REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3393/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog ureda V., J. , Š., S., J. & J. u R., protiv 2  3

tuženika K. d.o.o. iz J., OIB: 30295003016, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-22/19-2 od 17. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. Pr-164/16-17 od 10. prosinca 2018., u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju odlukom od 19. svibnja 2016., te je poništena navedena odluka i utvrđeno je da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao do donošenja pobijane odluke o otkazu (toč. II.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kuna (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu od 19. svibnja 2016. kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu i vraćanje na rad.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu zaključenog 15. ožujka 1996. na neodređeno vrijeme na poslovima prikupljanja otpada,

- da je tužitelju odluka o otkazu uručena 19. svibnja 2016.,

- da je tužitelju pravovremeno 31. svibnja 2016. tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik primio 1. lipnja 2016. na koji nije odgovorio, te da je tužitelj 24. lipnja 2016. pravovremeno podnio tužbu,

- da je tuženik odluku o namjeravanom otkazu dostavio sindikalnom povjereniku radi provođenja savjetovanja u smislu odredbe čl. 150. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR) te da se sindikalni povjerenik o namjeravanom otkazu nije očitovao,

- da se osporenom odlukom tužitelju stavlja na teret da je 5. svibnja 2016. za vrijeme jutarnje smjene samovoljno napustio radno mjesto zajedno sa svojim kolegama u kamionu te se uputio u zgradu uprave tuženika radi razgovora s direktorom tuženika, koji prethodno nije bio dogovoren,

- da je 10. svibnja 2016. u krugu tuženika presreo rukovoditelja RJ U. D. K. te zahtijevao da mu ovaj objasni zbog kojih razloga tužiteljev sin nije primljen u radni odnos kod tuženika, nakon čega je tužitelj izrekao verbalnu prijetnju „dobro zapamti što si mi učinio, platit ćeš mi za to“, a nakon što je D. K. napuštajući mjesto događaja, tužitelj mu rekao „što bježiš nikamo ti ne ideš“,

- da se tužitelju stavlja na teret da je 11. svibnja 2016. također u krugu tuženika presreo poslovođu M. D. kojem se obratio riječima da je M. D. za sve kriv, te nastavio „imamo zajedno raditi još 15. godina, osvetit ću ti se, srećom sam profesionalac pa znam kako“,

- da su D. K. i M. D. o navedenim događajima pisanim putem izvijestili upravu tuženika, zahtijevajući sankcioniranje tužitelja, te obojica prijavili navedene događaje djelatnicima policije.

9. Prvostupanjski sud je zaključio u odnosu na prvo navedenu povredu obveze iz radnog odnosa, da je M. D., poslovođa tužitelja, bio upoznat da će tužitelj radi odlaska u upravu tuženika napustiti radno mjesto, pa kako isti tužitelju nije izričito zabranio, to tuženik nije dokazao postojanje povrede iz radnog odnosa. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da u odnosu na verbalne prijetnje upućene 10. svibnja 2016. rukovoditelju D. K., te 11. svibnja 2016. poslovođi M. D., da iste proizlaze jedino iz njihovih pisanih izjava, te da isti navodi nisu potvrđeni od strane ostalih svjedoka, radi čega ocjenjuje da tuženik nije dokazao da bi tužitelj počinio i ovu povredu obveze iz radnog odnosa.

10. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu ocjenjujući da u odnosu na događaj od 5. svibnja 2016. ponašanje tužitelja predstavlja samovolju i nedisciplinu u izvršavanju poslova njegova radnog mjesta, a okolnost da poslovođa M. D. tužitelju izričito nije zabranio odlazak s posadom kamiona u upravu tuženika, ne opravdava opisano ponašanje tužitelja, jer je o namjeravanom odlasku u upravu tuženika tužitelj bio dužan obavijestiti i D. K., a što tužitelj nije učinio. Nadalje u odnosu na verbalne prijetnje upućene 10. svibnja 2016. rukovoditelju D. K. te 11. svibnja 2016. poslovođi M. D. drugostupanjski sud zaključuje da isto proizlazi iz pisanih izjava koje su D. K. I. M. D. sastavili i uputili upravi, iz iskaza istih, te iz njihovih prijava predmetnih događaja policiji. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik sukladno čl. 135. st. 3. ZR dokazao postojanje povreda obveza iz radnog odnosa te da je samovoljno ponašanje tužitelja, ali i postupanje tužitelja u odnosu na poslovođu M. D. i rukovoditelja D. K., krajnje neprihvatljivo, te predstavlja važnu činjenicu koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu na temelju čl. 116. st. 1. ZR.

11. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

12. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

13. Revizijski prigovori tužitelja koji se odnose na to da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti činjenice na način predviđen čl. 8. ZPP, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci drugostupanjske presude, to se neosnovano prigovara u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

14. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP obzirom pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje s jasnim i konkretnim razlozima o odlučnim činjenicama.

15. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

17. Ovaj sud je ocijenio da nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

18. Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 116. st. 1. ZR glede postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz skrivljenim ponašanjem ugovora o radu, te čl. 135. ZR glede tereta dokaza opravdanog razloga za donošenje predmetne odluke o otkazu.

19. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

20. U konkretnom slučaju okolnosti događaja na kojem tuženik temelji razloge za izvanredni otkaz, a to je neopravdano napuštanje radnog mjesta tužitelja, te izražene verbalne prijetnje upućene rukovoditelju RJ U. D. K. i poslovođi tužitelja M. D. od strane tužitelja, po shvaćanju revizijskog suda, predstavljaju osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć.

21. Pravilno je drugostupanjski sud zaključio da je tuženik u ovom postupku sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR prema kojoj je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, dokazao opravdanost razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Stoga je suprotno navodima tužitelja pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 116. u vezi čl. 135. st. 3. ZR kada je pobijanom presudom odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad.

22. Stoga nisu osnovani razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, radi čega je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

Zagreb, 17. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.