REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1191/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Bruna Frankovića kao predsjednika vijeća, Miroslava Ružića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Roberta Fabrisa kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 107 P-1524/2022-6 od 7. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 107 P-1524/2022-6 od 7. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj S. J., OIB: … Z., stekao pravo vlasništva nekretnine oznake č.zem. …k.o. R. ukupne površine 1292 m2 te č.zem. … k.o. R. ukupne površine 373 m2 za cijelo, što je tuženik dužan priznati i slijedom toga dozvoliti tužitelju da upiše svoje pravo vlasništva na utuženoj nekretnini u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju S. J. iz Z., , OIB:… naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: …, na ime troška parničnog postupka iznos od 2.000,00 kuna/265,45 EUR-a, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pogrešno primijenio materijalno pravo; da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno proizlazi i iz samog obrazloženja pobijane presude kada prvostupanjski sud navodi, premda sasvim neutemeljeno, da „...nisu provedeni predloženi dokazi budući ovaj sud smatra da je u dovoljnoj mjeri utvrđeno činjenično stanje u ovom predmetu spora“; da navedeno prvostupanjski sud pogrešno smatra jer se pobijana presuda, u bitnomu, temelji na pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. i Građanskog odjela Županijskog suda u Zadru broj: 86/2013-2 od 21. veljače 2013. koja se, protivno navodima suda prvog stupnja, ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari; da kao što je i isticao tijekom postupka, on nije sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za predmetne nekretnine te u istima nije on bio stranka već tada upisani posjednik F. J., a on je samo izjavio kako nije siguran je li predmetne nekretnine njegov otac F. J. dao na korištenje ili mu je dozvolio uknjižbu prava vlasništva, a sve kako je već istaknuto i na pripremnom ročištu; da je on kasnije utvrdio da F. J. ne pripada nikakvo pravo na predmetnim nekretninama te je podnio predmetnu tužbu, a sve s obzirom da su iste oduvijek bile vlasništvo njegove obitelji u čijem su se posjedu i nalazile; da obzirom da on nije sudjelovao u spomenutom postupku preoblikovanja zemljišne knjige, posljedično tomu ni on niti prvostupanjski sud ne može ni biti vezan rješenjima donesenim u istomu; da čak i u slučaju da je on i sudjelovao u tomu postupku preoblikovanja zemljišne knjige za predmetne nekretnine, ova parnica nije pokrenuta tužbom za ispravak niti je njome zahtijevan ispravak upisa u zemljišnu knjigu pa su stoga u cijelosti neosnovani navodi prvostupanjskog suda da on nije bio ovlašten pokrenuti ovaj postupak, kao i da se ovdje radi o kvazibrisovnoj tužbi, obzirom na činjenicu da je on ovu parnicu pokrenuo radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, a koje njegovo pravo ne zastarijeva niti prekludira; da je pozivajući se najprije na ovako pogrešno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud odlučio ne provoditi daljnje po njemu predložene dokaze (saslušanje svjedoka) što je rezultiralo ne samo pogrešnim već i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem te je, na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja i pogrešno primijenio materijalno pravo, pozivljući se na odredbu članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK); u donošenju pobijane presudu prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi ili razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki; da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi „uvidom u Zapisnike sastavljene povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. broj Z-8276/2010/5897 od 16. svibnja 2014. godine i broj Z8276/2010/5900 od 16. svibnja 2014. godine, utvrđeno je kako je na određeno ročište pristupio tužitelj kada je iskazao da je predmetne čestice stekao nasljeđivanjem od svojega oca, a ovaj da je stekao nasljeđivanjem od svojega oca pa je kao dokaz tome priložio povijest posjedovanja od 30. travnja 2014. godine…“, iako je iz citiranih zapisnika očito da se u konkretnom slučaju ne radi o njemu već o spomenutom F. J., koji je, uzgred rečeno, bio taj koji je sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige; da je stoga jasno da se pobijana presuda uopće ne može ispitati jer postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza; da budući da je pobijana prvostupanjska presuda neosnovana, neosnovana je i odluka kojom mu je naloženo neka tuženici naknadi troškove postupka.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. …, površine 1292 m2 i k.č.br. …, površine 373 m2, obje k.o. R., a što je tuženica dužna priznati mu i trpjeti da se tužitelj na temelju pravomoćne presude upiše u zemljišnim knjigama, kao vlasnik predmetnih nekretnina, temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji „da su te nekretnine u posjedu njegove obitelji oduvijek, još iz vremena kada su činile jednu česticu“.

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka i ocjene provedenih dokaza (članak 8. ZPP), kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja zaključujući da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. R. u pogledu predmetnih nekretnina i u tomu postupku isticao iste razloge koje je u činjeničnom osnovu ove tužbe naveo, nakon čega nije izjavio prigovor protiv rješenja donesenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. već je podnio odnosnu tužbu kojom traži utvrđenje svog prava vlasništva predmetnih nekretnina uz istovremeno brisanje dosadašnjeg vlasničkog upisa, unatoč tomu što je vezan rješenjem donesenim u zemljišnoknjižnom postupku.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba neosnovana jer iz činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio i uzeo u obzir te onih koje je moguće utvrditi i na temelju isprava koje se nalaze u spisu proizlazi da je žalba neosnovana tako da je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju odredbe članka 373.a stavaka 1. i 3. ZPP.

9. Iako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju se žalitelj sadržajno pozvao u žalbi (a pri čemu je, očitom omaškom i pisanju, spomenuo točku 10. toga članka, obzirom da u konkretnomu slučaju „nije bila isključena javnost na glavnoj raspravi“) jer u pobijanoj prvostupanjskoj presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te odlučne činjenice moguće je utvrditi i na temelju isprava koje se nalaze u spisu pa su time ostvarene pretpostavke za potvrđivanje prvostupanjske presude na temelju odredaba članaka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. ZPP.

9.1. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

10. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovomu postupku materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio većinu bitnih činjenica za odlučivanje o (ne)osnovanosti osnova tužiteljevog tužbenog zahtjeva pa tako, između ostalog i da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. R. u pogledu predmetnih nekretnina, nakon čega nije izjavio prigovor protiv rješenja donesenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. već je podnio odnosnu tužbu kojom traži utvrđenje svog prava vlasništva predmetnih nekretnina uz istovremeno brisanje dosadašnjeg vlasničkog upisa, unatoč tomu što je vezan rješenjem donesenim u završenom postupku obnove zemljišnih knjiga.

12. Odredbom članka 197. ZZK propisano je: zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku; osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati (stavak 1.); pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora (stavak 2.); na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (stavak 3.); na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila ovoga Zakona o zabilježbi spora (stavak 4.).

13. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, tužitelj je kao stranka sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. u pogledu predmetnih nekretnina, obzirom da iz zapisnika Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižnog odjela poslovni broj: Z-8276/2010/5897 od 16. svibnja 2014. (stranice 22-24 spisa) i zapisnika Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižnog odjela poslovni broj: Z- 8276/2010/5900 od 16. svibnja 2014. (stranice 25-27 spisa), a koji su zapisnici sastavljeni povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovu ZZK za k.o. R., jasno proizlazi da su kao „stranke koje su pristupile na zapisnik“ navedeni F. J. i tužitelj te je F. J., koji je evidentiran za posjednik tih nekretnina nove izmjere, izjavio kako je te nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svog djeda F. J. pok. J., a ovaj da je iste stekao nasljeđivanjem od svog oca J. J., dok je tužitelj nastavno izjavio kako ne zna je li njegov otac pok. N. J., nazočnom posjedniku dao predmetne čestice na korištenje ili je istomu dozvolio uknjižbu prava vlasništva, nakon čega je F. J. izjavio kako se 1980. usmeno podijelio sa svojim stricem pok. N. J., koji mu je tom prigodom prepustio te nekretnine, nakon čega je, prema sadržaju tih zapisnika, doneseno rješenje da će se te nekretnine upisat u nove zk.ul. … i … preoblikovane zemljišne knjige uz uknjižbu tuženice, kao nositelja prava vlasništva tih nekretnina (članak 373.a stavak 1. točka 2. ZPP).

14. Istina, žalitelj je u pravu kada tvrdi da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi umjesto njegove izjave iz spomenutih postupaka preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. u pogledu predmetnih nekretnina, naveo izjavu njegovog rođaka, također stranke toga postupka, F. J. i, posljedično tomu, pogrešno zaključio da je on prethodno u pogledu predmetnih nekretnina i u tomu postupku isticao iste razloge koje je naveo i u činjeničnom osnovu ove tužbe, međutim, kao što je to prethodno već i navedeno te je odlučne činjenice ovaj drugostupanjski mogao utvrditi i na temelju isprava koje se nalaze u spisu (članak 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP), dakle da je tužitelj u spomenuta dva postupka izjavio samo kako ne zna je li njegov otac pok. N. J., nazočnom posjedniku dao predmetne čestice na korištenje ili je istomu dozvolio uknjižbu prava vlasništva tako da je, shodno tomu, za zaključiti da tužitelj u tim postupcima nije isticao nikakve navode na okolnost da upravo njemu pripada pravo vlasništva predmetnih nekretnine (kako je to pogrešno zaključio sud prvog stupnja) već se radi o tomu (od odlučnog pravnog značaja za presuđenje ovoga spora) da je okolnosti koje je tužitelj naveo u činjeničnom osnovu ove tužbe - „da su te nekretnine u posjedu njegove obitelji oduvijek, još iz vremena kada su činile jednu česticu“, on mogao i trebao navest i u spomenutim postupcima povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. za predmetne „utužene“ nekretnine, jer su te činjenice, kao takve već i tada „egzistirale“, i ukoliko je pretendirao na upis svoga prava vlasništva u pogledu tih nekretnina, on je na to trebao jasno i ukazati te u pogledu istoga dostavit odgovarajuće dokaze pa stoga, tužitelj samo osnovom svoga propusta da postupi na zakonit i pravilan način u tim postupcima povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. za predmetne nekretnine ne može aktualno pretendirati na uspjeh u žalbenom postupku.

15. Naime, prema Zaključku 3. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV- 246/2015 od 17. rujna 2015. proizlazi „Rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju (npr. takva stranka je naknadno tj. nakon okončanja zemljišnoknjižnog postupka stekla pravo vlasništva) uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili ne dokazao tužbenu osnovu.“

16. Posljedično tomu, tužitelj kao stranka koja je još prije osam godina sudjelovala u postupcima povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. za predmetne nekretnine, u činjeničnom osnove predmetne tužbe nije isticao nikakve nove činjenice koje, kao takve, nisu egzistirale i u vrijeme kada je dao spomenute izjave postupcima povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R. za predmetne nekretnine pa stoga rješenja donesena prije osam godina u završenom postupku obnove zemljišne knjige vežu sve stranke koje su sudjelovale u tim postupcima, a koje nisu protiv tih rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. ZZK pa tako, u konkretnomu slučaju, i tužitelja, zbog čega je žalbu žalitelja valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

17. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. u vezi odredbe članka 155. stavka 1. ZPP pravilno odlučio i o troškovima postupka pa je njegova žalba neosnovana i u ovomu dijelu.

18. Žalbu tužitelja je stoga valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju odredaba članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli – Pola 21. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Bruno Franković