Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1821/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, Dragice Samardžić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Zavoda, Z., OIB ..., protiv tuženika I. I. N. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u odvjetničkom društvu O., V., K., Š. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 41-P-884/2021-53 od 8. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 41-P-884/2021-53 od 8. rujna 2022.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi: "Nalaže se tuženiku I. I. N. d.d. iz Z., OIB ... isplatiti tužitelju Zavodu iz Z., OIB ... iznos od 37.535,37 kn / 4.981,79 EUR1 uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 15.02.2008. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."
2.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući presudu u cijelosti i zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba nije osnovana.
5.Prije svega, a glede prijedloga za odlučivanje po žalbi, valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka, rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž- 146/2021-2 od 26. siječnja 2021., ukinuta presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 41 P-10797/19-22 od 26. studenoga 2020. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je, sukladno članku 366. a ZPP-a, ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev, kao tijela mirovinskog osiguranja, na isplatu naknade štete zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku J. K. u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2007., a među strankama je sporna osnova odgovornosti za nastanak predmetne štete.
7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, u bitnom je utvrđeno slijedeće:
-kako tužitelj navodi da je njegov osiguranik J. K. nastradao u nezgodi na radu kod tuženika dana 21. listopada 1986., prilikom upravljanja specijalnim vozilom toranj-dizalicom kada je zadobio teške i po život opasne ozljede, kao i da mu je zbog ozljeda, kao i zbog ranije bolesti, priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem od 27. kolovoza 1996., pri čemu predmetna povreda sudjeluje u gubitku radne sposobnosti s 50 % te kako je isplatom invalidske mirovine tužitelju nastala šteta koja se potražuje predmetnom tužbom,
-kako tuženik nije osporio visinu tužiteljeva zahtjeva, ali se usprotivio osnovi potraživanja, navodeći da tužitelj ima pravo regresa prema poslodavcu samo ako je šteta nastala jer nisu provedene mjere zaštite na radu, što ovdje nije slučaj, kako se ne radi o utvrđivanju radnikove invalidnosti niti o povezanosti takve invalidnosti s ozljedom na radu, već o povezanosti invalidnosti s navodnim propustima u primjeni mjera zaštite na radu, kao i da je radnik upravljao vozilom protivno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i svojim postupanjem počinio i prekršaj, a što nije u svezi s mjerama zaštite na radu,
-kako među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja kao i činjenica da je tužiteljevu osiguraniku (i tuženikovu bivšem radniku) J. K. rješenjem od 27. kolovoza 1996. priznato pravo na invalidsku mirovinu, u kojem pravu povreda na radu sudjeluje s 50 %, da je nesporna aktivna legitimacija i isplata mirovine te tuženikova pasivna legitimacija kao bivšeg poslodavca J. K. te kako je nesporna visina potraživanja koje se odnosi na razmjerni dio isplaćene mirovine J. K. za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2007.,
-kako je 21. listopada 1986. sačinjena prijava o nesreći na poslu iz koje, kao opis nesreće, proizlazi da se prilikom vožnje tornja-dizalice vozilo prevrnulo i ozlijeđenom radniku prikliještilo lijevo stopalo, koje mu je u konačnici amputirano, da je tadašnji S., Đ. sačinio bilješku o nezgodi i izvještaj Općinskom javnom tužilaštvu iz koje dokumentacije proizlazi da je vozilo kojim je upravljao J. K. izletjelo s ceste, kao i da kod vozača nisu nađeni znakovi alkoholiziranosti te je proveden očevid na mjestu nesreće o čemu je i sačinjen zapisnik,
-kako su u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-1852/17 saslušani J. K. i svjedoci A. V., Č. B. i B. D., koji su u bitnom suglasno iskazivali o radu na radilištu Đurđevac, koji rad je prije štetnog događaja trajao neprekidno dva dana i dvije noći, da u tom postupku I. N. nije isticao prigovore isključive odgovornosti radnika J. K. ili njegova doprinosa za nastalu štetu, a postupak je okončan sudskom nagodbom od 26. lipnja 2017., kojom nagodbom je tuženik po osnovi naknade za tuđu pomoć i izgubljenu zaradu isplatio J. K. iznos od 305.000,00 kn,
-kako iz iskaza svjedoka J. K. proizlazi da je on na plinskoj bušotini kod Pitomače s ekipom radio 43 sata, praktično bez spavanja, jer započeti proces bušenja nije bilo moguće naprasno prekinuti, da su vremenski uvjeti bili loši, padala kiša i kako su tražili "od centrale" smjenu radnika, no oni nisu imali koga poslati te su samo poslali pojačanje, dvojicu inženjera, da su radnici spavali po kabinama vozila prislonjeni na preventore, zapravo da je bila riječ o drijemanju na po nekoliko minuta i kako je nakon završetka posla svjedok dizalicom krenuo prema Đurđevcu, jako umoran, u dizalici je pustio grijanje i to ga je sve potpuno omamilo pa je vozilom zahvatio šoder te je došlo do nezgode,
-kako je izveden dokaz vještačenjem po prometnom vještaku N. E., a iz vještačkog nalaza proizlazi da položaj tragova vozila tužiteljeva osiguranika iz zapisnika o očevidu upućuje na zaključak kako je to vozilo na ravnom dijelu kolnika blago skrenulo ulijevo i sletjelo preko sebi lijevog ruba kolnika te se u konačnici prevrnulo na lijevi bok, da tehničkim putem nije moguće sa sigurnošću zaključivati iz kojeg razloga je vozilo osiguranika tužitelja na ravnom dijelu kolnika skrenulo ulijevo i sletjelo s ceste, a opisana dinamika tehnički isključuje mogućnost da je uzrok tome bila neprimjerena ili neprilagođena brzina, iz iskaza osiguranika tužitelja, koji navodi da je radio u posebnim uvjetima bez prekida 43 sata te je vozeći teretno vozilo s dizalicom upalio grijanje što ga je ošamutilo i sletio je s kolnika, vještak zaključuje kako je isti realan i objektivan te u skladu s konfiguracijom kolnika i utvrđenom dinamikom, pa je moguće da je psihofizičko stanje osiguranika tužitelja bilo razlogom slijetanja,
-kako je u postupku provedeno vještačenje po vještaku zaštite na radu P. F., a iz vještačkog nalaza proizlazi da analizom dokumentacije u spisu i iskaza svjedoka vještak drži kako je osiguranik tužitelja obavljao radne zadatke u trajanju od oko 40 sati, od čega većinu vremena u otežanim uvjetima rada, da nije imao mogućnost prekida radnih zadataka jer su se radovi morali izvoditi u kontinuitetu, kako iz spisa ne proizlazi da bi na gradilištu bilo predviđeno bilo kakvo odmaranje u kontejnerima ili radničkim barakama, a radnik nije imao mogućnost prekinuti s radom, odnosno da je radnik obavljao sve radne zadatke u otežanim uvjetima rada bez adekvatnog odmora i sna, a poslodavac mu nije osigurao sigurne uvjete rada u smislu pravodobne zamjene umornih radnika pa je svojom lošom organizacijom rada postupio suprotno članku 18. Zakona o zaštiti na radu, dok iz stanja spisa proizlazi da je J. K. poštivao mjere zaštite na radu pa i da na njemu nema doprinosa niti isključive odgovornosti za nastanak štete,
-kako je u usmenom očitovanju vještak N. E. naveo da nije imao elemenata za utvrđivanje točne dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja pa stoga nije mogao isključiti mogućnost kako je psihofizičko stanje tužiteljeva osiguranika na način kako je opisano u nalazu i kako proizlazi iz stanja spisa, moglo biti njegovim uzrokom, nema nikakvih drugih elemenata koji bi upućivali ili ukazivali na zaključak o nekim drugim razlozima nastanka predmetnog štetnog događaja ili koji bi bili povezani sa nekim drugim doprinosom osiguranika tužitelja, s obzirom na činjenicu da je osiguranik tužitelja bio po zanimanju profesionalni vozač, vještak navodi da je pravno pitanje je li smio upravljati vozilom ako je bio umoran, a da niti jedan vozač ne ide u vožnju ako misli da bi zaspao, a mi ne znamo njegovo subjektivno stanje, odnosno osjećaj umora neposredno prije vožnje,
-kako je sudski vještak P. F. očitovao se na tuženikove prigovore navodeći da je iz izjave svjedoka nadzornog inženjera na gradilištu Č. B. razvidno da je radnik od 19.10. do 21.10.1986. obavljao radne zadatke na bušotini u trajanju od 40 sati bez adekvatnog odmora pri otežanim vremenskim uvjetima (kiša, hladnoća, noć i zahtjevni radni zadaci), na bušotini nema nikakvih uvjeta za odmor, a smjena koja je trebala doći izostala je te su morali nastaviti raditi po nalogu poslodavca, bez obzira na umor i otežane uvjete rada, a jedino mjesto za povremeno skloniti se ako je bilo moguće zbog radnih zadatak je kabina kamiona, da u kamionima takvog tipa nema ležaja kao u kamionima za međunarodni promet, već služe za transport i pogon toranj dizalice te imaju samo sjedalo za vozača i suvozača, pa se u takvom tipu kamiona radnik ne može adekvatno odmoriti, s tim što iz spisa proizlazi i da je osiguranik tužitelja morao otići s bušotine zajedno s radnom grupom, odnosno nije niti mogao ostati i odmoriti se, a navedene podatke crpio je iz dokumentacije u spisu, a radnik tada nije imao mogućnost odbiti raditi, kao što tu mogućnost ima danas.
8.Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako tuženik nije dokazao odlučne činjenice za koje je na njemu teret dokaza (prema članku 219. i 221a. ZPP-a), da nije dokazao kako je na gradilištu osigurao mjere zaštite na radu i predvidio odmaranje za svoje radnike, odnosno nije poslao drugu smjenu koja bi radnike zamijenila nakon primjerenog vremena pa da tuženik, kao poslodavac, nije poduzeo sve potrebne mjere zaštite na radu jer radnicima na teškom terenskom poslu nije bio omogućio potreban odmor kako bi mogli radni proces izvršiti uspješno te ostati svježi. Prvostupanjski sud u potpunosti vjeruje svjedoku, dok na zaključak suda ne utječe to što je u prijavi nesreće na radu navedeno da su korištena osobna zaštitna sredstva, jer je ta prijava pisana istoga dana kada je i došlo do nesreće, radnik je u to vrijeme bio zbog teške traume hospitaliziran, a moguće je i da osoba koja je sačinila tu prijavu u tom trenutku nije niti znala da je umor nakon dvodnevnog kontinuiranog rada u biti uzrok slijetanja s ceste i ozljeđivanja. Osim toga, kako brzina kretanja vozila nije mogla biti uzrok njegova slijetanja s ceste, a činjenica što je promrzli radnik nakon 40-satnog rada na hladnoći i kiši upalio u vozilu grijanje ne može predstavljati doprinos nastanku štete pa kod tužiteljeva osiguranika nema isključive krivnje niti doprinosa nastanku štetnog događaja. Kako prednik tuženika kao poslodavac nije postupio u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu, odnosno nije osigurao dovoljan broj radnika na bušotini i omogućio radnicima odmor, što je izravno utjecalo na njihovo zdravlje, trajanje posla i količinu rada, to da je tuženik u obvezi naknaditi štetu koju tužitelj potražuje, s tim što je visina potraživanja nesporna, pa je tužbeni zahtjev prihvaćen uz obvezivanje tuženika i na plaćanje zatezne kamate od poziva na plaćanje, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).
9.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda na koju sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost presude može ispitati.
10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, a prvostupanjska presuda sadrži jasne i uvjerljive razloge koji se temelje na utvrđenim činjenicama koje kao pravilne prihvaća i na koje upućuje i ovaj drugostupanjski sud.
11.Člankom 160. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/07., 35/08., 40/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/10., 130/10. – pročišćeni tekst, 61/11., 114/11., 76/12. i 133/13., dalje: ZMO) bilo je propisano:
"(1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja.
(2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: 1) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, 2) troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava."
12.U smislu članka 161. ZMO-a Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe. Ako je štetu uzrokovao radnik na radu ili u svezi s radom odgovaraju poslodavac i radnik solidarno, a za štetu odgovara poslodavac ako je ona nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.
13.Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude izrijekom naveo kako tuženik nije postupio sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12) prema kojima je zaštita na radu sastavni dio organizacije rada i izvođenja radnog procesa koja se ostvaruje obavljanjem poslova zaštite na radu i primjenom propisanih, ugovorenih i priznatih pravila zaštite na radu te naređenih mjera i uputa poslodavaca, pri čemu preventivne mjere moraju osigurati najveći mogući stupanj zaštite sigurnosti i zdravlja radnika, jer nije osigurao dovoljan broj radnika na bušotini kako bi im omogućio adekvatan odmor, što je izravno utjecalo na njihovo zdravlje, trajanje posla i količinu rada i takav zaključak prihvaća kao pravilan i ovaj drugostupanjski sud. Radi se o okolnostima koje su odlučne, a radi utvrđenja tih odlučnih činjenica izvedeni su i dokazi vještačenjem po sudskim vještacima odgovarajuće struke, a upravo i iz tih dokaza proizlaze ovakvi zaključci.
14.Naime, zaključak prvostupanjskog suda je prihvatljiv jer iz mišljenja prometnog vještaka proizlazi da položaj tragova vozila tužiteljeva osiguranika upućuje na zaključak kako je njegovo vozilo na ravnom dijelu kolnika blago skrenulo ulijevo i sletjelo preko lijevog ruba kolnika te se prevrnulo na lijevi bok, a tehničkim putem nije moguće sa sigurnošću zaključivati iz kojeg razloga je vozilo na ravnom dijelu kolnika skrenulo ulijevo i sletjelo s ceste, a opisana dinamika tehnički isključuje mogućnost da bi uzrok bila neprimjerena ili neprilagođena brzina, dok se ne isključuje kako je psihofizičko stanje osiguranika tužitelja bilo razlog slijetanja. Također i vještak zaštite na radu potvrđuje, analizom dokumentacije u spisu i iskaza svjedoka, kako je osiguranik tužitelja obavljao radne zadatke u trajanju od oko 40 sati, od čega većinu vremena u otežanim uvjetima rada, kao i da nije imao mogućnost prekida radnih zadataka jer su se radovi morali izvoditi u kontinuitetu, kako iz spisa ne proizlazi da bi na gradilištu bilo predviđeno bilo kakvo odmaranje u kontejnerima ili radničkim barakama, a radnik nije imao mogućnost prekinuti s radom, pa da je radnik obavljao sve radne zadatke u otežanim uvjetima rada bez adekvatnog odmora i sna, odnosno poslodavac mu nije osigurao sigurne uvjete rada u smislu pravodobne zamjene umornih radnika. Osim toga, među strankama u postupku nisu bile sporne činjenice o razdoblju u kojemu je tuženikov radnik neprekidno radio, a tuženik niti u žalbi ne osporava takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Tuženik ne osporava da bi njegov radnik radio 43 sata bez spavanja, već ističe kako je J. K., iako je znao da je umoran, sjeo u vozilo u kojemu je u tijeku vožnje i zaspao pa da je i sam prouzročio prometnu nesreću, da je bio osposobljen iz područja zaštite na radu i kako je tog dana radio svega pet sati, dok je jedanaest sati bio "u pripravnosti", međutim i u takvom stanju stvari proizlazi kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženikov prednik, kao poslodavac, odgovoran što je radniku koji je neprekidno radio u duljem razdoblju i bio očito umoran, dopustio upravljati specijalnim vozilom, odnosno kako je na taj način poslodavac propustio poduzeti potrebne mjere zaštite na radu, jer nije osigurao odgovarajuće uvjete rada i nije osigurao potreban broj radnika na gradilištu, kojima bi omogućio rad uz odgovarajući odmor.
15.Glede tuženikovih žalbenih navoda treba istaći kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve navedene odlučne činjenice i to provedenim vještačenjima i pregledom spisa predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-1852/2017 te čitanjem iskaza svjedoka koji su saslušani u tom postupku te je pravilno sve te dokaze doveo u svezu s utvrđenjima iz priložene dokumentacije o nastanku predmetnoga štetnog događaja.
16.Tuženik u žalbi izrijekom ističe kako prvostupanjski sud nije utvrdio je li prije predmetne nesreće na radu radnik podnio zahtjev za smjenu, na koji zahtjev bi se možebitno poslodavac oglušio, međutim gubi iz vida kako je nedvojbeno njegov radnik ozlijeđen u prometnoj nesreći kada je upravljao specijalnim vozilom, a sve činjenice koje se odnose na način nastanka tog događaja i bez obzira na nepodnošenje takvog zahtjeva, zapravo, ne mogu isključiti utvrđenje kako je J. K. vozilom upravljao umoran, nakon provedenoga značajno dužeg vremena od 8 sati na svom radnom mjestu i bez potrebnog odmora, za što je poslodavac znao ili trebao znati, kako je to potpuno pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
17.Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZMO-a kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Na dosuđeni iznos tužitelju je pravilno dosuđena i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem članka 29. ZOO-a.
18.Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
19.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.
20.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.
Split, 17. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Dragica Samardžić, v. r.
