Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 37 Gž Ovr-208/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice B. M., OIB: … i ovrhovoditelja D. M., OIB: …, oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćniku I. G., odvjetniku u Š., protiv ovršenika S. J. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u K. K., radi ostvarenja obveze na radnju, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu od 11. listopada 2021. poslovni broj: Ovr- 317/2018, 21. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba ovršenika kao neosnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj: Ovr-317/2018 od 11. listopada 2021. u pobijanoj točki II/ izreke te se prijedlog ovrhovoditelja u dijelu kojim potražuju naknadu troškova ostvarenja obveze na radnju iz ovršne isprave u iznosu od 76.250,00 kn odbija.
II. U nepobijanoj točki I/ izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I/ izreke odbijen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja od 20. travnja 2018. u dijelu kojim se temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude ovog suda posl. broj P-2140/11 od 03. studenog 2014. određuje ovrha radi ostvarenja tražbine ovrhovoditelja predajom u posjed jugozapadnog dijela nekretnine označene kao čest.zgr.843 K.O. M. B. označenog na skici vještaka geodeta M. J. od 13. ožujka 2013. slovima A-B-C1-B1-A1-A u dužini od 21,75 m i širini 1,60 m i ovlašćuju ovrhovoditelji da na trošak ovršenika sami ili putem treće osobe u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja dovedu u prvobitno stanje navedeni dio predmetne nekretnine na način što će srušiti izgrađeni kameni zid sa metalnom ogradom na pravcu B-A gore navedene skice, ukloniti tragove te postaviti kameni zid visine cca 1,20 m sa metalnom ogradom na mjestu gdje je ranije postojao taj zid na liniji A-A1-B1-C1-B iste skice između nekretnina označenih kao čest.zgr.843 i čest.zem.1778 K.O. M. B..
U točki II/ izreke prihvaćen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja od 20. travnja 2018. i iz podneska od 18. travnja 2019. u dijelu kojim potražuju naknadu troškova ostvarenja obveze na radnju iz ovršne isprave opisane u točki I/ izreke te se nalaže ovršeniku da u roku od osam dana od primitka rješenja isplati ovrhovoditeljima pod 1. i 2. iznos od 76.250,00 kn na ime troškova izvođenja radova opisanih u točki I/ izreke ovršne isprave navedene u točki I/ izreke radi uspostave prijašnjeg stanja i to rušenjem izgrađenog kamenog zida sa metalnom ogradom na pravcu B-A skice vještaka geodeta M. J. od 13. ožujka 2013., uklanjanjem tragova te postavljanjem kamenog zida visine cca 1,20 m sa metalnom ogradom na mjestu gdje je ranije postojao taj zid na liniji A-A1-B1-C1-B iste skice između nekretnina označenih kao čest.zgr.843 i čest.zem.1778 K.O. M. B. sukladno računu obrta „M.“, vlasnika N. M. iz M. broj 18/1/1 od 23. svibnja 2018.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija ovršenik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijano rješenje u točki II/ izreke.
3. Na žalbu nije odgovoreno
4. Žalba ovršenika je osnovana.
5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je povodom prijedloga ovrhovoditelja 26. travnja 2018. donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-317/18 na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude istog prvostupanjskog suda posl.br. P-2140/11 radi ostvarenja obveza na radnju uspostavom ranijeg stanja na nekretnini i naplati troškova ovrhe, a koje rješenje je povodom žalbe ovršenika ukinuto rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž Ovr-764/18 od 10. prosinca 2018. i predmet vraćen na ponovni postupak. Budući su ovrhovoditelji podneskom od 18. travnja 2019. obavijestili sud da je postupljeno po ukinutom rješenju o ovrsi na način da su sami na trošak ovršenika uspostavili ranije posjedovno stanje izvođenjem radnje opisane u predmetnoj ovršnoj ispravi jer isto nije izvršio ovršenik u paricijskom roku iz ovršne isprave i da ustraju u ovršnom prijedlogu radi naplate iznosa od 76.250,00 kn na ime troškova ostvarenja tražbine na radnju iz ovršne isprave sukladnu računu obrta „M.“ vlasnika N. M. iz M. br. 18/1/1 od 23. svibnja 2018., prvostupanjski sud ocjenjuje da je ovršni prijedlog ovrhovoditelja neosnovan i bespredmetan u dijelu kojim traže predaju jugozapadnog dijela nekretnine označene kao čest.zgr. 843 k.o. M. B. u posjed i kojom se ovrhovoditelji ovlašćuju da sami ili putem treće osobe uspostave ranije posjedovno stanje izvođenjem radova opisanih u ovršnoj ispravi. Posljedično takvom stavu u tom dijelu odbija ovršni prijedlog primjenom članka 41. stavak 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ).
5.1. Utvrdivši visinu troškova za izvođenje radova opisanih u ovršnoj ispravi potrebnih radi ostvarenja tražbine na radnju na temelju računa osobe ovlaštene za obavljanje građevinskih radova, obrta „M.“ vlasnika N. M. iz M. koji račun ocjenjuje vjerodostojnim, prvostupanjski sud na temelju odredbi članka 261. stavka 2.i 3. u svezi s odredbom članka 264. stavak 2. OZ odlučuje kao u točki II/ izreke.
6. U žalbi ovršenik osporava visinu obveze kao i vjerodostojnost računa na temelju kojeg ovrhovoditelji zahtijevaju naplatu troškova navodno izvršenih radnji pri čemu ističe da sud ne obrazlaže iz kojeg razloga smatra zatraženi trošak opravdanim i vjerodostojnim kada se on nije imao mogućnosti očitovati o istom. Pita da li ovlaštena osoba – sudski vještak ne bi trebao procijeniti visinu troškova u odnosu na izvedene radove i utvrditi jesu li radovi izvedeni u cijelosti odnosno je li ovrhovoditelj na svoj trošak poduzeo sve radnje kako bi se ispunila svrha i obveza iz ovršne isprave te s tim u vezi ističe da sud nije pristupio na lice mjesta uz sudjelovanje ovlaštene osobe i utvrdio sporna pitanja. Navodi i da nije razvidno iz kojeg razloga je obvezan samo ovršenik S. J. M. kada nije on jedini vlasnik nekretnine koja je predmet ovog postupka i ujedno izjavljuje prigovor promašene legitimacije.
7. Obzirom na žalbene navode ovaj sud je prije svega ispitao pobijano rješenje s aspekta pravilne primjene materijalnog prava budući na pravilnu primjenu materijalnog prava pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP) koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. OZ, te je utvrđeno da je naloživši ovršeniku da u roku 8 dana isplati ovrhovoditeljima iznos od 76.250,00 kn na ime troškova izvođenja radova radi uspostave prijašnjeg stanja i to rušenjem izgrađenog zida sa metalnom ogradom na pravcu B-A skice vještaka geodeta M. J. od 13. ožujka 2013., uklanjanjem tragova te postavljanjem kamenog zida visine cca 1,20 m sa metalnom ogradom na mjestu gdje je ranije postojao taj zid na liniji A-A1-B1-C1-B iste skice između nekretnina označenih kao čest.zgr.843 i čest.zem.1778 K.O. M. B. sukladno računu obrta „M.“, vlasnika N. M. iz M. broj 18/1/1 od 23. svibnja 2018. prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. Naime, u žalbi protiv rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-317/18 od 26. travnja 2018. (koje je ukinuto rješenjem ovog suda posl.br. Gž Ovr-764/18 od 10. prosinca 2018.) ovšenik je naveo da je zid već davno uklonjen te da su upravo ovrhovoditelji već sagradili novi zid pri tome ističući da mu se rješenjem o ovrsi nalaže predaja u posjed i ovlašćuju ovrhovoditelji da o njegovom trošku izvrše određene radove iako su obje radnje u trenutku donošenja rješenja o ovrsi već izvršene što samu ovrhu čini bespredmetnom. U odgovoru na žalbu ovršenika, navodima da su uspostavili ranije posjedovno stanje, srušili i izgradili kameni zid sa metalnom ogradom između čest.zgr. 843 i čest.zem.1778 k.o. M.-B. angažiranjem obrtnika koji im je ispostavio predračun koji prileži spisu i konačno račun jer te radnje nije izvršio ovršenik, ovrhovoditelji su učinili nespornom činjenicu da su ne samo vratili posjed prijepora nego i izveli radove radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja na način da su za te radove angažirali obrtnika. Nakon što je sud zaključkom od 3. travnja 2019. ovrhovoditelje pozvao da dopune ovršni prijedlog od 20. travnja 2018. na način da predlože sredstvo kojim treba provesti ovrhu radi predaje u posjed djela njihovih nekretnina sukladno ovršnoj ispravi, ovrhovoditelji su u podnesku od 19. travnja 2019. naveli da su ovlašteni sami ili po trećoj osobi na trošak ovršenika uspostaviti ranije posjedovno stanje, srušiti i izgraditi kameni zid sa metalnom ogradom između čest.zgr. 843 i čest.zem. 1778 k.o. M.–B. jer to nije izvršio ovršenik, ali ne po ovršnom rješenju već u paricijskom roku iz ovršne isprave u kojem roku je bio dužan i ovlašten sam izvršiti predmetne radove. Zbog tih nespornih činjenica prvostupanjski sud je ponovno odlučujući o prijedlogu za ovrhu u točki I/ izreke odbio prijedlog za ovrhu radi ostvarenja tražbine ovrhovoditelja predajom u posjed prijepornog dijela nekretnine kao i u dijelu kojim traže da se ovlaste na trošak ovršenika sami ili putem treće osobe u roku od 60 dana od pravomoćnosti rješenja o ovrsi dovesti u prvobitno stanje prijeporni dio nekretnine. Prvostupanjsko rješenje u točki I/ izreke postalo je pravomoćno budući ovrhovoditelji nisu osporavali pobijano rješenje.
8.1. Kako su dakle ovrhovoditelji u točki I/ izreke pravomoćno odbijeni sa ovršnim zahtjevom da ih se rješenjem o ovrsi ovlasti da na trošak ovršenika sami ili putem treće osobe u roku 60 dana od pravomoćnosti tog rješenja dovedu u prvobitno stanje prijeporni dio nekretnine na način što će srušiti izgrađeni kameni zid sa metalnom ogradom na pravcu B-A skice vještaka geodeta M. J. od 13. ožujka 2013., uklanjanjem tragova te postavljanjem kamenog zida visine cca 1,20 m sa metalnom ogradom na mjestu gdje je ranije postojao taj zid na liniji A-A1-B1-C1-B iste skice između nekretnina označenih kao čest.zgr.843 i čest.zem.1778 K.O. M. B., to ovrhovoditelji ne mogu niti su ovlašteni zahtijevati ovrhu radi naplate troškova obavljanja te radnje iako su radnju sami izvršili putem treće osobe. Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi na način i po postupku propisanom člankom 261. OZ. Ovrhovoditelj u smislu te odredbe nije ovlašten sam poduzeti takvu radnju, a potom predložiti ovrhu radi namirenja troškova druge osobe koja je tu radnju obavila. Točkom II/ izreke nije ni određena ovrha radi namirenja te tražbine kako su to ovrhovoditelji predlagali već je samo naloženo ovršeniku da ovrhovoditeljima isplati 76.250,00 kn na ime troškova izvođenja tih radova. Ovrhovoditelji nisu predlagali donošenje dopunskog rješenja sukladno članku 339. stavak 1. ZPP zbog čega se sukladno stavku 2. istog članka smatra da je prijedlog za ovrhu u tom dijelu povučen. Stoga je točkom II/ izreke odlučeno o obvezi ovršenika o kojoj u konkretnim naprijed opisanim okolnostima sud nije ni ovlašten odlučivati u ovršnom postupku već su te troškove u vidu naknade štete ovrhovoditelji ovlašteni ostvarivati u parničnom postupku.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno ovaj sud nije ocjenjivao navode žalbe kojima ovršenik osporava iznos koji mu je naložen platiti ovrhovoditeljima s osnova troškova za izvršene radove, a u odnosu na prigovor pasivne legitimacije valja navesti da je ovršnom ispravom – presudom Općinskog suda u Šibeniku posl.br. P-2140/2011 od 3. studenog 2014. upravo ovršenik kao tuženik obvezan dovesti u prvobitno stanje dio nekretnine zbog čega je prigovor pasivne legitimacije neosnovan.
10. Iz navedenih razloga valjalo je usvojiti žalbu ovršenika, ukinuti pobijano rješenje u točki II/ izreke i odbiti prijedlog ovrhovoditelja u dijelu kojim potražuju naknadu troškova u svezi ostvarenja obveze na radnju iz ovršne isprave u iznosu od 76.250,00 kn, sve primjenom članka 380. točke 3. ZPP u vezi članka 21. OZ.
11. Nepobijana točka II/ izreke prvostupanjskog rješenja ostaje neizmijenjena.
U Varaždinu 21. studenog 2022.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec, v.r.
