REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1931/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. T. (B.) iz O., OIB:..., koju zastupa punomoćnik L. K., odvjetnik u P., protiv tuženika Srednja škola O., O., kojeg zastupa ravnatelj I. V., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-944/2018-2 od 13. prosinca 2018., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću br. Pr-17/2016-8 od 23. listopada 2018., u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je Ugovor o radu klasa: 112-02/15- 01/01, ur.broj:2125/37-01-15-06 od 27. travnja 2015. sklopljen između tužiteljice i tuženika ništetan (toč. 1.), te je naloženo tuženiku na ime naknade štete radi izmakle koristi isplatiti tužiteljici za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. travnja 2018. bruto iznos od 120.194,79 kuna sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. 2.). Ujedno je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kuna (toč. 3.). Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tražila da se utvrdi da otkaz na temelju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika, klasa: 112-02716- 02/01, ur.broj: 2125/37-01-16-01 od 4. ožujka 2016 nije dopušten i da radni odnos zasnovan na temelju Ugovora o radu klasa: 112-02/15-01/01, ur.broj: 2125/37-01-15- 06 od 27. travnja 2015. sklopljen između tužiteljice i tuženika nije prestao, kojim se poništava Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika klasa: 112-02/16-

02/01, ur.broj: 2125/37-01-16-01 od 4. ožujka 2016., kojim se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove nastavnice strukovnih predmeta iz područja ekonomije, te kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu za izgubljenu plaću za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. travnja 2018. u bruto iznosu od 120.194,79 kuna sa zateznom kamatom.

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke kojom je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva, kao i u odluci o troškovima postupka na način da je odbijen kao neosnovan taj dio zahtjeva tužiteljice, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti.

4. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužiteljice i predlaže da se odbije revizija.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su tužiteljica i tuženik 27. travnja 2015. zaključili Ugovor o radu, a radi obavljanja poslova nastavnika strukovnih predmeta iz područja ekonomije prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i godišnjeg plana i programu rada u skladu sa nacionalnim kurikulumom, nastavnim planom i programom i školskim kurikulumom, na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik 3. ožujka 2016. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a u postupku izvršenja rješenja prosvjetnog inspektora,

- da je Rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, samostalni sektor za inspekcijski nadzor, Služba prosvjetne inspekcije – Područne jedinice R. klasa: UP/I- 600-04/15-03/00122, ur.broj: 533-23-15-0004 od 26. svibnja 2015. zabranjeno tuženiku da tužiteljica obavlja poslove nastavnika ekonomske skupine predmeta na temelju Ugovora o radu od 27. travnja 2015., te je tuženiku određen rok za izvršenje od 15 dana, a na koje rješenje se tužiteljica žalila,

- da je žalba tužiteljice odbijena Rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta klasa: UP/II-602-03/15-07/00010, ur.broj: 533-28-15-0002 od 18. kolovoza 2015. a koje rješenje je tuženik zaprimio 17. rujna 2015.,

- da je tuženik, a povodom tog Rješenja, zatražio očitovanje od Sindikalnog povjerenika NSZSŠRH, prof. M. R., vezano za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljice, sukladno čl. 116. i čl. 150. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14 - dalje: ZR), a koji dopis je uručen 24. rujna 2015., te se sindikalni povjerenik dopisom od 29. rujna 2015. očitovao,

- da je tuženik 28. rujna 2015. zatražio suglasnost Školskog odbora tuženika, a sukladno čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi,

- da je Školski odbor odbio dati suglasnost (zapisnik od 30. rujna 2015.),

- da je Ured državne uprave u Ličko-senjskoj županiji 9. veljače 2016. donio Odluku o raspuštanju školskog odbora i imenovanju povjerenstva koje privremeno zamjenjuje školski odbor u Srednjoj školi O.,

- da je Povjerenstvo koje privremeno zamjenjuje Školski odbor u Srednjoj školi O. 3. ožujka 2016. dalo suglasnost na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice, a vezano za izvršenje rješenja prosvjetnog inspektora,

- da je Upravni sud u Rijeci presudom posl.broj Usl-1583/15-24 odbio tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta klasa: UP/II-602- 03/15-07/00010, ur.broj: 533-28-15-0002 od 18. kolovoza 2015., radi poništenja Rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, samostalni sektor za inspekcijski nadzor, Služba prosvjetne inspekcije – Područne jedinice R. klasa: UP/I- 600-04/15/03/00122, ur.broj: 533-23-15-0004 od 26. svibnja 2015. radi dozvoljavanja tužiteljici rada kod tuženika, a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2629/17-3 od 31. siječnja 2018.,

- da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Samostalni sektor za inspekcijski nadzor, služba prosvjetne inspekcije – Područna jedinica u R. rješenjem o izvršenju klasa: UP/I-600-04/15-03/00122, ur.broj: 533-23-16-0035 od 2. veljače 2016., a u kojem se utvrđuje da je rješenje od 26. svibnja 2015. postalo izvršno 16. rujna 2015. te je naloženo tuženiku da isto izvrši u roku od osam dana od dana dostave rješenja, otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici (u rješenju je naznačeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja),

- da je tuženik prethodno navedeno rješenje zaprimio 5. veljače 2016.,

- da se tužiteljica 31. ožujka 2016. prijavila na Hrvatski zavod za zapošljavanje,

- da je tužiteljica 13. veljače 2017. sklopila Ugovor na određeno vrijeme sa OŠ P. J. i to do 14. lipnja 2017.,

- da se tužiteljica 23. lipnja 2017. ponovno prijavila u evidenciju HZZO kao nezaposlena osoba,

- da je tužiteljica 4. rujna 2017. ponovno sklopila sa OŠ P. j. Ugovor o radu na određeno vrijeme i to do 30. lipnja 2018.,

- da je tužiteljica za vrijeme nezaposlenosti od HZZO primila sveukupnu naknadu u iznosu od 11.816,86 kuna,

- da je tužiteljica za vrijeme rada u OŠ P. j. ostvarivala plaću,

- da je tužiteljica aktivno tražila zaposlenje od trenutka otkaza ugovora o radu, i kod samog tuženika.

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je u postupku donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tuženik postupio sukladno odredbi čl. 114. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/22, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18 – dalje: ZOOOSŠ), kao i odredbi čl. 116. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 12/717 – dalje: ZR), te je odbio zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. ožujka 2016., poništenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. ožujka 2016., vraćanje na rad na radnom mjesto nastavnice strukovnih predmeta, te naknadu izgubljene plaće za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. travnja 2018. u ukupnom iznosu od 120.194,79 kuna, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

Prvostupanjski sud je ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je predmetni Ugovor o radu sklopljen između parničnih stranaka 27. travnja 2015. ništetan na temelju odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), budući da tuženik prije objavljivanja natječaja nije prijavio potrebu za radnikom nadležnom Uredu državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, zbog čega je po ocjeni nadležnog upravnog tijela utvrđeno da je u postupku zasnivanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika povrijeđen zakon.

Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik isključivo odgovoran za sklapanje ništetnog ugovora o radu, te time i na temelju čl. 323. st. 2. ZOO i za štetu koju tužiteljica trpi u vidu izmakle koristi, koju je mogla ostvariti radom kod tuženika na temelju ugovora o radu.

9. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev radi naknade štete na ime izmakle koristi, ocjenjujući da zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva nije pravilan.

Naime, drugostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju radni odnos tužiteljici prestao na temelju Odluke o izvanrednom otkaza ugovora o radu, a koja odluka ne predstavlja protupravnu radnju, radi čega na strani tuženika ne postoji protupravnost, odnosno odgovornost za zahtijevanu naknadu štete.

Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete na ime izmakle koristi za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. travnja 2018. na temelju čl. 1089. st. 1. ZOO, jer je tužiteljici na temelju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu prestao radni odnos kod tuženika, pa slijedom toga ne postoji niti obveza tuženika za naknadu izgubljene zarade.

10. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

11. Sukladno odredbi čl. 111. st. 1. ZR ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok se pravo na naknadu štete iz stavka 1. odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (st. 2.).

12. Dakle, da bi postojala odgovornost poslodavca za štetu radniku potrebno je da je šteta nastala na radu ili u svezi s radom, a ta pretpostavka u ovoj pravnoj stvari nije ostvarena.

13. Stoga je pravilno drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. travnja 2018., jer je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pravomoćno odbijen. Kako je tužiteljici radni odnos prestao na temelju valjanog otkaza ugovora o radu, to tužiteljica neosnovano potražuje naknadu izgubljene zarade za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. travnja 2018.

14. Radi navedenog neosnovano tužiteljica u reviziji ističe da potražuje naknadu štete u smislu odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, jer ništetan ugovor ne proizvodi pravne učinke od samog početka. Do trenutka donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljica nema izgubljene zarade, a nakon što je pravomoćno tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu ne postoji izgubljena zarada na njezinoj strani.

15. Slijedom izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.

Zagreb, 17. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.