REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 15 Pž-1360/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja Đ. Đ. S. d.o.o. S. B., OIB ..., u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade na adresi S. B., kojeg zastupa punomoćnica A.-M. B., odvjetnica u S. B., protiv tuženika O. B. d.d. S., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici N. Š. Š. i V. A., odvjetnici u Odvjetničkom društvu A. & A. d.o.o., S., radi isplate iznosa od 6.431,59 kn odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 633/2020-12 od 18. veljače 2022., 21. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-633/2020-12 od 18. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio:
„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. Z. iz S. poslovni broj Ovrv-1721/2020 od 19. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 6.431,59 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.331,00 kn te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 872,75 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.112,50 kn.“
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio jer tuženik kao fiducijarni vlasnik nekretnine, u naravi stana za koji tužitelj u ovom postupku potražuje pričuvu, ne bi bio pasivno legitimiran.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je cijelosti zbog svih žalbenih razloga, a osobito zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
Ističe u bitnome da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje u tekstu: ZV), jasno nedvojbeno propisao da postoji samo jedna vrsta prava vlasništva, a tuženik je taj koji je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu upisan kao vlasnik nekretnine, uslijed čega je sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tuženik kao vlasnik obveznik plaćanja zajedničke pričuve.
Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti ili podredno je ukinuti i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presuda je ispitana po članku 365. stavku 2. i članku 467. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije ispitan iz razloga što se u ovom predmetu radi o postupku u sporu male vrijednosti. Takvu odluku dopušteno je pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika naplatu doprinosa za zajedničku pričuvu suvlasnika za stan opisan u tužbi i to za razdoblje od 31. ožujka 2015. do 29. veljače 2020.
9. Između stranka nije sporno da je tužitelj upravitelj zgrade, kao i da je tuženik (odnosno njegov pravni prednik) stekao fiducijarno vlasništvo na temelju sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini. Tuženik je tijekom postupka istakao da ne koristi, odnosno ne drži u svom neposrednom posjedu niti jedan posebni dio zgrade (poslovni prostor ili stan) pa tako da nije bio u posjedu predmetnog stana u utuženom razdoblju niti da je ovlašten taj stan koristiti, a što tužitelj u ovom postupku nije osporio.
Nije sporno da je tuženik, odnosno njegov pravni prednik, u utuženom razdoblju bio u zemljišnim knjigama upisan kao (fiducijarni) vlasnik spornog stana uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva s imena i vlasništva M. T. iz S. B., učinjen radi osiguranja tražbine, a koji stan koristi i koji je međuvlasnički ugovor kao suvlasnik i potpisao.
10. Među strankama je sporno je li tuženik kao fiducijarni vjerovnik koji je u utuženom razdoblju bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik stana u obvezi plaćati trošak zajedničke pričuve ili je obveznik plaćanja pričuve fiducijarni dužnik.
11. Suprotno žalbenim razlozima pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj u ovom postupku nije pasivno legitimiran pa tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti.
Osnovano ističe prvostupanjski sud i da je na 28. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koja je održana 3. svibnja 2017., zauzeto pravno shvaćanje da je obveznik plaćanja doprinosa za zajedničku pričuvu za nekretninu koja je u postupku osiguranja novčane tražbine bila predmet fiducijarnog prijenosa prava vlasništva fiducijarni dužnik. Naprijed navedeno pravo shvaćanje izraženo je i u recentnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 258/16-2 od 24. siječnja 2018. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-518/2014 od 19. travnja 2018.
Ova utvrđenja pobijaju odlučne žalbene navode.
12. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud argumentirano i detaljno naveo i obrazložio koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora.
13. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03 – pročišćeni tekst) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
14. Zato je tužiteljeva žalba odbijena i pobijana presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 21. studenog 2022.
Sudac
Mario Vukelić