REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-1099/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice D. S. iz N., K. T. 112, zastupana po opunomoćenicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S., D. M. i I. G. u R., P. M. K.. K. 2, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi zastare prava na naplatu doprinosa, 21. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-23/21-01/24, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. kolovoza 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416- 02/17-01/237, URBROJ: 513-07-08/20-5 od 8. prosinca 2020.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Osporavanom odlukom tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/17-01/237, URBROJ: 513-07-08/20-5 od 8. prosinca 2020., kojim je djelomično usvojen zahtjev tužiteljice te je (u točki II. izreke) utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga (pobliže opisanog u podtč. 1., 2. i 3.) u ukupnom iznosu 58.020,11 kn (glavnica + kamate), dok je točki III. izreke odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu glavnice poreznog duga doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, koji na dan 1. siječnja 2020. iznosi ukupno 308.044,73 kn.
2. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te u tužbi, u bitnome navodi da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela. Ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka da zastara ne teče, te da ne teče niti u slučajevima propisanim ovim zakonom i posebnim propisima. U obrazloženju pobijanog drugostupanjskog upravnog akta i prvostupanjskog upravnog akta, da tuženik navodi kako je dva puta prekidan tijek zastare, i to rješenjem o pljenidbi novčanih sredstva od 3. svibnja 2004. i rješenjem o ovrsi pljenidbom novčanih sredstva od 16. svibnja 2007., te da je nastupio zastoj zastare koji još uvijek traje podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretnini od 30. rujna 2008. Ističe da netočno tuženik navodi da je donošenjem rješenja o pljenidbi novčanih sredstva od 3. svibnja 2007. g., zatim rješenja o ovrsi pljenidbom novčanih sredstva od 16. svibnja 2007. i podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretnini od 30. rujna 2008. nastupio prekid, odnosno zastoj zastare. Točno je da zastara ne teče ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka, ali kada Porezna uprava donese rješenje o ovrsi ili rješenje o pljenidbi da ne nastupa prekid zastare, zato jer predmetnim aktima ne započinje sudski postupak, te da nije nužno, kako to kategorički navodi tuženik, da donošenjem rješenja o pljenidbi novčanih sredstva od 3. svibnja 2007., rješenja o ovrsi pljenidbom novčanih sredstva od 16. svibnja 2007. i podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretnini od 30. rujna 2008. nastupa prekid, odnosno zastoj zastare. Budući prvostupanjsko upravo tijelo, a potom i tuženik navode da je samim donošenjem rješenja o pljenidbi, rješenja o ovrsi, te podnošenjem prijedloga za ovrhu nastupio prekid zastare, u nastavku obrazloženja pobijanog rješenja, da se tuženik uopće ne osvrće i ne navodi na koji su način okončani predmetni, te stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a koji odgovor po svojem sadržaju nije tražio dodatna očitovanja tužiteljice.
4. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS- a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U vrijeme podnošenja zahtjeva za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga na snazi je bio Opći porezni zakon („Narodne novine“, broj 115/16; dalje: OPZ).
7. Odredbom članka 108. OPZ-a, propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate (stavak 4.). Ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče (stavak 6.).
8. Odredbom članka 229. Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16), propisano je da se na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ovoga Zakona primjenjuju odredbe Općega poreznog zakona.
9. Odredbom članka 241. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine”, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koji se supsidijarno primjenjuje u slučajevima koji nisu bili propisani Općim poreznim zakonom u vrijeme pokretanja postupka, određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugom nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
10. Iz dokumentacije spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je predmet odlučivanja u ovoj upravnoj stvari zahtjev tužiteljice od 15. rujna 2017. za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa. Tužiteljica je dijelom uspjela sa svojim zahtjevom, dok je o odbijena sa zahtjevom za utvrđenje zastare prava na naplatu za razdoblje od 2002. do srpnja 2007., na način kako je to obrazloženo pod točkom III.3. obrazloženja osporavanog rješenja. Tijek zastare je prvi put prekinut donošenjem rješenja o pljenidbi novčanih sredstava, KLASA: UP/l-415-02/04- 01/01013, URBROJ: 513-07-08-08-04-01 od 3. svibnja 2004., koje rješenje je svojstvo izvršnosti steklo 19. svibnja 2004., pa je stoga zastara prava na naplatu počela je teći ispočetka 20. svibnja 2004. Tijek zastare je drugi put prekinut rješenjem o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava, KLASA: UP/l-415-02/07-01/0073, URBROJ: 513-07-08-04/07-01 od 16. svibnja 2007., koje rješenje je svojstvo izvršnosti steklo 28. lipnja 2007., pa je stoga zastara prava na naplatu počela je teći ispočetka 29. lipnja 2007. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci je 30. rujna 2008. Općinskom sudu u Krku podnijelo prijedlog za ovrhu na nekretnini, upisane u zk. ul. 1396 koje se sastoji od k. č. br. 269/G k. o. Miholjice, te je isti sud rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-239/08 od 7. srpnja 2008. odredio predloženu ovrhu i odmjerio troškove postupka. Rješenjem Općinskog suda u Krku, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj: Z-5982/08 od 25. rujna 2008. dopuštena je zabilježba prethodno određene ovrhe i naložena je provedba istog u zemljišnim knjigama, koji postupak do dana donošenja ovoga prvostupanjskog rješenja nije okončan.
11. Tako je zastara prava na naplatu za obvezu iz 2002. počela teći 1. siječnja 2003. do 19. svibnja 2004. kada prvi put nastupa prekid zastare i počinje ispočetka teći 20. svibnja 2004. i teče do 28. lipnja 2007., kada ponovno dolazi do prekida tijeka zastare, a ispočetka počinje teći 29. lipnja 2007. i teče do 30. rujna 2008. kada je nastupio zastoj zastare koji još uvijek traje. Ovaj prikaz početka, prekida i ponovnog početka tijeka zastare, odnosi se i na sve druge godine od 2003. do 2007.
12. Ovaj Sud ukazuje da je, u smislu odredbe članka 109. stavak 10. OPZ-a, kada se radi o dugu koji je osiguran založnim pravom u upravno-sudskoj praksi zauzet stav da se nakon donošenja odluke kojom se zasniva založno pravo na nekretnini poreznog dužnika više ne može s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi glavnice.
13. Neosnovani su navodi tužiteljice da se zastara ne prekida u slučaju donošenja rješenja o ovrsi ili rješenja o pljenidbi, obzirom da se zastara prekida i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, sukladno gore navedenoj odredbi ZOO-a.
14. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, utvrđuje se da pobijanim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice te je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
15. Odluka o trošku temelji na odredbi članka 79 stavak 4. ZUS-a, pa tužitelju, koji je izgubio predmetni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora,
U Rijeci 21. studenog 2022.
Sutkinja
Danica Vučinić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a)
