REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-839/2022-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja D. Z. iz P., zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Z. o. u. M. N. T i M. B. u S., , protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1, radi odobrenja privremenog boravka, 17. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Broj: 511-98-33-UP/I-611/1-2022 od 23. lipnja 2022. te radi vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Broj: 511-98- 33-UP/I611/1-2022 od 23. lipnja 2022., odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, točkom 2. izreke protjeruje se tužitelj, dok je točkom 3. utvrđeno da tužitelju prestaje zakonit boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti teritorij Europskog gospodarskog prostora u roku od sedam dana od dana izvršnosti rješenja, točkom 4. tužitelju se određuje zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od 5 (pet) godina, računajući od dana napuštana teritorija EGP-a, točkom 5. je utvrđeno da je tužitelj dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske, rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, dok je u točki 6. izreke rješenja određeno da će se tužitelja prisilno udaljiti iz EGP-a ako ne napusti EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen navedenim rješenjem.
2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da nikada i na nikakav način nije povrijedio pozitivne propise Republike Hrvatske, a niti je ikad ugrozio nacionalnu sigurnost i javni poredak RH, što da potkrepljuje činjenica da tužitelj bio civilno (građansko) lice u bivšoj JNA te kao takav nikad da nije imao pristupa bilo kakvim, a najmanje povjerljivim informacijama niti se bavio aktivnostima koje bi bile protivne nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske niti da je bio pripadnik vojne postrojbe, nositelj vojne uniforme i oružja, a niti širitelj bilo kakve propagande, a najmanje da mu se može pripisati da je bio snajperist. Dodatno to potkrepljuje i činjenica da tužitelj nikad u svom životnom vijeku, nije bio kažnjavan, što ukazuje na to kakva je tužitelj osoba, da se iskreno izjasnio glede svih elemenata zahtjeva te osporava zaključak SOA-e da tužitelj nije bio iskren i dovoljno kooperativan, te dodaje da je kao civilno lice u JNA, 1991. godine uhićen i sproveden u policijsku stanicu u Virovitici, a nakon toga da je kao zatočenik smješten u policijsku dvoranu u Bjelovaru tijekom kojeg vremena da je kao zatočenik bio izložen artiljeriskoj vatri od strane JNA jer je 29. rujna 1991. započeo sukob između JNA i ZNG, da nije bio na strani agresora. Nakon toga da je razmijenjen i završio u BiH, te da je vrlo kratko radio kao civilno lice pri vojsci-automehaničar, ali nakon toga da se jako razbolio tako da više nije bio sposoban za rad , a ponajmanje za sudjelovanje u vojsci, da je bio ponižavan i maltretiran od strane vojske R. Srpske, da su ga svi događaji psihički uništili tako da se veći dio vremena morao liječiti, a tijekom 1994. da je napustio teritorij bivše SFRJ i dobio iseljenje za Australiju, a što jasno ukazuje koliko ga je ta situacija pogodila te da je iseljenje upravo i tražio iz razloga jer je bio protiv ratnih zbivanja. Kao bitnu činjenicu, ističe da je temeljem statusa bivšeg nositelja stanarskog prava u RH, ostvario i pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom u najam stana u Puli, da nije pravomoćno osuđen ili optužen za kazneno djelo koje članak 3. stavak 1.Zakona o općem oprostu jasno opisuje, da nije kažnjavan niti je ikad bio u bilo kakvom sukobu s pravnim poretkom Republike Hrvatske, da je osoba u poodmakloj životnoj dobi, koji u svom životnom vijeku nikada nije kažnjavan, te je tuženo tijelo moglo procijeniti o kakvoj se osobi radi, da je korisnik stana u P., da je u stanu ostala živjeti njegova izvanbračna supruga te da je ovakvim postupanjem prema njemu narušen i njegov obiteljski život, ugroženo njegovo zdravlje i doveden u vrlo tešku situaciju jer ne može živjeti sam izvan svog doma, da ovakvo postupanje prema tužitelju predstavlja psihofizički teret, a i narušavaju se njegova osnovna građanska i ljudska prava, te predlaže da se poništi rješenje tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te ponavlja navode iz rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj se podneskom od 23. rujna 2022. očitovao na odgovor na tužbu tuženika, te u kojemu ponavlja navode iz tužbe.
5. U ovom upravnom sporu 14. studenog 2022. održano je ročište za raspravu bez prisutnosti tužitelja i uredno pozvanog tuženika, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Tužitelj je podneskom od 11. studenog 2022. predložio da se održi ročište u njegovoj odsutnosti i ostaje kod svih navoda iz tužbe.
6. Izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Odredbom članka 57. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, u nastavku teksta Zakon), propisano je da se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu:
1. spajanja obitelji,
2. srednjoškolskog obrazovanja,
3. studiranja,
4. istraživanja,
5. humanitarnog razloga,
6. životnog partnerstva,
7. rada,
8. rada upućenog radnika,
9. boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a, 10. u druge svrhe, 11. boravka digitalnih nomada.
9. Odredbom članka 59. stavak 1. Zakona, propisano je Državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP- a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
10. Odredbom članka 60. Zakona, propisano je da o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje (stavak 1.). Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor (stavak 2.).
11. Odredbom članka 5. Zakona, propisano je da sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera (stavak 1.). U odlukama koje se donose sukladno odredbama ovoga Zakona, na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, navest će se zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti (stavak 2.).
12. Odredbom članka 189. Zakona, propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerat ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.
13. Odredbom članka 190. stavak 1. Zakona, propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem.
14. Članom 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12) propisano je, da kada je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.
15. Iz spisa predmeta proizlazi da je 7. prosinca 2021.tužitelj podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, humanitarne svrhe boravka. Tužitelj je upoznat da je iz pismena Sigurnosno-obavještajne agencije od 24. siječnja 2022., razvidno da postoje saznanja koja predstavljaju razlog za odbijanje njegova zahtjeva jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, zbog toga što je početkom Domovinskog rata bio civilni zaposlenik bivše JNA, a tijekom 1991. je uhićen pod sumnjom da je snajperist, nakon čega je određeno vrijeme proveo u pritvoru i nakon što je razmijenjen kao ratni zarobljenik, priključio se bivšoj JNA na području BIH, odnosno kasnije postrojbama Vojske Republike Srpske kao serviser pješačkog naoružanja, čije su postrojbe sudjelovale u agresiji na Republiku Hrvatsku s teritorija Republike Srpske. Tijekom razgovora sa službenom osobom isti nije želio razjasniti svoje aktivnosti tijekom Domovinskog rata, te nije bio iskren i kooperativan, niti je pokazao dostatnu razinu poštovanja prema službenim osobama, čime je jasno pokazao da poštuje institucije i pravni poredak Republike Hrvatske. Sigurnosnoobavještajna agencija raspolaže i drugim podacima koji upućuju na prethodno navedeni zaključak, ali bi otkrivanje tih podataka moglo naštetiti interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Spisu prileže negativno mišljenje Sigurnosnoobavještajne agencije od 24. siječnja 2022., pod oznakom neklasificirano.
16. Sud je izvršio uvid u isto mišljenje, kao i u cjelokupni spis predmeta Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 806-07/17-01/14911, URBROJ: 539060011/2060-22-7 od 24. siječnja 2022. (označen stupnjem tajnosti – Povjerljivo), vezano za tužiteljeve aktivnosti, kojeg je Sigurnosno-obavještajna agencija dostavila 18. listopada 2022., te je uvidom u isti ovaj Sud utvrdio da je s razlogom dato negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije zbog razloga navedenih u samom dopisu, te da nedvojbeno postoji potreba zaštite nacionalne sigurnosti, sukladno članku 8. u svezi sa člankom 6. ZTP-a).
17. Neklasificirani sažetak može, u okolnostima konkretnog slučaja, činiti valjan način obavješćivanja stranke o razlozima za negativne rezultate sigurnosne provjere. Tužitelju je tijekom upravnog postupka omogućeno izjašnjenje o onim činjenicama koje su mu učinjene dostupnima. Pored toga, radi pripreme mišljenja Agencije, njezin službenik je obavio razgovor s tužiteljem. U predmetnom je slučaju tužitelj tijekom upravnog postupka upoznat s glavnim razlogom mišljenja Agencije.
18. Stoga kako tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona, jer predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, a kako je to razvidno iz gore navedenog mišljenja, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, a tužbeni navodi tužitelja izneseni u navedenom pravcu neosnovanim, a to iz razloga što je Sigurnosno-obavještajna agencija temeljem nadležnosti iz članka 42. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu („Narodne novine“, broj 79/06 i 105/06) te članka 6. i 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12) i s tim povezanim člankom 5. Zakona utvrdila, da je tužitelj pripadnik organiziranog miljea Crne Gore, čiji članovi sudjeluju u obračunima s pripadnicima suprotstavljenih kriminalnih organizacija, koji često završavaju oružanim obračunima ili likvidacijama, pa se stoga osporavano rješenja tuženika ocjenjuje zakonitim.
19. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 17. studenog 2022.
S u t k i nj a
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
