Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-1093/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Macure, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. H. iz I., OIB: ..., zastupane po punomoćnici S. K. P., odvjetnici iz J., protiv tuženika H. t. d.d., OIB: ..., Z., zastupanog po zakonskom zastupniku a ovaj po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-321/2022-8 od 16. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice A. H. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-321/2022-8 od 16. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha pokrenuta pred Financijskom agencijom na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika H.t. d.d., OIB: ..., Z., od 09. prosinca 2021., a na temelju rješenja o ovrsi javne bilježnice L. Š.-S. poslovni broj Ovrv-38327/10 od 02. rujna 2010., protiv tužiteljice A. H., OIB: ..., I..

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljici A. H. da tuženiku H.t. d.d. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 1.250,00 kn, u roku od petnaest dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači.

2.1. U žalbi ističe da je nastupila zastara jer je ovrhovoditelj 6. prosinca 2021. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-38327/2010 kojeg je donijela javna bilježnica L. Š. – S. 2. rujna 2010. Smatra da nije došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 242. Zakona o obveznim odnosima pa da treba primijeniti odredbu čl. 233. istog Zakona. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica u žalbi ne konkretizira prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka pa kako ni ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22), ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP to žalba tužiteljice zbog navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute pred Financijskom agencijom po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu od 9. prosinca 2021. na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u Z. L. Š.-S. poslovni broj Ovrv-38327/2010 od 2. rujna 2010.

U ovoj fazi postupka nisu prijeporne slijedeće činjenice:

- da je dana 2. rujna 2010. javna bilježnica u Z. L. Š.-S. pod poslovnim brojem Ovrv- 38327/2010 donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovršenica (sada tužiteljica) obvezana da ovrhovoditelju (sada tuženiku) isplati novčanu tražbinu,

- da je navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno i ovršno 31. prosinca 2010.,

- da je tuženik pokrenuo postupak izvansudske ovrhe temeljem prethodno navedene ovršne isprave 28. studenoga 2014. koja izvansudska ovrha je okončana 4. kolovoza 2018. zbog primjene odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 68/18 – dalje: ZPONS) i

- da je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuo drugu izvansudsku ovrhu 9. prosinca 2021.

7. Međutim, u ovoj fazi postupka još uvijek je prijeporno da li je pokretanjem izvnsudske ovrhe 28. studenoga 2014. došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO).

7.1. Prvostupanjski sud, na temelju prethodno navedenih činjenica, utvrđuje da isknjižavanje ovršne isprave iz redoslijeda naplate prema čl. 12. ZPONS ne predstavlja niti jedan od slučajeva iz čl. 242. ZOO (koja odredba propisuje da nije došlo do prekida zastare ako vjerovnik odustane od zahtjeva odnosno ako njegov zahtjev bude odbijen ili odbačen, odnosno ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage) jer da kod postupanja po čl. 12. ZPONS znači da se ovršna isprava prestala izvršavati zbog nemogućnosti naplate kroz razdoblje od 3 godine, a ne zbog toga što bi bilo utvrđeno da je vjerovnikov zahtjev nedopušten ili neosnovan, odnosno da bi vjerovnik svojevoljno odustao od naplate.

7.2. Po stavu ovog drugostupanjskog suda takvo stajalište prvostupanjskog suda je pravilno te je rezultat pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilne primijene materijalnog prava.

7.3. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

7.4. Naime, pokretanje postupka izvansudske ovrhe od 28. studenoga 2014. predstavlja radnju vjerovnika (tuženika) poduzetu protiv tužiteljice kao dužnice pred drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

8. Nadalje, s obzirom na činjenicu da je u svezi izvansudske ovrhe od 28. studenoga 2014. došlo do postupanja po odredbi čl. 12. ZPONS, ovaj drugostupanjski sud nalazi da isto nema značaj okolnosti iz čl. 242. st. 1. i 2. ZOO.

8.1. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju do isknjižavanja po čl. 12. ZPONS došlo zbog nemogućnosti naplate kroz razdoblje od 3 godine pa je na taj način FINA postupila sukladno toj zakonskoj odredbi te isto ne predstavlja okolnost iz čl. 242. ZOO zato što je posljedica takvog postupanja od strane FINE-e primjena odredbe čl. 12. ZPONS, a ne odustanak od tužbe, odbačaj ili odbijanje tužbe vjerovnika pa je slijedom toga, pokretanjem izvansudske ovrhe 28. studenoga 2014., došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO.

9. Kako prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, to znači da u konkretnom slučaju u trenutku pokretanja drugog postupka izvansudske ovrhe 9. prosinca 2021. nije nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave jer se radi o tražbini na koju se primjenjuje desetogodišnji rok zastare iz čl. 233. st. 1. ZOO, a koji zastarni rok je počeo teći 5. kolovoza 2018. (prvi slijedeći dan nakon okončanja prve izvansudske ovrhe pokrenute 28. studenoga 2014.) pa posljedično tome nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 70/20).

10. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem-čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

Zadar, 17. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura, v.r.