Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-215/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivić, kao predsjednika vijeća, Jadranke Biga Milutin i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Anite Plenča, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. R. L., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-196/2020-13 od 26. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika R. L. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-196/2020-13 od 26. svibnja 2021., pod toč. I. temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog tog suda broj K-196/2020-3 od 16. lipnja 2020., dok je pod toč. II. opt. R. L. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, pa mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda i određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik R. L. dužan je platiti troškove kaznenog postupka i to trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 s naslova paušala u iznosu od 300,00 kn, uplatom u državni proračun, u roku od 15 dana, kao i troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 s naslova nagrade i nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka njegovih opunomoćenika, o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem.
3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik R. L. po braniteljici T. F.-G., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G., H. M. iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, s prijedlogom da se žalba optuženika po njegovom branitelju odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Županijski državni odvjetnik u Šibeniku, nakon dužnog razgledanja, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, vratio je spis ovom sudu uz dopis od 11. listopada 2021., broj
6. Žalba opt. R. L. nije osnovana.
7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi navodi da pobijana presuda ne sadrži dovoljno jasno obrazloženje niti su iznesena obrazloženja konkretna i određena da bi se pobijana presuda mogla preispitati, te da sud nije naveo iz kojeg dokaza je izveo koji zaključak i o kojim bitnim činjenicama, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je jasna, razumljiva i određena, a sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama, koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza, koje je prvostupanjski sud savjesno ocijenio, pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, dok se izloženim žalbenim prigovorom zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu slijedi obrazloženje u osvrtu na tu žalbenu osnovu.
8. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Protivno žalbenim navodima, koji se u suštini svode na preocjenjivanje zaključaka prvostupanjskog suda na temelju subjektivnog viđenja stanja stvari, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo ispravan zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim.
8.2. Prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja, ocjene i zaključke dao iznimno iscrpne, kvalitetne, uvjerljive i argumentirane razloge, koje kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8.3. Nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da sud ne navodi iz kojih dokaza je izveo zaključak da je optuženik kriv za terećeno kazneno djelo prijetnje.
8.4. Svoja utvrđenja prvostupanjski sud osnovano i zakonito temelji na iskazu svjedoka oštećenika T. H., koji je detaljno i okolnosno opisao kritični događaj, cijeneći njegov iskaz kao istinit i uvjerljiv, a koji je u suglasnosti sa materijalnim dokazima u spisu, i to posebice zapisnikom o očevidu provedenim na mobilnom uređaju oštećenika, fotodokumentacijom očevida, a dijelom i sa obranom optuženika te iskazom svjedoka H. L..
8.5. Naime, optuženik je u svojoj obrani naveo da je vjerojatno poslao tu poruku oštećeniku, ako je ista poslana s njegova profila, a kada su mu predočene fotografije zaslona mobitela oštećenika na kojoj je vidljiva tekstualna poruka upućena oštećeniku, isti je naveo da se radi o njegovom profilu na društvenoj mreži Facebook odnosno Messengeru.
8.6. Kada se takva obrana optuženika dovede u vezu sa provedenim očevidom kojim je utvrđeno da se u oštećenikovom mobitelu nalazi poruka poslana preko aplikacije Messenger sa Facebook profila pod nazivom R. L., preslika koje poruke je predočena optuženiku te je isti potvrdio da se radi o njegovom profilu, te obzirom i na sam sadržaj poruke u kojoj se navodi upravo ozljeda koju je zadobio optuženik i da ju je složio onaj kojemu je ta poruka upućena, a za koju ozljedu smatra odgovornim oštećenika, iz čega proizlazi i motiv optuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je upravo optuženik R. L. oštećeniku T. H. poslao predmetnu poruku.
8.7. U odnosu na navode žalitelja da je u vrijeme slanja predmetne poruke bio na liječenju u bolnici zbog teške tjelesne ozljede koju mu je zadao upravo oštećenik T. H. večer ranije, u odnosu na što je prvostupanjski sud utvrdio da se protiv oštećenika pred istim sudom vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 počinjenog na štetu ovdje optuženika R. L., da je bio pod utjecajem lijekova zbog izvršenog operativnog zahvata na čeljusti, da je koristio analgetike zbog smanjenja bolova, pa da je sud trebao „pomno utvrditi da li je doista optuženik pisac iste poruke“, iz čega se može zaključiti da dovodi u pitanje svoju ubrojivost, prvostupanjski sud je pravilno i detaljno obrazložio (obrazloženje pobijane presude pod toč. 17.), a cijeneći pritom opsežnost poslane poruke kao i njezin sadržaj, te iskaz svjedoka H. L. koji je naveo da se to jutro oko 7 sati dopisivao porukama s optuženikom, za koje poruke nije naveo da su na bilo koji način po svom sadržaju odstupale od uobičajene komunikacije, da su takvi navodi optuženika izneseni isključivo u cilju olakšavanja položaja kao optuženika u predmetnom kaznenom postupku te da je predmetne prigode optuženik postupao s izravnom namjerom, svjestan svoga djela i htijući njegovo počinjenje.
8.8. Žalbeni navodi optuženika da je upravo T. H. osoba koja je optuženiku nanijela tešku tjelesnu ozljedu i protiv kojeg se vodi kazneni postupak pred istim sudom, a koju činjenicu sud nije cijenio, nisu od utjecaja na predmetni kazneni postupak niti umanjuju odgovornost optuženika R. L. u predmetnom kaznenom postupku zbog kaznenog djela prijetnje.
8.9. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prijetnja upućena oštećeniku je ozbiljna i objektivno prikladna da izazove osjećaj straha za vlastiti život, kako po samom sadržaju napisanog tako i u okolnostima u kojima je poslana oštećeniku, kako je to pravilno utvrdio i obrazložio i prvostupanjski sud.
9. Slijedom navedenog, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik kritične prigode postupao s izravnom namjerom te da su se u njegovom ponašanju ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim.
10. U uvodnom dijelu žalbe optuženik navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, međutim tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, čime zapravo ukazuje na tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, koja nije počinjena, budući je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon, dakle u tom dijelu nije počinjena povreda kaznenog zakona, a pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
11. Ispitujući pobijanu presudu i u okviru žalbene osnove zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe čl. 47. KZ/11 od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, pa je tako, kod utvrđenih olakotnih okolnosti, ranije neosuđivanosti optuženika, da je otac jednog maloljetnog djeteta, da je u stabilnom radnom i osobnom odnosu, a cijeneći kao otegotnu okolnost prekršajnu kažnjavanost optuženika, izrečena uvjetna osuda s kaznom zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci na rok provjeravanja od 1 (jedne) godine, primjerena težini kaznenog djela i stupnju krivnje optuženika te podobna da se njome ostvari svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle izrazi društvena osuda zbog počinjenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela, odnosno da će se njome postići svrha specijalne i generalne prevencije.
12. Iako u uvodnom dijelu žalbe optuženik navodi da se žali i zbog odluke o troškovima, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilna odluka prvostupanjska suda o troškovima kaznenog postupka, obzirom na trajanje i složenost postupka te da se radi o minimalnom iznosu paušalnog troška koji je optuženik u mogućnosti podmiriti, dok će o visini troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 8. sud odlučiti posebnim rješenjem.
13. Slijedom iznesenog, kako žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, primjenom čl. 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Šibeniku, 17. studenog 2022.
ZAPISNIČAR
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Anita Plenča
Branko Ivić