Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: 17 Gž-1379/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, a na prijedlog sudske savjetnice Dore Prpić, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja Z. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva O. i s. d.o.o. u R., protiv tuženika banka d.d., R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G., K. i K. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 77 Povrv-98/2020-5 od 9. ožujka 2021., 21. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 77 Povrv-98/2020-5 od 9. ožujka 2021.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom u cijelosti je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice V. Ć., poslovni broj Ovrv-5234/2019 od 24. listopada 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.071,85 kuna za pripadajućom zateznom kamatom te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 556,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.
2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženik zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje u tekstu: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da nije u posjedu predmetne nekretnine za koju su mu izdani računi za plaćanje vodne usluge te da je na iste račune istaknuo prigovor. Smatra da tužitelj nije mogao jednostrano promijeniti evidentiranog korisnika predmetne nekretnine po saznanju za promjenu vlasništva iste. Tuženik ističe da nikad nije koristio vodne usluge tužitelja već da ih neovlašteno koristi aktualni posjednik nekretnine. Smatra da je tužitelj trebao s tuženikom sklopiti Ugovor o priključenju na sustav vodoopskrbe i Ugovor o priključenju na sustav javne odvodnje, a ne jednostrano obvezati tuženika na plaćanje usluge koju ne koristi. Tuženik ističe da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je sa isporučiteljom vodne usluge sklopila Ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine, odnosno svaka fizička ili pravna osoba koja koristi vodne usluge. Konačno, navodi da je prigovor pasivne legitimacije prvostupanjski sud neosnovano odbio bez da je uzeo u obzir da između parničnih stranaka ne postoji ugovorna obveza te da nisu dostavljeni dokazi da su računi uredno isporučeni. Predlaže preinačenje pobijane odluke.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode iz žalbe te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.071,85 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na ime dospjele, a neisplaćene usluge javne vodoopskrbe i usluge javne odvodnje u razdoblju od veljače 2019. do rujna 2019.
6. Prije svega, valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
7. Stoga, u odnosu na isticanje tuženika na postojanje relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a valja istaknuti da se sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, utvrđeno je da ne postoji niti jedna od tih povreda.
9. U konkretnom slučaju, nije sporno da je tužitelj isporučitelj usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje te da je tuženik od 6. veljače 2019. vlasnik nekretnine sagrađene na k.č.br. ... upisane u zk.ul. ... k.o. Z., dok je sporno je li tuženik u obvezi isplatiti naknadu za usluge vodoopskrbe tužitelju budući da nije u posjedu predmetne nekretnine.
10. Prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tužitelj ispostavio tuženiku račune za pruženu javnu uslugu, a u kojim računima je specificirana vrsta usluge i naknade, stanje vodomjera, količina i jedinična cijena sa pripadajućim porezom te ukupni iznosi iz kojih obračuna je razvidno da je u utuženom razdoblju postojala potrošnja vode, odnosno da se usluga tužitelja koristila. Nadalje utvrdio je da tuženik nije prigovarao računima niti iste vraćao te da cijene u utuženim računima odgovaraju Cjeniku vodnih usluga tužitelja.
11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 205. stavku 2. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14. i 46/18.; dalje u tekstu: ZV) zauzima stav da je tužitelj obvezan isplatiti predmetno potraživanje tuženika iako nije u posjedu predmetne nekretnine jer se iz činjenice da se vodi ovršni postupak radi ispražnjenja i predaje u posjed iste nekretnine može zaključiti da predmetnu nekretninu ne posjeduje zakoniti posjednik.
12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, budući da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 205. stavka 2. ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Naime, odredbom članka 205. stavka 2. ZV-a propisano je da je obveznik plaćanja cijene vodnih usluga vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju naknadu za pruženu uslugu vodoopskrbe u predmetnoj nekretnini tuženika u utuženom razdoblju bez obzira što tuženik nije u posjedu predmetne nekretnine. Naime, u konkretnom slučaju predmetna nekretnina se nalazi u nezakonitom posjedu treće osobe što je razvidno iz činjenice da je tuženik vodio ovršni postupak radi ispražnjenja i predaje u posjed predmetne nekretnine protiv treće osobe, odnosno predmetnu nekretninu nesporno posjeduje nezakoniti posjednik. Uzevši u obzir ranije citiranu odredbu članka 205. stavka 2. ZV-a jasno je da obveznik plaćanja cijene vodnih usluga može biti samo vlasnik nekretnine ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi. Stoga, a budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je usluga vodoopskrbe tužitelja korištena u predmetnoj nekretnini u utuženom razdoblju, te da je predmetna nekretnina u vlasništvu tuženika od 6. veljače 2019., a ista nema zakonitog posjednika, već je u nezakonitom posjedu treće osobe, obveznik plaćanja cijene vodnih usluga je upravo tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine u kojoj se koristila usluga vodoopskrbe tužitelja.
15. Žalbeni navodi tuženika kojima ističe da nije koristio uslugu vodoopskrbe tužitelja i da nema s tužiteljem sklopljene Ugovore o priključenju na sustav vodoopskrbe i Ugovore o priključenju na sustav javne odvodnje, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, s obzirom da te okolnosti ne otklanjaju zakonsku obvezu tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine da plaća vodnu uslugu sukladno članku 205. stavku 2. ZV-a, u situaciji kada je nesporno da je usluga isporučena u nekretnini u vlasništvu tuženika.
16. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava utvrđenja prvostupanjskog suda da na predmetne račune tužitelja tuženik nije istaknuo prigovor te da nije dokazano da su računi uredno dostavljeni tuženiku predstavljaju prigovore činjenične naravi zbog kojih se presuda u sporu male vrijednosti u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a ne može pobijati.
17. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 21. studenog 2022.
Sutkinja
Ingrid Bučković
