Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1784/22-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i dr. sc. Lidije Vojković kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz R., OIB: …, zastupanoga po punomoćniku M. B., odvjetniku u O., protiv tuženika: Z. B. d.d., Z., OIB:… zastupanoga po punomoćnicima odvjetnicima u OD P.&P. j.t.d. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 25. travnja 2022. pod poslovnim brojem P-3656/19, u sjednici vijeća održanoj dana 17. studenog 2022.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci od 25. travnja 2022. pod poslovnim brojem P-3656/19 te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2. st.1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3214928450/2008. sklopljenog 17.11.2008., koji je potvrđen dana 17.11.2008. kod javnog bilježnika M. B. iz R. pod brojem: OV-12607/2008, u dijelu odredbe koji glasi:

„…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora...“

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 2. st.2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3214928450/2008. sklopljenog 17.11.2008., kod javnog bilježnika M. B. iz R. pod brojem: OV-12607/2008, u dijelu odredbe koji glasi:

„…a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.“

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 7. st.1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3214928450/2008. sklopljenog 17.11.2008., koji je potvrđen dana 17.11.2008.

kod javnog bilježnika M. B. iz R. pod brojem: OV-12607/2008, u dijelu odredbe koji glasi:

”...obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF.“

IV. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 7. st.2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3214928450/2008. sklopljenog 17.11.2008., koji je potvrđen dana 17.11.2008. kod javnog bilježnika M. B. iz R. pod brojem: OV-12607/2008, u dijelu odredbe koji glasi:

„Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.“

V. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 33.797,29 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- 7,84 kn tekućom od 16.03.2009.

- 36,14 kn tekućom od 16.08.2009.

- 36,19 kn tekućom od 16.09.2009.

- 36,19 kn tekućom od 16.10.2009.

- 36,19 kn tekućom od 16.11.2009.

- 36,19 kn tekućom od 16.12.2009.

- 36,19 kn tekućom od 16.01.2010.

- 41,16 kn tekućom od 16.02.2010.

- 42,44 kn tekućom od 16.03.2010.

- 80,03 kn tekućom od 16.04.2010.

- 63,83 kn tekućom od 16.05.2010.

- 45,03 kn tekućom od 16.06.2010.

- 138,57 kn tekućom od 16.07.2010.

- 107,13 kn tekućom od 16.08.2010.

- 175,09 kn tekućom od 16.09.2010.

- 126,52 kn tekućom od 16.10.2010.

- 112,59 kn tekućom od 16.11.2010.

- 173,31 kn tekućom od 16.12.2010.

- 239,12 kn tekućom od 16.01.2011.

- 197,84 kn tekućom od 16.02.2011.

- 205,03 kn tekućom od 16.03.2011.

- 31.824,67 kn tekućom od 01.04.2011.

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.063,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2022. pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj osporavajući presudu u dijelu kojim mu nije priznat cjelokupni parnični trošak (točka VI. izreke prvostupanjske presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava koji žalbeni razlozi su propisani odredbom članka 353. stavak 1.točka 1 i 3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 I 114/22 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se odluka o troškovima postupka preinači i tužitelju dosudi daljnji iznos od 625,00 kuna uvećan za trošak sastava žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja na platež parničnih troškova ili podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o kreditu i isplate preplaćenog iznosa od 33.797.29 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom do koje preplate je došlo zbog promjene tečaja CHF te nezakonitim povećanjem kamatne stope od strane tuženika.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka – kreditor dana ... sklopili ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 44.000,00 CHF s kamatom od 6,10%.

7. Prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a. Polazeći od utvrđenja utemeljenog na nalazu i mišljenju financijskog vještaka ugovoreni iznos od 44.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora za valutu CHF važeću na dan sklapanja ugovora, te razlika zbog promjene tečaja i kamata ukupno iznosi 33.797,29 kuna. Prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa temeljem odredbe članka 118. ZZP-a, te članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

8. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

10. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717- 10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

11. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Prvostupanjski sud, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. ZOO-a, te je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da isplati tužiteljici utuženi iznos.

14. Zbog stava Ustavnog suda ovaj drugostupanjski sud se za sada ne može složiti sa zaključkom suda prvog stupnja.

15. Odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. Izneseno je pravno shvaćanje kako postupak vođen radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno za ocjenu jesu li sporne odredbe razumljive prosječnom potrošaču, mjerodavan je samo onaj dio predugovorne faze u kojima je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Pravno su relevantne samo informacije emitirane svim potrošačima u razdoblju od objave oglasa kojim se daje prva informacija o mogućnostima kredita, pa tako i kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, do nastanka pojedinačnog obvezno pravnog odnosa između pojedine banke i određenog potrošača. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora, relevantne su samo za pojedinačne odnose između banke i određenog potrošača. Pojedini potrošači su od banke u toj fazi mogli dobiti, a neki su možda i dobili sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe, pa su mogli donijeti informiranu odluku hoće li ugovor s tim odredbama sklopiti ili neće, no to ne znači da su time sporne odredbe postale razumljive prosječnom potrošaču.

16. Postojala je određena dvojba u sudskoj praksi je li odluke Ustavnog suda djeluju samo „in concreto“ dakle samo u određenom sporu u kojem je Ustavni sud odlučivao po ustavnoj tužbi, ili te odluke djeluju „in abstracto“ odnosno u svim predmetima iste vrste no tijekom vremena pošlo se od krajnje ekstenzivnog tumačenja odredaba članka 76 i 77 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 99/99, 29/02, 49/02) na način da odluke Ustavnog suda djeluju „in abstracto“

17. Tako je i Vrhovni sud posredno odustao od svog stava izraženog u odluci Rev-3142/18 po kojem nižestupanjski sudovi nisu bili dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

18. Stoga ovaj sud neovisno o svom pravnom shvaćanju i viđenju ovog spora, (posebno „kontaminaciji“ od strane medija i nevladinih udruga u istovjetnim sporovima) odnosno o očekivanom tijeku postupka mora sada poći od toga da tuženik osnovano u žalbi ponavlja tijekom postupka istaknute navode da prvostupanjski sud nije utvrđivao sporne činjenice, odnosno nije izveo dokaze predložene od strane tuženika na okolnost da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezani ugovor o kreditu, te je osporio da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

19. Dakle iako prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je vezan pravomoćnim odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kojima je ugovorena valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

20. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21. U smislu toga ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati, te je tuženik i podnio dokazni prijedlog na ovu okolnost.

22. Žalitelj osnovano navodi da prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge u odnosu na njegove navode isticane tijekom postupka i ponovljene u žalbi da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati ugovor o kreditu, na koje okolnosti je tuženik predložio izvođenje dokaza – osobnog bankara kao zaposlenika tuženika. Navođenjem predloženih dokaza na okolnosti davanja odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope i o rizicima fluktuacije tečaja od strane tuženika, prije zaključenja ugovora o kreditu, što se utvrđuje u pojedinačnom potrošačkom sporu, ukazuje se na povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava u aspektu prava na jednakost oružja

23. Naime, za razliku od javnog bilježnika čijim saslušanjem javnog bilježnika se ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja kolektivnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (Odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-4223/21 od 1. prosinca 2021.), osobni bankar takvu mogućnost je mogao imati.

24. Nadalje, sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. u predmetima u tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, a tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, i time u biti povukao tužbu u dijelu više zatraženog zahtjeva a što znači kako je prigovor zastre neosnovan jer je tužitelj prvotno postavljenim zahtjevom i obuhvatio konačno postavljeni zahtjev (veće sadržava u sebi manje).

25. Slijedom navedenog, jer zbog sada pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP- a prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

26. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će bez izvođenja nekih drugih dokaza izvesti dokaz saslušanjem tužiteljevoga osobnog bankara (tuženikovog zaposlenika) na okolnost je li se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo o kreditu te će ovisno o činjeničnom utvrđenju uz valjanu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, dajući za sva utvrđenja jasne, valjane i potpune razloge, te odlučiti o troškovima postupka u cijelosti.

U Splitu 17. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Nediljka Radić, v. r.