REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1075/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, Damira Kontreca i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Županijske uprave za ceste Varaždinske županije, Varaždin, Gajeva 4, OIB: 74640705361, koju zastupa punomoćnik Dragoslav Zuber, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika COLAS MINERAL d.o.o. Varaždin, Međimurska 26, OIB: 43982869193, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Tušek, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j.t.d., Varaždin, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž 219/2020-2 od 16. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovnog broja P-28/2019-11 od 28. studenoga 2019., u sjednici održanoj 17. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužiteljice se odbija, kao neosnovana.
I. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 43.835,01 kune sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci te presude te je odlučeno o trošku postupka.
2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno je o trošku tuženika povodom žalbenog postupka.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 884/2022. od 22. ožujka 2022. dopušteno je podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi sljedećeg pravnog pitanja: „Je li naknada za korištenje cestovnog zemljišta radi prilaza/priključka na javnu cestu posebna naknada i razlikuje li se od naknade radi obavljanja "pratećih djelatnosti", kao i je li se plaćanjem naknade za prilaz/priključak mogu teretiti osobe koje obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta/na način kako je to predviđeno čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine", broj 119/07, 91/08 i 39/11)?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovome predmetu temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/2022), radi gore navedenog pravnog pitanja.
5. U odgovoru na reviziju tuženik je preložio reviziju „odbaciti kao nedopuštenu“, a podredno odbiti je i potvrditi pobijanu odluku. Zahtijevao je trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je (kako i sam tužitelj u reviziji izričito navodi) zahtjev za isplatu naknade za korištenje cestovnog zemljišta, sukladno odredbama Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti („Narodne novine“ broj 119/07 i 39/11) i Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti („Narodne novine" broj 119/07, 91/08 i 39/11), a sve to u razdoblju 2010. godine pa do srpnja 2014. godine.
7.1. Činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova su da je djelatnost tuženika vađenje šljunka i pijeska, da tuženik nije na javnoj cesti (niti priključku na nju) izgradio prateće objekte, niti bi u već izgrađenim objektima obavljao djelatnost ugostiteljstva trgovine, usluga opskrbe gorivom, servisne usluge ili slično ili da u već izgrađenim pratećim uslužnim objektima na javnoj cesti obavlja navedene djelatnosti radi pružanja usluga korisnicima javne ceste, dakle utvrđenje je da se tuženik služi predmetnom cestom (samo) kao vezom radi ostvarivanja prilaza i priključka na lokalnu cestu.
7.2. U bitnome, pravno je shvaćanje suda u pobijanoj odluci da se pojam korištenja cestovnog zemljišta valja tumačiti kroz odredbe čl. 46. Zakona o javnim cestama („Narodne novine" broj 180/2004, 82/2006, 138/2006, 146/2008, 152/2008, 38/2009, 124/2009, 153/2009) te čl. 73. Zakona o cestama („Narodne novine" broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013) iz kojih bi proizlazilo da se pod korištenjem cestovnog zemljišta podrazumijeva građenje pratećih uslužnih objekata na javnoj cesti i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga, opskrbe gorivom, servisnih usluga i slično, kao i obavljanje navedenih djelatnosti u već izgrađenim objektima, radi pružanja usluga korisnicima javne ceste.
7.3. Sud je pobijanoj odluci zaključio da plaćanje naknade za korištenje cestovnog zemljišta ovisi tome je li pravne ili fizičke osobe koje koriste priključak odnosno prilaz na javnu cestu obavljaju komercijalne uslužne djelatnosti kojima pružaju usluge korisnicima javne ceste, pa, utvrđujući da potonje ovdje nije slučaj, nižestupanjski su sudovi otklonili izravnu primjenu gore navedenih pravilnika, odnosno čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti iz kojih bi proizlazilo da naknadu za korištenje cestovnog zemljišta plaćaju pravne osobe za korištenje priključaka, odnosno, prilaza na javnu cestu izgrađenih na cestovnom zemljištu i kad obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta.
8. Dajući odgovor na revizijom postavljeno pitanje ovaj sud upućuje da je već u odluci poslovnog broja Rev 831/2022 od 27. srpnja 2022. u činjeničnopravnoj situaciji podudarnoj s ovopredmetnom izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
„10.2. U svom čl. 1. ZJC propisuje da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (st. 1.) te da se cestovno zemljište može dati na korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje i dr.) na način propisan Zakonom (st. 4.).
10.3. Odredba čl. 3. Pravilnika o korištenju propisuje da se ugovorom o korištenju cestovnog zemljišta ili na druge Zakonom dozvoljene načine, cestovno zemljište može povjeriti na korištenje pravnim i fizičkim osobama (korisnicima) davanjem u zakup, najam, osnivanjem prava građenja, i na druge dozvoljene načine.
10.4. Obzirom da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi njima je slobodno koristiti se, pa i njihovim dijelom - priključkom na javnu cestu koji je izgrađen na cestovnom zemljištu. Samo izuzetno cestovno zemljište, ali ne i priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu, mogu se povjeriti na korištenje javnim i fizičkim osobama, korisnicima, radi obavljanja pratećih djelatnosti, ugostiteljstva, trgovine, prodaje naftnih derivata i dr.
10.5. U situaciji kada osoba obavlja svoju komercijalnu djelatnost izvan cestovnog zemljišta, korisnici tih usluga dolaze na to zemljište priključkom na javnu cestu koja je izgrađena na cestovnom zemljištu, zapravo, koriste se javnim dobrom u općoj uporabi.
10.5. Slijedom navedenog, neosnovano tužitelj potražuje naknadu od tuženika u ovoj pravnoj stvari, jer zakonom nije predviđena obveza plaćanja naknade za prilaz na cestu već je propisana naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu.
10.6. Da bi nastala neka obveza plaćanja na temelju zakona, takva obveza mora biti na nedvojben način u zakonu i propisana što u ovom slučaju nije riječ. Obzirom na karakter javne ceste, ne može se pravilnikom pa niti Pravilnikom o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti, propisati da se naknada za korištenje cestovnog zemljišta odnosi i na pravne i fizičke osobe za korištenje priključka odnosno prilaza na javnu cestu izrađenih na cestovnom zemljištu kada obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta. To zato jer pravilnik kao podzakonski pravni akt ne može stvarati prava i obveze ukoliko to nije propisano zakonom.
10.7. Osim toga takvo shvaćanje bi predstavljalo diskriminaciju vlasnika zemljišta, odnosno osoba koja obavljaju poduzetničku djelatnost neposredno uz javnu cestu u odnosu na sve ostale vlasnike i poduzetnike koji posredno ili neposredno koriste uslugu javnih cesta za svoju poduzetničku djelatnost a čije nekretnine nisu neposredno uz nju.“.
9. Proizlazi, dakle, da je o mogućnosti naplate naknade za korištenje cestovnog zemljišta radi prilaza za korištenje priključka odnosno prilaza na javnu cestu kada subjekti obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u citiranoj odluci. Pravno je shvaćanje u pobijanoj odluci u bitnom podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda.
10. Uzimajući u obzir navedeno, revizijski sud u ovoj odluci reafirmira citirano, već izraženo pravno shvaćanje pa, slijedom toga, ocjenjuje da je pravilnom primjenom materijalnog prava, konkretnih odredba Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti neosnovanim.
11. Neodlučnim se ukazuje na odluku u sporu dalje odgovarati na pitanje razlikovanja dvaju vrsta naknada koje se problematiziraju revizijom postavljenim pitanjem, jer tužiteljica niti nižestupanjski sudovi nisu predmetno potraživanje ni kvalificirali kao naknadu za obavljanje pratećih djelatnosti, nego kao naknadu za priključak/pristup na javnu cestu, o kojoj naknadi je revizijski sud već, dakle, izrazio pravno shvaćanje.
12. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude, pod toč. I.
13. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije.
Zagreb, 17. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: eb315-2c4db
Kontrolni broj: 09b42-3f785-3642b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
