REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3782/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnica Nada Magdić, odvjetnica u Ogulinu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 (OIB: 02535697732), kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-163/21-2 od 29. ožujka 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj P- 736/19-18 od 8. siječnja 2021., u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-163/21-2 od 29. ožujka 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj P-736/19-18 od 8. siječnja 2021.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Prvo pitanje kojim tuženik pita "je li odredba o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača sama po sebi ništetna u slučaju da je ništetna ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope" nije važno za rješenje ovoga spora i pravnu poziciju tuženika.
4.1. Presuda je donesena u granicama tužbenog zahtjeva kojim je tražena isplata uz tvrdnju da je ništetna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika 24. svibnja 2007. pri čemu nije zauzeto pravno shvaćanje o posljedicama ništetnosti navedene odredbe na osnovnu odredbu o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača.
4.2. Samim time pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude, nije i ne može biti u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-249/14-2 od 9. travnja 2015.
5. Drugo pitanje kojim tuženik u bitnome pita je li sud u pojedinačnim parnicama radi utvrđenja ništetnom odredbe o načinu jednostrane promjene kamatne stope od strane kreditne institucije dužan utvrđivati postojanje pretpostavki za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe po čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ili je ovlašten utvrditi nepoštenom tu odredbu pozivom na utvrđenje iz kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Pravno shvaćanje o tom pitanju je već zauzeo Vrhovni sud RH u više odluka, uz ostale i u odluci poslovni broj Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda.
5.2. Tuženik nije ukazao na odgovarajuće razloge zbog kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu uslijed promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukama Suda Europske unije broj C-484/06 od 3. lipnja 2010. i C-186/16 od 20. rujna 2017., jer su te odluke donesena na temelju bitno drugačije činjenične osnove.
6. Treće pitanje kojim se u bitnome pita podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja tih odredaba nepoštenim po odredbama Zakona o zaštiti potrošača ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Vrhovni sud RH je uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
6.1. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj 1/04 od 5. ožujka 2004. na koju ukazuje tuženik, ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnosi na druge kategorije ugovora (ugovore o zajmu), kod kojih je ništetnost posljedica nezakonito ugovorene valute obveze.
7. Četvrto pitanje kojim tuženik pita može li se dosuditi zatezna kamata za razdoblje prije dospjelosti novčane obveze na koju se odnosi, odnosno mogu li zatezne kamate teći prije dospjelosti obveze, nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZP, jer se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/20) od 30. siječnja 2020. odnosi na početak tijeka zastare i ne daje odgovor na naznačeno pitanje koje se tiče tijeka zateznih kamata kod vraćanja stečenog bez osnove.
7.1. Navedeno pitanje se sadržajno odnosi na odredbu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Stoga početak tijeka zateznih kamata ovisi o savjesnosti stjecatelja, što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.
8. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
