Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2277/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednika vijeća, te sudaca Željke Sebelić suca izvjestitelja i Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. O., OIB: ..., iz Z., ... i 2. tužiteljice- protutužene G. O., OIB: ..., iz Z., ..., obje zastupane po N. Đ. T., odvjetnici iz Z., protiv tuženika-protutužitelja Ž. O., OIB: ..., iz Z., ..., zastupanog po A. V., odvjetniku iz Z., radi iseljenja i dr., rješavajući žalbe tužiteljica protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-75/2020-34 od 29. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužiteljica odbijaju se kao neosnovane pa se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-75/2020-34 od 29. srpnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Ž. O. iz Z., ..., OIB ... iseliti iz nekretnine zemljišnoknjižno opisane kao k.č.br. ... k.o. ... opisane kao kuća i dvorište u D. V. iza br. ..., površine 58 čhv ili 209 m2, z.k.ul. ... pri zk odjelu Općinskog suda u Z. te ispražnjenu od osoba i stvari predati u posjed tužiteljicama kao i naknaditi tužiteljicama troškove parničnog postupka u roku od 15 dana."

II Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju kojim Ž. O. iz Z., ..., OIB ... daruje, a G. O. iz Z., ..., OIB ... prima na dar nekretnine upisane u z.k.ul. ... k.o. ..., k.č.br. ..., koje se sastoje od kuće i dvorišta u D. V. iza br. ... površine 209 m2, ovjeren kod javnog bilježnika J. K. R. dana 09.08.2013. sa ovjerom OV-... ništetan, te je II tužena G. O. iz Z., ..., OIB ... dužna trpjeti da se u pogledu predmetne nekretnine na temelju ove pravomoćne presude uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje u korist Ž. O. iz Z., ..., OIB ..., u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljicama-protutuženicama naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 15.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom izjavljenom po zajedničkom punomoćniku pobijaju 1. tužiteljica M. O. i 2. tužiteljica-protutuženica G. O. (dalje: tužiteljice) u cijelosti zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3., a iz sadržaja žalbe proizlazi i zbog razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP). Žalbu podnosi osobno i 2. tužiteljica G. O. bez isticanja žalbenih razloga pa je njenu žalbu ovaj sud razmatrao u granicama žalbenih razloga na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U žalbi tužiteljica predlaže se žalbu prihvatiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno preinačiti ju usvajanjem tužbenog zahtjeva, a odbijanjem protutužbenog uz naknadu troškova tužiteljicama.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da kod njenog donošenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je pobijana presuda jasna i razumljiva, stav suda obrazložen, dani razlozi o odlučnim činjenicama bez kontradiktornosti u odnosu na izvedene dokaze. Na temelju predloženih i izvedenih dokaza činjenično stanje je dovoljno utvrđeno, a u potpunosti temeljem istog i činjenice odlučne za donošenje pobijane odluke. Međutim, zbog dijelom nepravilnog zaključka suda došlo je dijelom i do nepravilne primjene materijalnog prava, ali je unatoč tome i pravilnom primjenom istog trebalo jednako odlučiti.

6. Predmet spora i to tužbenog zahtjeva je postojanje valjanog pravnog osnova tuženika za posjedovanje kuće u Z., ..., upisane u zk. ul. ... k.o. V. N., a prije svega postojanje aktivne legitimacije svake tužiteljice obzirom na to je li ništetan Ugovor o darovanju koji su sklopile 2019. godine, a po protutužbenom zahtjevu pitanje i pravne valjanosti odnosno ništetnosti i iz kojih razloga Ugovora o darovanju koji su sklopili 2. tužiteljica G. O. i tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) 2013. godine.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužiteljice nisu aktivno legitimirane zahtijevati od tuženika da im spornu nekretninu preda u posjed obzirom da nisu dokazale da su vlasnice iste, da su pravne osnove, darovni ugovori iz 2013. i 2019., koje bi bile valjana osnova stjecanja prava vlasništva ništetne, a podredno da tuženiku povodom istaknutog prigovora pripada legitimno pravo na zaštitu prava na dom.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužiteljice M. i G. O., kći i majka sklopile Ugovor o darovanju 20. prosinca 2019. ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem OV-... temeljem kojeg je istog dana pod brojem Z-... navedeni Ugovor proveden u zemljišnim knjigama što znači da je 1. tužiteljica M. O. na spornoj nekretnini stekla pravo vlasništva. Nesporno je da ovaj Ugovor nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta.

8.1. Navedeni Ugovor sklopljen 2019. sačinjen je u vrijeme kada 2. tužiteljica G. O. i tuženik više nisu suposjedovali spornu nekretninu jer je suposjed 2. tužiteljice G. O. prestao 29. studenoga 2019. napuštanjem kuće i zajedničkog života s tuženikom što je u vezi s donošenjem presude Općinskog prekršajnog suda u Z. PpJ-... od 21. studenoga 2019. kojom im je izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja obostrano. Ugovor je sačinjen, ali nije došlo do predaje sporne nekretnine u neposredan posjed daroprimcu, 1. tužiteljici M. O.. Samom predajom ključeva nekretnine u koju od sklapanja Ugovora ona nije ni ulazila zbog narušenih odnosa s tuženikom kao ocem ne može se smatrati da je došlo do prave predaje darovane stvari u posjed daroprimatelju.

8.2. Odredbom čl. 286. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. Člankom 482. ZOO-a ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku (st. 1.), a za pravnu valjanost ugovora o darovanju kada se sklapa bez prave predaje stvari (st. 2.) je propisano da mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. U vrijeme sklapanja Ugovora iz 2019. bilo je istovjetno propisano i čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22. – dalje: ZJB), a ranije odredbom čl. 53. st. 3. ZJB koja je važila do izmjena 30. prosinca 1998. godine ("Narodne novine" broj 162/98.).

8.3. Kako nije sporno da Ugovor o darovanju sklopljen između tužiteljica 2019. godine nije sačinjen u obliku javnobilježničkog akta koji oblik ugovora je propisan prethodno navedenim zakonskim odredbama, a sud utvrdio da do predaje nekretnine u posjed 1. tužiteljici M. O. kao daroprimateljici nije ni došlo jer u to vrijeme 2. tužiteljica G. O. osobno nije posjedovala, a ni suposjedovala darovanu nekretninu to je pravilno sud prvog stupnja zaključio da se radi o ništetnom ugovoru u smislu čl. 322. ZOO-a jer je protivan navedenim prisilnim propisima kojima je definiran obvezni oblik ugovora, a koji nedostatak ima za posljedicu ništetnost pravnog posla.

8.4. Zbog navedenih razloga, a koje prihvaća i ovaj sud odnosno utvrđenja da 1. tužiteljica M. O. nema legitimaciju za podnošenje prave vlasničke tužbe iz čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. dalje: ZV) to je u odnosu na nju osnovano odbijen tužbeni zahtjev.

8.5. Treba istaći da ugovor koji je ništetan i bez pravnog učinka kao posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika propisanog zakonom (čl. 290. st. 1. ZOO-a) po čl. 294. ZOO-a može konvalidirati i postati pravno valjan jedino ukoliko su ga ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, u smislu ispunjenja obveza koje iz istog nastaju za ugovorne strane. To znači da se činjenicom provedbe ugovora u zemljišnim knjigama i uknjižbom prava vlasništva daroprimca na nekretninama ne može ostvariti učinak konvalidacije jer se tom radnjom ne ispunjavaju ugovorne obveze, a u ovom slučaju to je prava predaja darovane nekretnine u faktični posjed. O tome isti stav proizlazi iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2593/2000 od 16. prosinca 2003. i Rev-995/2004 od 4. listopada 2005. te odluke Ustavnog suda U-III-891/2006 od 2. prosinca 2009.

9. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je o pravnoj valjanosti Ugovora sklopljenog između tužiteljica odlučivao iako u tom pravcu nije postavljen protutužbeni zahtjev. On je o tome rješavao kao o prethodnom pravnom pitanju na što je ovlašten po službenoj dužnosti sukladno čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a. Ovlaštenje suda odlučivati o tome je li pravni posao valjan ili ništetan kao o prethodnom pitanju proizlazi i iz odredbe čl. 327. ZOO-a po kojoj na ništetnost na temelju činjeničnih tvrdnji iznesenih u postupku sud pazi po službenoj dužnosti (st.1.). Takvim odlučivanjem sud ne prelazi granice odlučivanja o postavljenim zahtjevima o kojima meritorno odlučuje.

10. I tužbeni zahtjev postavljen od strane 2. tužiteljice G. O. istovjetan kao i tužbeni zahtjev 1. tužiteljice M. O. sud prvog stupnja odbija također zbog nepostojanja aktivne legitimacije 2. tužiteljice G. O., ali ne zbog nedostatka zakonom propisanog oblika ugovora u kojem je morao biti sklopljen nego zbog utvrđenja da je i ovaj Ugovor o darovanju kojim joj je tuženik 2013. godine darovao spornu nekretninu ništetan zbog nesporazuma ugovornih strana pa nije ni nastao, a prema čl. 282. ZOO-a.

10.1. Člankom 282. ZOO-a propisano je da kad ugovorne strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, da tada ugovor ne nastaje, a taj nesporazum za posljedicu ima ništetnost obzirom da je ugovor po prisilnim propisima sklopljen onda kada se postigne suglasnost ugovornih strana o njegovim bitnim elementima.

10.2. Pobude iz kojih je ugovor sklopljen po čl. 273. st. 1. ZOO-a ne utječu na pravnu valjanost sklopljenog ugovora osim u slučaju da se sukladno st. 2. i 3. iste odredbe utvrdi da su bile nedopuštene. Pobude mogu utjecati i na to da dođe do nesporazuma o pravnoj naravi ugovora ili kojem njegovom bitnom sastojku na što se poziva prvostupanjski sud. One u ovom slučaju nisu jasno utvrđene (moguća zaštita od eventualnog interesa za preuzimanje sporne kuće od strane Saveza gluhih i nagluhih G. Z., bojazan od rušenja kuće vezano za stupanje na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ili pak stvarno obdarivanje bračnog druga imovinom koja u neutvrđenom dijelu predstavlja bračnu stečevinu, a dijelom je u istoj obuhvaćena i vlastita imovina tuženika).

10.3. Na temelju izvedenih dokaza nije se sa sigurnošću moglo zaključiti o postojanju nesporazuma. Da bi se dobila potvrda nepostojanja sporazuma odnosno postojanja nesporazuma ugovornih strana bilo je potrebno provesti medicinsko vještačenje od kojeg dokaznog prijedloga je tuženik odustao, a tužiteljice ga istakle nepravodobno. Potreba za izvođenjem ovog dokaza proizlazi iz očitovanja Saveza gluhih i nagluhih G. Z. prema kojoj je tuženik osoba oštećenog sluha sa više od 93% i stoga 100-tnim tjelesnim oštećenjem. Taj hendikep upućuje da je tuženik ograničen i nesamostalan u komunikaciji s okolinom posebno kada je u pitanju obavljanje poslova pravne i slične službene naravi u kojim situacijama zna komunicirati uz pomoć tumača za znakovni jezik, jednako je komunicirao i pred sudom, pa zbog toga nije na pouzdan način utvrđena razina razumijevanja osobe s takvim hendikepom. Da bi se ugovorna volja mogla slobodno izraziti, pobude za sklapanje ugovora ne smiju biti nedopuštene, a moraju se razumjeti i pravne posljedice koje proizlaze iz ugovornog odnosa koji se namjerava sklopiti jer se tek tada može smatrati da je volja slobodno izražena.

11. Sud prvog stupnja nepravilno zaključuje i to da sporni Ugovor o darovanju iz 2013. sklopljen između 2. tužiteljice G. O. i tuženika predstavlja ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa između bračnih drugova, a za koji u vrijeme sklapanja 2013. godine nije po ZJB-u postojala obveza da se sačini u obliku javnobilježničkog akta.

11.1. Suprotno tome ovaj sud smatra da se po samom svom nazivu, a ni sadržajno sporni ugovor ne može smatrati takvim iako je sklopljen u vrijeme dok su ugovorne strane bile u braku. Naime, bračnim drugovima nije zabranjeno da tijekom trajanja braka i bračne zajednice sklapaju između sebe i darovne ugovore pa čak kada je predmet darovanja imovina ili dio imovine jednog bračnog druga po osnovi bračne stečevine i kada taj udio u istoj nije određen jer je odrediv ili kada bi predmet darovanja bila i vlastita imovina jednog bračnog druga. Međutim, kada kod sklapanja takvog ugovora ne dolazi do prave predaje stvari u posjed obdarenom bračnom drugu onda takav ugovor mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, a što je bilo propisano čl. 53. od donošenja ZJB-a 1993. godine do danas. Takav ugovor ne može konvalidirati uknjižbom prava vlasništva daroprimca iz razloga navedenih u točki 8.5. ove odluke.

11.2. Naime, i prije i nakon sklapanja ugovora iz 2013. godine 2. tužiteljice G. O. i tuženik su nekretninu, kuću, nastavili koristiti na potpuno jednak način i zajednički kao suposjednici. Nakon sklapanja spornog ugovora tuženik nije iselio iz kuće koju je darovao 2. tužiteljici G. O. što znači da nije došlo ni do stvarne predaje ovoj tužiteljici njegovog suposjeda. Takav način korištenja nekretnine trajao je sve do 2019. kada je faktički prestala postojati njihova bračna zajednica napuštanjem suposjeda kuće od strane 2. tužiteljice G. O..

12. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev 2. tužiteljice G. O. koja i ne tvrdi da je vlasnik sporne nekretnine niti na tome temelji svoj zahtjev jer svoje pravo na posjed koje tvrdi da joj pripada nije mogla izvoditi iz prava vlasništva 1. tužiteljice M. O. koja zbog utvrđene ništetnosti Ugovora o darovanju iz 2019. nije imala nikakvih vlasničkih ovlaštenja što znači ni legitimno prenositi pravo posjeda na 2. tužiteljicu G. O..

13. S osnovom je usvojen protutužbeni zahtjev tuženika po osnovu i iz razloga koji su obrazloženi u ovoj odluci.

14. Zbog svega navedenog žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke jer je i uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom i protutužbenom zahtjevu. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbe tužiteljica kao neosnovane i na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu, a kako je navedeno u izreci.

15. Tužiteljice pobijaju odluku o troškovima postupka, razloge pobijanja pa ni paušalno ne navode osim u kontekstu neprihvaćanja tužbenog i usvajanja protutužbenog zahtjeva. Po stavu ovog suda odluka o trošku je donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

16. Odluka iz toč. II. izreke donesena je po čl. 166. st. 1. ZPP-a jer tužiteljice sa žalbom nisu uspjele.

Osijek, 17. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš