Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 15 K-81/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Renati Marciuš, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Vidrač, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M.O., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu KZ/11) i dr., a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj KO-DO-3/2022 od 19. siječnja 2022., nakon održane i dovršene rasprave dana 18. listopada 2022. održane u nazočnosti zamjenika općinske državne odvjetnice u Čakovcu Zorana Vinkovića, okrivljenika M.O. i oštećenog kao svjedoka Đ.I., a u odsutnosti njegova opunomoćenika D.Š., odvjetnika iz Varaždina, istoga dana je izrekao, objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik M.O., OIB …, rođen …. u V., sin S. i J.O. rođene O., s prebivalištem u P…, državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, sa završena tri razreda osnovne škole, živi u izvanbračnoj zajednici sa D.B., otac petero mldb. djece, nezaposlen, uzdržava se s obitelji od socijalne pomoći u iznosu od 2.500,00 kuna, dječjeg doplatka u iznosu od 2.600,00 kuna i povremenog rada na poljoprivredi, supruga također nezaposlena, bez imovine, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

I. što je dana 19. veljače 2021. oko 19,15 sati, u blizini naselja P., upravljajući osobnim automobilom marke „O.“ registarske oznake … nerazvrstanom cestom između državne ceste broj … i naselja P. u smjeru naselja P., postupio protivno odredbama članka 70. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, time što, iako nije bio sposoban za upravljanje vozilom uslijed koncentracije alkohola u krvi od 2,25 g/kg, pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi druge sudionike u prometu, upravo zbog takvog stanja prilikom pretjecanja bicikala kojima su upravljali Đ.I. i M.F., nije svoje vozilo držao na potrebnoj udaljenosti od bicikala, te je prednjim desnim dijelom automobila udario u stražnji dio bicikla marke „M.“, kojim je u istom smjeru uz desni rub ceste upravljao Đ.I., kojom prilikom je došlo do prevrtanja bicikla i pada imenovanog na poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo, a potom na zemlju, nakon čega je u nastavku kretanja prednjim desnim dijelom udario u stražnji dio bicikla marke „N.“ kojim je u istom smjeru uz desni rub ceste upravljao M.F., kojom prilikom je došlo do prevrtanja bicikla i pada imenovanog na prednje vjetrobransko staklo i potom na zemlju, uslijed čega je Đ.I. zadobio prijelom desne potkoljenice, natučenje mekog oglavka, potres mozga i natučenje lijevog ramena, ozljede teške naravi, nakon čega je propustio pružiti imenovanome pomoć, premda je to bio u mogućnosti bez da sebe i druge ozbiljno ugrozi,

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu, kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe i nije pružio pomoć osobi u opasnosti koju je sam prouzročio, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u čl. 227. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – nepružanjem pomoći – opisano u čl. 123. st. 2. KZ/11.

III. Okr. M.O. osuđuje se na pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu temeljem čl. 227. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te za kazneno djelo nepružanjem pomoći temeljem čl. 123. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

IV. Temeljem navedenih zakonskih propisa i primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11

okr. M.O. se

osuđuje

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI.

V. Temeljem čl. 54. KZ/11 okr. M.O. se u kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja dana 19. veljače 2021. u 21,00 sat do dana 20. veljače 2021. u 8,10 sati kada je pušten na slobodu.

VI. Temeljem čl. 72. st. 1. i 3. KZ/11 okr. M.O.

izriče se

sigurnosna mjera

zabrane upravljanja motornim vozilom

koja se odnosi na sve kategorije vozila u trajanju od 2 (dvije) godine.

VII. Temeljem čl. 67.a KZ/11 ova sigurnosna mjera počinje teći od dana izvršnosti presude.

VIII. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik M.O. oslobađa se obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. ZKP/08 pa isti padaju na teret sredstava državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu (dalje u tekstu ODO u Čakovcu) podiglo je kod ovoga suda optužnicu protiv okr. M.O. zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u čl. 227. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – nepružanjem pomoći – opisano u čl. 123. st. 2. KZ/11, a koja kaznena djela su sada činjenično i pravno pobliže opisana u izreci presude.

2. Pozvan da se očituje o svom stavu prema optužnici, okr. je izjavio da se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela iz optužnice i ujedno zahtijevao da se ispita na početku dokaznog postupka.

3. U provedenom dokaznom postupku stoga je najprije ispitan okr., potom oštećeni kao svjedok Đ.I.. Nadalje, u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o očevidu od 23.03.2021. na listovima 13 – 16, razgledana fotodokumentacija prometne nesreće na listovima 17 – 42 te izvršen uvid u situacijski plan mjesta događaja prometne nesreće na listu 44, pročitani zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu M.O., M.F. i Đ.I. na listovima 45 – 47, pročitan zapisnik o vještačenju sa mišljenjem o stupnju alkoholiziranosti okr. M.O. na listovima 30 – 31, izvršen uvid u potvrdu i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta na listovima 63 – 65, u zapisnik o izvanrednom tehničkom pregledu vozila na listu 66, pročitano izvješće o uhićenju M.O. na listovima 73 – 74, pročitana prijava … bolnice … o povredama i kvalifikaciji povreda Đ.I. na listu 86, pročitan zapisnik o vještačenju sa nalazom vještaka za toksikološka vještačenja za okr. M.O. na listovima 94 – 95, pročitani podaci o liječenju Đ.I. sa kvalifikacijom ozljeda na listu 97 i podaci o liječenju M.F. sa kvalifikacijom ozljeda na listu 98, izvršen uvid u potvrdu odjela za prekršajne evidencije i u izvadak iz KE za okr. na listovima 102 – 105, te uz suglasnost stranaka pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka M.F. na listovima 139 – 142 spisa.

4. Sud je na osnovu analize i ocjene svih izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti utvrdio da je okr. počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu i kazneno djelo nepružanja pomoći na način i pod okolnostima kako su mu ona stavljena na teret, a sada proizlazi iz dispozitiva presude.

5. Prilikom ispitivanja na policiji te potom prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okr. na Državnom odvjetništvu okr. je naveo da je kritične zgode u P. konzumirao alkohol kod prijatelja koji je slavio rođendan oko 15 sati, a da je do nesreće došlo u 19,15 sati. Ne zna zašto je u takvom stanju sjeo za volan i krenuo prema P. Bicikliste nije uopće zamijetio, nisu bili osvjetljeni, a on je imao upaljena svjetla na automobilu. Kada ih je udario pali su na vjetrobransko staklo pa na pod. Zastavio se i htio im je pomoći, razgovarao je sa M.F. kojega poznaje i htio ih je voziti na hitnu. Spustio je sjedala da ih stavi u automobil, no tada je primijetio da Đ. obitelj trči prema njima iz naselja i bojao se da bi mu mogli učiniti nešto nažao pa je pobjegao. Naime, njegova obitelj već je ubila čovjeka sjekirom jer im je pregazio psa. Od kuće je odmah nazvao policiju koja je došla po njega i odveli su ga u postaju, a kasnije je zvao u bolnicu i raspitivao s o tome kako su unesrećeni, čuo se s njima i ispričao im se te mu je žao.

6. U obrani na raspravi okr. je ponovio da je toga dana u P. konzumirao alkohol kod prijatelja koji je slavio rođendan, a kasnije je krenuo autom prema P. Ne zna zašto je u takvom stanju sjeo za volan. Na toj cesti kojom se kretao prema P., a radi se o makadamskoj cesti, bicikliste uopće nije zamijetio, tvrdi da nisu bili osvjetljeni niti su imali reflektirajuće prsluke na sebi jer bi ih u protivnom vidio, dok je on imao upaljena svjetla na vozilu. Kako ih nije zamijetio ne zna na koji su se način oni kretali po toj makadamskoj cesti. Kada ih je udario pali su jedan i drugi na vjetrobransko staklo pa na pod nakon čega se zaustavio i htio im pomoći. Naime, razgovarao je sa M.F. kojeg poznaje i htio ih je voziti na hitnu, naime htio ih je staviti u auto, ali je tada primijetio da netko od Đ. obitelji iz naselja trči prema njima pa se uplašio da bi mu mogli nešto nažao učiniti te je autom pobjegao. S tako oštećenim autom odvezao se natrag u P. gdje ga je kod kuće uhvatila panika, stao je plakati i zamolio brata da pozove policiju što je on i učinio. Naselje P. je dosta udaljeno od mjesta gdje je udario bicikliste, ne zna točno procijeniti, ali sigurno oko 2 kilometra. Dok su njih dvojica Đ. i M. bili u bolnici zvao je doktora da čuje kako su, dok ih nije išao posjetiti, nije se usudio jer su mu prijetili. Kad su se vratili iz bolnice onda se s njima čuo i ispričao im se. Otac od Đ.I. mu je čak prijetio da će doći i upucati ga o čemu je obavijestio policiju. Obzirom nije pismen i ne zna čitati točno je da nije imao položen vozački ispit u vrijeme nesreće za vozača B kategorije, a nema ga niti sada, no svejedno je upravljao vozilom i udario bicikliste, time da je vozilo vlasništvo njegove supruge. Ne zna što reći na navode oštećenog Đ.I. da je on imao reflektirajući prsluk i upaljena svjetla na biciklu. Prije nesreće kretao se autom brzinom od kojih 50km/h i sam je bio u auto.

7. Iz iskaza oštećenog kao svjedoka Đ.I. prilikom ispitivanja na Državnom odvjetništvu slijedi da su se zajedno sa M.F. kritične zgode navečer vraćali s posla kući te se vozili šudranim putem u blizini P. Oštećeni je imao reflektirajući prsluk i upaljena prednje i stražnje svjetlo te se vozio iza M. koji nije imao reflektirajući prsluk niti upaljena svjetla, time da je u to vrijeme bio mrak. Čuo je da iza njih dolazi automobil za koji mu se činilo da je dosta brzo vozio, a li nije imao upaljena svjetla. Njih dvojica približili su se rubu kolnika koliko su mogli, vozeći se jedan iza drugoga i samo se sjeća da je u jednom trenutku pao na pod, onesvijestio se i više se ničega ne sjeća u vezi toga događaja. Sljedeće jutro probudio se u bolnici i saznao da je ozlijeđen u prometnoj nesreći Zadobio je prijelom desne potkoljenice i potres mozga, a boljelo ga je i lijevo rame. U bolnici je proveo tri dana, a još danas teže hoda i ima bolove u nozi i mora još na operaciju. Nakon tog događaja okr. ga nije kontaktirao niti su se vidjeli, a nema niti saznanja da se imenovani raspitivao o njegovom stanju.

8. Oštećenik kao svjedok Đ.I. na raspravi je dopunio svoj iskaz ponavljajući kako je na biciklu imao upaljena svjetla i na sebi reflektirajući prsluk, dok M. nije imao prsluk niti upaljena svjetla na biciklu, tvrdeći nadalje da auto koji je dolazio iza njih uopće nije imao upaljena svjetla, već su po jačini buke motora zaključili da auto dolazi iza njih. Na operaciji desne potkoljenice bio je krajem prošle godine, ozljeda mu je posve sanirana, međutim prilikom pogoršanja vremena osjeća bolove u nozi. Okr. ga nije posjetio u bolnici niti kasnije kontaktirao. Prometna nesreća se desila na šljunčanoj cesti makadamu te oštećenik tvrdi da su se on i M. neposredno prije nego ih je vozilo udarilo kretali biciklima skroz uz desni rub te makadamske ceste koja je sa strane obrasla šikarom.

9. Iz iskaza svjedoka M.F. proizlazi naprotiv da je automobil koji je uzrokovao prometnu nesreću imao upaljena svjetla, on je u jednom trenutku začuo čudan zvuk iza sebe, vjerojatno od udarca automobila u Đ. koji se kretao iza njega, a u sljedećem trenutku osjetio je udarac u stražnji dio svoga bicikla. Pao je na poklopac motora pa preko krova automobila na tlo, automobil je sletio desno s ceste i potom je vozač vozilo vratio na cestu i pješke došao do njega. Prepoznao je da je to M.O. kojega znade od ranije i koji mu je pomogao da se digne te ga je pitao što je to napravio, a on je govorio "Što sam napravio, sad sam gotov". Tada je začuo Đ. koji je ležao na tlu četiri - pet metara dalje kako govori da ga boli noga i zvao ga je da mu pomogne ustati se te vidio da okr. M.O. odlazi prema svojem automobilu i udaljava se te okr. M.O. sa Đ. nije razgovarao. Svjedok F. je tada otišao 400 metara do prve kuće po nekoga da im pomogne, poslao je Đ. pomoć, a onda i sam otišao na hitnu. Svjedok je zadobio natučenja i oguljotine po tijelu, dok kasnije s okr. nije razgovarao.

10. Iz medicinske dokumentacije za oštećenog i svjedoka F. i to podataka o liječenju sa kvalifikacijom nastalih ozljeda slijedi da je oštećenik Đ.I. zadobio prijelom desne potkoljenice, natučenje mekog oglavka, potres mozga i natučenje lijevog ramena koje ozljede su u svom zbroju okvalificirane kao teške tjelesne ozljede, dok je M.F. prema podacima o liječenju sa kvalifikacijom nastalih ozljeda zadobio ozljede koje su u svom zbroju okvalificirane kao lake tjelesne ozljede.

11. Da je doista došlo do prometne nesreće koju je svojim načinom vožnje uzrokovao okr. proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu i to zapisnika o očevidu sa fotodokumentacijom i situacijskim planom mjesta događaja prometne nesreće, da je kritične zgode noću oko 19,15 sati za vrijeme vedrog vremena, suhog stanja kolnika, došlo do prometne nesreće na nerazvrstanoj cesti posutoj šljunkom na kojoj nema javne rasvjete i na kojoj cesti i uz nju su pronađeni tragovi kočenja kotača osobnog vozila registarske oznake ČK 545-BU, tragovi plastike, stakla i aluminija, novčanik Đ.I. i M.F. te bicikli marke M. i N., dok dakako vozilo okr. nije pronađeno jer je on odmah nakon nesreće napustio mjesto događaja.

12. Prema zapisnicima o ispitivanju prisutnosti alkohola za M.F. i Đ.I. na listovima 46 – 47 spisa utvrđeno je da su isti bili trijezni, dok je prema zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu M.O. utvrđena koncentracija alkohola od 1,79 g/kg umanjena za granicu dopuštene pogreške mjerenja što iznosi 1,69 g/kg a koje ispitivanje alkohola je obavljeno u 20,54 sata. Obzirom se nesreća desila oko 19,15 sati to je provedeno vještačenje alkoholiziranosti okr. po vještaku za toksikološka vještačenja Centra … čiji vještak je dao mišljenje da je u trenutku prometne nezgode okr. bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene s obzirom na koncentraciju u njegovoj krvi od najmanje 2,25 g/kg.

13. Prema rezultatima provedenog toksikološkog vještačenja iz nalaza toksikološkog vještaka Centra … na listovima 94 – 95 spisa proizlazi da u dostavljenim biološkim uzorcima na ime okrivljenika primijenjenim metodama analize nije utvrđena prisutnost droge, psihotropnih tvari niti njihovih metabolita.

14. Okr. se stavlja na teret da je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola što je bilo protivno odredbi čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kojom zakonskom odredbom je propisano da vozač vozila B kategorije ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, a da će se smatrati da je vozač počeo upravljati vozilom ako je pokrenuo vozilo s mjesta prema stavku 3. istog zakonskog propisa. Stavkom 4. istog članka zakona smatra se da vozač ima alkohola u krvi ako je njegova prisutnost utvrđena analizom krvi, urina ili analizom krvi, mjerenjem količine alkohola u litri izdahnutog zraka, liječničkim pregledom lili drugim metodama ili aparatima.

15. Dakle, kako bi se utvrdio točan stupanj alkoholiziranosti okr. u vrijeme prometne nesreće, njemu je vađena krv i mokraća radi analize te je izvršenim spomenutim vještačenjem utvrđeno da je u trenutku prometne nesreće okr. bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene obzirom na koncentraciju u krvi od najmanje 2,25 g/kg apsolutnog alkohola.

16. Okr. priznaje da je upravljao osobnim automobilom marke O. pod utjecajem alkohola, a da je prije poduzete vožnje konzumirao alkohol, time da u vrijeme prometne nesreće nije imao položen vozački ispit za vozača B kategorije, a nema ga položenog niti do dan danas. Iako je u obrani tvrdio da je upravljao vozilom vlasništvo njegove supruge, iz potvrde i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je osobni automobil nakon nesreće privremeno oduzet od S.O. iz P. kojemu je potom i vraćen, a prilikom izvanrednog tehničkog pregleda vozila obavljenog 20.02.2021. utvrđeno je da nakon utvrđenih nedostataka vozilo nije tehnički ispravno.

17. Obzirom na tako visoku koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi okr. u vrijeme prometne nesreće, nedvojbeno proizlazi da je okr. prekršio navedeni prometni propis obzirom je upravljao osobnim vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od najmanje 2,25 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, kako je to utvrđeno provedenim vještačenjem, a vozač vozila B kategorije ne smije upravljati vozilom na cesti ako je pod utjecajem alkohola u krvi iznad 0,50 g/kg.

18. Nadalje, okr. se stavlja na teret ponašanje u prometu protivno odredbi čl. 70. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja odredba nalaže vozaču koji pretječe ili obilazi da je dužan svoje vozilo držati na potrebnoj udaljenosti od vozila koje pretječe ili obilazi tako da ga ne ometa niti ugrožava u prometu.

19. Iako oštećenik I. tvrdi da okr. na vozilu nije imao upaljena svjetla, okr. naprotiv tvrdi da se kretao s upaljenim svjetlima na vozilu, a isto tvrdi i svjedok F. u svom iskazu da je automobil koji se kretao iza njih i koji je uzrokovao prometnu nesreću imao upaljena svjetla, pa stoga sud zaključuje obzirom na suglasne iskaze okr. i svjedoka F. u tom dijelu da se ipak okr. kretao noću s upaljenim prednjim svjetlima na vozilu. Međutim, okr. tvrdi da vozači bicikla oštećenik I. i F. nisu bili osvjetljeni niti su imali na sebi reflektirajuće prsluke jer bi ih on u protivnom vidio, no za razliku od okr. obojica biciklista I. i F. tvrde da je oštećenik I. imao na sebi reflektirajući prsluk i upaljeno prednje i stražnje svjetlo na biciklu, dok doduše svjedok F. nije imao na sebi prsluk niti upaljena svjetla, i da su se kretali na način da se oštećenik I. kretao iza svjedoka F. te im sud poklanja vjeru obzirom na istovjetne iskaze u tom dijelu. Iako okr. tvrdi da bicikliste uopće nije zamijetio upravo zbog navedene okolnosti što nisu bili osvjetljeni niti imali reflektirajuće prsluke na sebi, obzirom na identične iskaze oštećenog i svjedoka slijedi da se prvi do vozila koje se kretalo u istom smjeru kao i biciklisti kretao svojim biciklom oštećenik I. koji je dakle imao na sebi svjetlosni prsluk i osvjetljen bicikl s prednje i stražnje strane te ga je stoga okr. svakako trebao uočiti budući je imao upaljena prednja svjetla na vozilu, to tim više što drugih sudionika u prometu na spomenutoj nerazvrstanoj cesti u kritično vrijeme nije bilo, no međutim upravo zbog psihofizičkog stanja u kojem se okr. nalazio i to u pijanom stanju u tolikoj mjeri da je bio bitno smanjenih vozačkih sposobnosti okr. je prekršio navedeni prometni propis iz čl. 70. st. 2. citiranog zakona na način da prilikom pretjecanja bicikala kojima su upravljali Đ.I. i M.F. svoje vozilo nije držao na potrebnoj udaljenosti od bicikala te prednjim desnim dijelom vozila udario najprije u stražnji dio bicikla kojim je u istom smjeru uz desni rub ceste upravljao Đ.I. nakon čega je u nastavku kretanja prednjim desnim dijelom vozila udario u stražnji dio bicikla kojim je također u istom smjeru uz desni rub ceste upravljao M.F. I I. i F. su prilikom kontakta vozila i bicikla pali, i to I. na poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo a potom na zemlju, a F. na prednje vjetrobransko staklo vozila te potom na zemlju, a dakako da je prilikom kontakta vozila i bicikla došlo do prevrtanja njihovih bicikala.

20. Slijedom svega navedenog, a također uz uvažavanje materijalne dokumentacije u spisu u vidu zapisnika o očevidu te situacijskog plana mjesta prometne nesreće i fotodokumentacije očevida, nedvojbeno proizlazi da okr. u kretanju svojim vozilom isto prilikom pretjecanja biciklista nije držao na potrebnoj udaljenosti od njih te je stoga prednjim desnim dijelom vozila udario u stražnji dio bicikla kojim je u istom smjeru uz desni rub ceste upravljao Đ.I. uslijed čega je došlo do prevrtanja bicikla i pada oštećenog na poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo, a potom na zemlju s posljedicom nastanka teške tjelesne ozljede bicikliste Đ.I. 21. Dakako da je alkoholiziranost okr. u uzročno-posljedičnoj vezi sa kršenjem navedenih prometnih propisa, zbog čega su se u njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu na način i pod uvjetima kako mu je ono stavljeno na teret, a sada proizlazi iz izreke presude, a koje prilike je okr. postupao sa neizravnom namjerom kao oblikom krivnje, budući je pristao da vožnjom u alkoholiziranom stanju ugrozi druge sudionike u prometu, što se i dogodilo jer je prilikom pretjecanja vozača bicikla Đ.I. koji se propisno kretao u istom smjeru uz desni rub ceste udario u stražnji dio bicikla zbog čega je došlo do prevrtanja bicikla i pada oštećenog na poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo, a potom na zemlju, s posljedicom stradavanja vozača bicikla Đ.I. koji je zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

22. U odnosu na kazneno djelo nepružanjem pomoći, okr. svojim iskazom tereti svjedok F. navodeći da je doduše okr. njemu pomogao da se digne te da je tada Đ.I. pozvao F. da mu pomogne jer ga boli noga, u kojem trenutku je vidio da okr. odlazi prema svom vozilu s kojim se udaljava, a da sa Đ.I. uopće nije razgovarao te je svjedok F. poslao I. potrebnu pomoć. Iako okr. tvrdi kako je I. i F. htio voziti na hitnu, ali da je netko od Đ. obitelji iz naselja trčao prema njima pa se uplašio da bi mu mogli nešto učiniti te autom pobjegao, iz iskaza F. tako nešto uopće ne proizlazi već naprotiv svjedok F. napominje da je otišao 400 metara do prve kuće po pomoć. Stoga ispada da je okr. naprosto izmislio tu okolnost, to tim više što je s druge strane naveo da je naselje P. udaljeno od mjesta nesreće oko 2 kilometra, iako je prema iskazu svjedoka F. udaljeno nekih pola kilometra i dakako da se nakon nesreće nitko nije pojavio na mjestu nesreće zbog čega je svjedok F. koji je zadobio povrede lake naravi otišao po pomoć prije svega za Đ.I., a potom se sam javio na hitnu kako bi se njemu sanirale povrede. Iako je okr. nadalje najprije tvrdio da je on pozvao policiju od kuće, na raspravi je naveo da je njegov brat pozvao policiju jer ga je kod kuće uhvatila panika, tako da niti u tom dijelu nije dosljedan u svojoj obrani.

23. Stoga obrana okr. glede tobožnjeg razloga napuštanja mjesta nesreće nema uporišta u izvedenim dokazima jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka F. pa ispada da se okr. uplašio kada je vidio što je učinio, pod znatnim utjecajem alkohola te još upravljajući vozilom bez vozačkog ispita za vozača B kategorije pa je zbog toga napustio mjesto nesreće i nije pružio pomoć Đ.I., iako je prometnu nesreću sam prouzročio, a obzirom je bio u neposrednoj blizini F. dakako da je također čuo kako I. zove F. da mu pomogne govoreći da ga boli noga. Stoga je bio u mogućnosti pružiti pomoć Đ.I., međutim to nije učinio već je sjeo u vozilo i u tako alkoholiziranom stanju odvezao se u P., unatoč i nastalim znatnim materijalnim oštećenjima na vozilu s prednje strane prema fotografijama vozila u spisu. Stoga su se u njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela nepružanjem pomoći obzirom je namjerno propustio pomoći Đ.I. i to u prometnoj nesreći koju je sam uzrokovao te se udaljio s mjesta događaja, iako je bio svjestan da je udario dvojicu biciklista od kojih je Đ.I. nesumnjivo trebala hitna medicinska pomoć obzirom na zadobivene ozljede u prometnoj nesreći.

24. Iako je okr. prilikom očitovanja o svom stavu prema optužnici izjavio da se smatra krivim za počinjenje oba kaznena djela, njegova obrana koju je iznio u prethodnom postupku i na raspravi nije posve iskrena niti uvjerljiva, a dakako da se okr. na taj način branio kako bi pokušao umanjiti svoju kaznenopravnu odgovornost i ishoditi za sebe što bolju poziciju u postupku, međutim osim materijalne dokumentacije koju je sud ocijenio vjerodostojnom jer nije imao razloga sumnjati u istinitost njezina sadržaja terete ga i iskazi oštećenog i svjedoka koji su ocijenjeni vjerodostojnima jer su iskazivali uvjerljivo i okolnosno te međusobno gotovo podudarno, bez ikakve nakane da otežaju položaj okr. u postupku, a njihovi iskazi podudaraju se i sa provedenim materijalnim dokazima u spisu. Nalazi i mišljenja vještaka iz Centra … ocijenjeni su kao stručni i objektivni i ničim dovedenim u sumnju, dati u skladu s pravilima struke i znanosti.

25. Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, a imajući pritom u vidu granice kazne predviđene zakonom za navedena kaznena djela, sud je okr. osudio na pojedinačne kazne zatvora od 8 odnosno 4 mjeseca, a potom primjenom odredaba o stjecaju kaznenih djela na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci u koju mu je uračunao vrijeme od uhićenja do puštanja na slobodu iz izreke presude, a to prema izvješću o uhićenju M.O. na listovima 73 – 74 spisa. Naime, sud smatra da je jedinstvena kazna zatvora kakva je uostalom i predložena od strane Državnog odvjetništva u trajanju od 10 mjeseci primjerena stupnju krivnje okr., njegovoj osobnosti, težini i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela te povredama zaštićenih dobara, kao i da će polučiti svrhu kažnjavanja predviđenu kaznenim zakonom kako bi se okr. ubuduće odvratilo od činjenja kaznenih djela. Pritom su mu od olakotnih okolnosti uzete u obzir djelomično priznanje počinjenja kaznenih djela, istaknuto žaljenje, očinstvo petero mldb. djece koje je dužan uzdržavati, kao i dosadašnja kaznena neosuđivanost, a od otegotnih izostanak bilo kakve samokritičnosti obzirom se bez položenog vozačkog ispita upustio u vožnju i to još u teško alkoholiziranom stanju.

26. Sud je također na prijedlog ODO u Čakovcu okr. izrekao sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom koja se odnosi na sve kategorije vozila u trajanju od 2 godine, a koja počinje teći od dana izvršnosti presude. Naime, kako je okr. kritične zgode upravljao osobnim vozilom pod utjecajem alkohola u krvi u tako visokoj koncentraciji uz kršenje prometnih propisa te time izazvao prometnu nesreću, a osim toga nije pružio pomoć vozaču bicikla u toj prometnoj nesreći koju je sam prouzročio, sud je ocijenio obzirom je okr. i dosad kažnjavan zbog prometnih prekršaja prema potvrdi odjela za prekršajne evidencije na listovima 102 – 103 spisa, kako postoji opasnost da će ponovno upravljajući vozilom ugroziti sigurnost prometa, a izrečenom sigurnosnom mjerom otklanja se okolnost koja omogućava ili poticajno djeluje na počinjenje novog kaznenog djela, uz opasku da se ista ima izvršiti nakon što okr. položi vozački ispit za vozača B kategorije.

27. Budući se okr. sa svojom obitelji uzdržava od socijalne pomoći i povremenog rada na poljoprivredi jer nije zaposlen, prema podacima i dokazima u spisu, sud ga je oslobodio od plaćanja troškova ovoga postupka koji padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Čakovcu 18. listopada 2022.

Sutkinja

Renata Marciuš

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe putem ovoga suda na Županijski sud, pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana po dostavi prijepisa presude. Žalbom se presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji i troškovima kaznenog postupka.

O tom obavijest:

1. ODO Čakovec na broj KO-DO-3/2022,

2. okr. M.O.,

3. oštećenik Đ.I.,

4. opunomoćenik oštećenika D.Š., odvjetnik iz Varaždina.