Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1588/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica-specijalist Marijana Ostojić Kavain, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., P. č. iz Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. Š. iz Z., OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 4474/2019-16 od 28 svibnja 2021., dana 21. studenog 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4474/2019-16 od 28 svibnja 2021. te se sudi:

"Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z. poslovni broj Ovrv-5853/19 od 17. lipnja 2019., kojim se nalaže tuženiku I. Š. platiti tužitelju Z. H. d.o.o. Z., iznos od 347,16 kuna (46,08 eur) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 57,86 kn (7,68 eur) od 17. kolovoza 2018.,

- na iznos od 57,86 kn (7,68 eur) od 17. rujna 2018.,

- na iznos od 57,86 kn (7,68 eur) od 17. listopada 2018.,

- na iznos od 57,86 kn (7,68 eur) od 17. studenog 2018.,

- na iznos od 57,86 kn (7,68 eur) od 17. prosinca 2018.,

- na iznos od 57,86 kn (7,68 eur) od 17. siječnja 2019.,

do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana te se tužbeni zahtjev prihvaća.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 800,00 kuna (106.18 eur) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 75,00 kuna (9,95 eur) od 28. svibnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29. ZOO, u roku od 8 dana, dok se zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 801,25 kuna (106,34 eur), (preko iznosa od 800,00 kuna (106.18 eur) do iznosa od 1.676,25 kuna, (222,48 eur) odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z. poslovni broj Ovrv- 5853/19 od 17. lipnja 2019. i odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti (točka I izreke), dok je točkom II izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada stambenom prostoru u Z., sistemski broj objekta 10496527 za razdoblje od srpnja do prosinca 2018.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda se može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

9. Iz sadržaja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da sud prvog stupnja temeljem odredaba članka 30. stavak 5. i članka 33. stavak 1. Zakona o održivom

– dalje ZOGO), otklanja obvezu gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13

tuženika na plaćanje tužitelju naknade za odvoz komunalnog otpada, za stambeni prostor na adresi u Z., za predmetno razdoblje usvajajući prigovor promašene pasivne legitimacije te da sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a, nije dokazao da je upravo tuženik vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da je tuženik korisnik predmetne nekretnine kojem je vlasnik prenio obvezu plaćanja ugovorom. U žalbenom stupnju postupka i nadalje ostaje sporna pasivna legitimacija tuženika kao evidentiranog obveznika plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada, za stambeni prostor na adresi u Z., odnosno obaveza tuženika da tužitelju kao isporučitelju navedene komunalne usluge, podmiri navedenu naknadu.

10. Tužitelj u žalbi navodi da je dostavljenim ispravama dokazao da je tuženik bio zaveden kao vlasnik predmetne nekretnine u utuženom razdoblju te tvrdi da je upravo tuženik kao evidentirani korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za prostor na naprijed navedenoj adresi bio dužan obavijestiti tužitelja o eventualnoj promjeni korisnika, a što nije učinio.

11. Sukladno odredbi od čl. 30. st. 1. u svezi s čl. 30. st. 5. ZOGO javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

12. Odredbom članka 6. stavak 4. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 4/15, dalje u tekstu: Opći uvjeti) propisano je da su korisnici dužni o svim promjenama koje se odnose na eventualne promjene tvrtke, promjene adrese na koju se šalju računi kao i o drugim relevantnim promjenama koje utječu na međusobne odnose u isporuci i korištenju usluge, o tome obavijestiti davatelja usluge (usmeno na zapisnik ili u pisanoj formi) u roku od 15 dana od dana nastale promjene. Ako to ne učine, dužni su podmiriti cijenu usluge sve dok ne izvrše predmetne promjene. Nadalje, odredbom članka 6. stavak 5. Općih uvjeta propisano je da je korisnik usluge dužan davatelju usluge, uz pisanu obavijest iz prethodnog stavka, priložiti i dokaz o vlasništvu nekretnine ili posebnog dijela nekretnine (izvadak iz zemljišnih knjiga ili drugu ispravu temeljem koje je stečeno pravo vlasništva nekretnine), odnosno ugovor temeljem kojeg je stekao pravo korištenja.

13. Imajući u vidu kako tuženik niti tvrdi niti dokazuje tijekom prvostupanjskog postupka da nije obavijestio tužitelja o promjenama vezano uz matične podatke korisnika usluge u smislu citiranih odredaba Općih uvjeta, iz navedenog razloga prvostupanjski sud nepravilno ocjenjuje osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.

14. Naime, iz navoda prigovora tuženika na izdani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. u Z. poslovni broj Ovrv-5853/19 od 17. lipnja 2019., jasno slijedi kako tuženik ne osporava da je stanovao u stanu na koji se odnosi utuženo potraživanje, kao što ne osporava niti da je bio evidentirani obveznik plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada za navedeni stambeni prostor na adresi u Z., već tuženik u prigovoru samo općenitim navodima ističe kako je rješenjem grada oslobođen od plaćanja tražbine te da je nema od kuda platiti, da ima jedan, ne četiri stana, ne osporavajući pri tom istinitost sadržaja izvoda iz poslovnih knjiga na temelju kojeg je tužitelj pokrenuo protiv tuženika ovršni postupak. Na ove navode se tužitelj očitovao u zakonskom roku podneskom od 13. prosinca 2019. a koji podnesak je dostavljen tuženiku 1. lipnja 2020.

15. Tuženik je izvan roka iz članka 461.a. stavak 4. ZPP, na pripremnom ročištu održanom 11. ožujka 2021., iznio tvrdnje kako ne stanuje niti je vlasnik konkretne nekretnine pa da nije u obvezi podmiriti utuženo dugovanje.

16. Naime, odredbom članka 461.a st. 3. ZPP, propisano je kako je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je stavkom 4. određeno kako u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je stavkom 6. istog članka određeno kako stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, a članom 7. određeno je kako sud neće uzeti u obzir nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka.

17. Dakle, u ovakvoj procesnoj situaciji, prvostupanjski sud o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije nije mogao zaključivati primjenom odredbe članka 219. i članka 221.a ZPP, stavljajući na tužitelja teret dokazivanja činjenice da je tuženik u razdoblju obuhvaćenom tužbom (ranije prijedlogom za ovrhu), bio vlasnik ili korisnik stana za koji je pružana navedena komunalna usluga.

18. Kako je za razrješenje merituma spora od odlučnog značaja činjenica je li tuženik obavijestio tužitelja o promjeni korisnika predmetne komunalne usluge koju činjenicu je trebao dokazivati tuženik sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP pa kako tuženik nije niti tvrdio ali isto tako niti dokazivao da bi prije nastanka utuženog potraživanja obavijestio tužitelja o eventualno nastaloj promjeni (a što bi dovelo do korekcije u evidenciji korisnika), to iz navedenog slijedi kako je tužitelj pravilno, u skladu s člankom 6. Opći uvjeti te člankom 30. stavak 5. ZOGO, isplatu utuženog potraživanja zahtijevao od tuženika koji je u predmetnom razdoblju bio i ostao u statusu korisnika i time obveznik plaćanja predmetne komunalne usluge pa je nastavno primjenom odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne

– dalje: ZOO) i čl. 342. st. 1. ZOO kojom je novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18

propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je u savjesno u svemu kako ona glasi, valjalo održati u cijelosti na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi ( čl. 451. st. 3. ZPP).

19. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO.

20. Iznosi u valuti EUR-a određeni su prema Odluci Vijeća Europske unije o prihvaćanju eura u Hrvatskoj od 1. siječnja 2023., dopuni uredbe prema kojoj Hrvatska postaje dvadeseta članica europodručja te uredbi kojom se utvrđuje fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna (www.hnb.hr).

21. Iz navedenih razloga, valjalo je, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prvostupanjsku presudu preinačiti na temelju odredbe članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP te obvezati tuženika na plaćanje utužene tražbine (točka I izreke).

22. Kako je člankom 166. stavkom 2. ZPP propisano da će sud, kad preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučiti o troškovima cijelog postupka jednom odlukom tada je valjalo odlučiti o svim troškovima ovog postupka sukladno članku 154. st. 1. ZPP i članku 155. ZPP.

23. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

24. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo priznati po Tbr. toč. 8. Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - u daljnjem tekstu: Tarifa), a s obzirom na vrijednost predmeta spora, treba mu priznati trošak - jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kuna, te uvećano za vrijednost PDV-a od 25% u iznosu od 125,00 kuna, daje ukupni iznos troška od 625,00 kuna, čemu treba pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna po Tar. br. 2. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03. –pročišćeni tekst, 125/11., 112/12. i 157/13. - u daljnjem tekstu: Tarifa ZS), što daje ukupni trošak tužitelja u prvostupanjskom parničnom postupku u iznosu od 725,00 kuna.

27. Također, tužitelju pripada ovršni trošak u iznosu od 60,00 kuna na ime troška javnobilježničke nagrade, sukladno članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne Novine“ broj 8/11. i 114/12. - u daljnjem tekstu: Pravilnik), što uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, iznosi 75,00 kuna.

28. Tužitelju ne pripadaju zatraženi trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu jer je taj trošak sadržan u jednokratnoj naknadi za cjelokupni prvostupanjski postupak iz Tbr. 7. točke 8. Tarife. Naime, citiranom odredbom Tbr. 7. točke 8. Tarife, obuhvaćen je cjelokupni trošak predmetnog ovršnog i parničnog postupka, odnosno u konkretnom slučaju sastav prijedloga za ovrhu ulazi u jedinstveni trošak prvostupanjskog postupka.

29. U pravnoj situaciji kada prijedlog za ovrhu u postupku predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastav prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, a sve kod činjenice da je predviđena nagrada propisana za cjelokupni prvostupanjski postupak. Nadalje, tužitelju također ne pripada ni zatraženi javnobilježnički trošak neodređeno izražen te predvidivi trošak jer nije niti nastao pa je trebalo u tome dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

30. Dakle, ukupni trošak ovog postupka kojeg valja obistiniti i dosuditi tužitelju iznosi 800,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 75,00 kuna od dana donošenja prvostupanjske presude (28. svibnja 2021.), dok je za više traženih 801,25 kuna valjalo odbiti zahtjev tužitelja.

31. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u točki II izreke rješenja.

Split, 21. studenog 2022.

Sudac:

Marko Pribisalić, v. r.