Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 17 Gž-1605/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, a na prijedlog sudske savjetnice Dore Prpić, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge, Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženice RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mislav Balić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-833/2020 od 19. ožujka 2021., 21. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-833/2020 od 19. ožujka 2021. u točki I. izreke za iznos od 2.114,48 kuna/280,64 eura¹ (dvije tisuće sto četrnaest kuna i četrdeset osam lipa/dvjesto osamdeset eura i šezdeset četiri centa).

II Uvažavanjem žalbe tuženice preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-833/2020 od 19. ožujka 2021. u točki I. i III. izreke i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-699/2019 od 22. veljače 2019. javne bilježnice Nevenke Kekez iz Splita u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.394,58 kuna/317,82 eura¹ (dvije tisuće tristo devedeset četiri kune i pedeset osam lipa/tristo sedamnaest eura i osamdeset dva centa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2019., te za trošak ovrhe u iznosu od 825,00 kuna/109,50 eura¹ (osamsto dvadeset pet kuna/sto devet eura i pedeset centi) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2021. do isplate.

Svaka stranka snosi svoje troškove.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 781,25 kuna/103,69 eura[1] (sedamsto osamdeset jednu kunu i dvadeset pet lipa/ sto tri eura i šezdeset devet centi) u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-699/2019 od 22. veljače 2019. javne bilježnice Nevenke Kekez iz Splita za iznos od 4.509,06 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te za trošak ovrhe u iznosu od 825,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), dok je citirani platni nalog ukinut u iznosu od 828,75 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.075,00 kuna (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i III. izreke te presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP). Tuženica žalbom osporava pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno da je tuženica dužna naknaditi račune za srpanj i prosinac 2018. godine jer je na račun za srpanj 2018. godine podnijela prigovor tužitelju o kojem nije odlučeno, te jer je na računu za prosinac 2018. obračunata naknada za raskid ugovora budući da smatra da je odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, a koja propisuje obvezu pretplatnika za isplatu jednokratne naknade u slučaju jednostranog raskida ugovora, nepoštena. Ističe da joj prilikom sklapanja ugovora nisu bili predočeni Opći uvjeti poslovanja tužitelja te da su mobilni brojevi tuženice bili blokirani pa je bila u nemogućnosti korištenja istih. Tuženica smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nisu izveo dokaz saslušanjem tuženice kao ni financijsko vještačenje na okolnost visine potraživanja tužitelja. Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, a podredno preinačenje pobijane presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za pruženu telekomunikacijsku uslugu tuženici u razdoblju od srpnja 2018. do studenog 2018. i naknade za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 4.509,06 kuna.

6. Prije svega, valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a na bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

8. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima ističe da sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženice, kao ni financijsko vještačenje na okolnost visine potraživanja, a kojim žalbenim navodima tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP-a, valja istaknuti da se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog relativno bitne povrede parničnog postupka u smislu članka 467. stavku 1. ZPP-a. Podredno se ističe da iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je tuženica u ovom postupku predložila financijsko vještačenje, a saslušanje je predloženo na glavnoj raspravi održanoj 17. veljače 2021. što je protivno odredbi članka 461.a stavku 2. ZPP-a prema kojoj su u postupku u sporu male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, pa žalbeni navodi tužene ni u slučaju mogućnosti pobijanja prvostupanjske presude u sporu male vrijednosti iz žalbenog razloga relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka ne bi bili osnovani.

9. Također, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati iz žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega u ovom žalbenom postupku nisu odlučni žalbeni navodi tuženice kojima ističe da su joj mobilni brojevi bili blokirani pa nije bila u mogućnosti korištenja istih budući da ti žalbeni navodi predstavljaju prigovore činjenične naravi.

10. Prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tuženica 29. kolovoza 2017. postala korisnik telekomunikacijskih usluga prednika tužitelja Tele 2 po tarifnom modelu „Raspali“ na rok od 24 mjeseca, zatim da je tuženica postala korisnik telekomunikacijskih usluga prednika tužitelja bez obveznog razdoblja u osnovnom tarifnom modelu 31. kolovoza 2017., zatim da je tuženica 5. rujna 2015. postala korisnica telekomunikacijskih usluga prednika tužitelja na rok od 24 mjeseca po tarifnom modelu „Ekipna“ te da je da je 1. rujna 2017. tuženica postala korisnica telekomunikacijskih usluga prednika tužitelja bez obveznog razdoblja po tarifnom modelu „Ekipna“, a čime je tuženica svojim potpisom prihvatila odredbe Općih uvjeta poslovanja prednika tužitelja. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je Ugovorom o cesiji potraživanje prednika tužitelja Tele 2 ustupljeno tužitelju.

11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu naknade za pruženu telekomunikacijsku uslugu tuženici u razdoblju od kolovoza 2018. do studenog 2018. na temelju obveze tuženice, kao jedne strane ugovornog odnosa, za ispunjenjem ugovorne obveze u smislu odredbe članka 342. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje u tekstu: ZOO), dok dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu naknade za pruženu telekomunikacijsku uslugu tuženici u srpnju 2018. prihvaća pozivom na odredbu članka 221.a ZPP-a budući da tuženica nije s uspjehom dokazala da nije u obvezi podmiriti navedeni račun. Tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtjeva isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora prvostupanjski sud prihvaća pozivom na članak 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja prednika tužitelja.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na odredbu članka 154. stavka 3. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

13. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno prava iz članka 221.a ZPP-a kada je obvezao tuženicu na isplatu naknade za pruženu telekomunikacijsku uslugu za mjesec srpanj 2018. S obzirom da je tuženica tijekom ovog postupka tvrdila da je prigovarala predniku tužitelja na ispostavljeni račun za mjesec srpanj 2018., tu je činjenicu sukladno članku 7. stavku 1. ZPP-a trebala i dokazati. Kako tuženica tijekom ovog postupka nije dostavila dokaz da je prigovarala predmetnom računu predniku tuženika pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 221.a ZPP-a zaključio da tuženica nije s uspjehom osporila sporni račun tužitelja te slijedom toga obvezao tuženicu na isplatu naknade za pruženu telekomunikacijsku uslugu za mjesec srpanj 2018.

14. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku prvostupanjskog suda kojom je obvezao tuženicu na isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 2.394,58 kuna.

15. Naime, zasnivanjem pretplatničkog odnosa između tuženice i prednika tužitelja sklopljen je Ugovor o pretplatničkom odnosu, a koji predstavlja potrošački ugovor. Sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016., broj Su-IV-409/16 u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi članka 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača.

15.1. Odredbom članka 49. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014. i 110/2015.; dalje u tekstu: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike Tele 2 unaprijed je formulirana na standardiziranom ugovoru od strane pretplatnika Tele 2, pa prema ocjeni ovog suda o istoj se nije pojedinačno pregovaralo i tuženik nije imao utjecaj na njen sadržaj u smislu članka 49. stavka 2. ZZP-a. Prema navedenoj odredbi članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike Tele 2 u slučaju raskida ugovora obveza pretplatnika prestaje, dok korisnik ne prima nikakvu uslugu, a obvezan je podmiriti ukupnu naknadu do kraja ugovornog razdoblja i koje obveze se ne može osloboditi, slijedom čega se citirana odredba, prema ocjeni ovog suda, ukazuje nepoštenom jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a ista odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe članka 49. stavka 1. ZZP-a. Slijedom navedenog navedena odredba iz članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja prednika tužitelja predstavlja nepoštenu odredbu u smislu članka 49. stavka 1. ZZP-a, a slijedom toga i ništetnu odredbu u smislu članka 55. stavka 1. ZPP-a, pa tužitelj ne može osnovano zahtijevati isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovornog odnosa.

16. Nadalje, pogrešno je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jer je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo ukinuti platni nalog i o tom trošku odlučiti pobijanom presudom zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, s time da zatezna kamata teče od donošenja prvostupanjske presude, a to sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017, broj: Su-IV-204/17.

17. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu i potvrditi točku I. izreke pobijane presude kao u točki I. izreke ove presude, a pozivom na odredbu članka 373. točke 3. ZPP-a valjalo je preinačiti točku I. i III. izreke pobijane presude kao u točki II. izreke ove presude.

18. Konačno, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavka 3. ZPP-a budući da je pobijanom odlukom tužitelj uspio u sporu pa je tuženicu valjalo prvostupanjskom odlukom obvezati na naknadu troškova postupka pozivom na članak 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a. No, unatoč navedenom pravilno je prvostupanjski sud odmjerio potrebne troškove tužitelja u ovom postupku u iznosu od 2.075,00 kuna, a čemu je valjalo pribrojiti trošak ovršnog postupka u iznosu od 825,00 kuna, budući da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalno prava održao na snazi platni nalog u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka, a kako je već navedeno, pa ukupno potreban trošak tužitelja iznosi 3.000,00 kuna. Međutim, s obzirom da ovom presudom konačni uspjeh tužitelja u postupku iznosi 47%, a konačni uspjeh tuženice iznosi 53%, odnosno da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pozivom na odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

19. S obzirom da je tuženica uspjela sa žalbom u pretežitom dijelu, valjalo je pozivom na odredbu članka 154. stavka 5. ZPP-a obvezati tužitelja na naknadu troškova žalbenog postupka koji se odnose na sastav žalbe i pripadajući porez na dodanu vrijednost sukladno odredbi Tbr.10.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje u tekstu: Tarifa) i Tbr.42. Tarife, te odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

20. Točka II. izreke pobijane presude kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 21. studenog 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković