REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: «VrstaSpisa»-11332/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog N.J. zbog prekršaja iz članka 32. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22.) odlučujući povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 23. listopada 2022., broj Pp-15792/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 17. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način, da se na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okrivljeni N.J.,

oslobađa se od optužbe

da bi:

c) isti upravljao vozilom za vrijeme dok mu je rješenjem PP Ivanić Grad, broj:511-1-43/9-Up-1-440/20 određena mjera zabrane polaganja za v.d. u razdoblju od 25. veljače 2021. do 25. veljače 2023.,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se odluka o kazni zatvora tako da se okrivljenom N.J. za prekršaj činjenično opisan pod b) prvostupanjske presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. na temelju tog propisa, a primjenom članka 35. i 44. Prekršajnog zakona izriče kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana u koju kaznu mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju od 22. listopada 2022. u 14.05 sati do 23. listopada 2022. u 12.15 sati kao 2 (dva) dana zatvora tako da okrivljenik ima za izdržati još 18 (osamnaest) dana zatvora, koja se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

III. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb preinačuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu te se od okrivljenog N.J. na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzima privremeno oduzeto vozilo marke Fiat Punto reg. oznake XX i pripadajući ključ tog osobnog automobila prema potvrdi od 22.10. 2022. broj 01325363 koji postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 23. listopada 2022., broj Pp- 15792/2022 okrivljeni N.J. je proglašen krivim, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 1. i 4., članka 216. stavka 1. i 3. i članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je za prekršaje pod b) i c) primjenom članka 35. i 44. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 40 dana u koju kaznu mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju od 22. listopada 2022. u 14.05 sati do 23. listopada 2022. u 12.15 sati kao dva dana zatvora tako da okrivljenik ima za izdržati još 38 dana zatvora, koja se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

Za djelo pod a) okrivljeniku je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna koju je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazna ista e se smatrati plaćenom u cijelosti.

Osim novčane kazne okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci.

Nadalje, odbijen je zahtjev tužitelja da se okrivljeniku oduzme vozilo marke Fiat Punto reg. oznake XX i pripadajući ključ tog osobnog automobila.

Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u ukupnom iznosu od 466,25 kuna.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, I. postaja prometne policije Zagreb je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila.

Žalitelj predlaže da se od okrivljenika trajno oduzme privremeno oduzeto vozilo.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) ispitujući po službenoj dužnosti jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava utvrdio je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenika jer djelo za koje se žalitelj optužuje činjenično opisano pod c) prvostupanjske presude po propisu nije prekršaj.

5. Odredbom članka 286. stavkom 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se vozaču koji je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz članka 286. stavka 10. i 11. ovoga članka izreći će se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od:

1) najmanje šest mjeseci, ako je prekršaj počinjen drugi put 2) najmanje 12 mjeseci, ako je prekršaj počinjen treći odnosno svaki sljedeći put. Člankom 286. stavkom 12. cit. Zakona uopće nije propisana niti materijalna niti kažnjiva odredba nekog prekršaja, već je propisana zaštitna mjera za prekršaje iz stavka 10. i 11. tog članka cit. Zakona, pa za opisano nitko niti ne može biti proglašen krivim. Osim toga prekršaji iz članka 216. i 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama se međusobno isključuju kao djela u stjecaju čak i kada je valjano opisana odredba članka 286. tog Zakona, jer bi se radilo o dvostrukom kažnjavanju za isto ponašanje vozača, a to je da okrivljenik upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje bez obzira je li osoba koja nikada nije stekla pravo na upravljanje ili mu je vozačka dozvola za uvijek ili na neki rok oduzeta ili poništena.

Nadalje, ovaj Sud nije mogao niti na ovakav činjenični opis djela, preinačiti pravnu oznaku djela iz gore navedenog razloga ali i stoga jer i za samostalno opisan prekršaj iz članka 286. cit. Zakona nedostaje naznaka da je rješenje izvršno i kada, a što je konstitutivni element tog prekršaja.

Osim toga, u vezi odredbe članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, napominje se da je odredba o obligatornom izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u direktnoj suprotnosti s odredbom članka 58. Prekršajnog zakona, koji je temeljni zakon prekršajnog prava i kojom je odredbom navedena zaštitna mjera propisana isključivo kao fakultativna.

Ističe se da je stoga prvostupanjski sud prilikom ispitivanja optužnog prijedloga bio dužan postupiti sukladno članku 161. stavku 6. Prekršajnog zakona, a kako je to propustio ovaj Sud je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti oslobodio okrivljenika optužbe za navedeni prekršaj, činjenično opisan pod točkom c) izreke prvostupanjske presude.

Sukladno toj odluci, preinačena je i odluka o prekršajnopravnoj sankciji pod II. izreke.

6. Iako je žalitelj žalbu podnio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila, a na kraju naveo kako je žalbu podnio i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista podnijeta samo zbog odbijanja prvostupanjskog suda da se okrivljeniku trajno oduzme privremeno oduzeto vozilo. Nejasno je i zašto se žalitelj poziva na odredbu članka 229. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer se ista odnosi samo na privremeno oduzimanje vozila, dok u žalbi izrijekom traži trajno oduzimanje vozila.

7. Kako tužitelj nije podnio žalbu na odluku o prekršajnoj sankciji, osim paušalno navedenim žalbenim razlogom kada citira zakonsku odredbu, ovaj Sud je ocjenjivao osnovanost žalbe u odnosu na odluku o (ne)oduzimanju vozila.

Ispitujući žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu u odluci o odbijanju zahtjeva tužitelja za oduzimanjem vozila okrivljeniku, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjski sud pogrešno uvjetnu osudu tretira kao kaznu zatvora, dakle, kao težu vrstu kazne, iako je ona člankom 41. Prekršajnog zakona jasno propisana kao mjera upozorenja i nije kazna. Stoga niti zaključak prvostupanjskog suda da će se kaznom zatvora dovoljno djelovati na okrivljenika da ne ponovi djela prekršaja i da se oduzimanjem vozila ne bi postigla svrha kažnjavanja s obzirom da oduzeto vozilo nije njegovo vlasništvo, nije osnovan niti opravdan, kako na to pravilno ukazuje i žalitelj.

8. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Izvod iz prekršajne evidencije i utvrdio je da je okrivljenik višestruko prekršajno kažnjavan za prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Iz navedene evidencije proizlazi da je okrivljenik zbog navedenog prekršaja pravomoćno kažnjen 8 puta, da je kažnjavan i novčanim kaznama (3 puta) i uvjetnom osudom (2 puta) i bezuvjetnom kaznom zatvora (3 puta) i da nikakve kazne i sankcije na njega ne djeluju i ne sprečavaju ga da ovaj prekršaj ponavlja. Valja istaknuti kako se radi o jednom od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja vrlo veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu i koji često rezultira teškim, pa i tragičnim posljedicama.

Zbog svega navedenog ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva, u ovom konkretnom slučaju opravdana i nužna kako bi se okrivljenika onemogućilo u ponavljanju prekršaja, jer je država dužna učiniti sve kako neželjene posljedice ne bi nastupile.

9. Činjenica vlasništva nad vozilom treće osobe, koju je prvostupanjski sud cijenio odlučnom pri ocjeni hoće li se njome utjecati na okrivljenika da ne ponavlja prekršaj, nije predmet ovog prekršajnog postupka niti je ta činjenica odlučna za odluku o (ne)oduzimanju vozila. Hoće li ona okrivljeniku kao počinitelju prekršaja biti relevantna nije važno niti za sud niti za odluku o (ne)oduzimanju vozila, iako je životno da, osim materijalne, okrivljenici prema vlasniku imaju i druge vrste obaveze i nije im svejedno što oduzeto vozilo nije njihovo. Vlasnik vozila koji nije počinitelj prekršaja ima pravo na povrat predmeta i sredstava ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, pod zakonom utvrđenim uvjetima. Prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice koje su odlučne za navedenu odluku samo je podcijenio značaj utvrđenih činjenica te je ovaj Sud odluku preinačio i oduzeo vozilo okrivljeniku kojim je počinio prekršaj. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva. Naime, radi se o višestruko kažnjavanom okrivljeniku za prometne ali naročito za ovaj isti prekršaj. Okrivljenik upornim ponavljanjem istovrsnog prekršaja za koji su mu već izricane i novčane i zatvorske kazne nimalo ne vodi računa o poštivanju propisa, pravomoćnih sudskih odluka, a naročito za sigurnosti ostalih sudionika u prometu.

Kako se dakle, na okrivljenika ne može utjecati niti novčanim niti zatvorskim kaznama nužno mu je kao krajnju mjeru oduzeti vozilo i to bez obzira je li ono njegovo ili tuđe vlasništvo. Svaki vlasnik mora voditi računa kome daje vozilo na upravljanje i ima li ta osoba pravo na upravljanje ili eventualnu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima.

Slijedom navedenog i ovaj Sud je prihvatio žalbu tužitelja u pobijanom dijelu držeći kako mjera oduzimanja vozila ne predstavlja prekomjeran teret za okrivljenika i da su svim navedenim razlozima za tu odluku poštovane odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i stajališta izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava.

10. Na temelju članka 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. studenoga 2022.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.