Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 26/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 26/2024-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 9. svibnja 2023. broj Kzd-43/2022-35 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 14. rujna 2023. broj Kžzd-53/2023-5, u sjednici održanoj 21. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev os. M. Đ. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici od 9. svibnja 2023. broj Kzd-43/2022-35 M. Đ. je proglašen krivim zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, te mu je na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo te ako u roku od četiri mjeseca izvrši izrečenu posebnu obvezu iz čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11. (plati sve zaostale, dospjele obroke uzdržavanja u iznosu 2.888,18EUR/21.761,00 kn). Presudom Županijskog suda u Osijeku od 14. rujna 2023. broj Kžzd-53/2023-5 prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način da je za predmetno kazneno djelo M. Đ. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

 

2. Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) bez naznake zakonskih osnova „u očekivanju povoljnog rješenja“.

 

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. - dalje: ZKP/08.).

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. U zahtjevu osuđenik navodi da je „sporna alimentacija u cijelosti plaćena“, uz komentar o nemogućnosti plaćanja alimentacije kada je u zatvoru odnosno da je „… onemogućen [biti] normalno na tržištu rada …“ budući da je „… stalno u kaznenom postupku …“, stalno je pod kaznama, prijetnjama, postaje „… građanin zadnjeg reda …“ i stavlja ga se“ … u kategoriju kriminalca …“

 

6. Iz sadržaja zahtjeva za zaključiti je da osuđenik osporava pravilnost vrednovanja okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne odnosno izbor kaznene sankcije te izražava nezadovoljstvo odlukom drugostupanjskog suda zbog osude na kaznu lišenja slobode, umjesto parapenalne sankcije (uvjetne osude) koja je bila izrečena prvostupanjskom presudom.

 

6.1. Prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP/08. ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. To znači da je u zahtjevu (osim formalne naznake zbog koje se povrede zakona podnosi koja je u ovom slučaju posve izostala) potrebno konkretno obrazložiti na koji je način povreda procesnog ili materijalnog zakona po mišljenju osuđenika ostvarena. Pored toga, iz navedenih odredbi proizlazi da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog nezadovoljstva odlukom o kazni. Naime, ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi pravilno utvrdili i vrednovali okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne.

 

6.2. Nadalje, prema stanju stvari, sadržaju pravomoćne presude, proizlazi da su sudovi vodili računa o olakotnim (priznanje djela, spremnost na podmirenje duga, roditeljstvo) i otegotnim okolnostima (višekratna osuđivanost, specijalni povratnik). Kako je nakon utvrđenja i vrednovanja okolnosti iz čl. 47. KZ/11. osuđeniku odmjerena  kazna u okviru propisane kazne zatvora za ovo kazneno djelo, nije povrijeđen zakon na štetu osuđenika, time da je drugostupanjski sud podrobno iznio razloge zbog kojih smatra da nema mjesta primjeni uvjetne osude (odlomak 5.2. presude).

 

6.3. Također valja istaknuti da je osuđenik u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika naveo kako će „svoju obvezu uzdržavanja…platiti u zadanom roku …“, time da tvrdnja iz zahtjeva kako je u cijelosti podmirio obvezu uzdržavanja nije potkrijepljena odgovarajućom dokumentacijom, dakle nema uporišta u stanju spisa predmeta.

 

 

7. Slijedom izloženog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 21. ožujak 2024.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu