Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-924/2020-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac Ex vojarna Sv. Križ

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. V.-T., O.: …, zastupanog po odvjetnicima

iz O. L. & P. d.o.o., protiv tuženika P. S. d.o.o.,

S., O.: …, zastupanog po direktoru E. T., a

on po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. kolovoza 2022., u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika K. P., odvjetnika u Z. i zamjenika punomoćnika tuženika

D. R., odvjetničkog vježbenika kod D. M., odvjetnika u S.,

objavljene dana 17. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku P. S. d.o.o., iz S., O.:

… isplatiti tužitelju I. V.-T., iz S., O.:

…, s naslova razlike plaća isplatiti bruto iznos od 25.160,50 kuna / 3.339,37 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku:

- na iznos od 2.183,14 kn od 15. travnja 2013.g. do isplate; - na iznos od 1.031,12 kn od 15. travnja 2013.g. do isplate;

- na iznos od 2.399,50 kn od 15. lipnja 2013.g. do isplate;

- na iznos od 1.864,50 kn od 15. srpnja 2013.g. do isplate;

- na iznos od 1.181,00 kn od 15. kolovoza 2013.g. do

isplate;

- na iznos od 1.596,37 kn od 15. rujna 2013.g. do isplate; -

na iznos od 441,67 kn od 15. veljače 2014.g. do isplate;

- na iznos od 668,85 kn od 15. kolovoza 2014.g. do isplate;

- na iznos od 521,11 kn od 15. rujna 2014.g. do isplate;

- na iznos od 30,45 kn od 15. veljače 2015.g. do isplate;

- na iznos od 284,53 kn od 15. srpnja 2015.g. do isplate;

- na iznos od 523,40 kn od 15. srpnja 2016.g. do isplate;

- na iznos od 3.517,53 kn od 15. rujna 2016.g. do isplate;

- na iznos od 38,18 kn od 15. lipnja 2017.g. do isplate;

- na iznos od 170,16 kn od 15. studenog 2017.g. do isplate;

- na iznos od 97,72 kn od 15. prosinca 2017.g. do isplate;

- na iznos od 183,02 kn od 15. lipnja 2018.g. do isplate;

- na iznos od 2.205,00 kn od 15. listopada 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.028,12 kn od 15. studenog 2018.g. do isplate;

- na iznos od 1.099,88 kn od 15. prosinca 2018.g. do

isplate; - na iznos od 486,94 kn od 15. siječnja 2019.g. do

isplate;

- na iznos od 319,28 kn od 15. veljače 2019.g. do isplate;

- na iznos od 2.793,34 kn od 15. kolovoza 2019.g. do

isplate; - na iznos od 495,69 kn od 15. studenog 2019.g. do

isplate;

- na iznos od 181,44 kn od 15. siječnja 2020.g. do isplate;

a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015.g. po stopi utvrđenoj uvećanjem eskontne kamatne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem

polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku 8 dana."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.875,00 kn / 1.310,64 EUR .

Obrazloženje

1. Tužitelj u podnesenoj tužbi od 31.7.2020. navodi da je bio zaposlen kod poslodavca A.-S. d.o.o. U postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Pr – 287/2017 od 2. ožujka 2018. da je pravomoćno utvrđeno da je s danom 1. ožujka 2013. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji je tužitelj imao sklopljen sa poslodavcem A.-S. d.o.o., prenesen na novog poslodavca, ovdje tuženika. Tijekom trajanja postupka radi utvrđenja prijenosa ugovora o radu, tužitelj se i dalje vodio kao radnik društva A. – S. d.o.o., sve do odlaska u mirovinu. Međutim, kako je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da je njegovo ugovor o radu prenesen na tuženika kao novog poslodavca, tužitelj smatra da ima pravo na naknadu plaće koju bi ostvario kod tuženika, od dana prijenosa ugovora pa do odlaska u mirovinu, odnosno razliku između plaće koju bi ostvario kod tuženika i plaća koje je ostvarivao kod društva A. – S. d.o.o. Tužitelj predlaže da se provede financijsko vještačenje kojim će se utvrditi iznos plaće koji bi tužitelj ostvarivao na radnom mjestu "vozač autobusa" kod tuženika u razdoblju od 01.03.2013. pa do siječnja 2020., odnosno razliku između plaće koji bi tužitelj ostvarivao na radnom mjestu "vozač autobusa" kod tuženika u razdoblju od 1.03.2013. do siječnja 2020. i plaće koju je u tom razdoblju ostvario kod društva A.–S. d.o.o., sve iskazano po mjesecima, a nakon toga predlaže da sud donese odluku kojim će naložiti tuženiku da isplati tužitelju razlike plaće za utuženo razdoblje.

2. U odgovoru na tužbu od 17.9.2020. tuženik navodi da se tužitelj poziva na presudu u postupku koji da se pred ovim sudom vodio pod brojem Pr-287/2017, a koji postupak da je pravomoćno okončan odlukom ŽS u Osijeku broj Gž R-176/18 te kojim presudama da je utvrđeno da je sa danom 1. ožujka 2013.godine ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji da je tužitelj imao sklopljen sa poslodavcem A. S.

d.o.o. prenesen na novog poslodavca, tuženika u ovom postupku. Tuženik ističe da je protiv navedenih presuda podnesen izvanredni pravni lijek te da se predmet nalazi na VS RH pa da pozivanje na navedene presude nema pravno uporište jer da

je protiv njih izjavljen pravni lijek. Također se navodi da čak i kad bi se prihvatila činjenica da je predmetni ugovor o radu tužitelja i društva A. – S. d.o.o. prenesen na tuženika, da tužitelj nema zakonsku osnovu potraživanja razlike plaće od tuženika jer da je isti za cijelo vrijeme radnog staža kod A. – S. primao plaću za svoj rad i u skladu s ugovorom na radu na neodređeno vrijeme koji je tužitelj imao sklopljen s A.-S. d.o.o. Također, tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbe članka 133. stavak 1., 2. i 3, te članka 90. Zakona o radu ističući da iz tih odredbi proizlazi da ukoliko je ugovor o radu i prenesen na novog poslodavca da je isti prenesen u neizmjenjenom obliku i opsegu te da je plaća radnika regulirana ugovorom o radu. Navodi se da je ugovor o radu dvostrani pravni posao koji da nastaje suglasnošću volja ugovornih strana te da nijedna strana ne može jednostrano izmijeniti sadržaj ugovora te da neovisno o tome da li je došlo do prijenosa ugovora o radu na tuženika, da je tuženik uredno primao plaću za svoj rad, a koja visina plaće da je regulirana ugovorom o radu koji je tužitelj sklopio sa poslodavcem, te da je opseg i visina ugovora o radu ostala nepromijenjena te da je u tom smislu tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

3. Tužitelj je podneskom od 5.10.2021. nakon provedenog financijskog vještačenja zatražio od tuženika isplatu ukupnog bruto iznosa od 25.160,50 kn na ime razlike plaće u razdoblju od 1.3.2013. do 31.12.2019., sve sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem obračuna isplaćenih plaća i naknada plaća, prijave o prestanku osiguranja na HZMO od 16.6.2020. (list 242), Zamolbe tužitelja od 16.6.2020., Ugovor o radu (list 305 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije D. C. (za F. revizija d.o.o.) te su saslušani tužitelj I. V.-T. i zakonski zastupnik tuženika D. R. i pročitana je spisu sa priložena dokazna dokumentacija.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku plaće za razdoblje od 1.3.2013. do 31.12.2019. u bruto iznosu od 25.160,50 kn sa zateznom kamatom.

7. Među strankama nije sporno te iz provedenog dokaznog postupka proizlaze sljedeće činjenice:

- da je pravomoćnom presudom OS u Splitu poslovni broj Pr-287/2017 od 2. ožujka 2018. (potvrđena presudom ŽS u Osijeku poslovni broj Gž R-

176/2018-2 od 7. studenog 2019.) utvrđeno da je s nadnevkom 1. ožujkom 2013. na novog poslodavaca (od A. S. d.o.o. na tuženika u predmetnoj parnici -

P. S. d.o.o.) prenesen tužiteljev Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 20.2.2007, za radno mjesto vozača autobusa,

- da je tužitelju radni odnos prestao po sili zakona 16.6.2020. zbog stečenog prava na starosnu mirovinu,

- da su radnici tuženika na radnim mjestima vozači autobusa (Z. B. i D.

K.-L.) ostvarili plaće koje su u prosjeku veće od plaće tužitelja koju je tužitelj ostvario kod A. S. d.o.o. na radnom mjestu vozač autobusa u razdoblju od

1.3.2013. do 31.12.2019. za ukupan bruto iznos od 24.129,38 kn (stupac br. 8. Tablice 1. nalaza i mišljenja D. C., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije).

8. Među strankama je sporno tužiteljevo pravo na razliku plaće, s obzirom tuženik tvrdi da u parnici utvrđen prijenos Ugovora o radu sam za sebe nije osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva jer da je tužitelj kroz predmetno razdoblje primao plaću za svoj rad u skladu s Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme koji je imao sklopljen s A. S. d.o.o. 9. Zakonom o radu ("NN" broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013., u daljnjem tekstu: ZR/2009, i 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) kojim je u pravni poredak R. H. prenesena i D. V. 2001/23/EZ od 12.

ožujka 2001. o približavanju prava država članica u vezi sa zaštitom prava radnika u slučaju prijenosa poduzeća, tvrtki ili dijelova poduzeća ili tvrtki (SL, L 82, 22. 3. 2001.), u kontinuitetu je propisano između ostalog:

- da se na novog poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja, uslijed statusnih promjena ili prijenosom - pravnim poslom, poduzeće ili dijela poduzeće, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost (članak 133. stavak 1. ZR- a/2009, članak 137. stavak 1. ZR-a);

- da radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu (članak 133. stavak 2. ZR/2009., članak 137. stavak 2. ZR/2014);

- i da poslodavac na kojeg se prenose ugovori o radu na način propisan stavkom 1., preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu (članak 133. stavak 3. ZR-a/2009, članak 137. stavak 3. ZR- a).

11. Prema ZR-u koji sadrži temeljne odredbe, te osnovama i mjerilima koja se ugovaraju kolektivnim ugovorima, ugovorima o radu i propisuju pravilnicima o radu, plaća je novčani iznos koji se mjesečno isplaćuje zaposlenima kao naknada za uloženi rad u poslovnom procesu, visina koje ovisi o velikom broju unutarnjih i vanjskih čimbenika među kojima je između ostalog složenost posla, radni doprinos, tržište rada i dr., a koja se može klasificirati na više načina (komadno, vremenski, prema doprinosu).

12. Iz citiranih odredbi proizlazi da nije dovoljna činjenica da je s nadnevkom 1. ožujka 2013. na novog poslodavaca (od A. S. d.o.o. na tuženika u predmetnoj parnici - P. S. d.o.o.) prenesen tužiteljev Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 20. veljače 2007. za radno mjesto vozač autobusa, da bi tužitelju pripadala ista plaća kao vozačima autobusa kojima je tuženik isplaćivao plaću (Z. B. i D.

K.-L.) kao naknadu za uloženi rad u poslovnom procesu tuženika. To iz razloga, što za razrješenje predmetnog spora, u skladu sa navedenim mjerodavnim materijalnim pravom, nije odlučna situacija vozača autobusa tuženika nakon 1. ožujka 2013. već je odlučna tužiteljeva situacija neposredno prije 1. ožujka 2013. (prijenosa Ugovora o radu na tuženika), odnosno je li tužitelj, u usporedbi sa njegovom situacijom neposredno prije 1. ožujka 2013., trpio gubitak na plaćama od 1. ožujka 2013. (od prijenosa Ugovora na radu na tuženika) do odlaska u mirovinu, a ako jest na temelju kojih činjenica (što se trebalo, a nije uzelo u obzir pri određivanju početne pozicije tužiteljeve plaće od 1. ožujka 2013. u odnosu na onu koja je bila ugovorena i pripadala tužitelju do tada).

13. Sudska vještakinja za računovodstvo i financije D. C. u pisanom nalazu i mišljenju podnesenom 21.5.2021. navodi da je na temelju dokumentacije priložene spisu utvrdila da je tužitelj kod A. S. d.o.o. radio na radnom mjestu vozač autobusa, radno mjesto radnika broj 14, rang III, koeficijent 1,45, a sve u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu. Sudska vještakinja D. C. je usporedila Pravilnik o radu tvrtke A. S. d.o.o. i pravilnik o radu tvrtke P. S. d.o.o. (tuženik) i utvrdila da je osnovica za obračun plaće ista u obje tvrtke. Dakle, zaključuje vještakinja C., ukoliko bi tužitelj radeći kod tuženika ostvarivao isti koeficijent radnog mjesta kao što je ostvario u društvu A. – S. d.o.o., ne bi postojala razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao radeći kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa i plaće koju je ostvario u A. S. d.o.o. Nadalje, usporedom platnih lista između tužitelja i radnika P. S. d.o.o. Z. B. za razdoblje do 1.3.2013. do

31.12.2019. i usporedbom s radnikom D. K.-L. za razdoblje od

1.9.2016. do 31.3.2018., zaključeno je da nema razlike u načinu obračuna plaće i da sva tri radnika imaju isti koeficijent plaće. Međutim, da iznos plaće svakog vozača ovisi o ukupnom broju odvezenih linija i eventualnim dodacima na plaću u obliku rada na državni praznik, nedjeljom ili noću. Svi vozači da su plaćeni prema šifrarniku koji nije moguće prilagođavati prema vozaču jer je vezan za linije, a ne za vozača. Stoga sudska vještakinja zaključuje da nema razlike u načinu obračuna plaće i uvjetima rada između A. S. d.o.o. i P. S. d.o.o. Zaključke sudske vještakinje D. C.

prihvaća i sud kao jasne i neproturječne dokumentaciji priložene spisu.

14. Tužitelj u podnesku od 5.10.2021. navodi da je došlo do očite omaške vještaka prilikom izračuna. Naime, vještak da je utvrđivao razliku plaće koju bi tužitelj ostvarivao kod tuženika i plaće koju je tužitelj uistinu i ostvario, na način da je od prosjeka plaća usporednih radnika zaposlenih kod tuženika (Stupac 5 Tablice 1) oduzimao plaću koju je tužitelj ostvarivao u utuženom razdoblju (Stupac 6 Tablice 1). Dobivena razlika prikazana je u stupcu 7 Tablice 1. Tužitelj tako ističe omašku u stupcu 7 drugog retka Tablice 1 u kojemu je navedeno da razlika plaća za razdoblje od 25. do 31. ožujka 2013.g. iznosi 0,00 kuna, a oduzimanjem iznosa iz stupca 5 od iznosa iz stupca 6, proizlazi da je stvarna razlika 1.031,12 kuna. Stoga je tužitelj zatražio isplatu razlike plaće u ukupnom bruto iznosu od 25.160,50 kn, a ne kako je to sudski vještak izračunao, u bruto iznosu od 24.129,38 kn.

15. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke iskazao je, da je dok je radio u A. S. d.o.o. dobivao veću plaću od one koju je dobivao u P. S. d.o.o. nakon prijenosa ugovora o radu s danom 1.3.2013. Nadalje navodi, da je i drugim vozačima autobusa plaća od 1.3.2013. bila slična plači tužitelja, a razlika da bi nastala ovisno o tome koje su linije vozili.

16. Zakonski zastupnik tuženika D. R., među ostalim je iskazao, da vozači autobusa spadaju u tzv. mobilne radnike te da im se plaća obračunavala prema šifrarniku iz Pravilnika o radu, a sve ovisno o pojedinim linijama, naime nije svaka linija jednako teška jer nije ista težina voziti kraće destinacije kao što je S. - S. ili duge destinacije kao što je S. – B. pa proizlazi, da bi iz tog razloga moglo doći do razlike u plaći. Inače, šifrarnik da je prepisan iz A. S. pa da je tužitelju obračunata plaća kod tuženika po istom koeficijentu, kao i prema koeficijentu prema kojemu je obračunata plaća dok je radio za A. S..

17. Koje će činjenice uzeti kao dokazne odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i ne temelju rezultata cjelokupnog postupka (č. 8. ZPP).

18. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupaka i citiranih zakonskih odredbi sud zauzima stav da tužitelj nema pravo na naknadu razlike plaće. Navedeno stoga što je utvrđeno da je tužitelju plaća do prijenosa ugovora o radi i nakon prijenosa ugovora o radu obračunavana na jednaki način, pod jednakim uvjetima rada, po istom šifrarniku i koeficijentu. To što je tužitelju nakon prijenosa ugovora o radu isplaćena manja plaća od plaća vozača autobusa Z. B. i D. K.-L., a što je utvrđeno

provedenim financijskim vještanjem, posljedica je različitih linija koje vozači voze i dodataka na plaću koje su ostvarili, isto kao i u slučaju eventualne razlike plaće između one koju je tužitelj ostvario do prijenosa ugovora na radu i one koju je ostvario nakon prijenosa ugovora o radu. Dakle, početna pozicija tužiteljeve plaće od 1. ožujka 2013. u odnosu na onu koja je bila ugovorena i pripadala tužitelju do tada je ista.

19. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 25.160,50 kuna / 3.339,37 EUR odbijen je kao neosnovan.

20. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("NN" br. 57/22) i

Odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 37/22. u tekstu ZPP) pa kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je naknaditi tuženiku parnične troškove.

21.1. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja stranke tada primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (sentenca ŽS u Varaždinu br. Gž-1643/2018-2 od 15.10.2019.). U vrijeme donošenja odluke o troškovima ovog postupka na snazi je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 142/12., 103/14., 118/14.,107/15.,

37/22., 126/22., dalje Tarifa) prema kojoj je vrijednost boda 15 kuna. Međutim, tuženik je zahtjev za naknadu troškova stavio prema vrijednosti boda od 10 kuna, a sud odlučuje unutar zahtjeva stranke. Stoga je tuženiku prema popisanom trošku (list 537) i VPS-u određen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podnesaka od 26.8.2021. i 26.4.2022. za svaki iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 28.1.2021., 16.3.2022., 2.5.2022. i 29.8.2022. za svako iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i za zastupanje na ročištu za objavu presude zatraženi iznos od 500,00 kn, što zbrojeno daje iznos od 7.500,00 kn, a uvećano za PDV u iznosu od 1.875,00 kn i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 500,00 kn daje ukupno 9.875,00 kn / 1.310,64 EUR koliko je naloženo tužitelju da isplati tuženiku na ime parničnog troška. Ovdje je za navesti da je tuženik zatražio trošak sudske pristojbe za davanje odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, međutim, taj trošak mu je određen u iznosu od 500,00 kn jer je tuženik odgovor na tužbu podnio u elektronskom obliku, a odredbom čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama ("NN" br. 118/2018.) propisano je da se u tom slučaju pristojba treba platiti u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o tarifi sudskih pristojbi ("NN" br. 53/19., dalje Tarifa). Nadalje, tuženiku nije određen trošak zastupanja na ročištu od 2.9.2021. jer to ročište nije održano pa mu trošak nije nastao.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 17. studenog 2022.

s u t k i nj a

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjeraka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis