Poslovni broj: 10 UsI-1466/22-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Z. P., T.,

B…., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, bez održavanja rasprave, 17. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/22-01/122, Urbroj: 512-2501- 22-2 od 25. svibnja 2022. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/22-01/122, Urbroj: 512- 2501-22-2 od 25. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., Klasa: UP/I 560- 01/22-01/141, Urbroj: 512M2-6510-22-4 od 1. travnja 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ B.-T. u razdoblju od 10. listopada 1990. do 6. listopada 1991.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika u bitnom nakon iznošenja sadržaj obrazloženja osporenog rješenja, citirajući i pozivajući se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN br.121/17;dalje: ZHBDR) navodi da je u konkretnom slučaju tužitelj u bitnom izjavio da je pristupio dragovoljačkom odredbu NZ MZ B.- T. 10.10.1990., te je u istome ostao do 06.10.1991., obavljajući aktivnosti koje su pobliže opisane u njegovoj izjavi danoj na zapisnik kod prvostupanjskog tijela. Zatim citira odredbu članka 5. st. 2. i članka 3. st. 1. b) ZHBDR-a i odredbu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, te navodi da je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prilažući odgovarajuće dokaze, međutim, ti dokazi, odnosno činjenice u obrazloženju pobijanog rješenja uopće nisu odgovarajuće tretirane, odnosno nisu dovoljno uzete u obzir, te se tuženo tijelo u cijelosti poziva na razloge iznesene u prvostupanjskom rješenju, a iz obrazloženja pobijanog rješenja osim navođenja izjave tužitelja date na zapisnik nije vidljivo da su izvedeni ikakvi drugi dokazi, bilo saslušanjem konkretnih svjedoka, ili pak uvidom u drugu dokaznu dokumentaciju, što navodi na zaključak da je povrijeđena odredba članka 98. st. 5 ZUP-a, a samim time pobijano rješenje tuženika nije pravilno i na zakonu osnovano. Tužitelj da je bio pripadnik naoružanih odreda narodne zaštite u pripremi i izvođenju radnji za borbeno djelovanje u borbenom sektoru, dakle, naoružan puškom i pripravan za borbeno djelovanje. Izvršio je pripremu i obuku za bojevo gađanje. Cijelo to vrijeme je bio pod oružjem sa bojevnim streljivom na stražarskoj dužnosti u cilju kontrole i zaprječavanja prolaska agresora na prometnim punktovima. Dakle, obavljao je poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja. Uostalom, također da valja istaći i da je obavljanje zadaća u smjenama i kroz dežurstvo predstavlja borbeno djelovanje u smislu odredbe članka 3. st.2. ZHBDR (odnosno odredbe članka 2.st.2.(starog) ZOPHBDR), te nije potreban kontinuirani otpor agresoru, a koje shvaćanje je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike

Hrvatske, br.UsI-2350/127-2 od 24. kolovoza 2017. Nadalje, ukazuje i na presudu Upravnog suda u Splitu, br. 8 Uslmio-109/19-7 od 16. rujna 2019. kojom presudom je poništeno rješenje MORH-a i predmet vraćen tuženiku na novi postupak. U obrazloženju citirane presude, između ostalog, da stoji da je prvostupanjsko tijelo trebalo kod uzimanja izjava kod tužitelja i svjedoka, utvrditi sve bitne činjenice vezano za tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu u navedenom razdoblju, temeljem kojih bi se jasno utvrdilo na kakav je način tužitelj sudjelovao, na kojim lokacijama i s kojim zadacima i ciljevima, u kojem vremenu, da li se radilo o organiziranom sudjelovanju, kako je tužitelj bio naoružan i da li je i na koji način sudjelovao u borbenim aktivnostima. U tom smislu službena osoba je treba se brinuti da izjave koje tužitelj daje ne bude na štetu prava koja bi mogao ostvariti, te u tom smislu je bilo potrebno da se tužitelj u svezi njegove angažiranosti u obrani suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta RH postavljaju jasna i precizna pitanja po kojim bi tužitelj i svjedoci mogli dati konkretan odgovore o načinu angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu. Ujedno ukazuje i na presudu ovog suda poslovni broj UsImio- 404/19-7 od 12. ožujka 2020. kojom je poništeno ranije rješenje MORH-a od 19. studenoga 2019. i predmet vraćen tuženiku na novi postupak, a u obrazloženju koje,

između ostalog, stoji da u konkretnom slučaju Sud ocjenjuje da se obnašanje stražarske dužnosti pod naoružanjem načelno može smatrati boravkom na borbenom položaju u smislu djelovanja u ravnoj vezi sa otporom agresoru (čl.2.st. 2 ZPHBDR), te je za utvrđenje ove činjenice u konkretnom slučaju bilo potrebno sagledati cjelinu bitnih okolnosti (npr.je li stražarska dužnost obavljana na prvoj crti bojišnice tj. neposredno prema neprijatelju, koje su bile neposredne zadaće, i dr.). Slijedom navedenog predlaže da su donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika, te se predmet vraća na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ B.-T. u razdoblju od 10. listopada 1990. do 6. listopada 1991., a protiv kojeg rješenja tužitelj je podnio žalbu

,

koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika. Suprotno navodima iz tužbe, a koje tuženik drži neutemeljenim, da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo i nisu učinjene povrede procesnog prava. Tuženik citira i poziva se na odredbu članka 3. i članka 179. stavka 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21), te navodi da je uvidom u spis predmeta razvidno da je pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ B.-T., te da je prvostupanjsko tijelo izvršilo uvid u bazu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata "IS-PU" te je utvrđeno da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje iz Domovinskog rata i s bilo koje osnove. U provedenom postupku da je izvršen uvid u ovjereni popis pripadnika Narodne zaštite MZ B.-T. te je utvrđeno da je tužitelj evidentiran,

pod rednim brojem 19, zaključno s danom 06. listopada 1991. Uvidom u spis predmeta razvidno je kako je tužitelj već podnio zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s iste osnove i za isto razdoblje, te da je navedeni zahtjev odbijen pravomoćnim rješenjem Područnog odjela za poslove obrane S.

Ministarstva obrane KLASA: UP1 561-01/18-01/688, URBROJ: 512M2-6510-19-4 od 25. lipnja 2019. Prvostupanjsko tijelo da je izvršilo uvid i u izjavu tužitelja koji navodi da je dežurao u naseljima B.-V., osmatrao je prometnice djelovanje

neprijatelja, blokirao prometnice T.-I., te je osmatrao vozila, prelete aviona te helikoptera bivše JNA. Obavljajući se aktivnosti, da je bio naoružan lovačkom puškom te spreman da u svako doba oružano djeluje. Nadalje, spisu predmeta da prileže i ovjerene pisane izjave predloženih svjedoka B. I. te D. P., koji

u bitnome potvrđuju navode tužitelja vezano za razdoblje i aktivnosti djelovanja kao pripadnika dragovoljačkih postrojbi ONZ MZ Budimiri. Suprotno navodima iz tužbe tuženik smatra da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev tužitelja pravilno utvrdilo da isti ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u spornom razdoblju. Naime, citirane odredbe članka 3. stavka 1. i 2. ZHBDR-a, na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Na temelju izjava tužitelja i svjedoka razvidno je kako tužitelj u razdoblju u kojem je bio pripadnikom ONZ MZ B.nije

sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u svezi s tim otporom, te stoga ne ispunjava uvjet postavljen u članku 3. stavku 2. ZHBDR-a. Naime, aktivnosti poput stražarenja, dežuranja u naseljima Budimiri-Vinine, osmatranja prometnica i djelovanja neprijatelja, blokiranja prometnica Trilj-Imotski, te je osmatranja vozila, preleta aviona te helikoptera bivše JNA ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom. Tužitelj da i sam u žalbi navodi kako na području C. k., do kolovoza 1991. nije bilo ratnih zbivanja. Naposljetku da je bitno istaknuti kako u dijelu zahtjevom obuhvaćenog razdoblja, odnosno u razdoblju od 10. listopada 1990. do 29.

srpnja 1991. ZHBDR ne poznaje mogućnost priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite. U preostalom razdoblju, odnosno od 30. srpnja 1991. do 06. listopada 1991. godine, tužitelj ne ispunjava ni drugi zakonski postavljeni uvjet od najmanje 100 dana pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da je u tom razdoblju bio pripadnikom ONZ MZ B. T. 69 dana. Tužitelj da ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena, pa slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. Dostavljanjem navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS-a). Potom je u ovome sporu, presuđeno bez rasprave, jer su se, s obzirom na navode stranaka u tužbi i odgovoru na tužbu, za to ispunile pretpostavke iz članka 36. točke 4. ZUS-a.

6. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir dokaze odnosno isprave u spisu ovoga spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.

7. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ B.-T. u razdoblju od 10. listopada 1990. do 6. listopada 1991.

9. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policicje, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

10. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelj predmetnim zahtjevom tražio utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ B.-T. u razdoblju od 10. listopada 1990. do 6. listopada 1991.

13. Spisu predmeta prileži javnoovjerovljena izjave B. I. i D.

P. od 25. ožujka 2022., u kojoj navode da je tužitelj bio pripadnik dragovoljačkih postrojbi ONZ MZ B. od 10. listopada 1990. do 6. listopada 1991., te da se nalazio na popisu dragovoljaca ovjerenog od bivšeg Sekretarijata za narodu obranu

Općine Sinj, da su naveli da je tužitelj obavljao dužnosti vršenja 24-satnih dežurstava u naseljima Budimiri-Vinine, osmatrao je prometnice, vršio osmatranje djelovanje neprijatelja, vršio blokadu prometnice T.-I., blokadu sporednih cesta, obilazio je sa stražama cijelo područje naselja B., vršio je osmatranje kako vozila tako i preleta aviona i helikoptera bivše JNA. Nadalje, da je sudjelovao u zaprječavanju cesta minsko-eskplozivnim sredstvima na području G. B. u svrhu sprječavanja

prolaska tenkova bivše JNA iz Hercegovine, te da je kao član Kriznog štaba B. sudjelovao u pribavljanju razne pomoći iz inozemstva. Navode da je tužitelj bio naoružan lovačkom puškom te spreman da u svako doba oružano djeluje, a da se cijelo vrijeme nalazio u situaciji neposredne ratne opasnosti i životne ugroze jer je uvijek postojala mogućnost provokacija odnosno oružanog djelovanja bivše JNA.

14. Iz spisu priležećeg ovjerenog popisa pripadnika Narodne zaštite MZ B.-T. je razvidno da je tužitelj evidentiran, pod rednim brojem 19. zaključno s danom 6. listopada 1991.

15. Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno da tužitelj nije evidentiran u bazi IS-VE kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata (za bilo koje razdoblje i s bilo koje osnove).

16. Iz podataka spisa predmeta je također razvidno kako je tužitelj već ranije podnio zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s iste osnove i za isto razdoblje, te da je navedeni zahtjev odbijen pravomoćnim rješenjem Područnog odjela za poslove obrane S., Ministarstva obrane, KLASA: UP/I 561-

01/18-01/688, URBROJ: 512M2-6510-19-4 od 25. lipnja 2019.

17. Obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe po ocjeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

18. Naime, citiranim odredbama ZHBDR-a propisano je i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te stoga da bi osoba stekla status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite treba kumulativno ispuniti sljedeće zakonske pretpostavke: pripadnost ONZ, izravna angažiranost kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30.

07. 1991. do 31. 12. 1991., te pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom.

19. Polazeći od citiranih odredbi ZHBDR-a te svih prednjih utvrđenja, a posebno od izjava svjedoka B. I. i D. P., iz koje proizlazi da je tužitelj u

Domovinskom ratu sudjelovao kao pripadnik ONZ MZ B.-T. da je tužitelj obavljao dužnosti vršenja 24-satnih dežurstava u naseljima B.-V., osmatrao je prometnice, vršio osmatranje djelovanje neprijatelja, vršio blokadu prometnice T.-

I., blokadu sporednih cesta, obilazio je sa stražama cijelo područje naselja B., vršio je osmatranje kako vozila tako i preleta aviona i helikoptera bivše JNA.

Nadalje, da je sudjelovao u zaprječavanju cesta minsko-eskplozivnim sredstvima na području G. B. u svrhu sprječavanja prolaska tenkova bivše JNA iz

Hercegovine, te da je kao član Kriznog štaba B. sudjelovao u pribavljanju razne pomoći iz inozemstva. Navode da je tužitelj bio naoružan lovačkom puškom te spreman da u svako doba oružano djeluje, a da se cijelo vrijeme nalazio u situaciji neposredne ratne opasnosti i životne ugroze jer je uvijek postojala mogućnost provokacija odnosno oružanog djelovanja bivše JNA, a koje zadaće i sam tužitelj navodi da je obavljao (tako i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja), to je prema ocjeni ovog suda, pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev odnosno tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

20. Naime, pravilno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava (kumulativne) zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisane gore citiranom odredbom članka 3. stavka 1. u svezi stavka 2. ZHBDR-a. Naime, pravilno tuženik utvrđuje da se gore navedene aktivnosti koje sam tužitelj i svjedoci u svojim izjavama navode da je tužitelj obavljao, ne mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

21. Također, pravilno tuženik u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako u dijelu zahtjevom zahvaćenog razdoblja, odnosno u razdoblju od 10. listopada 1990. do 29. srpnja 1991. ZHBDR ne poznaje mogućnost priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite. U preostalom razdoblju odnosno od 30. srpnja 1991. do 6. listopada 1991., tužitelj ne ispunjava ni drugi zakonski postavljeni uvjet od najmanje 100 dana pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da je u tom razdoblju bio pripadnikom ONZ MZ B. T. 69 dana.

22. Naposljetku, vezano uz tužbene navode glede primjene odredbe članka 5. ZHBDR-a za navesti je da je tužitelj predmetnim zahtjevom tražio utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, te se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka 3. ZHBDR- a, a kojom je propisano tko je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, odnosno uvjeti koje osoba treba ispuniti da bi joj bio priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a što svojim zahtjevom tužitelj i traži.

23. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

24. Stoga, a budući je osporeno rješenje tuženika zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 17. studenog 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS- a).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

RJ./

I. Tužitelj ne plaća sudsku pristojbi (pravno shvaćanje sjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2012.).

II. Spis u kalendar 40 dana.