1                                 Broj: Ppž-2174/2024

                                                                                 Broj: Ppž-2174/2024

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog A.R., kojeg brani H.A., odvjetnik u S. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) odlučujući o žalbi okrivljenog A.R. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-13452/2023-6 od 7. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2024.

p r e s u d i o   j e

          I. Odbija se žalba okrivljenog A.R. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

              II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni A.R. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Pp-13452/2023-6 od 7. studenog 2023., proglašen je krivim okrivljeni A.R. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 400,00 eura, a u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao jedan dan zatvora pa mu je preostalo za platiti 360,18 eura. Navedenu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 100,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako su policijski službenici prilikom dolaska na mjesto intervecije po pozivu okrivljenika u potpunosti zanemari činjenice koje im je on iznio, odnosno da je došlo do fizičkog nasrtaja na njega od strane drugih osoba. Također, navodi kako prvostupanjski sud nije cijenio iskaz svjedoka M.I. koji je naveo da okrivljenik njega nije vrijeđao niti je neartikulirano vikao. Tvrdi da je iskaz svjedokinje P.D. nelogičan i nevjerodostojan.

              3. Žalba nije osnovana.

              4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

5. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom ocijenio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje P.D., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, vrlo detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, te je iskazivala o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim. Osim toga, ovaj sud ne pronalazi razloge zbog kojih bi svjedokinja lažno teretila okrivljenika, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude. Tako je svjedokinja, između ostalog, iskazala da je u povodu dojave o remećenju javnog reda i mira ispred i u klubu B. predmetne zgode došla na intervenciju gdje je zatekla, između ostalih, mušku osobu, a koji je bio vidno alkoholiziran te je neartikulirano vikao pola na engleskom, a pola na ukrajinskom. Također je iskazala da su istoga legitimirali te da je stalno vikao da želi ponovno uči u klub. U odnosu na tvrdnje okrivljenika kako je iskaz predmetne svjedokinje nelogičan i nevjerodostojan iz razloga što ista nije mogla reći tko je zatražio intervenciju policije ističe se da navedeno ne dovodi u sumnju objektivnost iskaza iste i svakako ne ukazuje na činjenicu da bi ista lažno teretila okrivljenika. Naime, iz iskaza svjedoka M.I., ali i iz obrane okrivljenika jasno proizlazi kako je zatražena intervencija policije i od strane predmetnog svjedoka i od okrivljenika, dok svjedok navodi i kako je kontaktirao policiju u više navrata. Stoga, suprotno žalbenim navodima, popuno je logično da svjedokinja policijska službenica nije znala tko je zatražio intervenciju policije.

Osim toga, pogrešan je stav žalitelja kako prvostupanjski sud nije cijenio iskaz svjedoka M.I. Upravo suprotno, prema mišljenju ovog suda sama činjenica što je isti svjedok iskazao kako okrivljenik nije na njega vikao i da nije neartikulirano vikao ne znači da nije počinio prekršaj kako je iskazala svjedokinja P.D. iz razloga što iz iskaza predmetnog svjedoka očito proizlazi da je svjedok iskazivao u odnosu na ponašanje okrivljenika u odnosu na njega i u trenutku kada se je nalazio u okrivljenikovoj neposrednoj blizini te se ne može zaključiti kako je isti pod time mislio na događaj koji se je odvijao nakon dolaska policijskih službenika na mjesto događaja. Samim time, nije isključeno da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je proglašen krivim, a na način kako je iskazala svjedokinja P.D., a kojem nije bio nazočan svjedok M.I..

5. 2. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji je proglašen krivim. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjske presude na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika za predmetni prekršaj.

5. 3. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kako je predmetne zgode došlo do fizičkog nasrtaja na njega od strane drugih osoba, a o kojima je okrivljenik obavijestio prisutne policijske službenike koji nisu uzeli u razmatranje njegove tvrdnje ističe se kako je okrivljenik, kao i svaka druga osoba, ovlaštena sukladno pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske podnijeti kaznenu prijavu u slučaju da isti smatra da je na njegovu štetu počinjeno kazneno djelo odnosno sukladno članku 109. stavku 1. Prekršajnog zakona podnijeti optužni prijedlog u svojstvu tužitelja oštećenika u slučaju da isti smatra da je na njegovu štetu počinjen prekršaj. Osim toga, navedeno nije predmet raspravljanja u ovom postupku već činjenice koje su okrivljeniku optužnim prijedlogom stavljene na teret.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6. 1. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6. 2. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote.

8. Slijedom svega navedenog na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 21. ožujka 2024.

    Zapisničar:                                                                                                  Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.                                                                                              Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.