Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ovr-735/2021-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E.&S. B. d.d. R., OIB: ....., zastupanog po punomoćnicima iz OD B.&P. iz Z., protiv ovršenika D.M. iz Z., , OIB: ...., radi naplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4049/2019 od 23. rujna 2020. i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4049/2019-13 od 14. svibnja 2021. ispravljenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 4049/2019-18 od 19. listopada 2021., 17. studenoga 2022.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovršenika i ukida rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj poslovni broj Ovr-4049/2019 od 23. rujna 2020., te predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

II. Prihvaća se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4049/2019-13 od 14. svibnja 2021. ispravljeno rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4049/2019-18 od 19. listopada 2021., te predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim na temelju ovršne isprave, Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607 od 09. kolovoza 2006., potvrđenog po javnom bilježniku L. C. iz D., broj OU-711/2006-1, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 343.953,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju ovrhovoditelja za CHF na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 237.771,63 CHF od 30. listopada 2019. do naplate, te troška ovršnog postupka u iznosu od 25.050,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. rujna 2020. do naplate, određena je ovrha na na svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika.

2. Pobijanim rješenjem od 14. svibnja 2021. odgođena je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4049/2019 od 23. rujna 2020. do pravomoćnog okončanja parnice koja se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem P-9610/2019.

3. Rješenjem od 19. listopada 2021. ispravljeno je rješenje od 14. svibnja 2021. na način da u izreci rješenja umjesto naznačenog poslovnog broja parničnog postupka do čijeg pravomoćnog okončanja se odgađa ovrha „P-674/20“ treba pisati „P-9610/19“, te da umjesto naznačenog poslovnog broja predmeta “Ovr-266/21-13” treba pisati “Ovr-4049/21-13”.

4. Protiv citiranog rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenik ne pozivajući se na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ), predlažući da se rješenje o ovrsi ukine, uz naknadu troška žalbenog postupka.

5. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je u cijelosti osporio žalbene navode ovršenika, predlažući odbijanje žalbe kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

6. Protiv rješenja od 14. svibnja 2021. žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. OZ-a, predlažući da se rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

7. U odgovoru na žalbu ovršenik je u cijelosti osporio žalbene navode ovrhovoditelja, predlažući odbijanje žalbe kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

8. Žalbe su osnovane.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607 od 09. kolovoza 2006., potvrđenog po javnom bilježniku L. C. iz D., broj OU-711/2006-1, sklopljenog između E.&S. b. d.d., kao davatelja kredita i K. K.M., kao korisnika kredita i založnog dužnika, te D. M., kao sudužnika, kojim je banka odobrila korisniku kredita kredit u iznosu od 289.934,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za CHF na dan puštanja kredita u tečaj. Nadalje, proizlazi da je člankom 13. navedenog Ugovora o kreditu sudužnik (ovršenik) pristao da banka može, u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po Ugovoru, provesti neposrednu i prisilnu ovrhu na temelju Ugovora i izvatka iz poslovnih knjiga na svim računima ovršenika, te njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i drugim materijalnim pravima.

10. Pazeći po službenoj dužnosti na razloge iz članka 50. stavka 1. točke 1., 3. i 5. OZ-a, te na okolnost da je u slučaju iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kojeg od navedenih žalbenih razloga. Isto tako, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede ovršnog postupka, kada se na njih tako pazi prema odredbama ZPP-a (članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2.), ovaj sud nije utvrdio postojanje neke od navedenih povreda.

11. Međutim, prema stavu ovoga suda, za sada nije moguće prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da bi za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi bile ispunjene potrebne pretpostavke.

12. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. godine usvojen je zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

13. U skladu s navedenim zaključkom, sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, a u ovom slučaju ovršni (prvostupanjski) sud, imaju ovlaštenje i dužnost da po službenoj dužnosti paze na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o tome da li takav prigovor bio istaknut.

14. U vezi s tim valja navesti kako je u Obavijesti Europske komisije - Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.-92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, zauzeto pravno shvaćanje cit.:

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C- 632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

15. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud dužan, u skladu s iznesenim zaključkom i Smjernicama, po službenoj dužnosti ispitati i utvrditi sadrže li predmetne ovršne isprave na temelju kojih je doneseno pobijano rješenje o ovrsi nepoštene (ništetne) odredbe, a o kojem utvrđenju ovisi odluka o osnovanosti prijedloga za ovrhu. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka postupiti sukladno ukazanom, pri čemu se napominje da je u tu svrhu, sukladno odredbi članka 7. stavka 2. OZ-a, sud ovlašten održati i ročište radi utvrđenja svih relevantnih činjenica.

16. S obzirom na odluku u točki I. izreke ovog rješenja, odnosno da je rješenje o ovrsi ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, valjalo je ukinuti i odluku kojom je odlučeno o prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe. Naime, navedenom odlukom prestao je učinak rješenja o ovrsi, odnosno ovršni postupak određen tim rješenjem o ovrsi više nije u tijeku, slijedom čega više nema mjesta odlučivanju o odgodi tog postupka.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

18. Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je primjenom odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Rijeci, 17. studenoga 2022.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić