Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 37 Gž Ob-47/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tuženika/predlagatelja osiguranja/protivnika osiguranja Z. A. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. V. P., odvjetnica u Z., protiv tužiteljice/ protivnice osiguranja/predlagateljice osiguranja M. A. A. iz D., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u Z. uz sudjelovanje mlt. T.1 A. A., OIB: ... i mlt. T. A. A., OIB: ..., oboje iz D., oboje zastupani po posebnoj skrbnici B. V. Š., zaposlenici C., povodom prijedloga obje stranke za određivanje privremene mjere s kojim će roditeljem djeca stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom te o uzdržavanju djece, odlučujući povodom žalbe tuženika/predlagatelja osiguranja/protivnika osiguranja Z. A. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama od 27. rujna 2022. poslovni broj: Ovr-613/2022-2 (P Ob-204/2021-38), 17. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika/predlagatelja osiguranja/protivnika osiguranja Z. A. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Ovr- 613/2022-2 (P Ob-204/2021-38) od 27. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem riješeno je:
„I Zajednička djeca stranaka, mlt. T.1 A. A. OIB: ..., rođen ... i mlt. T. A. A., OIB ..., rođen ... stanovat će s majkom M. A. A., na adresi stanovanja majke u D., II Osobni odnosi između oca Z. A. i mlt. T.2 A. A. i mlt. T. A. A. odvijat će se prvi, treći i četvrti vikend u mjesecu, od petka u 19,00 sati do nedjelje u 18,00 sati te svaki drugi državni praznik, vjerski blagdan i neradni dan u RH naizmjence kao i polovicu proljetnih, ljetnih i zimskih školskih praznika naizmjence na način da majka dovodi djecu na adresu stanovanja oca u S., a otac po završetku susreta djecu vraća majci na adresu u D..
III Nalaže se Z. A., OIB: ..., da za uzdržavanje mlt. T.1 A. A., OIB: ..., plaća mjesečni iznos od 1.212 kuna (160,86 eura) te za mlt. T.2 A. A., OIB: ... plaća mjesečni iznos od 1.426,00 kuna, (189,26 eura) počevši od dana donošenja privremene mjere 27. rujna 2022. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana, a one koji budu dospijevali do svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a obračunatoj po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), a sve to na tekući račun majke i z.z. M. A. A. OIB.: ..., broj: ... otvoren kod P. b. d.d Z..
IV Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu P Ob-204/2021 ili do drugačije odluke suda.
V Žalba ne odgađa provedbu ove privremene mjere.“
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik/predlagatelj osiguranja/protivnik osiguranja Z. A. (dalje u tekstu: tuženik) zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti njegov prijedlog za donošenje privremene mjere specificiran u podnesku od 9. rujna 2022.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je tijekom parničnog postupka radi razvoda braka i odluke o tome s kojim će roditeljem stanovati zajednička djeca stranaka te o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom kao i radi uzdržavanja, tuženik podnio prijedlog za donošenje privremene mjere kojom će se odrediti da zajednička djeca stranaka stanuju s njim u S. i s majkom ostvaruju osobne odnose, te da je i tužiteljica/predlagateljica osiguranja (u daljnjem tekstu: tužiteljica) također predložila određivanje privremene mjere kojom bi se odredilo da mlt. djeca stanuju s njom, a da s ocem održavaju osobne odnose na način kako to predlaže.
5.1. Rukovodeći se odredbom članka 536. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15 i 98/19 – dalje u tekstu: ObZ) kojom je propisano da ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem dijete stanovati i ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom, a stavkom 2. istog članka da je sud dužan saslušati roditelje i zatražiti mišljenje Centra za socijalnu skrb, te člankom 538. stavkom 1. ObZ kojom je propisano kada se može odrediti privremena mjera radi uzdržavanja, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza saslušanjem stranaka te pribavljenog mišljenja Centra za socijalnu skrb D. i Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica S. utvrdio da mlt. djeca trenutno stanuju s majkom u D. gdje imaju primjerene uvjete za život, da ostvaruju osobne odnose s ocem te da do sada utvrđeno nasilje u obitelji nije bilo usmjereno prema mlt. djeci. Kako je zbog nemogućnosti postizanja sporazuma o roditeljskoj skrbi izvjesno da će parnični postupak duže trajati, a da su potrebe mlt. djece za uzdržavanje svakodnevne, da je potrebno odlučiti i o ostvarivanju osobnih odnosa te da je radi interesa i dobrobiti djeteta potrebno riješiti kod kojeg roditelja će mlt. djeca stanovati, prvostupanjski sud ocjenjuje da je donošenje privremene mjere osnovano. Obzirom da sada djeca žive sa majkom u D. gdje imaju primjerene uvjete za život i da s ocem održavaju osobne odnose prvostupanjski sud na prijedlog tužiteljice, a u skladu sa mišljenjem Centara za socijalnu skrb i posebne skrbnice djece donosi odluku da će djeca privremeno ostati stanovati s majkom na adresi u D.. Budući je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem u skladu s dobrobiti i pravima djeteta sud je u skladu sa prijedlogom Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica S., a s kojim prijedlogom se suglasila i posebna skrbnica, odredio ostvarivanje osobnih odnosa mlt. djece s ocem kako je to navedeno u izreci. Rukovodeći se odredbom članka 288. stavak 1. ObZ prema kojem je uzdržavanje mlt. djeteta dužnost roditelja te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mlt. djeteta, prvostupanjski sud je imajući u vidu da otac do sada nije plaćao uzdržavanje privremenom mjerom sukladno članku 538. stavku 1. ObZ odredio iznose uzdržavanja za svako dijete na temelju Odluke o Tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta („Narodne novine“ broj: 37/22) kojom je za dijete u dobi od 7-12 godina propisan potreban iznos uzdržavanja od 1.426,00 kn (189,26 eura) pa taj iznos uzdržavanja određuje za mlt. T.1 koji je u dobi od 10 godina, a za mlt. T.2 koji je u dobi od 6 godina iznos od 1.212,00 kn (160,86 eura) koji iznos je propisan Tablicama za dijete u dobi od 0-6 godina.
6. U žalbi tuženik ističe da sud nije uzeo u obzir njegove navode iz odgovora na tužbu a koje se odnose na okolnosti koje su dovele do preseljenja djece u drugi grad s kojim preseljenjem se nije složio kao što nije uzeo u obzir niti jedno njegovo očitovanje ili zahtjev a niti dokaze koje je dostavio a ni činjenice koje proizlaze iz njegovih podnesaka. Stoga smatra da je odluka o privremenoj mjeri donesena na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ako je sud smatrao da te činjenice i dokazi nisu relevantni za donošenje odluke, da je to trebalo biti navedeno u obrazloženju odluke. Tvrdi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbe članka 92., 96. i 100. ObZ koji reguliraju pitanje stanovanja djece i pitanje ostvarivanja roditeljske skrbi u tom dijelu te u vezi tih odredaba zaključuje da nije dopušteno jednom roditelju da zajedno s djecom odseli iz grada u kojem djeca imaju prebivalište i redovno boravište u drugi grad po svom izboru, bez pristanka drugog roditelja. Nadalje smatra da je pobijanim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer mu je bez njegove krivnje uskraćena mogućnost da stanuje sa svojom djecom ili barem da redovno održava osobne odnose sa djecom nakon prestanka bračne zajednice. Ističe da je ukazivao i u podnesku od 9. rujna 2022. da nije u financijskoj mogućnosti putovati tri puta mjesečno u drugi grad radi održavanja osobnih odnosa s djecom pa je odluka suda da djeca ostaju živjeti u drugom gradu, a da on mora putovati radi održavanja osobnih odnosa za njega neprovediva. Tvrdi da mu je predmetnim rješenjem bez njegove krivnje, bez zakonom dopuštenom razloga, na temelju arbitrarne procjene dugotrajno onemogućeno održavanje redovnih osobnih odnosa s djecom. Smatra da je odluka donesena u suprotnosti sa izraženim stavom i zahtjevom djece i to bez ikakvog obrazloženja čime su ozbiljno ugrožena prava djece na obitelj u vidu drugog roditelja, dom i pravo na slobodno izražavanje mišljenja i potreba te s tim u vezi iznosi dijelove očitovanja posebne skrbnice djece, Centra za socijalnu skrb D. i Centra za socijalnu skrb Z. u kojima citiraju navode djece s obavljenog razgovora. Citira i dio nalaza i mišljenje psihologa Poliklinike od 25. kolovoza 2022. u odnosu na mlt. T.2 te zaključuje da djeca ne žele živjeti u drugom gradu sa roditeljem koji se preselio, a da on ima mogućnosti, uvjete i želi preuzeti stanovanje s djecom u ranijem obiteljskom domu.
7. Prije svega, a imajući u vidu navode žalbe, valja naglasiti da je predmetnim rješenjem privremeno, provizorno određeno da će mlt. djeca stranaka T.2 i T. 1 stanovati s majkom na adresi stanovanja majke u D., te je na taj način određeno i ostvarivanje osobnih odnosa oca s mlt. T.2 i mlt. T. , zbog čega preseljenje tužiteljice zajedno sa djecom stranka u drugi grad, koju činjenicu ističe tuženik u žalbi, nije odlučna činjenica za ocjenu pravilnosti i zakonitosti donesene privremene mjere.
7.1. Budući da ni prije pokretanja postupka razvoda braka, a niti tijekom postupka stanke nisu postigle sporazum o pitanju s kojim će roditeljem djeca stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom, te da su oba roditelja predložila to pitanje urediti privremenom mjerom, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom članka 536. stavka 1. ObZ ocijenio da je o tim osobnim pravima djeteta potrebno odlučiti privremenom mjerom pri tome ne dovodeći u pitanje da oba roditelja posjeduju kapacitete za zadovoljavanje osnovnih potreba djece. No, uvažavajući činjenicu da unazad godinu dana djeca žive sa majkom u D., da mlt. T.2 ide u školu u tom gradu i da im je život u tom gradu sa majkom organiziran na adekvatan način uz uvažavanje načina na koji su dosada ostvarivani osobni odnosi između oca i djece, po shvaćanju ovog suda, a imajući prije svega u vidu dobrobit djece (članak 5. stavak 1. ObZ), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u navedenim okolnostima potrebno donijeti predmetnu privremenu mjeru kako je to određeno u izreci, dok se o tome konačno ne odluči u postupku radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi za maloljetne sinove stranaka u daljnjem postupku. Valja navesti da u ovom postupku interese djece zastupa njihova posebna skrbnica te da i ona uvažajući mišljenje Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica S. koje je uslijedilo nakon opsežne opservacije roditelja i prikupljenih podataka radi uvida u funkcioniranje djece u školi i predškolskoj ustanovi te provedenih razgovora sa dječacima prilikom kojih je utvrđeno da je „njihova verbalizacija, verbalno iznesenim sadržajem kao i neverbalnim ponašanjem, ovisna o tom koji od roditelja dovodi djecu na razgovor prilikom čega je verbalizirani sadržaj u izrazitoj suprotnosti“, podržala po tom Centru izneseno mišljenje da djeca žive s majkom u D. i o načinu odvijanja osobnih odnosa oca s djecom ocijenivši da je predloženi način trenutno u najboljem interesu djece.
7.2. U odnosu na pozivanje tuženika na povredu njegovog prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda valja navesti da je u konkretnim okolnostima miješanje dopušteno radi zaštite interesa djece. Kao što je već prethodno navedeno, svrha donesene privremene mjere je da se privremeno uredi sporni odnos zbog izostanka sporazuma roditelja o tome s kojim roditeljem će djeca živjeti, a potom i način ostvarivanja osobnih odnosa djece s drugim roditeljem zbog čega navodi žalbe o dugotrajnom onemogućavanju održavanja redovnih osobnih odnosa s djecom nisu utemeljena, posebno imajući u vidu vrijeme određeno tuženiku za održavanje osobnih odnosa. Sudovi u stvarima o osobnim pravima djeteta primjenjuju i Konvenciju o pravima djeteta u kojoj je u članku 18. stavku 1. propisano da će države učiniti sve što je u njihovoj moći u primjeni načela zajedničke roditeljske skrbi za odgoj i razvoj djeteta, ali i da roditelji (ili zajednički skrbnici) snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te da dobrobit djeteta mora biti njihova briga.
8. U vezi navoda tuženika o neprovedivosti donesene privremene mjeri pri čemu ukazuje na određenu visinu uzdržavanja od 2.638,00 kn mjesečno koji iznos stavlja u odnos sa svojom plaćom od 3.800,00 kn te dovodi s tim u vezu „nametnutu“ obvezu putovanja radi vraćanja djece majci u D., valja navesti da je iznos uzdržavanja sukladno članku 539. stavku 1. ObZ određen u zakonskom minimumu propisanim Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta i da troškovi putovanja terete i tužiteljicu budući je ona obvezana dovoziti djecu tuženiku na njegovu adresu stanovanja u S., ali i da tuženik prešućuje da osim plaće ima druge izvore prihoda i to s osnova najma dva stana u P. i na T. u iznosu od 5.000,00 kn (stranački iskaz s ročišta održanog 23. ožujka 2022.).
9. S obzirom na sve naprijed navedeno žalbeni razlozi tuženika nisu ocijenjeni osnovanim, pa je uz utvrđenje da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP) koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju članka 346. ObZ, valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje primjenom članka 380. točka 2. ZPP.
U Varaždinu 17. studenog 2022.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec v.r.
