REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4404/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja TN, OIB [osobni identifikacijski broj], II- tužitelja FN, OIB [osobni identifikacijski broj] i III-tužiteljice JN, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Nini Reskušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu I-III tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 435/2022-2 od 17. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6197/99-156 od 11. ožujka 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-6197/99-170 od 19. rujna 2022., u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-435/2022-2 od 17. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6197/99-156 od 11. ožujka 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-6197/99-170 od 19. rujna 2022., I-III tužitelji podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Da li u postupcima radi naknade štete zbog umanjenja imovine, prilikom izračuna visine štete odnosno prilikom obračuna umanjene vrijednosti građevinskog objekta ubrzanu amortizaciju valja računati do dana presuđenja ili do dana kada istječe reducirani vijek trajanja objekta?
2. Je li je pitanje potpune odnosno djelomične štete, pravno pitanje o kojem odluku može donijeti sud (kada su od strane vještaka utvrđene sve relevantne činjenice i izvršeni svi potrebni izračuni), ili je stručno pitanje o kojemu svoj stav treba iznijeti sudski vještak?
3. U slučaju kada je u postupku utvrđeno da je umanjenje građevinske vrijednosti objekta zbog skraćenog (reduciranog) vijeka trajanja (sa očekivanih 120 godina na reduciranih 70 godina) te stvari (objekta) izvjesno nastupilo i to u vrijednosti ubrzane amortizacije koja zbog odabrane metode izračuna (Vernnerova metoda) utvrđenoj prema cijenama na dan presuđenja (1.239.823,33 kn), predstavlja li taj iznos potpunu naknadu štete iz čl. 190. ZOO/91 za nastali gubitak vrijednosti imovine tužitelja u svoti koja se očituje kao razlika između očekivanog vijeka trajanja objekta i reduciranog vijeka trajanja objekta, nastalog uslijed štetnog događaja?
4. Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo - odredbe čl. 185. st. 3. i čl. 190. ZOO/91, koje propisuju primjenu načela potpune restitucije, odnosno potpune naknade štete, kada je tužiteljima dosudio naknadu štete u novcu za umanjenu vrijednosti stvari (objekta) koju nije moguće dovesti u stanje prije štetnog događaja, a umanjenje vrijednosti u potpunosti je utvrđeno na temelju dokaza izvedenih u postupku, ako je tužiteljima dosudio naknadu samo za dio umanjene vrijednosti objekta do dana presuđenja, a nije im dosudio naknadu u visini potpunog iznosa umanjene vrijednosti stvari do isteka reduciranog vijeka trajanja?
5. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. te iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kada uopće ne ocijeni žalbene navode od odlučnog značaja i u obrazloženju svoje odluke žalbene navode od odlučnog značaja prikaže drugačije od onih iznesenih u žalbi, te svoju odluku zasnuje na tako pogrešno interpretiranim tužbenim i žalbenim navodima parnične stranke?
6. Treba li sud prilikom dosude troškova parničnog postupka cijeniti uspjeh stranaka i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu i to kada su u ovom konkretnom slučaju parnične radnje, troškovi vještačenja, troškovi osiguranja dokaza i troškovi sudskih pristojbi, nastali prvenstveno zbog osporavanja osnove tužbenog zahtjeva, kao i uzimajući u obzir sve okolnosti ovoga konkretnog slučaja; da su tužitelji u cijelosti uspjeli u dokazivanju osnovanosti tužbenog zahtjeva, da zahtjev tužitelja nije postavljen u nerazumno previsokom iznosu, već sukladno vještačenju i iznesenom pravnom stavu o naknadi potpune štete, da su tužitelji djelomično uspjeli u visini tužbenog zahtjeva od 52% i da je tužiteljima time u konačnici neopravdano umanjen sam dosuđeni iznos naknade štete?
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio slijedeće.
2.1. Pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 1-4 nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tužitelji kao razlog važnosti tih pravnih pitanja navode da o istima ne postoji praksa niti revizijskog suda, a niti drugostupanjskih sudova. No, okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, a niti drugostupanjskih sudova, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.2. Pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 5 nije pravno pitanje nije pravno pitanje u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, odredbe zakona navedenih u tom pitanju sadrže potpune i jasne obveze drugostupanjskog suda pri odlučivanju o žalbi.
2.3. Pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 6 nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pravna shvaćanja izražena u pobijanim nižestupanjskim presudama ne odstupaju od prakse revizijskog suda u pogledu potrebe da se prilikom dosude troškova parničnog postupka ocjenjuje uspjeh stranaka u postupku i to i u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu. Iz (doduše) šturih obrazloženja nižestupanjskih presuda ne proizlazi da su nižestupanjski sudovi odlučujući o naknadi parničnog troška imali u vidu samo kvantitativni uspjeh tužitelja (kako to sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije sugeriraju tužitelji). K tome, to pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se to pravno pitanje gotovo u potpunosti odnosi na okolnosti konkretnog slučaja.
3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 17. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
