REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 972/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko- upravni odjel, protiv 1. tuženice ČJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. tuženika SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Bićan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2119/17-2 od 11. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3275/16-58 od 11. listopada 2017., na sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima isplatiti tužiteljici iznos od 811.025,35 kuna sa zateznim kamatama od 2. ožujka 2012. do isplate, te naknaditi troškove postupka u iznosu od 59.799,00 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je ta odluka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici i to reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. , 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP), ističući revizijske razloge bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP s obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna.
7. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povratom isplaćenog iznosa predniku tuženika na temelju pravomoćno presude, a koja je ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je presudom istog prvostupanjskog suda broj Pn-250/10 od 30. lipnja 2010. predniku tuženih s osnova neimovinske štete dosuđen iznos od 600.000,00 kn sa kamatama od presuđenja do isplate te parnični trošak, koja odluka je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn- 2419/10 od 05. travnja 2011., te je utvrđeno da je predniku tuženika po citiranoj pravomoćnoj presudi isplaćena glavnica u iznosu od 600.000,00 kn, obračunata zatezna kamata na glavnicu u iznosu od 85.380,82 kn, parnični trošak u iznosu od 109.992,46 kn te obračunata zatezna kamata na trošak postupka u iznosu od 15.652,07 kn, sveukupno iznos (ovdje sada utuženi) od 811.025,35 kn. Zatim da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 949/11 od 30. studenoga 2011. prihvaćena revizija i da su ukinute navedene nižestupanjske presude u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima postupka te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a taj postupak je prekinut do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica primjenom odredbe iz čl. 1117. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21.,dalje: ZOO), te od stavka 2. naveden odredbe nižestupanjski sudovi cijene zahtjev tužiteljice osnovanim. To jer da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinuta pravomoćna presuda na osnovu koje je predniku tuženih izvršena sada utužena isplata pa da je otpala osnova za isplatu.
11. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka budući da su jasni, potpuni i pravilni razlozi zbog čega je tužbeni zahtjev osnovan. Isto tako presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati. Radi navedenog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koje se određeno ukazuje u reviziji.
12. U smislu odredbe čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Radi se o općoj odredbi i pravilu o obvezi vraćanja stjecanja bez osnove, na koju odredbu se nadovezuju i odredbe čl. 1117. st. 1. i 2. ZOO. Prema odredbi čl. 1117. st. 1. ZOO ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju. Međutim, prema odredbi čl. 1117. st. 2. ZOO stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koje je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. U ovoj pravnoj stvari prednik tuženika u trenutku kada je izvršena isplata bio je pošten te gledajući isključivo odredbu čl. 1117. st. 1. ZOO on ne bi bio u obvezi vraćati tako primljene iznose, bez obzira na kasniju odluku ovoga suda kojim je prihvaćen izvanredni pravni lijek ovdje tužitelja i kojom su preinačene nižestupanjske odluke i odbijen zahtjev ovdje tuženika kao neosnovan. Međutim, upravo je odredbom čl. 1117. st. 2. ZOO uređena situacija kada naknadno pošteni stjecatelj postaje nepošten od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i nakon čega je dužan u cijelosti vratiti primljeno na temelju osnove koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Cilj, svrha i smisao odredbe čl. 1117. st. 2. ZOO je da je svatko bez iznimke dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i to s kamatama od trenutka kad je primio takvu odluku. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske - Rev 168/2021-2 od 23. veljače 2021., Rev 1321/2014-2 od 9. srpnja 2019. itd.).
13. Radi iznesenih razloga pravilno je primijenjeno materijalno pravo. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava valja reći i to da su izneseni revizijski navodi kojima se osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica te kojima revident iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i vlastite činjenične zaključke, suprotni ocjeni nižestupanjskih sudova. Na takve navode treba reći da se, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ti navodi nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.
14. S obzirom na navedeno, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. presuditi kao u izreci.
Zagreb, 17. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
