REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

44 SSS Povrv-159/2022 - 57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Ines Golešić – Plašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. O. d.o.o., P., OIB: … , zastupanog po punomoćniku

J. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. V. iz Z., K. Š.

OIB: … , radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne

rasprave, zaključene dana 04. listopada 2022. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 17. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik A. P., M.,

poslovni broj Ovrv-… od 12. listopada 2015. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku, temeljem vjerodostojne isprave, odnosno izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, sa stanjem na dan 28. rujna 2015., za isplatu ukupnog iznosa od 3.026,25 kn na ime neplaćenih računa za uslugu odvoza komunalnog otpada, koja tražbina tužitelja je dospjela, a tuženik je nije podmirio, kao i na isplatu iznosa od 237,50 kn na ime troška ovršnog postupka i predvidivih troškova postupka u iznosu od 75,00 kn. Tražbina se odnosi na neplaćene račune za pružene usluge odvoza komunalnog otpada za razdoblje od mjeseca srpnja do rujna 2012. u iznosu od po 167,50 kn za svaki navedeni mjesec, s dospijećem 15. kolovoza 2012., 15. rujna 2012., 15. listopada 2012., za mjesec lipanj 2013. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 15. srpnja 2013., za mjesec srpanj 2013. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 15. kolovoza 2013., za mjesec kolovoz 2013. u iznosu od 11,25 kn s dospijećem 15. rujna 2013., za mjesec rujan 2013. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 15. listopada 2013., za mjesec lipanj 2014. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 15. srpnja 2014., za mjesec srpanj 2014. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 15. kolovoza 2014., za mjesec kolovoz 2014. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 15. rujna 2014., za mjesec rujan 2014. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 15. listopada 2014., za mjesec lipanj 2015. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 15. srpnja 2015., za mjesec srpanj 2015. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 16.

44 SSS Povrv-159/2022 - 57

kolovoza 2015. i za mjesec kolovoz 2015. u iznosu od 251,25 kn s dospijećem 15. rujna 2015. ili sveukupno 3.026,25 kn.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-… od

12. listopada 2015. godine, javni bilježnik A. P., M.,je odredio predloženu ovrhu,

te naložio

platež utužene tražbine tuženiku, kao

ovršeniku, te su troškovi ovršnog postupka određeni u iznosu od 237,50 kn, a predvidivi troškovi postupka u iznosu od 75,00 kn.

3. Na takovo rješenje o ovrsi, tuženik je uložio pravovremeno prigovor, pa je ovaj sud, Rješenjem posl. br. Povrv-… od 04. prosinca 2015. navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem se određuje ovrha, te je odredio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, sukladno čl. 58, stavak 2 Ovršnog zakona.

4. U prigovoru, koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu, tuženik navodi da u svom vlasništvu nema nekretninu na području B., , s kojeg

osnova bi mu se mogla obračunavati bilo kakva komunalna naknada, time da u vrijeme ljetne sezone boravi na mjesec dana ili nešto više, ali nikada više od dva mjeseca na navedenoj adresi. Obično da boravi 5-8 tjedana u obiteljskoj kući svojih pok. roditelja, upravo na adresi B., s jednim do maksimalno pet članova obitelji, u vrijeme njihovih godišnjih odmora, u pojedinačnom ili obiteljskom trajanju od maksimalno dva-tri tjedna. S tog osnova da bi mogla nastati neka obaveza plaćanja komunalne naknade, ali zasigurno ne u utuženom iznosu, pa predlaže da tužitelj svoje obračune svede u okvire normalnog, kako bi građani bez negodovanja i prigovora mogli promtno i pravovremeno podmirivati svoje obveze u obimu primljenih usluga. Nadalje, da se ne bavi turizmom, a komforom njihova kuća da ne udovoljava minimumu zahtjeva današnjih turista. Izmjere kuće za koju ga se tereti komunalnom naknadom da nisu zakonom osnovane i da se ne može raditi o površini od 134 m2,

već da se površina kreće od oko 90 m2, i to nikad dovršenog i uređenog prostora (građevinski, kulturološki i civilizacijski), već da se radi o gotovo sirovoj zidini, kao i da se u zemljišnim knjigama i uredu za katastar, nekretnina vodi na ime J. V.,

pokojnog P.. Stoga drži da nije dužan platiti iznos za koji ga se tereti, te drži da nije nikome ništa dužan. S navedenim da je upoznao zaposlenike tužitelja u usmenom kontaktu 01. kolovoza 2011., a nešto poslije toga i zaposlenike O. G.. i to komunalnog referenta L. Š., koji je izašao na teren, ali nije uvažio istaknute primjedbe. Stoga je predložio uvažiti njegov prigovor, koji se sada ima smatrati odgovorom na tužbu.

5. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja odnosno otvorene stavke na dan 28. rujna 2015., u Ugovor o koncesiji za obavljanje komunalnih djelatnosti skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada s područja O. G.. od 20. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: Ugovor o koncesiji), u Zaključak o davanju prethodne suglasnosti na Odluku o visini cijena komunalnih usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada s područja O. G. od 20. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: Zaključak),

u Aneks o koncesiji za obavljanje komunalnih djelatnosti skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada s područja O. G. od 21. ožujka 2016. (u daljnjem tekstu: Aneks), u Odluku o visini cijena komunalnih usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada s područja O. G. s Cjenikom odvoza komunalnog otpada od 01. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: Cjenik), u rješenje o 44 SSS Povrv-159/2022 - 57

O. G. o visini komunalne naknade od 12. veljače 2016., u Rješenje O. G. o razrezu poreza na kuće za odmor na području O. G. od 18.

kolovoza 2015., u račune I. P.., javna ustanova za komunalne djelatnosti i račune V. i O. Z. d.o.o. s obračunima potrošnje (list 24-28 i 36-38 spisa), u utužene račune tužitelja (list 39-41 spisa), u račune Z. d.o.o. (list 42-44 spisa), u preslike autobusnih karata (list 30 i 34-35 spisa), u naloge za plaćanja od 26. kolovoza 2014. i 06. siječnja 2016. (list 45 spisa), saslušao je svjedoka D. M., proveo je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Z.

R., te je izvršio uvid u njegov nalaz i mišljenje.

6. Tuženik ne osporava da boravi u obiteljskoj kući u B., B. , a tijekom

postupka priznaje i da je istu kuću uređivao i uređuje, obzirom da se radi o naslijeđenoj kući njegovih pok. roditelja, da u istoj boravi tijekom ljetnih mjeseci, da je vršio plaćanja na ime odvoza komunalnog otpada prema vlastitom obračunu s uplatama dana 26.

kolovoza 2014. i 07. siječnja 2016., kao i da je zaprimio sve utužene račune tužitelja za utuženo razdoblje, odnosno da mu je tužitelj doista ispostavio račune u utuženim iznosima.

7. Konačno, osporava površinu predmetne kuće, navodeći da se ne radi o površini od 134 m2, već da se površina kreće od oko 90 m2, da bi na ročištu održanom dana

13. travnja 2021. (list 148 spisa), nakon provedenog financijskog vještačenja, istaknuo da nije "registrirani" vlasnik kuće, da koristi samo 45 m2 iste, naglašavajući da je korisnik, a ne vlasnik iste, te da istu koristi po osnovu nasljeđivanja iza pok. roditelja i da je istu u cijelosti naslijedio, no da rješenje o nasljeđivanju nije provedeno u zemljišnim knjigama. Drži da se radi o površini od oko 90-100 m2.

8. Sporni su osnov i visina tužiteljevog potraživanja.

9. Sporno je i je li tužiteljevo potraživanje u zastari.

10. Sporna je površina predmetne kuće, na temelju koje se obračunava naknada za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada.

11. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, utvrđeno je da ukupno dugovanje tuženika iznosi 3.026,25 kn po pojedinim dokumentima, pobliže navedenim u istom izvatku sa stanjem na dan 28. rujna 2015. i to po pojedinim mjesečnim iznosima i s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog iznosa, kako je to pobliže uvodno gore i navedeno, time da je isti izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja naslovljen na tuženika na adresi B., gdje se

neprijeporno nalazi obiteljska kuća u kojoj tuženik, prema vlastitom priznanju, boravi tijekom ljeta, time da isti neprijeporno ima prebivalište u Z., kako je to i utvrđeno tijekom

postupka, time da je iz utuženih računa

tužitelja priležećih spisu 39-41, vidljivo da su potraživanja po svakom pojedinom računu podudarna potraživanjima navedenim u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, a odnose se na odvoz i deponiranje komunalnog otpada za sezonske objekte u utuženom razdoblju i to za površinu objekta od 134 m2, koji računi su izdani na ime tuženika.

12. Uvidom u naloge za plaćanja, koji u preslici prileže na listu 29 spisa, utvrđeno je da je tuženik uplatio tužitelju dana 26. kolovoza 2014. iznos od 240,00 kn na ime usluge odvoza otpada (za dva člana domaćinstva) i to za mjesec srpanj i kolovoz

44 SSS Povrv-159/2022 - 57

2012. (za oko 40 dana), za mjesec srpanj i kolovoz 2013. (za oko 40 dana) i za mjesec srpanj i kolovoz 2014. (za oko 40 dana) iznos od po 80,00 kn za svako navedeno razdoblje, dakle, ukupno 240,00 kn, prema vlastitom obračunu, kako je to i naveo tijekom trajanja ovog parničnog postupka.

13. Uvidom u nalog za plaćanje, koji također u preslici prileži na listu 29 spisa, utvrđeno je da je dana 07. siječnja 2016. tužitelj uplatio tuženiku također na ime usluge odvoza otpada za dva člana domaćinstva za mjesec srpanj i kolovoz 2015. (za oko 40 dana) i za mjesec srpanj i kolovoz 2016. (za oko 40 dana) iznos od po 80,00 kn,

također prema vlastitom obračunu, kako to navodi tijekom postupka, time da usluga tužitelja za odvoz komunalnog otpada za mjesec srpanj i kolovoz 2016. nije utužena u ovoj pravnoj stvari.

14. Uvidom u rješenje O. G. o visini komunalne naknade od 12. veljače 2016., utvrđeno je da se vlasniku, odnosno korisniku, ovdje tuženiku, visina komunalne naknade za 2016. godinu za prostor na adresi B., ukupne površine 122

m2, utvrđuje u mjesečnom iznosu od 12,20 kn, a koji iznos da je tuženik dužan plaćati na ime komunalne naknade, najkasnije do 15. u mjesecu za protekli mjesec, od 01. siječnja 2016., sa svrhom doznake: "za komunalnu naknadu", uz obrazloženje da je u provedenom postupku utvrđeno da je tuženik vlasnik, odnosno korisnik objekta na adresi B., da se isti objekt nalazi u zoni 1, za koju se, slijedom navoda

Odluke o komunalnoj naknadi primjenjuje koeficijent 1,00. Visina komunalne naknade za stambeni prostor koja je dobivena množenjem koeficijenta zone, koeficijenta namjene 1,00 i vrijednosti boda 0,10 iznosi 0,10 kn /m2, što za površinu od 122 m2 iznosi 12,20 kn, a ukupna godišnja obveza za komunalnu naknadu iznosi 146,40 kn.

15. Uvidom u rješenje O. G. od 18. kolovoza 2015. o razrezu poreza na kuće za odmor na području O. G., utvrđeno je da se obvezniku oreza, ovdje tuženiku, utvrđuje općinski porez na kuću za odmor na području O. G., na adresi B., za 2015. godinu u iznosu od 610,00 kn, da je, prema raspoloživim podacima, obveznik plaćanja poreza upravo tuženik, koji je vlasnik kuće za odmor na navedenoj adresi u ukupno površini od 122 m2.

16. Iz iskaza svjedoka D. M., zaposlenika tužitelja na radnom mjestu voditelja komercijalnih poslova, utvrđeno je da je tuženik došao u njegov ured, time da svaki razgovor sa strankom unese u svoje računalo, tako da ima i precizne podatke.

Dana 01. kolovoza2011. da je tuženik pristupio prvi puta, izjavio da će platiti onoliko koliko on smatra da treba platiti, dok je drugi puta pristupio dana 12. kolovoza 2013. i rekao da će platiti 80,00 kn mjesečno tužitelju, a ostalo neka tužitelj potražuje na sudu. S tuženikom da postoji problem oko sustava naplate usluga tužitelja i visine mjesečnog obroka, što da je sve regulirano koncesijskim ugovorom i što je htio objasniti tuženiku, međutim, isti da nije imao strpljenja saslušati ga, i to oba puta kada je došao u njegov ured. Protiv tuženika da su već ranije bile podnašane tužbe, a tužba u ovoj pravnoj stvari da je treća u nizu.

17. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Z. R., kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća, budući je dan stručno, okolnosno i bez protuslovlja, na kojeg tužitelj nije imao primjedaba, dok tuženik i nadalje drži da je u obvezi plaćati uslugu tužitelja u iznosima dobivenim prema vlastitom obračunu, utvrđeno je da je vještak, prilikom izrade nalaza i mišljenja, uzeo u obzir činjenicu da je tuženik po osnovi predmetnih usluga tužitelju platio ukupno 320,00 kn, kako je to vidljivo iz priloženih preslika 44 SSS Povrv-159/2022 - 57

uplatnica tuženika (list 29 spisa), koju uplatu tužitelj niti ne spori, a obzirom da je prvotno utužen iznos od 2.973,75 kn, nakon navedene uplate od 320,00 kn da preostaje neplaćeni iznos obveze od ukupno 2.653,75 kn, prema specifikaciji iz tabele koju je izradio (list 91 spisa).

18. Iz navedene tabele imenovanog vještaka (list 91 spisa), utvrđeno je da je dospijeće iznosa od 152,50 kn dana 15. kolovoza 2012., da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00 kn, tako da novo dugovanje iznosi 112,50 kn, da je dospijeće iznosa od 152,50 kn dana 15. rujna 2012., da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00 kn, tako da dugovanje za mjesec kolovoz 2012. iznosi 112,50 kn da je dospijeće iznosa od 152,50 kn dana 15. listopada 2012., koji iznos predstavlja dugovanje za mjesec rujan 2012., da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. srpnja 2013. i da toliko iznosi dugovanje za mjesec lipanj 2013., da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15.

kolovoza 2013., da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00 kn, tako da dugovanje za mjesec srpanj 2013. iznosi 188,75 kn, da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana

15. rujna 2013., da je evidentirana tuženikova uplata iznosa od 40,00 kn, tako da dugovanje tuženika za mjesec kolovoz 2013. iznosi 188,75 kn, da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. listopada 2013., koliko i iznosi dugovanje tuženika za mjesec rujan 2013., da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. srpnja 2014., koliko iznosi dugovanje za mjesec lipanj 2014., da je dospijeće iznos od 228,75 kn dana 15. kolovoza 2014., kao i da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00 kn, tako da tuženikovo dugovanje za mjesec srpanj iznosi 188,75 kn, da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. rujna 2014., kao i da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00 kn, tako da dugovanje tuženika za mjesec kolovoz 2014. iznosi 188,75 kn, da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. listopada 2014., koliko iznosi dugovanje tuženika za mjesec rujan 2014., da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. srpnja 2015., koliko i iznosi dugovanje tuženika za mjesec lipanj 2015., da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. kolovoza 2015., da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00 kn, tako da tuženikovo dugovanje za mjesec srpanj 2015. iznosi 188,75 kn, i da je dospijeće iznosa od 228,75 kn dana 15. rujna 2015., da je evidentirana tuženikova uplata od 40,00 kn, tako da tuženikovo dugovanje za mjesec kolovoz 2015. iznosi 188,75 kn, a kako je to pobliže sve i navedeno pod točkom II izreke ove presude.

19. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti, prilikom izrade nalaza i mišljenja imao u vidu tuženikovu uplatu od 06. siječnja 2016. odnosno 07. siječnja 2016., prema uplatnici priležećoj na listu 29 spisa, a prema kojoj je tuženik izvršio uplatu i za mjesec srpanj i kolovoz 2016., međutim, navedeno razdoblje da nije predmet ovog spora, kao i da se ta uplata u ovom smislu ne uzima u obzir od strane vještaka, budući je doista, uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, utvrđeno da tužitelj ne potražuje uslugu za mjesec srpanj i kolovoz 2016., već se posljednja utužena tražbina odnosi na mjesec kolovoz 2015. Ujedno vještak napominje kako se navedena specifikacija (iskazana u tabeli 2 na listu 91 spisa), razlikuje od specifikacije tužitelja kao u podnesku od 16. svibnja 2017. (list 79-80 spisa), jer je tužitelj uplate (osim uplata za mjesec srpanj i kolovoz 2015., koje su povezane s dugovanjem za isto razdoblje) zatvarane po starosti obveza, te stoga zatvaranje nije provedeno istovjetno. Spisu da također prileže i kopije uplata od 25. kolovoza 2015., 11. svibnja 2015. i 17. lipnja 2016. u iznosima od po 146,40 kn, koje se odnose na komunalnu naknadu prema O. G., a ne na uslugu koju je pružio tužitelj, te iste nisu predmet ovog spora.

44 SSS Povrv-159/2022 - 57

20. Nadalje, iz nalaza vještaka vidljivo je da je isti imao u vidu rješenje O. G. o visini komunalne naknade od 12. veljače 2016. (list 22 spisa) iz kojeg proizlazi kako se radi o nekretnini ukupne površine 122 m2, a ne 134 m2, kako je to prethodno naznačeno od strane tužitelja, pa da je tako visinu obveze tuženika iskazao prema konačno utvrđenoj površini prostora (122 m2), s time da je koristio cijenu predmetne usluge od 1,00 kn/m2 za 2012. godinu, odnosno 1,50 kn/m2 za 2013.

godinu i kasnije godine (Odluka od 01.03.2013.), pa da se radilo o tuženikovoj obvezi u utuženom razdoblju u iznosu od 2.973,75 kn, koliko je tužitelj i potraživao u svom podnesku od 06. prosinca 2016. (list 52-53 spisa), pri čemu je tužitelj to potraživanje temeljio po pojedinim mjesečnim iznosima, izračunatima na bazi veličine nekretnine tuženika od 134 m2.

21. Dakle, kako je prema konačno utvrđenoj površini nekretnine od 122 m2, utuženo potraživanje iznosilo 2.973,75 kn, a tuženik je priložio uplatnice iz kojih je vidljivo da je plaćen iznos od ukupno 320,00 kn i da je tim uplatama specificirao razdoblje na koje se dugovanje odnosi (mjesec srpanj i kolovoz svake godine od 2012. do 2015.), to da su tim uplatama, u skladu s odredbom čl. 171, stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), zatvarane upravo obveze za te mjesece.

22. Kako je tuženik u navedenim uplatnicama specificirao da se iznos od 240,00 kn uplaćen dana 26. kolovoza 2014. odnosi na mjesec srpanj i kolovoz 2012. u iznosu od 80,00 kn, za mjesec srpanj i kolovoz 2013. u iznosu od 80,00 kn i za mjesec srpanj i kolovoz 2014. u iznosu od 80,00 kn, to je vještak te uplate i evidentirao u iznosu od po 40,00 kn za mjesec srpanj 2012. i za mjesec kolovoz 2012., za mjesec srpanj 2013.

i za mjesec kolovoz 2013., za mjesec srpanj 2014. i za mjesec kolovoz 2014., kao i za mjesec srpanj 2015. i za mjesec kolovoz 2015., za svaki od navedenih mjeseci iznos od 40,00 kn, obzirom da je tuženik dana 07. siječnja 2016. izvršio i uplatu iznosa od 80,00 kn za mjesec srpanj i kolovoz 2015., a da su te uplate doista i uzete u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja od strane vještaka, nedvojbeno proizlazi iz tabele 2, priležeće listu 91 spisa.

23. Iz nalaza i mišljenja imenovanog vještaka proizlazi da je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, nakon pregleda cjelokupne relevantne dokumentacije priležeće spisu, vještak mišljenja da preostalo potraživanje tužitelja prema tuženiku, nakon uračunavanja obavljenih uplata, iznosi ukupno 2.653,75 kn, a pojedini mjesečni iznosi potraživanja, kao i datuma dospijeća istih da su dani u tabeli 2 iz nalaza, u skladu s kojim nalazom je tužitelj i precizirao svoju tražbinu (list 79-80 spisa).

24. Međutim, tijekom postupka tuženik navodi da osporava račune u iznosu od preko 40,00 kn, pa se tuženikova uplata u iznosu od ukupno 320,00 kn ne može smatrati priznanjem cijelog duga odnosno ista uplata nije jasna i nije nedvosmislena u pogledu priznanja osnove i visine duga, pa se tako ne može raditi o priznanju duga u smislu odredbe čl. 240, stavak 1 i 2 ZOO, kojom odredbom je propisano da se zastara prekida kada dužnik prizna dug, a priznanje se može učiniti i na način kao što je davanje otplate. Dakle, da bi se radilo o priznanju duga, u smislu navedene odluke, isto mora biti jasno i nedvosmisleno, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine.

25. Slijedom navedenog, ne može se na nedvojben način utvrditi što je tuženik priznao navedenom uplatom.

44 SSS Povrv-159/2022 - 57

26. Obzirom da je sporna površina tuženikove kuće na temelju koje se obračunava naknada za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada, rješenjem od 07. lipnja 2022. određeno je provođenje građevinskog vještačenja na okolnost površine objekta u vlasništvu tuženika na adresi B., i to zamolbenim putem od strane

Općinskog suda u Makarskoj, koji je bio pozvan imenovati ovlaštenog sudskog vještaka građevinske struke, a tužitelja na platež predujma za provođenje vještačenja, obzirom da je upravo tužitelj predloži provođenje istog.

27. Međutim, dopisom Općinskog suda u Makarskoj od 08. rujna 2022., isti obavještava ovaj sud da je tužitelj dopisom od 15. srpnja 2022. pozvan putem punomoćnika uplatiti iznos od 3.500,00 kn na ime predujma za provođenje građevinskog vještačenja, ujedno upozoren da ukoliko ne predujmi traženi iznos za vještačenje, taj dokaz da neće biti izveden i zamolnici da neće moći biti udovoljeno, a kako do 08. rujna 2022. nije zaprimljen dokaz o uplati traženog iznosa predujma za vještačenje, niti je tužitelj izvijestio sud o razlozima nepostupanja po nalogu ili eventualnoj odgodi, to građevinsko vještačenje nije provedeno. Na ročištu održanom dana 04. listopada 2022. tužitelj odustaje od dokaznog prijedloga za provođenjem građevinskog vještačenja, obzirom bi trošak istog premašio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari, ujedno se pozivajući na iskaz tuženika na ročištu od 13. travnja 2021. iz kojeg da je vidljivo kako površina kuće iznosi oko 100 m2, dakle, da se radi o priznanju tuženika da je kuća površine najmanje 100 m2, a iz javne isprave O. G. proizlazi da je površina iste 122 m2, pa stoga nije stavio daljnje dokazne prijedloge.

28. Kako je sporna površina predmetne kuće, a obzirom se tijekom postupka, u više navrata i na različitim mjestima navodi i različita površina kuće (u prigovoru tuženik navodi da se radi o površini od oko 90 m2, dok tužitelj tvrdi da se radi o površini od 134 m2, iz rješenja o razrezu poreza na kuće za odmor na području O. G. od

18. kolovoza 2015. navodi se ukupna površina od 122 m2, na ročištu od 13. travnja 2021. tuženik navodi da koristi samo 45 m2 koju površinu koristi po osnovi nasljeđivanja iza pok. roditelja, a konačno drži da se radi o površini od oko 90-100 m2), te kako je tužitelj odustao od provođenja dokaza građevinskim vještačenjem upravo na okolnost utvrđenja površine predmetne kuće, a na tužitelju je teret dokaza, to sud nije na pouzdan način mogao utvrditi površinu stambenog objekta tuženika, pa tako niti visinu tužiteljeve tražbine odnosno pravilnost obračuna iste, a koju tuženik osporava, obzirom na površinu predmetne nekretnine. Stoga sud drži da tužitelj nije dokazao površinu iste (čl. 221a Zakona o parničnom postupku-dalje u tekstu: ZPP).

29. Temeljem odredbe čl. 30, stavak 2 Zakona o održivom gospodarenju otpadom, (u daljnjem tekstu: ZOVO) javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i dio razgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa, dok se korisnikom navedene usluge na temelju odredbe čl. 30, stavak 5 tog Zakona, smatra vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kad je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, dok je temeljem Ugovora o koncesiji od 20. ožujka 2013. utvrđeno da je tužitelj koncesionar za obavljanje djelatnosti skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada s područja O. G., između ostaloga, i za

naselje B. u razdoblju u kojem su nastale obveze tuženika plaćanja usluga odvoza otpada u utuženom razdoblju. Kako je sporna površina kuće na temelju koje se obračunava naknada za odvoz komunalnog otpada na adresi B., a koju

44 SSS Povrv-159/2022 - 57

ili dio koje tuženik koristi sezonski, to sud nije mogao na pouzdan način utvrditi površinu iste, obzirom da je tužitelj odustao od provođenja dokaza građevinskim vještačenjem upravo na okolnost utvrđenja površine iste, a na tužitelju je teret dokaza.

Naime, upravo je navedena činjenica od odlučnog značaja, jer iz Odluke o visini cijena komunalnih usluga sakupljanja, odvoza i odlaganja otpada tužitelja, za koju postoji suglasnost O. G. od 20. ožujka 2013., proizlazi da vlasnici sezonskih objekata s privremenim ili povremenim (sezonskim) boravkom (koji nemaju registriranu uslugu smještaja), plaćaju 1,50 kn / m2 za mjesec lipanj, srpanj, kolovoz i rujan tekuće godine, a kako je sporna površina kuće tuženika na temelju koje se obračunava naknada za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada, to je i sporna tužiteljeva tražbina, obzirom da se ista, konačno, temelji na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji nalaz i mišljenje je izradio rukovodeći se površinom od 122 m2, a tužitelj konačno drži da se radi o površini kuće od oko 100 m2, kako to ističe na ročištu od 04. listopada 2022., dok tuženik tvrdi da se radi o površini od 45 m2 ili od oko 90-100 m2.

30. Pri tome je sud imao u vidu i stav Suda Europske unije u Presudi C … od

30. ožujka 2017. (VG Č. d.o.o. protiv Đ. V. i L. V., koji je na prethodno pitanje odgovorio: "Članak 14 i članak 15, stavak 1 Direktive 2008 /1998 /EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva treba tumačiti na način da im se u trenutačnom stanju prava Unije ne protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji u svrhe financiranja usluge gospodarenja komunalnim otpadom i njegova zbrinjavanja predviđa cijenu koja se izračunava na temelju procjene volumena otpada što su ga proizveli korisnici te usluge, a na temelju količine otpada koji je stvarno proizveden i predan radi skupljanja, kao i dodatnu naknadu koju korisnici plaćaju u svojstvu posjednika otpada, a čiji je prihod namijenjen financiranju potrebnih kapitalnih ulaganja u obradu otpada, uključujući njegovo recikliranje. Međutim, sud koji je uputio zahtjev dužan je na temelju činjeničnih i pravnih elemenata koji su mu podneseni provjeriti dovodi li to do toga da se određenim "posjednicima" nameću očito neproporcionalni troškovi u odnosu na volumen ili svojstvo otpada koji oni mogu proizvesti. U tu svrhu nacionalni sud može, među ostalim, uzeti u obzir kriterije koji su povezani s vrstom nekretnine u kojoj se korisnici nalaze, njezinom površinom i namjenom, sposobnošću "posjednika" da proizvode otpad, volumen spremnika koji se korisnicima stavljaju na raspolaganje i učestalošću skupljanja, jer ti parametri izravno utječu na iznos troškova gospodarenja otpadom". Upravo valja i naglasiti da iz prigovora tuženika proizlazi kako isti smatra da mu je obračunata cijena prevelika odnosno nesrazmjerna količini otpada kojeg on može proizvesti. Obzirom da iz Odluke o visini cijene komunalnih usluga skupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada s područja O. G. proizlazi da vlasnici sezonskih objekata s privremenim ili povremenim (sezonskim ) boravkom plaćaju 1,50 kn / m2 tijekom 4 mjeseca godišnje, dok domaćinstva sa stalnim boravkom na području O. G. mjesečno plaćaju

iznos od 21,00 kn / članu, može se zaključiti da dvočlano domaćinstvo sa stalnim boravkom plaća znatno niži iznos za cijelu godinu, za razliku od tuženika s povremenim boravkom za razdoblje od 4 mjeseca, a iz čega bi slijedilo da se tuženiku, obzirom na količinu otpada koji može proizvesti, nameću prekomjerni troškovi naplatom u iznosu od 1,50 kn / m2. Pri tome valja ponovno naglasiti da je tužitelj predlagao provođenje građevinskog vještačenja na okolnost površine predmetne kuće, obzirom da je tužitelj isticao kako ne koristi površinu koju navodi tužitelj, a koju je i sam tužitelj tijekom postupka različito iskazivao, te konačno, nije uplatio predujam za provođenje građevinskog vještačenja, pravdajući to visinom troška u odnosu na vrijednost predmeta spora, proizlazi da površina kuće nije na nedvojben način utvrđena, tako i

44 SSS Povrv-159/2022 - 57

sud ne može provjeriti pravilnost obračuna tužiteljeve tražbine, kao niti nameću li se tuženiku neproporcionalni troškovi, obzirom na otpad koji može proizvesti, a vodeći pri tome računa o kriterijima navedenim u citiranoj Presudi Suda Europske unije.

31. Dakle, kako nije provedeno građevinsko vještačenje, a teret dokaza je na tužitelju, to nije moguće ne nedvojben način utvrditi visinu tužiteljeve tražbine, niti provjeriti nameću li se tuženiku očito neproporcionalni troškovi obzirom na otpad koji može proizvesti, vodeći pri tom računa o kriterijima navedenim u gore cit. Presudi Suda Europske unije, na koju odluku ukazuje i Županijski sud u Osijeku, u Rješenju posl. br. Gž-… od 20. listopada 2020.

32. Slijedom svega gore izloženog, kako tužitelj na nedvojben način nije dokazao površinu predmetne kuće, slijedom čega sud ne može na nedvojben način utvrditi visinu tužiteljeve tražbine, imajući u vidu tužiteljevu Odluku o visini cijene komunalnih usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada s područja O. G.,

a na tužitelju je teret dokaza, to je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

33. Obzirom da sud drži kako tužitelj nije dokazao površinu kuće tuženika, pa tako niti pravilnost obračuna tražbine, iz kojeg razloga je donio odluku kao u izreci ove presude, to se nije upuštao u ocjenu tuženikovog prigovora zastare potraživanja.

34. O trošku parničnog postupka sud nije odlučivao, budući tuženik nije tražio naknadu istog.

U Samoboru 17. studenog 2022.

Sudac:

Ines Golešić-Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz. čl. 354 st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i

11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a).

DNA:

1. J. M., odvj.

2. D. V.