R. H. P.-201/22 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u

pravnoj stvari tužiteljice A. P., iz S., K. 47., O.: , koja

je zastupana po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva L., V.

& partneri u S., protiv tuženika C. O. d.d., Z., F. S., T.

hrvatske bratske zajednice 8., O.:, koja je zastupana po generalnoj punomoćnici R. G., zaposlenici tuženika, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika te proglašenja presude od 17. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 151.130.00 kn / 20.058,40 eur[1] sa zakonskim zateznim kamatama od 18. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude, i to za više zatražene zatezne kamate na iznos glavnice od 151.130,00 kn za period od 1. siječnja 2014. do 17. studenog 2022., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužna je tužena u roku 15 dana isplatiti tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 61.512,50 kn / 8.164,11 eur sa zateznim kamatama koje teku od 18. studenog 2022. do isplate do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 7. prosinca 2015. podnijela tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi se navodi da je tužiteljica u prometnoj nezgodi u S., koju da je skrivio osiguranik tuženika zadobila teške tjelesne ozljede. Zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi kod tužiteljice da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja zbog čega da joj je potrebna tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa, i to 2 sata dnevno. S obzirom da je tužiteljica već ostvarila naknadu štete tuđe njege i pomoći do prosinca 2012., ovom tužbom tužiteljica je zatražila naknadu tuđe njege i pomoći od 1. siječnja 2013. pa ubuduće. Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži isplatu tuđe njege i pomoći od 1. siječnja 2013. pa ubuduće i to u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

Podneskom od 14. ožujka 2019. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev na način da istim traži isplatu ukupnog iznosa od 151.130,00 kn sa zateznim kamatama od dospijeća godišnjeg iznosa od po 25.550,00 kn, sve na način kako je to specificirano u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu štete te naveo da je tužiteljici u cijelosti naknađena pretrpljena šteta.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem medicinske dokumentacije tužiteljice i zdravstvenog kartona tužiteljice, čitanjem presude ovog suda I. -1383/04 od 29. ožujka 2013., dopisa H. od 24. lipnja 2016., dopisa C. za socijalnu skrb S. od 30. kolovoza 2016., medicinskim vještačenjem po vještacima dr. S.

L.-F. spec. maksilofacijalne kirurgije i prim mr. sc. M. M., dr. med.,

spec. otorinolaringologije i maksilogacijalne kirurgije te suočenjem vještaka, čitanjem presude Ž. suda u S. G.-x-6/14 od 5. listopada 2015.,

4. Prvostupanjskom presudom P-11398/15 od 10. veljače 2020. sud je odbio tužbeni zahtjev. M., rješenjem Ž. suda u R. G.-260772020-3 od

25. svibnja 2022. navedena presuda je ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak.

5. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

6. Među strankama nije sporna cijena jednog sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 35 kn. Ostale činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari sporne su među strankama.

7. Odredbom članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), dalje: ZOO 05, propisano je da se odredbe tog zakona neće primjenjivati na obvezne odnose nastale prije stupanja na snagu tog zakona. Stoga je u konkretnom slučaju potrebno je primijeniti Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), dalje: ZOO, jer je obveza naknade štete nastala prije stupanja na snagu ZOO 05.

8. Odredbom čl. 195. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

9. Sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), dalje: ZPP, u svezi s čl. 108. st. 1. Z. Z. (N. novine 80/22) prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrđene slijedeće činjenice.

10. Vještak dr. S. L.-F. spec. maksilofacijalne kirurgije u svom nalazu i mišljenju naveo je da je temeljem pregleda medicinske dokumentacije i izvršenog kliničkog pregleda tužiteljice utvrdio da je tužiteljica nastradala 1991. u prometnoj nesreći. Tada je imala 13 godina. Tužiteljica je pretrpjela izrazito tešku i po život opasnu traumu glave sa mnogobrojnim frakturama i posljedičnim koštanim defektima. Stoga je odmah podvrgnuta hitnom kirurškom liječenju zbog ozljeda tj. fraktura, a u kasnijem tijeku bila je podvrgnuta nizu korektivnih operativnih zahvata te nizu kirurških zahvata zbog liječenja komplikacija. Nastale tegobe manifestiraju se u vidu učestalih glavobolja sa zamućenjima vida te čestim prehladama i infekcijama (gnojnim) gornjih dišnih putova. Navedeno je i sasvim razumljivo da u podlozi stoje posttraumatski deformiteti koštanog skeleta glave. Tijekom kliničkog pregleda tužiteljica se žalila na „stalne i teške glavobolje“ koje se javljaju poglavito kod tjelesnog zamora i kod „promjena vremena“. Učestalo ima „zamućenja vida“ sa „povremenim duplim slikama“. Postoji učestala potreba „inhalacija nosa i sinusa“. Kod žvakanja tvrđe hrane postoji bolnost u obje čeljusti. Tužila se na stalne bolove „u zdjelici“. Stoga je vještak mišljenja da je tuđa pomoć i njega tužiteljici bila potrebna odmah nakon otpusta sa bolničkog liječenja pa sve do sada. Tuđa pomoć i njega biti će potrebna i ubuduće, a radi se o tuđoj pomoći i njezi nemedicinskog tipa za koju postoji trajna potreba. Zbog ekstenzivnih ozljeda (panfacijalna fraktura viscerokranija), kirurškog liječenja u više navrata (korekcije, liječenje komplikacija) te učestalih komplikacija (gnojne upale sinusa zbog poremećene drenaže istih) za očekivati je da kod tužiteljice neće biti umanjenja tegoba već će one biti naglašenije. Do sad je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od dva sata dnevno. Ubuduće će ta ista pomoć i njega biti potrebna u trajanju od cca 2 sata dnevno trajno. Potreba za tuđom pomoći i njegom manifestira se na način da je potrebita pomoć druge osobe nemedicinskog tipa u vidu pomoći kod obavljanja svih vrsta kućanskih poslova. Također se ta pomoć odnosi i na pripomoć u roditeljskoj ulozi tj. čuvanju djece i o brizi o djeci.

11. Očitujući se na primjedbe tuženika, vještak je naveo da je tužiteljica u dva navrata od 2008. zatražila liječničku pomoć zbog akutnog infekta gornjih dišnih putova koji su liječeni antibioticima. U 2015. tužiteljici su hospitalno ekstrahirana dva zuba zbog cista na njima, što može biti posljedica traume i kirurških tretmana. To se sa sigurnošću ne može potvrditi ali ni pobiti. U ovakvoj kliničkoj slici nemoguće je predvidjeti vrstu i vrijeme pojavljivanja komplikacija. Nakon predmetne traume i navedenih operacijskih zahvata nije se moguće u cijelosti oporaviti i tegobe tj. posljedice zaostaju doživotno. Dakle, nije bitno koliko je operativnih zahvata bilo od 2008. do danas već je bitno shvatiti da kao posljedica traume zaostaje znatno oslabljena koštana struktura viscerokranija (ličnog skeleta) pa tako i neurokranija (dio lubanje koji sadrži mozak). Slijedom toga postoji niz ograničenja u svakodnevnom funkcioniranju. Jedna od težih, a mogućih komplikacija u ovom slučaju je svakako i upala mozga (encefalitis) koja može biti pogubna po život. Stanje tužiteljice je kompleksno i nepredvidljivo te je takvo stanje sigurno ograničava u svim sferama normalnog i svakodnevnog života. Prema mišljenju vještaka potreba za tuđom pomoći i njegom očituje se u svim onim situacijama kada tužiteljica zbog već ranije opisanih tegoba nije u mogućnosti obaviti uobičajene obveze i poslove, a koji se moraju obaviti u datom trenutku i zbog toga treba pomoć druge osobe.

12. S obzirom da prema mišljenu ovog suda vještak dr. S. L.-F.

spec. maksilofacijalne kirurgije nije otklonio primjedbe tuženika sud je dopustio vještačenje po novom vještaku prim mr. sc. M. M., dr. med., spec. otorinolaringologije i maksilogacijalne kirurgije.

13. Vještačenjem po vještaku prim mr. sc. M. M., dr. med., spec. otorinolaringologije i maksilogacijalne kirurgije sud je utvrdio:

- da za izradu nalaza i mišljenja nije bio potreban pregled tužiteljice,

- da je tužiteljica (rođ.1978.) ozljeđenja u prometnoj nezgodi od 1991. u kojoj je zadobila ozljede: iščašenje lijevog kuka, višestruki prijelomi kosti lica/atipični obostrani prijelom gornje čeljusti, tvrdog nepca, obje jagodične kosti, nosnih kosti i prijelom donje čeljusti, potres mozga,

- da je tužiteljici tijekom hospitalizacije do 10. prosinca 1991. namješten kuk uz ekstenziju te operirano lice, krvava repozicija kosti uz spajanje fragmenata donje čeljusti i jagodičnih kosti s postavljanjem međučeljusne fiksacije te traheotomija,

- da su se zaostali deformiteti nosa i zagriza rješavali nizom operativnih rekonstruktivnih zahvata, i to: M. O. D. u Z.: svibanj 1993. operacija lomljenja orbite, kantopeksija, rekonstrukcija nosa ugradnjom koštanog umetka s lubanje I. 12 mj/1993. hospitalizacija radi infekcije orbite i etmoida - operacija u 12 mj. Dalje mikrobiološko praćenje ambulantno; veljača i ožujak 1994. nove operacije uz osteotomije, OS i IMF / orbite, nos, donja čeljust; lipanj 1994. operacija nosa; siječanj 1995. operacija nosa - transplantat hrskavice uške. (2/1995. u S. se vade OS pločice ); kolovoz 1996. nova operacija nosa – rinoplastika; listopad 1997. korekcija ožiljaka u vlasištu / 9. operacija lica; MFK kontrole u listopadu i prosinca 1998. prate prehlade, smetnje sluha; 1999. ORL nalaz perzistiraju tegobe; 2002. - 2004. ORL praćenje smetnji sa sinusima i sluhom, perforacija septuma, rtg zasjenjenje sinusa,

- da je 27. svibnja 2005. u mirnom postupku zaključena izvansudska nagodba s tuženikom C. osiguranje i A. P.,

- medicinska dokumentacija nakon nagodbe: 27. svibnja 2005. ORL nalaz: glavobolje, problem drenaže maksil. sinusa, traumatski defekt stjenke. Rtg zasjenjenje lijevog maksilamog sinusa; 1. lipnja 2005.MFK: glavobolje između očiju CT i oftalmolog; 21. - 22. svibnja 2008. MFK uz MSCT: defekt nazalnog dijela desne orbite i medijalnog zida desnog maksilamog sinusa, okruglasta formacija u kontaktu s apneumatičnim desnim frontalnim sinusom te nekoliko manjih tvorbi, odgovara infekciji; MFK D.: 5/2008. Mukokela frontalnog sinusa; srpanj 2008. MFK operacija prof Uglešić- kroz vlasište se odstrani mukokela, drenaža na nos. /10. Operacija lica/; kontrole kolovoz-listopad 2008. uz antibiotike, kontrolu drenaže i CT,

- vještak dr. B. - pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice nakon nagodbe 2004. kojom je utvrđena naknada za materijalnu i nematerijalnu štetu i to u vidu potrebe trajne tuđe pomoći i njege tužiteljici nemedicinskog tipa 2 sata dnevno,

- vještačkim nalazom od 24. kolovoza 2017. te dopunama dr. S. L.-

F. očituje se o potrebi tuđe pomoći tužiteljici od poslije izlaska iz bolnice do sada, kao i trajno po 2 sata dnevno,

- da spisu prileži Otpusno pismo O. za M. S. o hospitalizaciji od 13. listopada 2015. do 15. listopada 2015. Operacija zaostalih korijena zuba 23 i 25 te odstranjenje rezidualne ciste iste regije / periapikalni proces zubima, stanje iza operacije radikulame ciste i nakon Caldwell-Luc operacije sinusa. / Kod otpusta antibiotik i kontrola,

- da zdravstveni karton tužiteljice priložen spisu obuhvaća period od 19. siječnja 1979. do 21. studenog 2016. prati predmetno liječenje i nema drugih ozljeda iste anatomske regije,

- da je temeljem utvrđenih činjenica vještakinja utvrdila da je na temelju pravomoćne sudske odluke, a prema nalazima i mišljenjima vještaka dr. B. i dr. L.-F. nemedicinska tuđa pomoć i njega bila potrebna tužiteljici nakon i između bolničkih liječenja po 2 sata dnevno tijekom boravka kod kuće do 31. prosinca 2012.,

- da iz priložene medicinske dokumentacije od 1991. do 2008. proizlazi da je tužiteljica imala 10 operacija nakon kojih je morala mirovati kod kuće po 10 dana kada je trebala tuđu pomoć po 4 sata dnevno, a zatim još po 10 dana 2 sata dnevno i to za pomoć kod njege, nabavu i pripremu hrane te kućne poslove (sveukupno 400 + 200 = 600 sati nemedicinske tuđe pomoći do završetka liječenja listopada 2008.),

- da je konzervativno liječenje radi komplikacija sa sinusima uz glavobolje i povremene dvoslike po ORL specijalistima i oftalmolozima uz dijagnostiku tijekom 2005., indiciralo tuđu pomoć za teže kućne poslove 3 x tjedno 2 sata dnevno kroz tri godine od svibnja 2005. – kolovoza 2008. kada je tužiteljica posljednji puta operirana / postoperativna tuđa pomoć obuhvaćena u 600 sati/,

- da nakon tog perioda, a prema medicinskoj dokumentaciji, tužiteljici nije bila potrebna tuđa njega i pomoć. Tužiteljica je bila normalno pokretna, i nije imala novih operativnih zahvata koji bi indicirali mirovanje i poštedu od svakodnevnih aktivnosti,

- da operacija odstranjenja korijena 2 zuba i ciste, 2015. nije direktna posljedica predmetnog ozljeđivanja. Prema otpusnom pismu nema ograničenja na kućnom liječenju, stoga ni potrebe za tuđom pomoći,

- da je nesporno da tužiteljica ima smanjenje opće životne i radne sposobnosti, kao i naruženje, radi kojih mora ulagati pojačane napore u budućem životu i radu. Unatoč liječenju nije izbjegnuta mogućnost pogoršanja niti novih komplikacija. Međutim, to nije predmet ovog spora. Povremene glavobolje i sklonost prehladama ne mogu se umanjiti niti prevenirati tuđom pomoći, a tužiteljica je u stanju samostalno se skrbiti o osobnim potrebama. Kako su trajne posljedice ograničene na lice - glavu sa smetnjama žvakanja i disanja na nos, a nema medicinske dokumentacije koja svjedoči o problemima kretanja, niti fizičkim ograničenjima obavljanja rutinskih poslova te ne postoji medicinska indikacija za trajnu tuđu pomoć u budućem životu. Iz zdravstvenog kartona tužiteljice ne proizlazi nakon 2008. liječenje u ORL i MFK području osim spomenute ekstrakcije zuba 2015. Stoga se može zaključiti da se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo nakon 2008., te nije trebala trajnu tuđu pomoć.

14. U usmeno saslušana vještakinja je otklonila primjedbe tužiteljice. Vještakinja prim mr. sc. M. M., dr. med., spec. otorinolaringologije i maksilogacijalne kirurgije je navela da je nesporno da je tužiteljica nakon višestrukih ozljeda i 10 operacija ostala s mnogim trajnim posljedicama, pratećim bolovima koji su ocijenjeni u vještačkim nalazima drugih vještaka, a što nije sporno niti traženo u ovom predmetu. Dakle, tužiteljica ima smetnje disanja na nos, ventilacije sinusa, prehrane, no sve navedeno je zahtijevalo tuđu pomoć i njegu nemedicinske osobe do 2008. kada je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji završeno liječenje. U tom periodu bila je potrebna tuđa pomoć između operacija prvih 10 dana po 4 sata dnevno, a nakon toga 10 dana po 2 sasta dnevno, a uzevši u obzir 10 operacija.

Stoga je ocijenjeno da je tužiteljica trebala tuđu pomoć sve do završetka liječenja 2008. Nakon tog perioda mogla je samostalno obavljati životne funkcije jer je bila normalno pokretna, nije imala novih zahvata, a tuđa pomoć nije joj mogla olakšati povremene tegobe tipa glavobolje, smetnji disanja na nos, sklonosti infekcijama i sl. Mogućnost novih komplikacija ostala je otvorena unatoč liječenju i u slučaju nepovoljnog tijeka daljnjeg liječenja može doći do pogoršanja postojećeg stanja, ali se isto ne može spriječiti tuđom pomoći. Tužiteljica će u slučaju glavobolja, smetnji disanja i prehrane funkcionirati pod opterećenjem što je obuhvaćeno u pojačanim naporima radi postojećih trajnih posljedica tj. duševnim bolima zbog trajnog umanjenja životnih aktivnosti u procijenjenom postotku. Pri tome joj tuđa pomoć može olakšati poslove u domaćinstvu, ali ne u osobnom tretmanu. Također je nesporno da je kod tužiteljice došlo do velikih oštećenja kosti lica, radi čega su zaostale smetnje u funkciji, što je također ocijenjeno u trajnim posljedicama.

15. S obzirom na različita mišljenja sud je proveo suočenje vještaka dr. S. L.-F. spec. maksilofacijalne kirurgije i prim mr. sc. M. M.,

dr. med., spec. otorinolaringologije i maksilogacijalne kirurgije. Prilikom suočenja vještaci su suglasno naveli:

- da su njihovi nalazi i mišljenja u pogledu ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnoj nezgodi usuglašeni,

- da si njihovi nalazi i mišljenja usuglašeni i u pogledu posljedica predmetnih ozljeda i to u vidu otežanog disanja i mogućih glavobolja,

- da su njihovi nalazi i mišljenja usuglašeni i u pogledu mogućeg pogoršanja trenutno stabiliziranog zdravstvenog stanja tužiteljice,

- da je jedina razlika u njihovim nalazima i mišljenjima to što dr. L. F.

smatra da ako tužiteljica trpi glavobolje kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi, da onda ne može sebi pripremiti hranu koja mora biti mekša i tada joj je potrebna pomoć druge osobe, a također joj i za obavljanje kućanskih poslova i čuvanje djece za vrijeme glavobolja treba pomoć druge osobe. S druge pak strane dr. M. smatra da glavobolje i otežano funkcioniranje za vrijeme glavobolja spada u procijenjeni postotak trajnog umanjenja životnih aktivnosti, a ne u tuđu njegu i pomoć. Također dr. M. smatra da ako za vrijeme glavobolja tužiteljica npr. ne može čuvati dijete onda je to pomoć za čuvanje djeteta, a ne osobna pomoć oko higijene, oblačenja i sl.

Posebno je za istaknuti da vještakinja dr. M. nije dovela u pitanje procjenu vještaka dr. L. da je tužiteljici trajno potrebno 2 sata dnevno tuđe njege i pomoći obavljanja svih vrsta kućanskih poslova i pri čuvanju djece i pri brizi o djeci. Jedina razlika je to što vještakinja dr. M. tu pomoć smatra procijenjenom kroz postotak trajnog umanjenja životnih aktivnosti, a vještak dr. L. smatra tu pomoć tuđom njegom i pomoći.

16. Dakle, iz provedenog vještačenja nedvojbeno proizlazi da su oba vještaka usuglašena oko zadobivenih ozljeda i posljedica tih ozljeda. Jedina razlika u nalazima i mišljenjima vještaka je shvaćanje pojma tuđe njege i pomoći, a što je pravno pitanje.

17. Sukladno uputi drugostupanjskog suda, u pogledu tuđe njege i pomoći za navesti je slijedeće.

Trajno povećane potrebe mogu se izražavati u različitim oblicima imovinske štete, ali se u praksi najčešće javlja trajna potreba za:

- tuđom pomoći i njegom (iznos koji je potreban za plaćanje drugih osoba koje oštećenom pružaju pomoć u svakodnevnim životnim potrebama, što uključuje i pomoć u savladavanju školskog gradiva),

- troškovima budućeg liječenja (u tom smislu i osoba koje oštećenom pružaju medicinsku njegu, kao i troškovi rehabilitacije), te

- troškovima pojačane ishrane.

18. Pri ocjeni pretpostavki za naknadu štete valja razlikovati tuđu pomoć i njegu koja je oštećeniku zbog smanjenja životnih aktivnosti potrebna radi zadovoljavanja općih životnih potreba (prilikom kretanja, oblačenja, uzimanja hrane, održavanja osobne higijene i sl.) od potrebe za tuđom radnom snagom zbog nemogućnosti obavljanja određenih (npr. teških tjelesnih) poslova.

Vrhovni sud, Rev-1894/86 od 11.12.1986. PSP-34/80.

19. U pogledu naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege i smanjenja životne aktivnosti, za istaknuti je odluku Županijskog suda u Zagrebu Gž-11870/1998 od 26. siječnja 1999., a koja sentenca je objavljena u Izboru odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2/99-39:

„Tužitelj u ovom predmetu ostvaruje naknadu štete zbog trajne potrebe za tuđom pomoći zbog lošeg zdravstvenog stanja uvjetovanog povređivanjem u prometnoj nezgodi (1994. godine), za koju je odgovorna tužena. Liječnik vještak u svom nalazu i mišljenju, a i usmenom očitovanju na raspravi određeno je dao mišljenje da je uslijed smanjene životne aktivnosti od 55%, tužitelj teško pokretan, brzo se umara, koje su smetnje svakodnevne i nepopravljive. Zato ne može raditi nikakve teške i teže poslove za sebe i svoju porodicu. Konkretno, to su poslovi vezani uz pospremanje stana, nabavu i nošenje ogrjeva i hrane, uz okućnicu i vrt, koje poslove za tužitelja mora obavljati druga osoba jednom tjedno po 7 sati. Neosnovano tužena ističe da su ustanovljene zdravstvene teškoće sastavni dio umanjenja životne aktivnosti, za što je tužitelj ostvario poseban vid naknade, jer se u konkretnom slučaju nesumnjivo radi o nemogućnosti obavljanja određenih poslova, što iziskuje potrebu za tuđom snagom, a to je pretpostavka za ostvarenje naknade štete za tuđu pomoć te vrste. Zato tužena pogrešno smatra da se naknada štete za tuđu pomoć može ostvariti samo ako oštećeni sam nije u mogućnosti ostvariti osnovne životne potrebe (uzimanje hrane, oblačenje, kretanje i slično). Za sve poslove koje je naveo liječnik vještak notorno je da se obavljaju u svakodnevnici normalnog života, pa je logično da ih je prije povređivanja obavljao i tužitelj. Zato bi tužena morala pružiti dokaz o suprotnom, a što nije učinila ni u postupku, a niti sada u žalbi.“

20. Dakle, tuđa njega i pomoć je jedan od oblika trajnog povećanja oštećenikovih potreba. Riječ je o situaciji kad oštećenik više nije u mogućnosti samostalno obavljati sve ili dio životnih radnji koje je inače sam obavljao (primjerice samostalno kretanje, oblačenje, hranjenje, nošenje težih stvari, pribavljanje namirnica) ili ga je potrebno njegovati (primjerice nepokretne ili teško pokretne osobe) i slično. Zbog nemogućnosti samostalnog obavljanja svakodnevnih životnih radnji postoji potreba za tuđom njegom i pomoći. S druge pak strane, kod umanjenja životnih aktivnosti oštećenik može samostalno obavljati svakodnevne životne radnje, ali s pojačanim naporom u procijenjenom postotku umanjenja životnih aktivnosti.

21. U konkretnom slučaju iz provedenog vještačenja proizlazi da je tužiteljici trajno potrebno 2 sata dnevno tuđe njege i pomoći na ime obavljanja svih vrsta kućanskih poslova i pri čuvanju djece i pri brizi o djeci, što su svakodnevne životne radnje.

Među strankama je nesporno da cijena jednog sata tuđe njege i pomoći iznosi 35 kn (str. 165. spisa).

Tužbeni zahtjev odnosi se na period od 6 godina tj. od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2018. Stoga trošak tuđe njege i pomoći iznosi 153.300,00 kn (35 kn × 2h =70 kn × 365 dana u godini = 25.550,00 kn × 6 godina = 153.300 kn).

Međutim, tužiteljica tužbenim zahtjevom traži isplatu glavnice od 151.130,00 kn pa joj je sud, sukladno odredbi čl. 195. st. 1. ZOO-a, dosudio taj iznos, jer sud ne može ići preko postavljenog tužbenog zahtjeva.

22. Troškovi tuđe njege i pomoći predstavljaju materijalnu štetu. U konkretnom slučaju tužiteljica nije predložila dokaze da bi ona tako primljenu pomoć doista platila trećoj osobi te time imala novčanu materijalnu štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužiteljici priznaje pravo na nenovčanu materijalnu štetu.

Sukladno odredbi čl. 189. st. 2. ZOO nenovčana materijalna štete dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Dakle, cijenama koje su veće od cijena u vrijeme štetnog događaja. Utvrđenjem naknade prema cijenama u času donošenja sudske odluke pokrivena je šteta od nastanka do odluke, pa kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. U protivnom, tj. priznavanjem kamata od nastanka štete značilo bi dvostruko obeštećenje.

Stoga obveza naknade nenovčane materijalne štete dospijeva u trenutku presuđenja. Naime, opseg naknade nenovčane štete, kao novčana obveza u smislu odredbe čl. 394. ZOO može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti prilikom nastanka same štete. Taj broj novčanih jedinica određen je tek presudom (broj potrebnih sati tuđe njege i pomoći i cijena sata).

Naknada nenovčane materijalne nereparirane štete ima značenje novčane obveze smislu odredbe čl. 394. ZOO te dospijeva u trenutku presuđenja. (Jednak pravni stav zauzima Županijski sud u Splitu Gžx-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i Vs, Rev-1428/93 od 12. listopada 1994.g., odluka objavljena u Ivica Crnić, Odštetno pravo, Zgombić & Partneri, 2007, str. 705 i na internet stranici www.vsrh.hr).

Nadalje, pravni stav da se visina materijalne štete na ime troškova tuđe njege i pomoći određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja u situaciji kad tužitelj nije predložio dokaze na okolnost da bi tako primljenu pomoć doista platio trećoj osobi zauzima i dosadašnja sudska praksa (Jednak pravni stav zauzima Županijski sud u

Splitu Gžx-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i Vs, Rev-747/00 od 26. studenog 2003.g.; odluka objavljena na internet stranici www.vsrh.hr i u Ivica Crnić, Zatezne kamate u slučaju naknade štete i iz odnosa osiguranja, Zagreb, Organizator, 2008, str. 14).

Stoga je na dosuđeni iznos naknade materijalne štete za tuđu njegu i pomoć tužitelju je, sukladno čl. 277. st. 1. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. ZPP-a, priznata zakonska zatezna kamata od presuđenja jer je tužena od tada saznala za opseg svoje obveze, pa je od tada i dospijeće obveze.

Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO, čl. 1. Zakona o kamatama (Narodne novine 94/04), Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate

(Narodne novine 153/04), Odlukama o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a (Narodne novine 132/07, 74/11, 83/13, 1/14, 80/14, 1/15) i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21, 75/22).

Slijedom navedenog tužbeni zahtjev za više zatražene zatezne kamate od 1. siječnja 2014. do presuđenja neosnovan, pa ga je u tom dijelu bilo potrebno odbiti,.

23. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP, jer tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu. Tužitelju je trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe iznos od 2.500,00 kn, zastupanje na 12 ročišta (02.06.16., 07.09.16., 27.10.16., 19.01.17., 22.09.17., 16.05.18., 14.03.19., 19.03.19., 24.03.19., 20.11.19., 12.12.19.,

19.09.22.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 2.500,00 kn, za sastav 4 obrazložena podneska iznos od po 2.500,00 kn, za sastav žalbe iznos od 26.02.20. iznos od 2.500,00 kn, za zastupanje na 2 ročišta (06.04.16. i 23.01.) koja su odgođeno prije početka raspravljanja, što ukupno iznosi 46.250,00 kn. Tom iznosu pridodan je trošak PDV-a u iznosu od 11.562,50 kn, trošak vještačenja u iznosu od 3.600,00 kn, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 kn,

što sveukupno iznosi 61.512,50 kn. Trošak pristojbe presude nije priznat, jer se na ovu presudu, donesenu u povodu ukidne odluke, ne plaća pristojba, a u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da je tužiteljica snosila trošak pristojbe na presudu koja je ukinuta.

Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21, 1/22, 75/22). Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki III. izreke presude.

U S. 17. studenog 2022.

S. M.. sc. Z.

T.v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 355. st. 11. ZPP-a).

DNA pun tužitelja,

pun tuženika,

u spis