Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5792/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarake u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. B. zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), odlučujući povodom žalbe okrivljenog M. B. zastupanog po branitelju B. K. odvjetniku iz V., podnijete protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 12. travnja 2021., broj: Pp P- 184/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 17. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. B. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni M. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/ 26,54 EUR[1] (dvadesetšesteura i pedesetčetiri centa) u roku 60 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 12. travnja 2021., broj: Pp P-184/2020, okrivljeni M. B. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Istom presudom okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka upaušalnom iznosu od 300,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni M. B. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, zaštitnoj mjeri i troškovima postupka.
Žalitelj predlaže da se njegova žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj ukazuje na proturječnost izreke presude i njezinih razloga jer je okrivljenik proglašen krivim da je prekršaj počinio u 10,08 sati, a u razlozima, na više mjesta, je navedeno da je prekršaj počinio u 20,08 sati.
Neosnovani su ti žalbeni navodi žalitelja kako je zbog proturječnosti u navođenju sata počinjenja prekršaja počinjena bitna povreda postupka. Iako je uistinu u izreci presude navedeno da je okrivljenik počinio prekršaj u 10,08 sati ističe se da je i u optužnom aktu (prekršajnom nalogu), u obavijesti o počinjenom prekršaju za koje je vlasnik dao podatke o vozaču, u obrani okrivljenika i iskazu svjedoka kao vrijeme počinjenja prekršaja navedeno 20,08 sati, te je vjerojatno da se radi o greški u pisanju koja nije odlučna, ne čini presudu niti nerazumljivom niti je navedenim počinjena bitna povreda postupka.
6. Žalitelj dalje smatra kako nikakvim valjanim dokazom, niti personalnim, niti materijalnim nije dokazano da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme upravljao osobnim automobilom. Ističe da je trebalo kao svjedoka ispitati M. B. koji bi potvrdio navode obrane okrivljenika da je upravo on upravljao vozilom navedene zgode.
Suprotno navedenom, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud valjano proveo sve dokaze ispitavši kao svjedoka D. B., vlasnika vozila koji je i dostavio podatke o vozaču po zaprimljenoj obavijesti o počinjenu prekršaja njegovim vozilom, objašnjavajući da je bio na radu u Austriji i da je ključeve od navedenog vozila ostavio sinu, okrivljenom M. B. jer je jedini vozač u obitelji osim njega. Iskazao je i „ Doduše, moj sin mi je naknadno rekao da je navodno te zgode vozilom upravljao B. M., no međutim, ponavljam, ja sam vozilo ostavio i povjerio svom sinu M. ...“ i da je sud opravdano obranu okrivljenika ocijenio neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. I ovaj Sud smatra da je iskaz svjedoka D. B. jasan i da je potkrijepljen dokazima u spisu prvenstveno iz pismena „podaci o vozaču“ zbog čega su prihvatljivi i razlozi koje je prvostupanjski sud dao za odbijanje dokaznog prijedloga okrivljenika da se kao svjedok ispita M. B., držeći da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri valjano utvrđeno.
Pravilno je stoga, po mišljenju ovog Suda, prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio da je okrivljenik kriv za inkriminirani prekršaj, za svoju je odluku dao valjane razloge koje žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.
7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku olakotne okolnosti cijenio osobito olakotnima i u značajnoj mjeri mu je ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj unatoč tome što je okrivljenik navedene zgode počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Okrivljenik je upozoren ako u navedenom, dužem, roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
8. Odluka o izricanju zaštitne mjere je opravdana i pravilno izrečena u zakonom propisanom rasponu trajanju zaštitnih mjera i po ocjeni ovog Suda njenom primjenom će se otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjanje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere je srazmjerno težini počinjenog prekršaja i realnoj opasnosti da će upravo stoga prekršaj i ponoviti, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenika, koji je više puta kažnjavan zbog raznih prometnih prekršaja, na navedeno vrijeme valja spriječiti da sudjeluje u prometu.
9. Neosnovano i paušalno žalitelj dovodi u pitanje odluku o troškovima postupka koja je određena u paušalnom iznosu koji je srazmjeran složenosti i trajanju postupka, bliže minimalnom propisanom iznosu sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa koji je propisan u iznosu od 100,00 kuna do 5.000,00 kuna.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
11. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 17. studenoga 2022.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović, v.r.
Davorko Kučan, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
