda je prestao plaćati zajam.

Na ruke je prilikom sklapanja ugovora o zajmu od 11.1.2010. a kada je upisana hipoteka na kuću tuženika u D. tuženik dobio možda 1.000,00kn ili 2.000,00kn a u ugovoru je pisalo da je dobio 70.000,00kn te mu je rečeno da je tim iznosom zatvoren prethodni kredit. Temeljem svih sklopljenih ugovora o zajmu sa tužiteljem da je uplatio sigurno preko 100.000,00kn. Po svim ugovorima o zajmu sa tužiteljem je dobio ukupno možda oko 30.000,00kn a moguće niti toliko. Prilikom isplate tog novca iako je na ugovoru pisala veća suma uvijek je rečeno da neki iznos treba za nešto drugo tako da po toj gotovinskoj isplati nije bilo ni 30.000,00kn a vraćeno je preko 100.000,00kn.

17. Tužitelj se odrekao prava na svoje saslušanje a obzirom da živi u SAD na adresi iz tužbe a iz razloga ekonomičnosti.

18. Slijedom gornjeg sud je temeljem čl. 336 i 340 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17) odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom jer je donošenjem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3140/2017 od 26. ožujka 2021. utvrđen ništetnim i bez pravnih učinaka Ugovor o zajmu od 11.1.2010. temeljem kojeg je uknjiženo založno pravo na nekretninama tuženika u korist tužitelja te je istom presudom naloženo brisanje upisanog založnog prava a koje brisanje je uslijedilo donošenjem rješenja Z-447/2022 od 25.3.2022. a nakon donesene presude P-3140/2017. Ugovor o zajmu sklopljen između stranaka je osiguran hipotekom na nekretnini tuženika i naš zakon priznaje kao založno pravo hipoteku na nekretnini koja se može upisati kao dobrovoljno, sudsko ili založno pravo. Hipoteka se osniva upisom u zemljišne knjige. Ako se privatni hipotekarni ugovor potvrdi kod javnog bilježnika kao javnobilježnički akt isto je lakše za kasnije izvršavanje zahtjeva hipotekarnog vjerovnika. Tužitelj navodi da nema originalni ugovor od 11.1.2010. kojim je zasnovana hipoteka u korist tužitelja pa je tužitelj tužio vlasnika nekretnine radi ishođenja presude kojom se traži od tuženika da je dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja prodajom nekretnina tuženika na kojima je uknjiženo založno pravo. Kako je u međuvremenu predmetni ugovor pravomoćno utvrđen ništavim te isti ne proizvodi pravne učinke sklopljenog ugovora o zajmu između stranaka te kako je izvršeno brisanje upisanog založnog prava, hipotekarna tužba tužitelja nije osnovana te se tužitelj odbija sa tužbenim zahtjevom.

19. O parničnom trošku odlučeno je temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 35/91., 53/91., 91/92., 53/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14.,70/19) dalje ZPP-a te temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 69/93., 87/93., 91/94., 11/96., 37/05., 168/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) – dalje OT.

Obzirom da je tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom isti je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak prema troškovniku na str. 231 spisa. Isti trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu po tbr. 8/1 OT u iznosu od 2.500,00kn, trošak zastupanja na ročištima od 23.2.2017., i 26.10.2022. u iznosima od po po tbr. 9/1 OT u iznosu od 2.500,00kn za svako ročište, trošak sastava podneska od 6. veljače 2017. i 1.3.2022. u iznosima od po 2.500,00kn za svaki podnesak temeljem tbr. 8/1 OT, trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.500,00kn temeljem tbr. 10/4 OT a što daje zbroj od ukupno 15.000,00kn na koji iznos tuženici pripada PDV u iznosu od 3.750,00kn a što zbrojeno daje iznos od 18.750,00kn / 2.488,55€.[3]

U Novoj Gradiški 21. studenog 2022.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.