REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4460/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz N., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u R., protiv tuženika M. d.d., Z., OIB: ..., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji umješača protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1076/18-2 od 19. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-48/16-30 od 7. svibnja 2018., u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija umješača i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj GžR-1076/18-2 od 19. rujna 2018. u dijelu pod točkom I. izreke, te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku zbog povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete te na ime imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 16.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 35.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tužitelj odbijen (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.320,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. II.), te su odbijeni tuženik i umješač na strani tuženika sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično su odbijene žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu stavka I. izreke kojim je tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete prihvaćen za iznos od 7.500,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. veljače 2016. do isplate (toč. I.), dok je preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu stavka I. izreke za iznos od 3.500,00 kuna na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 3.500,00 kuna na ime neimovinske štete (toč. II.).
3. Rješenjem suda drugog stupnja ukinuta je presuda suda prvog stupnja u dijelu stavka I. izreke za iznos od 5.000,00 kuna s osnova tuđe pomoći i njege, te u stavcima II. i III. izreke, te je u tim dijelovima predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (toč. I.). Ostavljeno je da se o troškovima nastalim umješaču podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom (toč. II.).
4. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena presuda suda prvog stupnja umješač je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Revizijski sud je reviziju umješača razmotrio kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da iz obrazloženja presude suda drugog stupnja proizlazi da je sud drugoga stupnja pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP.
8. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio ozljedom na radu 31. srpnja 2013.
10. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:
- da je tužitelj doživio ozljedu na radu kod tuženika 31. srpnja 2013. obavljajući redovne radne zadatke,
- da je do predmetnog štetnog događaja došlo prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka kada je tužitelj, nakon što je obavljen posao razvoženja kruha na kamionu, čistio metlom mrvice koje ostanu od kruha, što su obvezni napraviti svaki dan nakon što se razvozi kruh,
- da je tužitelj krenuo sići sa kamiona, stao na podest sa zadnje strane kamiona koji je namijenjen za penjanje i silaženje s kamiona te pao,
- da unutrašnjost kamiona, koju je konkretno tužitelj spornog dana meo zna biti skliska od mrvica kruha koje padnu na tlo, kao i podest na koji se staje,
- da je predmetni podest, na kojeg se staje, nešto ispod kamiona tako da se na njega teško stane,
- da je tužitelj navedeni posao obavljao na uobičajeni način,
- da se pri silasku nije držao za rukohvat obzirom isti nije namijenjen da se za njega uhvati kada se silazi, već kada se penje, obzirom je s desne strane kamiona,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda proizlazi da je tužitelj tijekom liječenja trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 3 dana i slabog 3 tjedana, nakon čega je trpio učestale bolove povremenog karaktera kroz slijedeća 3 mjeseca,
- da primarni strah nije trpio, već je odmah nastupio sekundarni jači strah te da je strah srednjeg intenziteta trajao 3-4 dana, nakon čega je nastupio strah slabog intenziteta koji je trajao oko 3 mjeseca,
- da je tuđu pomoć i njegu trebao 33 dana prosječno 3 sata dnevno, da najmanje 2 mjeseca nije bio sposoban voziti automobil, a oko 5 mjeseci nije bio sposoban za intenzivnije fizičke napore s rukom.
11. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je zaključio da tuženik nije dokazao suodgovornost tužitelja za nastalu štetu, već da je za štetu odgovoran tuženik u smislu odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 59/96, 96/96, 114/03, 86/08, 75/09 i 143712 - dalje: ZZR), u svezi sa čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO). Nadalje, sud prvog stupnja ocjenjuje da tužitelju na ime imovinske i neimovinske štete pripada iznos od 16.000,00 kuna, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. ZOO, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijen.
12. Odlučujući povodom žalbe tuženika i umješača na strani tuženika sud drugog stupnja djelomično je potvrdio odluku suda pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP zaključujući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom da je u vrijeme štetnog događaja na snazi bila novela Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 75/09 - dalje: ZZR/09) za vrijeme važenja koje se poslodavac sukladno čl.15. st. 2. može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile na koje poslodavac, unatoč njegovoj dužnoj pažnji, nije mogao utjecati, a ne može se osloboditi odgovornosti zato jer je radnik nešto propustio ili doprinio nastanku štetnog događaja. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao ekskulpacijski razlog iz čl. 15. st. 2. ZZR/09 tj. da se ozljeda na radu zbila u događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile radi čega je potvrdio novčanu naknadu u iznosu od 7.500,00 kuna, dok je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 3.500,00 kuna na temelju odredbe čl. 1100. ZOO. Nadalje, sud drugog stupnja ukinuo je odluku suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada za tuđu pomoć i njegu u iznos od 5.000,00 kuna zaključujući da obzirom sud prvog stupnja nije utvrdio koliko puta je tužitelj odlazio na liječničke preglede, koja je udaljenost od njegova mjesta stanovanja do mjesta gdje je obavljao preglede, kao i kojim je prijevoznim sredstvom išao, nije bilo moguće ocijeniti zakonitost odluke o visini imovinske štete koja je tužitelju dosuđena.
13. Revident u reviziji pravilno ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
14. Sukladno čl. 9. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 75/09 – dalje: ZID ZZR - koji je stupio na snagu 8. srpnja 2009.), odnosno člankom 15. stavkom 1. ZZR propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Stavak 2. propisuje da se iznimno od stavka 1. poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.
15. Sukladno odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 - dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.
16. Navedenim zakonskim odredbama, koje su u odnosu na opći obveznopravni propis specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propisi nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznoga prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi radom, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067. ZOO.
17. Koje odredbe ZOO valja primijeniti, ovisi od činjenice je li šteta nastala kao posljedica skrivljenog ponašanja ili djelovanja opasne stvari odnosno opasne djelatnosti.
18 .Prema odredbi članka 1067. stavak 3. ZOO vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
19. Stoga je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno prava kada nije cijenio odgovornost tuženika po odredbi čl. 1067. st. 3. ZOO.
20. Kako je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda drugog stupnja pogrešno primijenio odredbe ZR i ZOO valjalo je prihvatiti reviziju umješača i ukinuti odluku suda drugog stupnja sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP u pobijanom dijelu, a da bi se u ponovljenom postupku raspravili i drugi žalbeni razlozi umješača koji nisu bili predmet ispitivanja suda drugog stupnja u ranijoj žalbenoj fazi.
21. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 17. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
