1               Kž-76/2024-4

 

             

     Republika Hrvatska

  Županijski sud u Šibeniku                                                                                                  Kž-76/2024-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

 

 

U   I M E   R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. A., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 38. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog S. A., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 2. veljače 2024. posl. br. 19 K-484/2023-28, u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Žalba optuženog S. A. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje:

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku br. 19 K-484/2023-28 od 2. veljače 2024. proglašen je krivim opt. S. A. zbog počinjenja kaznenog djela pomaganjem u protuzakonitom ulaženju, kretanju i boravku u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 38. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca.

 

1.1. Na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti dio izrečene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora.

 

1.2. Temeljem čl. 54. KZ/11 opt. S. A. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 14. listopada 2023. pa nadalje.

 

1.3. Na temelju čl. 79. KZ/11 od optuženika je oduzet mobitel marke S., tip G. A. i mobitel marke S., nepoznati model, oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta br. … PGP G. od 14. listopada 2023., te se isti imaju uništiti.

 

1.4. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.

 

2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju M. J., odvjetniku iz Z. M. J. i V. J. iz S., zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

5. Žalba optuženika nije osnovana.

 

6. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje inkriminiranog događaja, koje je po optuženiku pogrešno utvrđeno (čl. 470. ZKP/08), ispravno je prvostupanjski sud u svojoj odluci najprije naznačio sporne i nesporne činjenice (toč. 12. i 13. obrazloženja prvostupanjske presude), nakon čega je dao iscrpne i jasne razloge zbog kojih je pojedine sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, pri čemu je dao i ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, prvenstveno obrane optuženog S. A. i dijela iskaza svjedoka O. M. (u dijelu u kojem je naveo da su njega policijski djelatnici pitali da li poznaje S. A., da su mu policijski djelatnici rekli da je S. A. dovezao predmetni kombi), te s druge strane iskaze svjedoka Ž. B., S. L., K. F. i materijalnih dokaza.

 

7. Tako je prvostupanjski sud u toč. 14. obrazloženja pobijane presude iznio jasne i uvjerljive razloge zbog čega je obrana optuženog da nije znao da će kombi koji je prevezao preko graničnog prijelaza iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku služiti za prevoženje stranih državljana koji nezakonito borave u Republici Hrvatskoj, ocijenio neuvjerljivom, nelogičnom, konfuznom, kontradiktornom, usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti te opravdavanju svojih postupaka, a koja je i u suprotnosti s izvedenim dokazima.

 

8. Jednako tako, kao neuvjerljiv i usmjeren ka pogodovanju optuženiku, koji je i u suprotnosti s iskazima svjedoka Ž. B. i K. F., ocijenjen je iskaz svjedoka O. M. u dijelu u kojem navodi da su mu policijski djelatnici koji su ga ispitivali kazali da je S. A. dovezao predmetni kombi, a da on to doista nije znao, niti da je policijskim službenicima rekao da je kombi dovezao S. A.. Naime, kako to osnovano obrazlaže prvostupanjski sud, to je u suprotnosti s izvedenim dokazima, posebno sa iskazima naprijed spomenutih dvoje svjedoka, policijskih djelatnika koji su u svojim iskazima naveli da oni prilikom ispitivanja (u ovom postupku svjedoka O. M.) nisu navodili da nekoga optužuje i nisu mu govorili imena drugih osoba. Da isti nije imao prigovora na zapisnik o ispitivanju i istog je potpisao.

 

9. Nije osnovana žalba ni zbog povrede kaznenog zakona, koju žalitelj nalazi u tome da se u ponašanju optuženika nisu ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim, jer da kod optuženika nije postojala namjera pomaganja drugom u počinjenju kaznenog djela za koje je proglašen krivim, da kod njega nije postojala nikakva svijest u odnosu na počinjeno kazneno djelo, a niti funkcionalna vlast nad kasnije počinjenim kaznenim djelom od strane druge osobe.

 

10. Međutim, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik drugoj osobi, O. M., pomagao u počinjenju predmetnog kaznenog djela, jer da iz cijelog postupanja i ponašanja optuženika proizlazi da je bio svjestan što radi, odnosno bio je svjestan da će se vozilo koje je on prevezao iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku preko graničnog prijelaza koristiti u svrhu prijevoza ilegalnih migranata, bio je svjestan da je to kazneno djelo te mu je namjera bila počinjenjem istog zaraditi novac. Pri tom je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza ispravno zaključio da nije na nedvojben način utvrđeno da je opt. S. A. bio svjestan koliko će migranata biti prevezeno u vozilu kojeg je on dovezao iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku i ostavio na dogovorenom mjestu, nije bio svjestan da će se s migrantima postupati na nečovječan i ponižavajući način, odnosno da će migranti biti izloženi fizičkoj ili psihičkoj patnji ili da će postupanje s istima kod njih uzrokovati osjećaj straha, patnje i podređenosti ili ih dovesti u ponižavajući položaj, pa je prvostupanjski sud ispravno korigirao činjenično stanje, zakonski opis i kvalifikaciju djela za koje se optuženik teretio optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku br. KO-DO-486/2021-3 od 7. studenog 2023., kojom je bio optužen zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te optuženika proglasio krivim za blaže kazneno djelo, pomaganjem u protuzakonitom ulaženju, kretanju i boravku u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 38. KZ/11.

 

11. Iako se u uvodnom dijelu žalbe navodi da se prvostupanjska presuda pobija i zbog odluke o kazni, sadržaj žalbe ne problematizira odluku prvostupanjskog suda glede izrečene kazne, djelomične uvjetne osude i oduzimanju predmeta, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu odluku i u tom aspektu na temelju čl. 478. ZKP/08.

 

11.1. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti konkretnog slučaja, te polazeći od stupnja optuženikove krivnje i svrhe kažnjavanja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrekao mu primjerenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, te ispravno procijenio visok stupanj vjerojatnosti da optuženik u budućnosti neće ponoviti kazneno djelo i bez izvršenja cijele izrečene kazne, slijedom čega je istom izrekao djelomičnu uvjetnu osudu (čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11). Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena kazna zatvora optuženiku od jedne godine i jednog mjeseca, a potom i dijelom uvjetovana kazna, u cijelosti udovoljava zahtjevu individualizacije kazneno-pravnih sankcija i dostatno izražava društveni prijekor optuženiku povodom počinjenog kaznenog djela.

 

11.2. Odluku o oduzimanju predmeta prvostupanjski sud je donio sukladno kriterijima propisanim odredbom čl. 79. KZ/11.

 

12. Slijedom svega izloženog te ne nalazeći u pobijanoj presudi postojanje povreda odredaba kaznenog postupka i povredu kaznenog zakona na štetu optuženika (čl. 476. ZKP/08), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odbijena je žalba optuženika kao neosnovana, te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Šibeniku, 21. ožujka 2024.

 

                                                                                                                                     PREDSJEDNICA VIJEĆA

                                                                                 

                                                                                                                              Nives Nikolac, v.r.