Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 17 Gž-471/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice Đ. Š. iz M. L., OIB: … i 2. tužitelja T. Š. iz M. L., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici A. G. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. B. eGen, K., Republika A., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i p. u Z., radi utvrđenja ništetnim ugovora i brisanja prava zaloga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-161/18-44 od 24. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba 1. tužiteljice Đ. Š. i 2. tužitelja T. Š. kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-161/18-44 od 24. ožujka 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužiteljice Đ. Š. i 2. tužitelja T. Š. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 25.781,25 kn.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o jednokratnom kreditu i Ugovor o jamstvu br. računa … sklopljen između tužitelja i tuženika 1. srpnja 2010.
Utvrđuje se ništetnim javnobilježnički akt Sporazum o osiguranju potraživanja zasnivanjem zajedničkog založnog prava od 1. srpnja 2010. posl.br. … solemniziran po javnom bilježniku D. P. iz R..
Nalaže se tuženiku trpljenje upisa brisanja upisane hipoteke u korist tuženika na nekretninama upisanim u k.o. M. L. - grad, z.k.č.br. 1517 z.k.ul. 2202 u naravi kuća površine 45 m2, dvor površine 119 m2, povezano sa pravom vlasništva sa stanom u prizemlju zgrade koji se sastoji od kuhinje, kupaone, sobe i spremišta ukupne površine 20,26 m2, k.o. Ć., z.k.ul. 1675 poduložak 1 z.k.č.br. 9007/22, u naravi kuća i dvor u površini od 400 m2, prva etaža 12/100 s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom u prizemlju zgrade koji se sastoji od kuhinje, kupaone, sobe i spremišta ukupne površine 20,26 m2, uz pripadak dvorište površine 62 m2 i idealni dio dvorišta ukupne površine 8 m2, k.o. Ć. z.k.ul. 1675 poduložak 1 z.k.č.br. 9007/22 u naravi kuća i dvor u površini od 400 m2, druga etaža 22/100 s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom u prizemlju zgrade koji se sastoji od kuhinje s blagovaonom, kupaone i sobe ukupne površine 33,26 m2 uz pripadak dvorište površine 35 m2 i idealni dio dvorišta ukupne površine 8 m2, k.o. Ć. z.k.ul.br. 1675 podul. 1 z.k.č.br. 9007/22 u naravi kuća i dvor u površini od 400 m2, treća etaža 25/100 s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva sa stanom na I (prvom) katu zgrade koji se sastoji od sobe, kupaone, hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, ulaza i vanjskog stepeništa, ukupne površine 38,79 m2 uz pripadak dvorište površine 54 m2, u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude, uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja."
2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"I Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 25. kolovoza 2021.
II Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 164.062,50 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. ožujka 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
3. Navedenu presudu i rješenje žalbom pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističu kako su u postavljenom alternativnom zahtjevu (koju preinaku prvostupanjski sud nije dopustio) naznačili odredbe ugovora koje im nisu bile jasne i razumljive te koje su iz navedenog razloga smatrali nepoštenim i ništetnim, a o čemu je prema njihovom mišljenju prvostupanjski sud trebao paziti po službenoj dužnosti unatoč odbijanju preinake tužbe. Daljnjim navodima žalbe obrazlažu koje je odlučne činjenice prvostupanjski sud propustio utvrditi s obzirom da tvrde da su bili potrošači po navedenom ugovoru, posljedično čemu je pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlažu preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima uz naknadu parničnog troška. Potražuju i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 25.781,25 kn.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda i rješenje imaju jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.
6. Tužitelji u ovoj pravnoj stvari svoj tužbeni zahtjev temelje na činjeničnim navodima kako su s tuženikom sklopili Ugovor o jednokratnom kreditu i Ugovor o jamstvu na iznos od 250.000,00 Eur, 1. srpnja 2010., koji ugovor je potpisan u R. kada je potpisan i Sporazum o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava kod Javnog bilježnika D. P. u R. broj ovjere OU-372/10. Tvrde da su Ugovor o kreditu i Ugovor o jamstvu te javnobilježnički broj OU-372/10 ništetni u smislu odredaba čl. 314 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), čl. 19.j Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) te čl. 3. Zakona o ništetnosti Ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17). S obzirom na navedeno, traže utvrđenje ništetnim Ugovora o jednokratnom kreditu i Ugovora o jamstvu, kao i Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem zajedničkog založnog prava te traži da se tuženiku naloži trpljenje upisa brisanja upisanih hipoteka na temelju navedenog sporazuma.
7. Tijekom postupka tužitelji su (nakon zaključenja prethodnog postupka) preinačili tužbu na način da uz postojeći tužbeni zahtjev postavljaju i eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o otplati od 1. srpnja 2010. u dijelu kojima su ugovorene obveze podmirenja sporednih pristojbi, kamata i troškova. Tužitelji su smatrali kako je navedena preinaka dopuštena (usprkos protivljenju tuženika) jer je nakon podnošenja tužbe došlo do promijenjenih okolnosti iz razloga što je odlukom Suda Europske unije posl.br. C-630/17 primjena Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj dovedena u pitanje, da bi potom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-3678/17 od 3. studenoga 2020., navedeni Zakon bio u cijelosti ukinut. S obzirom na navedeno, smatraju da bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.
8. Prvostupanjski sud pravilno polazeći od odredaba čl. 190. st. 2. i čl. 191. st. 2. ZPP zaključuje kako se u ovoj pravnoj stvari ne radi se o situaciji kada tužitelji iz iste činjenične osnove zahtijevaju drugi predmet ili novčanu svotu, već se radi o potpuno drugoj činjeničnoj osnovi, jer su tužitelji u tužbi zahtijevali utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovora, pozivajući se na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17), a koji je tijekom postupka ukinut od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske, dok podneskom od 16. rujna 2021. postavljaju novu činjeničnu osnovu – da im nisu bile razumljive odredbe ugovora o promjeni kamatne stope, o paušalnim obrocima, o sporednim pristojbama, jednokratnim troškovima i jednokratnim naknadama te troškovi zaključka i završnim troškovima, koju činjeničnu osnovu nisu isticali u tužbi, a koje sve su, prema navodima samih tužitelja, nastale i prije podnošenja tužbe, a ne tijekom postupka.
9. Slijednom navedenog, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda kako se ne radi o situaciji da tužitelji nisu mogli iznijeti takve navode bez svoje krivnje prije zaključenja prethodnog postupka te je stoga i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da preinaka nije dopuštena u smislu čl. 190. st. 2. ZPP, pa su slijedom navedenog žalbeni razlozi koje u tom smislu temeljem odredbe čl. 354. st. 1. ZPP tužitelji ističu pobijajući prvostupanjsko rješenje pod točkom I izreke, odbijeni kao neosnovani.
10. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
11. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je iste pravilo cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.
12. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje:
- da su tužitelji s tuženikom sklopili 1. srpnja 2010. Ugovor o kreditu, s time da se tuženik obvezao isplatiti tužiteljima iznos od 250,000,00 Eura, a tužitelji su se obvezali taj iznos vratiti tuženiku kroz 179 mjesečnih rata u iznosu od 1.000,00 Eura te 14 godišnjih rata u iznosu od 14.500,00 Eura,
- da je Ugovor sastavljen u sjedištu tuženika, u Republici A., po tuženiku i tamo potpisan u ime tuženika po ovlaštenoj osobi, a potom dostavljen tužiteljima u Republiku Hrvatsku, gdje su ga potpisali i dostavili javnom bilježniku radi solemnizacije,
- da je tuženik isplatio tužiteljima ugovoreni iznos umanjen za troškove posredovanja i obrade kredita,
- da su tužitelji uredno otplaćivali kredit do unazad dvije godine, kada im se pogoršala financijska situacija te je cjelokupan iznos kredita dospio na naplatu.
13. Među strankama nije sporno da je Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17), a koji je tijekom postupka ukinut od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske, pa stoga nije bilo zakonske osnove primijeniti ga u ovome postupku.
14. Na žalbene navode kojima tužitelji smatraju kako su se u ovome postupku trebale primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16), valja odgovoriti kako se u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. a) navedeni Zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kn, a što je slučaj u ovome postupku i što nedvojbeno proizlazi iz utvrđenog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu. Slijedom navedenog, žalbeni navodi kojima tužitelji tvrde kako je trebalo primijeniti odredbe navedenog Zakona, odbijeni su kao neosnovani.
15. Na žalbene navode kojima se tužitelji pozivaju na povredu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13), valja prije svega odgovoriti kako tužitelji u činjeničnim navodima svoje tužbe nisu tvrdili niti dokazivali da bi u spornom ugovornom odnosu nastupali u svojstvu potrošača, pa se u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP radi o iznošenju novih činjenica u žalbi, što nije dopušteno. Podredno valja istaknuti kako iz sadržaja samog ugovora proizlazi kako je svrha kredita bila i adaptacija apartmana i kupnja građevinskog terena pa je stoga na tužiteljima bio teret dokaza da su "potrošači" u smislu odredbe čl. 3. navedenog Zakona.
16. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je navedeni Ugovor o kreditu valjani pravni posao jer isti nije u suprotnosti ni s odredbom čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), a niti bi isti bio ništetan jer bi bio suprotan odredbi čl. 320. ZOO s obzirom na činjenicu da odredba čl. 322. st. 1. ZOO isključuje takvu ništetnost, jer su odredbom čl. 320. ZOO (na koju se tužitelji pozivaju u žalbi) propisane posljedice nejasnih odredaba u posebnim slučajevima.
17. Prvostupanjski sud nadalje pravilno utvrđuje kako tužitelji tijekom postupka niti tvrde niti dokazuju da bi predmetni Ugovor o kreditu predstavljao lihvarski (zelenaški) ugovor, kao niti da bi iz kojega drugog razloga predmetni Ugovor bio ništetan, slijedom čega ne nalazi postojanje na zakonu osnovanih razloga tvrdnji tužitelja o ništetnosti predmetnog ugovora, a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.
18. Posljedično pravilnom zaključku prvostupanjskog suda da je predmetni Ugovor o otplati kredita valjan, prvostupanjski sud pravilno je odbio i zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništavim Ugovora o jamstvu i Sporazuma o osiguranju, koji zahtjev tužitelji također temelje na tvrdnji o ništavosti Ugovora o kreditu, kao i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem založnog prava na nekretninama koje su bile predmet založnog prava.
19. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelji paušalno obrazlažu kroz tvrdnju da je odluka o trošku trebala biti donesena u skladu s odredbama čl. 155. st. 1., 156. st. 1. i 158. st. 1. ZPP, pri tome ne navodeći za koje je to radnje tuženiku neosnovano Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po dosuđen trošak.
službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tuženiku uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja u stavku II. izreke prvostupanjskog rješenja.
20. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu 1. tužiteljice Đ. Š. i 2. tužitelja T. Š. valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.
21. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.
U Velikoj Gorici 17. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Verica Kos, v.r.