REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4150/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Eko Media d.o.o. u stečaju iz Zagreba, Vrhovčev vijenac kbr. 44 (OIB: 54040058240), kojeg zastupa stečajni upravitelj Berislav Maksimović iz Varaždina, Hrašćica, Ulica Braće Radića kbr. 1, te punomoćnica Dubravka Glavan, odvjetnica iz Osijeka, protiv tuženika INA-industrija nafte d.d. iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca kbr. 10 (OIB: 27759560625), kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Grejić Dolenec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Orehovec & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja da postoji pravni odnos, obvezivanja da se povuku s naplate zadužnice i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2388/2022-2 od 7. lipnja 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1100/2020- 30 od 28. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

1.1. u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda:

- u odluci kojom su odbijeni glavni zahtjevi tužitelja prema točkama:

- I.I., na utvrđenje „da postoji pravni odnos između tužitelja i tuženika temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji broj: UG-50000230-291/12 i Aneksa 1. Ugovora o poslovnoj suradnji broj: UG-50000230-291/12 zaključenih dana 20.09.2012.“,

- I.II., na obvezivanje tuženika „da u roku od 8 dana povuče s naplate bjanko zadužnice izdane od strane tužitelja, i to:

- bjanko zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zinki Batušić-Šlogar od 1.10.2012. pod poslovnim brojem OV-4955/12, u preostalom iznosu od 37.703,59 kn,

- bjanko zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zinka Batušić-Šlogar 1.

10. 2012. pod poslovnim brojem OV-4956/12, u preostalom iznosu od 83.633,09 kn,

- bjanko zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zinka Batušić-Šlogar 1.10. 2012. pod poslovnim brojem OV-4957/12,

- bjanko zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zinka Batušić-Šlogar 1.

10. 2012. pod poslovnim brojem OV-4958/12,

- bjanko zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zinka Batušić-Šlogar 1.

10. 2012. pod poslovnim brojem OV-4959/12,

- bjanko zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zinka Batušić-Šlogar 1.

10. 2012. pod poslovnim brojem OV-4960/12.

- I.III., na obvezivanje tuženika „da s osnova stečenog bez osnove vrati iznos od 35.358,58 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne dijelove toga iznosa kako je to određeno u izreci presude (pa tako na prvi iznos od 23.304,91 kn od 1. siječnja 2014. do isplate, a na iznos od 12.053,67 kn od 6. veljače 2014. do isplate),

- I.IV. na obvezivanje tuženika „da tužitelju na ime naknade štete zbog izmakle dobiti plati iznos od 10.540.921,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama“ koje teku na pojedinačne dijelove toga iznosa kako je to određeno u izreci presude (pa tako na prvi iznos od 122.549,13 kn od 1. studenoga 2012. do isplate),

- I.V. na obvezivanje tuženika da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućim zateznim kamatama,

- u odluci kojom su odbijeni eventualno kumulirani zahtjevi tužitelja prema točkama:

- II.I., na obvezivanje tuženika da tužitelju na ime naknade štete plati iznos od 95.607.783,30 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne dijelove toga iznosa kako je to određeno u izreci presude,

- II.II. na obvezivanje tuženika da u roku od osam dana povuče s naplate bjanko zadužnice:

- bjanko zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zinka Batušić-Šlogar 1.10.2012 pod poslovnim brojem OV-4955/12, u preostalom iznosu od 37.703,59 kn,

- bjanko zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zinka Batušić-Šlogar 1.10.2012. pod poslovnim brojem OV-4957/12,

- bjanko zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zinka Batušić-Šlogar 1. 10.2012 pod poslovnim brojem OV-4958/12,

- bjanko zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zinka Batušić-Šlogar 1. 10.2012 pod poslovnim brojem OV-4959/12,

- bjanko zadužnicu solemniziranu po javnom bilježniku Zinka Batušić-Šlogar 1. 10.2012 pod poslovnim brojem OV-4960/12.

- II.III. na obvezivanje tuženika da „tužitelju s osnova stečenog bez osnove vrati iznos od 35.358,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 23.304,91 kn od dana 1. 1.2014. do isplate,

- na iznos 12.053,67 kn od dana 6. 2. 2014. do isplate, u visini kamatne stope koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 8 dana.

II.IV. na obvezivanje tuženika da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama.

1.2. Istom drugostupanjskom presudom:

- odlukom iz stavka I. izreke, potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci iz njezina stavka III. izreke kojom je tužitelju naloženo nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 1.195.625,00 kn,

- preinačena je, odlukom iz stavka II. izreke, prvostupanjska presuda „u dijelu točke III. izreke tako da je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 685.625,00 kn“.

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"1. Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 7. ZPP-a a u svezi čl. 260. st. 1. ZPP-a po kojem vještak svoj nalaz i mišljenje iznosi redovito usmeno na raspravi pa time što sud nije raspravio tuženikove prigovore nalazu i mišljenju usmenim saslušanjem vještaka na raspravi tuženiku nije bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom?“

„Da li je sud bio dužan raspraviti brojne i obrazložene govore tužitelja bilo saslušanjem vještaka na raspravi bilo pismenim očitovanjem na primjedbe?“

„Da li parnična stranka ima pravo u bilo kojoj fazi prvostupanjskog postupka, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka uz sve izložene prigovore na nalaz i mišljenje vještaka dostaviti nalaz i mišljenje drugog vještaka pribavljenog od te stranke, odnosno smatraju li se tako pribavljeni dokazi kojima se pobija nalaz i mišljenje vještaka novim dokazom?“

„Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 261. ZPP-a ako nakon izlaganja nalaza i mišljenja sudskog vještaka na koji je stranka izložila obrazložene prigovore potkrijepljene dostavljenim nalazom vještaka kojeg je sama angažirala, u potpunosti zanemari taj dokaz kao da ne prileže spisu, kao da ne postoji?“

„Da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a?“

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog i predložio da se ovaj odbaci odnosno odbije.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 7. lipnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svojeg prijedloga, a sve obzirom da:

7.1. pitanja koja je naznačio u prijedlogu (a budući da je osporena presuda temeljena, uz ostalo, na činjeničnom utvrđenju koje se u ovome stupnju postupka i po prijedlogu i u njemu formuliranim pitanjima ne može preispitivati) nisu niti dovoljno određena ili jasna, toliko da bi se na njih mogao dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već (ovdje odlučno za dopuštenost prijedloga) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: njima se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti,

7.2. prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a ZPP-a: da o njima (kako su formulirana), a u specifičnim činjeničnim okolnostima ovoga slučaja, postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse),

7.3. su ta pitanja, prema svome sadržaju i onome kako se obrazlažu, u suštini usmjerena samo na okolnosti ovoga konkretnog slučaja, i to kako ih sam predlagatelj (a ne i sud) vidi (ili preocijenjuje) - i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima, pravilno odlučeno o tužbenom zahtjevu - u pravilno vođenom postupku,

7.4. uostalom, revizijski sud u svezi postavljenih pitanja o ocjeni dokaza i tretiranja nalaza vještaka sačinjenog po zahtjevu jedne stranke ne nalazi da su nižestupanjski sudovi u ičemu postupili suprotno već prihvaćenom shvaćanju izraženom primjerice u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 33/16-2 od 9. veljače 2016., prema kojoj: „...Konačno, pravilno je u postupku vrednovan "nalaz s mišljenjem" prof. dr. (…), kojeg je sam tužitelj priložio spisu: prema odredbi čl. 251. st. 1. ZPP-a značaj nalaza i mišljenja vještaka u parnici ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio parnični sud u konkretnoj parnici - i osporena se presuda nije ni trebala posebno baviti nalazom i mišljenjem kojeg je tužitelj privatno pribavio i priložio spisu (kako ovaj nije izrađen po nalogu suda, on predstavlja samo privatnu ispravu i samo takvo dokazno sredstvo - i nižestupanjski sudovi su pravilno postupili kada su ga ocijenili s takvim značajem i zajedno s ostalim dokazima)“, odnosno, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr 1023/14-2 od 17. svibnja 2016., prema kojoj: „...sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sudovi na temelju provedenih dokaza nisu imali razloga odbiti njegove zahtjeve, nižestupanjski sudovi nisu počinili niti jednu postupovnu povredu“,

7.5. se odluke na koje se predlagatelj poziva - nalazeći da su donesene za sličan slučaj ali sa drugačijim shvaćanjem ili pristupom, sa osporenom presudom ne mogu uspoređivati: one su temeljene na ipak bitno drugačijem utvrđenju i procesnom pristupu, moguće onom kojeg on sugerira ovdje prihvatiti i želi - ali koje ovdje (gdje su nižestupanjske presude u biti temeljene na načelnom ali pravilnom shvaćanju da o predmetu spora sudi sud - a ne vještak, te shvaćanju da je u okolnostima konkretnog slučaja vještak utvrdio upravo ono što je on i trebao a u konačnom i mogao utvrditi u postupanju prema čl. 250. ZPP-a, ali da je na sudu bilo iz svih dostupnih mu dokaza utvrditi ono daljnje - ono što vještak u granicama svojih ovlasti nije mogao niti smio utvrditi, a odlučno: što je u specifičnim okolnostima samo ovoga slučaja iz nalaza i mišljenja vještaka relevantno za suđenje i primjenu pravila o teretu dokazivanja) nije utvrđeno niti aktualno,

7.6. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (da) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

7.7. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

8.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana (formulacijom kojih je predlagatelj ograničio svoj prijedlog i revizijski sud u ovlastima njegova ispitivanja) i situaciju u ovome predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

9. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

10. Revizijski sud tek primjećuje (u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja):

- da prihvaća pravilnim shvaćanje tužitelja (iskazano i kroz sadržaj postavljenih pitanja) da je sud dužan pozvati vještaka da i usmeno obrazloži svoj pisani nalaz kada su na njega izneseni ozbiljni, pravno relevantni i odlučni za odluku o predmetu spora prigovori - čijim bi usvajanjem stranka mogla ostvariti povoljniju poziciju, kao i shvaćanje da sud čini bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a (sprečavajući stranku u mogućnosti raspravljanja) u primjeni odredaba čl. 260. ZPP-a ako od vještaka ne zatraži očitovanje o navedenim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka ili ako prigovore na nalaz i mišljenje vještaka ne dostavi vještaku, niti ovog sasluša o takvim prigovorima na glavnoj raspravi (u skladu sa načelom neposrednosti o kojoj govori odredba čl. 4. ZPP-a, po kojoj sud u pravilu odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave - u svezi sa odredbama čl. 302. ZPP- a, po kojima nakon što sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća završi saslušanje vještaka, vještaku mogu po njegovom odobrenju stranke neposredno postavljati pitanja),

ali ne nalazi da je predlagatelj iznio određene, dostatne razloge iz čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a da bi uz takvo (pravilno) shvaćanje trebalo intervenirati (dopuštenjem ravizije) u osporenu presudu kraj utvrđenja (glede nalaza i mišljenja vještaka Omazić d.o.o.) na kojima je ova temeljena (prihvaćanjem obrazloženja prvostupanjske presude):

„...27. Tužitelj se podneskom od 4. siječnja 2021. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka Omazić d.o.o. i na dopunu nalaza i mišljenja u bitnome navodeći da se vještak upustio u pravna razmatranja, a nije odgovorio na zadatak suda radi čega je vještak odstupio od parametara tržišta i predložio da se vještak usmeno očituje na prigovore tužitelja.

28. Vještak se usmeno očitovao na prigovore tužitelja na ročištu 15. rujna 2021. navodeći kako ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 27. prosinca 2019. kao i kod očitovanja na podnesak tužitelja od 26. listopada 2020. Naglašava da tužitelj uz podnesak kojim prigovara nalazu i mišljenju vještaka ne dostavlja nikakvu relevantnu niti knjigovodstvenu dokumentaciju niti bilo koju drugu dokumentaciju nego samo podneske u kojima iznosi planirane i očekivane prihode i dobit bez da dostavi iti jedan dokument, ugovor koji je izgubio ili raskinut s trećima radi raskida ugovora s tuženikom. Vještak se u nalazu nije bavio planiranjem prihoda po pojedinim jedinicama već je temeljem stvarnih ostvarenih rezultata tužitelja u prethodnom razdoblju na osnovu kojih je utvrdio određeni prihod po reklamnom panou u razdoblju 2008. do 2010. i u razdoblju 2012. i 2013. za vrijeme trajanja zaključenog ugovora s tuženikom. Naglašava da je i u razdoblju 2008. i 2010. prosječna ostvarena mjesečna dobit tužitelja bila 4.500,00 kn mjesečno odnosno za tri godine prosječna dobit je bila 54.701,00 kn., a da bi prosječna dobit za 2012. i 2013. bila 20.838,00 kn Tužitelj temeljem excel tablica i temeljem procjena bez i jednog dokaza planira ostvariti 128.000.000,00 kn prihoda ničime ne potkrepljujući koji su to ugovori s trećima, i utvrđuje ukupne troškove u ukupnom prihodu u iznosu od 37.000.000,00 kn bez ijednog materijalnog dokaza jer tužitelj nije vještaku dostavio ugovore koje tužitelj nije realizirao s trećima zbog raskida ugovora s tuženikom.

Naglašava da je nalaz radio temeljem stvarnih podataka koje je tužitelj prikazao u svojim poslovnim knjigama, odnosno financijskim izvještajima koje je uredno predao u Poreznu upravu. Nadalje, koliko je vještaku poznato tužitelj je i dalje u posjedu ugovorenih reklamnih panoa pa mu ne treba procjena što bi ostvario, nego je mogao dostaviti relevantne knjigovodstvene podatke, a ne procijenjene ili planirane podatke koliko je ostvario u razdoblju od raskida ugovora do današnjeg dana jer je još uvijek u posjedu reklamnih panoa.

Odgovarajući na pitanje punomoćnika tužitelja na temelju koje dokumentacije je vještak izračunao izgubljenu dobit na stranici 9 nalaza i mišljenja, pojašnjava da je u nalazu decidirano odgovoreno na to pitanje sukladno čl. 21. 5. ugovora. Vještak se u nalazu nije upuštao tko je kriv za raskid ugovora već sukladno čl. ugovora 21. 5. utvrdio elemente za izračun izgubljene dobiti te ukupni iznos štete izgubljene dobiti sukladno čl. 25.1. ugovora. Svi elementi za izračun su bili navedeni u ugovoru. Vještak naglašava kako je ispod svake točke nalaza naveo dokaz iz kojega je koristio podatke za izračun izgubljene dobiti.

Odgovarajući na pitanje punomoćnika tužitelja kako to da vještak nije uočio da prosječni prihod po reklamnoj površini iznosi mjesečno 519,55 kn nego je uzeo u obzir da je prosječni prihod po reklamnom panou 293,22 kn, navodi da je prosječni ostvareni prihod utvrdio temeljem računa dobiti i gubitka i poslovanja ostvarenog prije i za vrijeme zaključenog ugovora, dakle, temeljem financijskih izvještaja tužitelja. Temeljem koje dokumentacije je tužitelj došao do 519,55 kn nije jasno jer u spis je dostavio samo excel tablice i grafikone, a nije dostavio ugovore zaključene s trećima. Vještak može izraditi nalaz samo temeljem relevantne knjigovodstvene dokumentacije.

Vještak pojašnjava da nije izračunao koliki je prosječni prihod po reklamnoj površini usporednih pravnih osoba koje se bave istom djelatnošću jer mu nije dostupna relevantna dokumentacija trećih usporednih firmi koje se bave istom ili sličnom djelatnošću. Isto tako potpuno je nejasno temeljem kojih podataka je tužitelj na str. 6. podneska tužitelja od 28. prosinca 2020. došao do usporednog podatka da je prosječni ostvareni mjesečni prihod 1.667,18 kn. Vještak ne želi komentirati excel tablice tužitelja. Ponavlja i posebno naglašava da, ako je tužitelj u posjedu tih panoa i danas, znači da postoji relevantna dokumentacija o tome koliki prihod ostvaruje od iznajmljivanja iz koje će se vidjeti ugovorena cijena iznajmljivanja, odobreni rabati, odobreni casa sconto i sve što je potrebno za utvrđenje izgubljene dobiti po ugovorima zaključenih s trećima.

29. Tužitelj je ostao kod svih iznesenih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Omazić d.o.o. i predložio nadvještačenje koje bi bilo provedeno po nekoj drugoj metodi, a ne školskoj, koju je primijenio vještak.

30. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem nadvještačenja kao nesvrsishodno i nepotrebno jer smatra kako su provedena dva financijska vještačenja koja su u cijelosti odgovorila na postavljene zadatke...“,

odnosno utvrđenja (glede nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Brestovca), istinitost kojeg po postavljenim pitanjima ne može preispitivati: „...21. Tužitelj je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka smatrajući da je izrađeno paušalno tako da je vještak došao do pogrešnih zaključaka, ali ničim posebno ne obrazlaže koji su to konkretni prigovori nego samo ponavlja navode iz tužbe, ali ne predlaže dodatno saslušati vještaka.“

Zagreb, 17. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb315-c9333

Kontrolni broj: 0a2f7-23d89-52f4b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.