Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-33/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Dragice Samardžić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića člana vijeća i sudca izvjestitelja i Lucije Lasić članice vijeća, na prijedlog više sudske savjetnice specijalista Marijane Ostojić Kavain, u građanskopravnoj stvari tužitelja S. J. M. iz Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz OD O., P. i p. u Z., protiv tuženika B. G. iz Š., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 23 Pn-88/2017 od 30. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 17. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tuženikova žalba, preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 23 Pn-88/2017 od 30. rujna 2020., u pobijanom dijelu pod točkama 1. i 3. Izrijeke, i u tom dijelu sudi:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku B. G. iz Š., OIB:…, da tužitelju S. J. M. iz Z., OIB:…, u roku od 15 dana, isplati iznos od 15.000,00 kuna na ime neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku B. G. iz Š., OIB:…, da tužitelju S. J. M. iz Z., OIB:…, u roku od 15 dana, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.741,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate i pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"1.Nalaže se tuženiku B. G. iz Š., OIB:…, da tužitelju S. J. M. iz Z., OIB:…, u roku od 15 dana, isplati iznos od 15.000,00 kuna na ime neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate i pod prijetnjom ovrhe.

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja S. J. M. iz Z., /OIB:…/, u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu neimovinskog iznosa od 5.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate i pod prijetnjom ovrhe, kao neosnovan te se odbija sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 15.000,00 kuna, za razdoblje od 08.rujna 2017.godine do 30.rujna 2020.godine, kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženiku B. G. iz Š., OIB:… da tužitelju S. J. M. iz Z., /OIB:…/, u roku od 15 dana, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.741,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući odluku sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i u odluci o trošku postupka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti (pogrješno navedeno prihvatiti) u cijelosti.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. I u ovom žalbenom stadiju postupka predmet spora je tužiteljev zahtjev po osnovi naknade neimovinske štete zbog nepravilnoga tuženikova rada kao odvjetnika i to zbog postupanja i propusta u zastupanju tužitelja u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-2625/2010. Među strankama je sporna osnova i visina tužiteljeva potraživanja.

6. Prema stanju u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio odlučivanju u bitnom je utvrđeno:

-kako je tužitelj u tužbi naveo da ga je tuženik kao profesionalni punomoćnik i temeljem odvjetničke punomoći, kao odvjetnik, zastupao u parničnom postupku koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem P-2625/2010, u kojem postupku je tužitelj bio tužen, a tužiteljica je bila njegova bivša supruga, kako je sud svibnja 2012. donio presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je navedena tužiteljica suvlasnica za ½ dijela nekretnine te da je on presudom obvezan izdati tabularnu ispravu za uknjižbu navedenog prava u zemljišnoj knjizi i obvezan naknaditi parnični trošak u iznosu od 18.125,00 kuna,

-kako je, nezadovoljan presudom, putem punomoćnika odvjetnika tuženika, podnio žalbu protiv presude o kojoj je odlučivao Županijski sud u Šibeniku pod poslovnim brojem Gž-2400/2012 te je dana 14.rujna 2015. drugostupanjski sud presudom odbio žalbu i potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu,

-kako tužitelj navodi i da je drugostupanjska presuda tuženiku kao punomoćniku nesumnjivo dostavljena te mu nije bila nepoznata, a tuženik o presudi njega nije izvijestio, iako je on u međuvremenu s tuženikom kontaktirao telefonski i izravno na sastancima pa sve do kraja 2016. godine on nije znao za ishod žalbenog postupka te je uvidom u aplikacije Ministarstva pravosuđa saznao kako je navedeni parnični predmet pravomoćno okončan na njegovu štetu, da mu se tuženik pokušavao ispričati za propust i neizvješćivanje o ishodu njegova postupka svojom nenamjernom greškom "koja se u poslu događa", a time što ga nije izvijestio o ishodu žalbenog postupka da ga je lišio mogućnosti ulaganja izvanrednih pravnih lijekova protiv odluka sudova u Šibeniku kao i lišio mogućnosti podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu, odnosno onemogućio tužitelja u ostvarivanju njegovih zakonskih i ustavnih prava,

-kako tužitelj ne tvrdi da bi navedenim pravnim sredstvima uspio jer to nitko ne može znati, ali mu je propustom tuženik nanio neimovinsku štetu povredom prava osobnosti, duševnim bolovima, a kada je saznao za ishod postupka da je doživio veliki šok i veliko razočarenje zbog njegova ishoda i još više zbog načina na koji je saznao, kao i jer su istekli svi rokovi i više nije u mogućnosti ostvariti bilo kakvu pravnu zaštitu,

-kako iz tužiteljeva iskaza proizlazi da mu je tuženik rekao na početku njihove suradnje kakvi mogu biti izgledi u parnici, da je bio informiran od tuženika u pogledu prvostupanjske odluke, a također je bio upoznat kako je protiv navedene odluke podnijeta žalba i da se očekuje odluka drugostupanjskog suda, a ova situacija da je na njega stresno djelovala, koristio je prirodnu terapiju za smirenje jer obavlja odgovoran posao, što je dovelo i do obiteljskih problema jer nije mogao u potpunosti posvetiti svom sinu koji je tada imao 5 godina, da je imao velikih problem sa spavanjem oko pola godine, kao i problema s koncentracijom, a i danas mu je neugodno jer do ove parnice nije imao nekog velikog iskustva sa sudom,

-kako je tuženik u iskazu naveo da se ne sjeća kada je dobio drugostupanjsku odluku poslovni broj P-2625/2010, ali je to razvidno iz dostavnice koja se nalazi u predmetu, o drugostupanjskoj odluci nije obavijestio tužitelja, najvjerojatnije zbog toga što je zametnuo tu odluku te nakon što ga je tužitelj telefonski kontaktirao, da je vidio kako se odluka nalazi u spisu i da mu je ista dostavljena, kao i da je tužitelju rekao kako je pogreškom tu odluku zametnuo, no on je na to iznio kritike, uzeo papire i otišao,

-kako tuženik navodi da je tužitelj bio nezadovoljan jer nije na vrijeme obaviješten, da je postojala mogućnost sukladno zakonu za podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke, ali bi se prije toga savjetovao, odnosno informirao bi tužitelja i kazao kakvi su izgledi u pogledu predmetne revizije, da bi tužitelja savjetovao u pogledu revizije i kako nema nikakvih razloga za njezino podnošenje, kao ni podnošenje ustavne tužbe, s obzirom na sam predmet, a ujedno da mu nije poznato da bi ga tužitelj prijavo odvjetničkoj komori, kao i da se radi o njegovoj pogrješci kao odvjetnika zbog koje osjeća odgovornost, moralno i u profesionalnom obliku,

-kako i iz spisa predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj P-2625/2010 proizlazi da je tuženik, kao profesionalni punomoćnik i temeljem odvjetničke punomoći koju mu je izdao i potpisao tužitelj, zastupao tužitelja u parničnom postupku u kojemu je tužitelj bio tužen, a tužiteljica je bila njegova bivša supruga, da je dana 30. svibnja 2012. sud donio presudu na koju je žalbu podnio tužitelj putem punomoćnika odvjetnika, o kojoj je odlučivao Županijski sud u Šibeniku u postupku pod poslovnim brojem Gž-2400/2012 te je 14. rujna 2015. navedeni sud donio presudu kojom je odbio žalbu i potvrdio presudu od 30. svibnja 2012., a tu odluku je zaprimio tuženik dana 6. listopada 2015.

7. Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelju nastala neimovinska šteta zbog tuženikova propusta u parničnom postupku u kojemu je kao odvjetnik tužitelja zastupao, kako i sam tuženik navodi da osjeća odgovornost "kako moralno, tako i u profesionalnom obliku", da tuženik o drugostupanjskoj odluci nije obavijestio tužitelja, najvjerojatnije zbog toga što je zametnuo tu odluku te je naknadno utvrdio da se ta odluka nalazi u spisu i da mu je ona dostavljena 6. listopada 2015., da je "vjernost stranci" osnovna dužnost odvjetnika i važnija od interesa odvjetnika i kolegijalnih obzira, a odvjetnik je dužan posvetiti svu svoju stručnost i savjesnost u zastupanju stranke i pružiti joj pravnu pomoć bez odgode i zastoja pa kako je tuženik tužitelja "lišio mogućnosti ulaganja" ostalih mogućih pravnih sredstava, neovisno o tomu bi li tim sredstvima uspio ili ne. Kako i tuženik navodi da je postojala mogućnost izjavljivanja revizije protiv drugostupanjske odluke pa da je gubitak prava podnošenja preostalih pravnih sredstava u predmetnom parničnom postupku propust tuženika, što je dovelo do povrede prava osobnosti tužitelja i problema sa spavanjem, gubitkom koncentracije i obiteljskim problemima pa da tužitelju pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade. Pritom prvostupanjski sud navodi i kako je, vodeći računa o svim okolnostima, utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 kuna i taj iznos uvećao za 50%, odnosno utvrdio iznos od 15.000,00 kuna sukladno recentnoj sudskoj praksi, novim orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske je tužbeni zahtjev djelomice prihvaćen i tužitelju dosuđen navedeni novčani iznos.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

9. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su u bitnom na sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je taj sud cijenio primjenom članka 8. ZPP-a te takva utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Međutim, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pogrješno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim dijelom presude prihvatio tužbeni zahtjev, a na što utemeljeno ukazuje i tuženik u žalbi.

10. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08.,125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja.

11. Člankom 19. stavak 1. ZOO-a propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12. Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, prije svega nije moguće prihvatiti zaključke koje je izveo prvostupanjski sud o tomu da je tuženikov propust, kao odvjetnika i tužiteljeva punomoćnika u navedenomu parničnom postupku, doveo do povrede prava osobnosti tužitelja u mjeri koja bi to opravdavalo dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu citiranih odredaba ZOO-a, jer tužitelj nije dokazao tvrdnje da bi zbog takvog tuženikova postupanja imao probleme sa spavanjem, probleme s gubitkom koncentracije i imao obiteljske probleme. Naime, u smislu članka 1100. stavak 1. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu samo ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, a u konkretnom slučaju uopće nije utvrđeno da bi tužitelj trpio duševne bolove u oblicima i u intenzitetu kako on to tvrdi. Teret dokaza tih odlučnih, a među strankama očito i spornih činjenica leži na tužitelju, a tužitelj priloženim dokazima te činjenice nije dokazao. U smislu članka 7. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima svoj zahtjev temelje i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a prema članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pritom valja navesti i kako u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo mjesta izvođenju dokaza medicinskim vještačenjem radi utvrđenja nastanka i intenziteta duševnih bolova, a koji dokaz je tužitelj predlagao, jer uopće nije utvrđeno da bi tužitelj trpio duševne bolove zbog tuženikova propusta, a kako on to navodi.

14. Naposljetku, ovdje valja jasno navesti i kako je za postojanje tuženikove odgovornosti u smislu citiranih odredaba ZOO-a u postupku potrebno nedvojbeno utvrditi nezakonitost ili nepravilnost tuženikova rada (odnosno utvrditi štetnu radnju i protupravnost), zatim utvrditi štetu koju bi tužitelj trpio u obliku povrede prava osobnosti, njezine oblike i intenzitet, kao i utvrditi uzročnu svezu između tuženikovih propusta i te štete, a tužitelj nije dokazao da bi mu nastupila šteta koju detaljno opisuje, a sadržajno potražuje kao neimovinsku štetu. Iako je tuženik očito propustio tužitelja obavijestiti o dostavi pravomoćne sudske presude u postupku u kojemu je on izgubio parnicu, za postojanje tuženikove možebitne odgovornosti radi naknade neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti potrebno je bilo u postupku nedvojbeno utvrditi sve navedene elemente kao pretpostavke za naknadu štete, a što kako je već rečeno, nije nedvojbeno utvrđeno. Stoga ovaj drugostupanjski sud ne može izvesti drukčije zaključke od onih kako nisu ostvareni zakonski razlozi za naknadu neimovinske štete koju tužitelj potražuje i, slijedom toga, kako tužbeni zahtjev nije utemeljen.

15. Dakle, iz svega proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrješno primijenio navedeno materijalno pravo kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev prihvatio. Stoga je, postupajući temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, valjalo prihvatiti žalbu, presudom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen.

16. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

17. Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 17.studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.