Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 12. Povrv-123/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALU-PVC STOLARIJA T.“ d.o.o. G., OIB …, zastupan po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N.G., protiv tuženika M. P. iz R., OIB …, zastupanog po odvjetniku R. D. iz N. G., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 7. listopada 2022., održane u nazočnosti vlasnika tužitelja B. M. sa punomoćnikom te tuženika osobno sa punomoćnikom, te nakon objave presude dana 16. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. O. iz N. G. broj Ovrv-63/2020 od 25.11.2020. kojim se nalaže tuženiku M. P. iz R., OIB …7, platiti tužitelju ALU-PVC STOLARIJA T.“ d.o.o. G., OIB …, iznos od 5.156,00 KM/BAM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.8.2020. pa sve do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. O.a iz N. G. broj Ovrv-63/2020 od 25.11.2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku M. P. iz R., OIB …, platiti tužitelju ALU-PVC STOLARIJA T.“ d.o.o. G., OIB …,[1] nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od ukupno 5.661,74kn / 751,44€ sa zakonskom zateznom kamatom na iste tekućom od donošenja rješenja o ovrsi 25.11.2020.

III. Nalaže se tuženiku M. P. iz R., OIB …, naknaditi tužitelju ALU-PVC STOLARIJA T.“ d.o.o. G., OIB …, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.473,39 kn / 726,44€[2] s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 16. studenog 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

IV. Sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. U prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 23.11.2020. podnesenog javnom bilježniku D. O. iz N. G. se navodi da ovrhovoditelj sada tužitelj temeljem vjerodostojne isprave, računa br. 310/20 od 20.8.2020. a koji je izdan od strane tužitelja koji svoju djelatnost obavlja na području G., R. B i H., da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 5.156,00 KM protuvrijednost u kunama odnosno u eurima od 2.636,22€ koliko je navedeno u računu (str. 8 spisa). Tražbina ovrhovoditelja po istom računu da je dospjela sa 27.8.2020. te da na dan pisanja ovršnog prijedloga navedeni iznos od 5.156,00KM / BAM iznosi protuvrijednost u kunama 19.939,51kn. Ovrhovoditelj da je pozvao ovršenika da plati svoju obvezu a koju obvezu ovršenik nije izvršio. Javni bilježnik je po prijedlogu tužitelja sa 25.11.2020. izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod brojem Ovrv- 63/2020 kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju tražbinu kako je to zatraženo u prijedlogu za ovrhu uključujući i nastale troškove ovršenog postupka u ukupnom iznosu od 5.661,74kn.

2. Na izdano rješenje o ovrsi ovršenik je uložio prigovor tvrdeći da dug iz rješenja o ovrsi ne postoji. Vjerodostojna isprava – račun na kojem se temelji prijedlog za ovrhu da nije podoban za izdavanje rješenja o ovrsi jer ne sadrži upozorenje iz čl. 31. st. 3 Ovršnog zakona ovršeniku kao fizičkoj osobi da u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave te da je javni bilježnik trebao sukladno čl. 281 st. 2 Ovršnog zakona prijedlog za ovrhu proslijediti nadležnom sudu radi donošenja odluke. Tvrdi da ovršenik odnosno sada tuženik ništa ne duguje ovrhovoditelju, odnosno tužitelju. U prigovoru tuženik navodi da je početkom 2020. započeo kompletno uređenje vlastitog stambenog prostora radi useljenja te je sa 4.3.2020. u dobroj vjeri od ovrhovoditelja naručio izradu, prijevoz i montiranje stolarije (vrata i prozore) te je dogovoreno da će stolarija biti izrađena i isporučena u roku od mjesec dana. Uslijed nastupjelih opće poznatih okolnosti uzrokovanih bolesti covid – 19 za koje nije odgovorna niti jedna strana došlo je do nemogućnosti ispunjenja obveze ovrhovoditelja u dogovorenom roku od mjesec dana jer je od 19.3.2020. konstantno na snazi odluka o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza RH koja se konstantno produljuje sve do dana pisanja prigovora a ovrhovoditelj nije bio osoba kojoj je bio nesmetan prijelaz preko graničnih prijelaza RH pa zbog odluke nadležnih tijela u RH i u R. B i H nije bio u mogućnosti izvršiti svoju obvezu isporuke i montiranja naručene stolarije u dogovorenom roku pa i u naknadnom razumnom roku koji mu je ovršenik ostavljao. Ovršenik da je nakon probitka dogovorenog roka od mjesec dana požurivao ovrhovoditelja da mu isporuči i montira naručenu stolariju no ovrhovoditelj se opravdavao objektivnim okolnostima nemogućnošću prelaska preko granice. Ovršenik je sa 11.7.2020. obavijestio ovrhovoditelja da zbog neizvjesnosti oko otvaranja granice nema više interes čekati ovrhovoditeljevo ispunjenje obveze jer bez naručen stolarije nije mogao nastaviti sa daljim uređenjem stambenog prostora. Ovršenik je izradu, isporuku i montiranje stolarije naručio od obrta PVC S. vlasnik Lj. T. iz R. koji su ovršeniku izradili i montirali naručenu stolariju. Ovrhovoditelj nije ovršeniku isporučio i montirao naručenu stolariju te ovršeniku nije jasno temeljem čega potražuje isplatu novčanog iznosa. Sukladno čl. 373 st. 1 ZOO-a kada je ispunjenje obveze jedne strane u dvostrano obveznom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora a prije dospjelosti obveze i koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna niti jedna strana, gasi se i obveza druge strane a ako je nešto ispunila od svoje obveze može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove. St. 2 čl. 373 ZOO- a navodi da u slučaju djelomične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koje nije odgovorna niti jedna srana, druga strana može raskinuti ugovor ako djelomično ispunjenje ne odgovara njezinim potrebama, inače ugovor ostaje na snazi a druga strana ima pravo zahtijevati razmjerno smanjenje svoje obveze. Ovršenik smatra da u konkretnom slučaju obveza ovršenika ne postoji zbog nastupa izvanrednih vanjskih događaja nakon sklapanja ugovora, za koje nije odgovorna niti jedna strana i koji se nisu mogli spriječiti, izbjeći ili otkloniti te da je nastupila obveza nemogućnosti ispunjenja ovrhovoditelja pa je temeljem zakona ugašena i obveza ovršenika. Ovršenik je obavijestio ovrhovoditelja o raskidu ugovora jer dalje ispunjenje ugovora ne odgovara potrebama ovršenika zbog ranije navedenih okolnosti. Predlaže se stoga da sud pobijano rješenje o ovrsi Ovrv-63/2020 od 25.11.2020. dostavi nadležnom sudu koji će ga staviti izvan snage i ukinuti provedene radnje. Uz prigovor su dostavljene preslike sms poruka između vlasnika tužitelja i ovršenika a počev od 4.3.2020. do zaključno 12.7.2020. te su dostavljene odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza RH od 19.3., 18.4., 9.5., 18.5., 28.5., 15.6., 30.6., 11.7., 14.7., 31.7., 12.8., 31.8., 14.9. – sve iz 2020. godine donesene od strane Stožera civilne zaštite RH a temeljem Zakona o zaštiti pučanstva od zarazne bolesti i Zakona o sustavu civilne zaštite. Uz prigovor je dostavljen i račun PVC S. vl. Lj. T. iz R. izdan sa 27.7.2020.

3. Rješenjem suda od 2. svibnja 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika D. O. iz N. G. broj Ovrv-63/2020 od 25.11.2020., ukinute su provedene ovršne radnje uz napomenu da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U očitovanju na prigovor tuženika, tužiteljska strana navodi da priloženi račun uz prijedlog za ovrhu predstavlja vjerodostojnu ispravu te sadrži sve u smislu OZ-a i te je kao takav vjerodostojna isprava podobna za izdavanje rješenja o ovrsi.

Prima se na znanje tuženikovo priznanje da je isti na svoje ima i za svoj račun kod tužitelja naručio izradu stolarije (vrata i prozori), koju je tužitelj u cijelosti i izradio. Nije točan navod prigovora tuženika oko isporuke iste robe, budući je tuženik taj koji je trebao preuzeti istu naručenu i izrađenu robu i istu prevesti u RH na način koji bi mu osigurao neplaćanje carine, a što nikako nije bila obveza niti volja tužitelja. Navedeno je razvidno iz korespondencije između stranaka. Tuženik je iz razloga koji su izvan posljedica COVID-19 ili kakvog postupanja tužitelja, očito bezrazložno, odustao od navedene narudžbe i to u trenutku kada je nesporno znao i bio obaviješten da je tužitelj izradio u cijelosti stolariju prema njegovoj narudžbi i mjerama koje je tužitelj došao prethodno uzeti u R. na predmetnoj obiteljskoj kući tuženika.

Ne postoje okolnosti da bi bila primjenjiva odredba čl. 373 ZOO-a, niti postoji kakav nastup izvanrednih vanjskih događaja koji bi onemogućili izvršenje ugovorenih obveza a napose jer je ispunjenje ugovornih obveza nedvojbeno bilo moguće i konačno je tužitelj nedvojbeno svoju obvezu izrade specificirano navedene stolarije tuženiku i izvršio u cijelosti. Uslijed nastupa posljedica COVID-19 promet roba i usluga je bio održan, robe su prelazile državne granice, no očito je to bilo na način koji tuženiku nije odgovarao jer bi tako trebao platiti carinu na istu robu, a za što nije niti može biti odgovoran tužitelj, pa niti je stoga isti dužan trpjeti neplaćanje računa za naručenu robu koju je u cijelosti izradio. Iz samog predmetnog računa je vidljivo što je bila obveza tužitelja prema tuženiku, te je jasno i nesporno kako je tužitelj istu obvezu (izrada stolarije - vrata i prozori po mjeri za tuženika) i izvršio, te i u kontekstu odredbe čl. 373 ZOO-a ima pravo na predmetnu isplatu od strane tuženika. Tuženik nije nikada raskinuo predmetni ugovor niti je uopće u konkretnom slučaju bilo takovih okolnosti uslijed kojih je tuženik po samom ugovoru ili sili zakona ovlašten raskinuti ugovor. Uslijed nespornih i općepoznatih činjenica, te priznanja tuženika i to kako je isti naručio predmetnu robu od tužitelja te da istu nije platio tužitelju, tužitelj smatra kako je u cijelosti osnovana predmetna tražbina tužitelja prema tuženiku kako u pogledu osnova tako i visine. Uz očitovanje tužitelj je dostavio foto dokumentaciju naručene i izrađene stolarije za tuženika, predloženo je građevinsko vještačenje i financijsko-knjigovodstveno vještačenje, dostavljena je preslika korespondencije između stranaka putem sms poruka od 20.5., 29.5., 10.7., 11.7., 12.7., 13.7. sve 2020.godine, te je predloženo saslušanje svjedoka na okolnosti navoda tužitelja.

5. Tuženik se podneskom od 26.7.2021. očitovao na navode tužiteljske strane tvrdeći da je od tužitelja naručena izrada stolarije, prijevoz i montiranje u roku od mjesec dana ada je zbog opće poznatih okolnosti uzrokovanih covid – 19 i zatvaranja granica da se naručeni radovi nisu mogli izvršiti u dogovorenom roku od mjesec dana pa i u naknadno primjerenom roku. Tuženik smatra da je nelogično da bi po dogovorenoj cijeni naručio samo izradu stolarije a onda još dodatno plaćao nekoga tko će mu stolariju posebno montirati. Od 19.3.2021. su bile na snazi odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza RH koje su trajale do trenutka kada je tuženik izjavio tužitelju da zbog neizvjesnosti oko otvaranja granice nema više interes čekati tužiteljevo ispunjenje obveze. Ako je promet roba i usluga bio održan zašto tužitelj u svojom sms poruci od 30.5.2020. obavještava tuženika da ne može ući u H. radi montiranja stolarije. Ugovorne strane zbog objektivnih okolnosti nisu mogle prelaziti granicu niti se ugovor mogao izvršiti u cijelosti te tuženik smatra da je to zakonski razlog za oslobađanje od bilo kakve obveze tuženika a o čemu je tužitelja obavijestio sa 11.7.2020. Tuženik da je zbog neispunjenja ugovora kojeg je imao sa tužiteljem morao angažirati drugog obrtnika radi izrade stolarije a kojem su ti radovi plaćeni pa kada bi tužbeni zahtjev bio osnovan tuženik bi bio suočen da dva puta plaća jedno te isto. Tuženik ističe da je po sili zakona oslobođen svoje obveze jer tužitelj nije izvršio u cijelosti dogovorene obveze a ukoliko sud procijeni da je ugovor djelomično ispunjen sukladno čl. 373 st. 2 ZOO-a tuženik bi bio ovlašten raskinuti ugovor jer djelomično ispunjenje ugovora koje se sastoji u izradi stolarije izvan roka nije odgovaralo potrebama tuženika jer sama izrada stolarije bez mogućnosti isporuke i montiranja za tuženika nije opravdavala nikakvu svrhu ugovora. Iz izjave o raskidu ili bilo kojeg drugog očitovanja volje mora biti jasno izražena volja da se ugovor želi raskinuti a to proizlazi iz izjave tuženika od 11.7.2020. U izdanom računu od 20.8.2020. tužitelj da je mogao navesti što želi a nakon što je već bio obaviješten od strane tuženika da je ugovor raskinut.

6. Među strankama je sporno na kojoj strani je bila krivnja za neisporučivanje i montažu završene stolarije koju je po mjeri za kuću tuženika izradio tužitelj u dogovorenom roku od 30 dana. Sporno je da li su mjere uslijed odluka Stožera civilne zaštite RH a koje su od 19.3.2020. bile na snazi a koje su uzrokovale privremenu zabranu prelaska preko graničnih prijelaza RH i koje su vrijedile u trenutku kada je tuženik izjavio tužitelju da raskida ugovor zbog nemogućnosti ispunjenja dogovorene obveze, a koji raskid je uslijedio sa 11.7.2020. jer stranke zbog nastupa objektivnih okolnosti nisu mogle prelaziti granicu bile osnovni i jedini razlog zbog kojih stranke nisu mogle prema ranijem dogovoru od 4.3.2020. u cijelosti realizirati dogovoreno.

7. Među strankama je nesporno da je sa 4.3.2020. naručena plastična stolarija od strane tuženika kod tužitelja, da je ista bila izrađena u roku od 30 dana, no da zbog mjera kriznog stožera RH stranke nisu bile u mogućnosti prevesti naručenu i izrađenu stolariju iz B i H u RH.

8. Provedeni su dokazi uvidom u račun br. 310/20 od 20.8.2020., u ovjereni prijevod sa srpskog na hrvatski jezik za isti račun, u izvod iz sudskog registra za tužitelja, u dopis pun. tužitelja tuženiku od 16.7.2020., u presliku povratnice primitku istog dopisa od 21.7.2020., u račun o troškovima prijevoda, u preslike dostavnice, u prigovor tuženika, u preslike sms poruka uz prigovor (str. 28 do 35 spisa), u odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza RH od 19.3., 18.4., 9.5., 18.5., 28.5., 16.6., 30.6., 11.7., 14.7., 31.7., 12.8., 31.8., 14.9., sve u 2020. godini, u račun PVC S. vl. Lj. T. od 27.7.2020., u podneske stranaka, u presliku fotografija stolarije tuženika dostavljene uz podnesak od 18.7.2021., u preslike sms poruka uz isti podnesak (str. 63 do 68), u iskaze saslušanih svjedoka S. B. i D. P., u iskaze saslušanih svjedoka A. P., B. T., M. G., V. V. i M. U., u iskaze saslušanih stranaka B. M. direktora tužitelja te tuženika M. P..

9. Svjedok B. T. iskazao je da se bavi proizvodnjom PVC stolarije te je sredinom 7.mj. 2020. tuženik prvo došao naručiti ulazna vrata kod njega i vrata su ugrađena u stariju kuću koju je tuženik adaptirao krajem 7. mj. 2020. Oko sredine 8. mjeseca je sa tuženikom pregovarao o ostaloj stolariji a krajem 9. mjeseca je svjedok završio stolariju i ugradio ju u kuću tuženika. Ne sjeća se koliko je iznosila cijena stolarije. Tuženik mu je spomenuo da je naručio stolariju negdje drugdje no da ta stolarija ne dolazi a ne sjeća se gdje je tuženik rekao da je naručivao stolariju. Svjedok je pretpostavio ako je došao u njegovu firmu naručiti stolariju da od te druge stolarije nema ništa. Firma svjedoka se zove PVC S.. Za cjelokupnu naručenu stolariju svjedok je uredno izdao račun a sada nije pogledao koliko je ta stolarija iznosila. U ljetu 2020. su bila neka ograničenja u prometu sa B. zbog korone a misli da su se tražile propusnice na području putovanja po RH.

Ne zna točno koliko je iznosila cijena stolarije naručene od tužitelja, a da su bila ulazna vrata i nekih desetak prozora a to je moglo biti oko 20.000,00kn ili možda malo više. Svjedok radi stolariju po mjeri a misli da se kod tuženika radilo o standardnim dimenzijama a stavljala se u staru kuću koja se renovirala. Svjedok je premjeravao dimenzije za stolariju tuženika prije izrade stolarije. U svakom slučaju kada pravi naručenu stolariju dođe prethodno izmjeriti dimenzije otvora za koje stolariju pravi.

10. Svjedok A. P. iskazao je da je otac tuženika. Zna da se sin odlučio naručiti stolariju u B. jer je tamo ponuda bila povoljnija i cijene su bile niže nego cijene stolarije u RH a ne zna koliko je to bilo jeftinije. Ne zna kako je sin došao do ove firme iz B.G. a snaha svjedoka ima rodbine u B.G. pa su možda čuli kada su išli tamo. Svjedok je bio prisutan kada je gospodin M. bio u R. u kući koju je sin adaptirao a i svjedok je trebao izraditi za sebe dva prozora na svojoj kući. Gospodin M. je rekao da će stolarija biti gotova za mjesec dana i kada bude dovezao sinu stolariju da će tada premjeriti dva prozora kod svjedoka i da će njemu napraviti ta dva prozora. To je bilo možda u 4. mjesecu 2020. kada je gospodin M. došao premjeriti otvore za stolariju u kući sina. U toj kući nitko nije živio a sin je živio u kući sa svjedokom. Sin je trebao prvo postaviti stolariju na kući da može nastaviti dalje sa radovima oko žbukanja i stavljanja podnih glazura. Svjedok nije bio prisutan kada je sin dogovarao termine sa drugim majstorima za druge radove no svakako je trebalo prvo ugraditi stolariju a zatim nastaviti sa drugim radovima. Majstor je rekao da će stolariju sam dovesti iz B. G. i da će njegovi ljudi stolariju postaviti. Svjedok je više puta pitao sina što je sa stolarijom koju je naručio u B. a sin mu je odgovorio da majstor ne može prevesti stolariju zbog korone. Ne zna kakva su bila ograničenja. Početkom 7. mjeseca sin je rekao da će odustati od te stolarije u B. a poslije toga je tražio majstora i otišao kod B. T. koji je bio isto svjedok. Ta stolarija od T. je bila ugrađena u kuću sina krajem 9. mjeseca. Ne zna koja je cijena bila tih stolarija. Zna da je sin imao novac da plati stolariju koju je naručio iz B. i da je stolarija dovezena i ugrađena bila bi uredno plaćena. Misli da sin nije dao nikakvu kaparu majstoru iz B. i to je bio njihov usmeni dogovor iz 4. mj. 2020. Ne zna da li je stolarija naručena u B. napravljena, može se reći da je a moguće i da nije napravljena jer ju nije vidio, da je dovežena i ugrađena znao bi da je napravljena. Nije mu poznato tko je trebao platiti carinu pri ulasku robe u RH a misli da je to sve bilo dogovoreno sa majstorom iz B.. Od sina je čuo da je razgovarao sa gospodinom M. te mu je on rekao da ne može dovesti stolariju jer ne može prevesti preko granice. Ne zna da li je sin mogao prijeći u B. i prevesti stolariju. Ne zna ništa o porukama koje su slali jedan drugome. Ne zna da li je gospodin M. došao izmjeriti stolariju u kuću kod sina kada su epidemiološke mjere oko prijelaza na granici sa B. bile na snazi ili nisu bile. Misli da je kuća bila na sinu kada je sin naručivao stolariju iz B..

Primjedba punomoćnika tužitelja na iskaz svjedoka se odnosi na dio u kojem svjedok tvrdi da mu nije poznato da bi stolarija bila napravljena a koja je naručena u B i H. Iskazom svjedok želi pogodovati tuženiku kada navodi da bi u cijenu dogovorenu između stranaka osim izrade stolarije bila uračunata i montaža, prijevoz te trošak carine, jer suprotno proizlazi iz pisane korespondencije stranaka u kojoj je vidljivo da je upravo tuženik trebao riješiti papire za prijelaz preko državne granice što isti iz tamo navedenih razloga nije učinio te da je njegova obveza bila prijevoz i carina robe preko državne granice B i H i RH a što tuženik nije učinio iako je mogao. U primjedbi tužiteljska strana prigovara da u kontekstu cijena predmetne robe i usluga da bi za 20.000,00kn tužitelj prihvatio i da bi bilo dogovreno s tuženikom da tužitelj izradi, preveze, ugradi i još plati troškove carine jer kada bi bilo tako da bi tužitelj bio u minusu a ne u zaradi. U primjedbi se ukazuje se na proturječje između iskaza svjedoka da bi u vrijeme vršenja dogovora tuženi bio vlasnik nekretnine koju uređuje jer sam M. P. u korespondenciji sa tužiteljem tvrdi da "kuća nije još na meni ali moram se voditi na toj adresi" pa da zbog toga ne može tužitelju izdati papir da garantira da će predmetna stolarija biti kod tuženika ugrađena a što bi bilo potrebno zbog kontrole.

Na primjedbu svjedok odgovara da nije znao a da ni sada ne zna da li je stolarija napravljena, a da je on kuću prepisao na sina no ne zna točno kada je to prepisivanje bilo službeno. Bio je prisutan kada je sin sa majstorom dogovrao stolariju i kada je gospodin M. mjerio za stolariju te je dogovoreno da će stolariju napraviti, dovesti u RH i ugraditi i to je sve bilo dogovoreno za cijenu od 20.000,00kn.

11. Svjedok M. U. iskazao je da je zaposlen kod tužitelja unazad pet godina. Zna da u firmi tužitelja ima napravljena stolarija koju je naručio kupac iz R. u RH. Stolarija je izrađena na vrijeme no nije mogla biti prevežena u RH zbog mjera protiv kovida a tuženik je trebao doći po stolariju na granicu. Ovisi o dogovoru da li firma koja izrađuje stolariju i dovozi stolariju ili onaj koji je naručio dolazi sam po tu stolariju. Smatra da su mjere na granici zbog epidemije kovida poremetile i otežale prijevoz robe preko granice. Nije bio prisutan dogovoru kako su se šef i tuženik dogovorili oko isporuke i ugradnje stolarije. Ne zna kada je javljeno da je kupac odustao od stolarije no stolarija je bila napravljena i dugo je stajala pa je poslije iznesena da ne smeta te je stavljena na mjesto i gdje je slikana (str. 59 do 62) a radi se o 10 prozora i jednim vratima i svjedok potvrđuje da je to ta stolarija. Poznato mu je da kupac iz RH u svakom slučaju treba doći u B. prilikom isporuke stolarije radi papirologije. U ljeto 2020. se moglo doći iz RH u B i H a da je zabrana bila da se iz B i H ulazi u RH. M. P. nije dolazio po robu u B i H. Ne zna kada je dogovorena i naručena roba od strane tuženika kod tužitelja, jer on radi u proizvodnji i rade po nalogu a šef dogovara poslove. NIje mu je poznato da li je dogovoreno da firma doveze robu u RH ili da tuženik dođe po robu u B., misli da je tuženik trebao doći po robu a ne zna u kojem roku je bila dogovorena isporuka robe. Nije mu poznato da li se tuženiku žurilo sa isporukom robe niti da li tuženik ima prijevozno sredstvo za prijevoz stolarije iz B i H u RH. Nije mu poznato da li se njegov šef išao raspitivati o mogućnostima prijevoza robe preko granice iz B i H u RH u ljetu 2020. niti da li je tuženik požurivao tužitelja za isporuku stolarije.

12. Svjedok V. V. iskazao je da je unazad 5 godina zaposlen kod tužitelja, da radi u proizvodnji i da je sjekao tu stolariju kada su pravili za tuženika. Radi se o više prozora i jednim vratima. Ta stolarija je završena i stoji u radionici kod tužitelja. Stolarija se nije mogla prevesti i danas stoji kod tužitelja a čuo je da je kupac odustao od stolarije a druge detalje ne zna. Navodi da kupac iz RH mora doći u B i H radi papirologije da bi se roba mogla izvesti u RH, a obzirom na ugovor, prijevoz preko granice, račun, PDV i carinu. Ne sjeća što je bilo na snazi oko prelaska granice u ljeto 2020. te da li je kupac iz RH mogao doći u B i H i prevesti robu u RH. Ne zna kada je dogovorena narudžba no da je roba trebala biti isporučena u ljetu 2020. Po robu je trebao doći kupac i prevesti robu u RH a svjedok ne zna tko dokle ima obvezu robu dovesti ili odvesti. Firma tužitelja je znala prevesti i montirati stolariju u RH, ovisno kako je dogovoreno.

13. Svjedok M. G. navodi da tuženika ne poznaje osobno, zna ga iz viđenja a tužitelja poznaje i dobar je sa njim. Zna da je narudžba išla po preporuci i da u vrijeme kada je stolarija već bila završena tužitelj iz B i H nije mogao doći i dovesti je iz B i H ali je po stolariju mogao otići tuženik. Ne zna razloge zašto tuženik nije otišao po stolariju. Hrvatska je uvela da ne mogu u RH dolaziti građani koji nisu iz Europske unije pa je bio zabranjen ulaz državljanima B i H u RH. S druge strane državljani RH su mogli otići u B i H a misli da su mogli otići na 48 sati.

Stranke se nisu mogle dogovoriti oko prijevoza zbog problema oko prelaska granice zbog kovida. Nije bio nazočan njihovim razgovorima i ne zna što su dogovorili. Svjedok je stolariju za svoju kuću pravio u firmi tužitelja i zna dosta ljudi koji su kod njega pravili i tužitelj uvijek u roku napravi stolariju.

Na pitanje pun. tuženika od kuda tužitelju saznanje da su državljani RH mogli prijeći u B i H u periodu od 3. do 7. mjeseca 2020., svjedok odgovara da je nakon što je prošao period zabrane prelaska iz županije u županiju u RH svjedok je osobno prelazio iz RH u B i H ali je iz B i H trebao izaći u roku od 48 sati. Svjedok dodaje da kada ga je tužitelj obavijestio o problemu sa prijevozom stolarije da se svjedok raspitao i da je tada bio takav propis. Od tužitelja je čuo da se tuženik snašao i stolariju naručio kod drugog majstora.

Na primjedbu punomoćnika tuženika da svjedok ne može sa sigurnošću reći ono što je rekao kada su građani RH mogli ući u B i H, svjedok odgovara da je rekao onako kako je bilo i kada mu se tužitelj potužio za probleme oko prijevoza da je u to vrijeme svjedok osobno išao u B i H i nesmetano je mogao prijeći i vratiti se u roku od 48 sati.

14. Direktor tužitelja B. M. iskazao je da ga je nazvao S. koji je pašo tuženiku i pitao ga da li bi htio praviti stolariju za tuženika i rekao mu je da mu se M. obrati. Prvo mu je poruku poslala supruga tuženika i dogovorili su termin da tužitelj dođe u R. radi izmjere i dogovora. Kada je bio u R. prvo je bio sa tuženikom u kući gdje se mjerilo za izradu stolarije tuženiku a kasnije su otišli u kuću oca tuženika. To je bilo krajem 2. ili početkom 3. mjeseca 2020. Dogovoren je rok za izradu stolarije od mjesec do mjesec i po dana. Cijena je bila dogovorena bez PDV-a u kunama i to 20.000,00kn. Tuženiku je objašnjeno da mora doći u B i H i tada je bilo ako je račun do 300,00 eura kupac može robu prevesti bez PDV-a a ako je cijena preko 300,00 eura plaća se carina i PDV u RH. U B i H se moraju ovjeriti računi za povrat PDV-a tako da im je rekao koliko osoba treba doći u B i H kada se bude vozila stolarija. Tužitelj nudi uslugu prijevoza stolarije ali ne može prevesti stolariju bez kupca. Kod prijevoza stolarije i izvozu u RH mora biti izdan račun za robu na ime kupca ili tko već dođe sa njim ako je više njih i tada se može izvršiti prijevoz stolarije. Sa 13.3.2020. su blokirane sve granice zbog covida i jedno vrijeme nije bio dozvoljen prijelaz preko granice. Stolarija je napravljena u dogovorenom roku i tužitelj se javio tuženiku da je stolarija napravljena a da moraju pričekati dok bude bio slobodan prijevoz preko granice. Tužitelj je predložio tuženiku da ako mu se žuri da se stolarije preveze kao teretni prijevoz u kojem slučaju mora platiti PDV i carinu a tuženiku to nije odgovaralo jer mu je povećavalo troškove. Čekali su dok se omogući prijevoz preko granice i to je bilo omogućeno jedan kratki period i to možda krajem 4. ili početkom ili krajem 5. mjeseca, ne zna točno, a tuženik tada nije mogao organizirati ljude da se dođe po stolariju a trebalo ih je doći njih 6 do 8 ljudi. Poslije toga su se ponovo zatvorile granice a tuženik mu je poslije javio da je odustao od stolarije. Tuženik je predlagao da tužitelj stolariju dalje proda a stolarija je napravljena po mjeri za kuću tuženika. Da nekome i odgovara ta stolarija ne može dobiti tu cijenu koja je dogovorena. Ako netko tu stolariju kupuje ima dodatne troškove da prilagodi svoje otvore za tu stolariju što je dodatni trošak za novog kupca i smanjuje cijenu stolarije koju bi tužitelj nudio tom nekom eventualnom drugom kupcu.

Sa 11.7.2020. tuženik je putem sms poruke javio da ne može čekati da otvore granice da se stolarija doveze te mu je rekao da tu stolariju proda dalje. Nakon toga je tužitelj nazvao tuženika i rekao mu da on ne može tu stolariju prodati dalje zbog dimenzija. Rekao mu je da pri naručivanju stolarije nije uzeo kaparu jer je posao dobiven preko S. kojeg tuženik zna i u pravilu da nije tako tužitelj bi uzeo kaparu od 50% cijene i za to izdao potvrdu i tada kupci ne odustanu od naručenog posla. Od tuženika tužitelj nije uzeo kaparu zbog S. i računao je da će mu nakon izvršenog posla biti uredno plaćeno.

U tom periodu u ljetu 2020. tužitelj je imao još narudžbi za stolariju od ljudi iz RH koji su stolariju koju su naručili strpljivo čekali i kada su se granice otvorile stolarija je prema dogovoru bila isporučena i prevezena. Kupci su dolazili u B i H zbog računa kako bi se stolarija mogla regularno prevesti. Kupci su dolazili sa više osoba kako bi izbjegli plaćanje carine.

Na taj način je dogovoren i prijevoz stolarije sa tuženikom u njegovoj obiteljskoj kući. Firma prevozi tu stolariju koja se napravi ali prijevoz do kupca ne može biti bez kupca u slučaju kako je dogovoreno sa kupcem a može biti bez kupca na način kako je tužitelj ranije objasnio kada se prevozi kao teret preko robnog terminala. Kada se prevozi preko robnog terminala roba se može prevesti bez kupca uz presliku osobne iskaznice kupca kada se predočava račun za robu na ime kupca a kupac za tu robu pri uvozu u RH mora plaćati još PDV i 2% carine. Takav prijevoz nije bio dogovoren između stranaka iako je takav prijevoz tužitelj predlagao kupcu zbog mjera kovida a tuženik na takav prijevoz nije pristao. Dogovarali su prijevoz preko granice na način da tuženik nema obvezu plaćanja PDV-a i to je vidljivo iz poruka jer je tuženik trebao doći sa još nekoliko ljudi kako bi se roba bez PDV-a i carine uvezla u RH. U poruci mu je tuženik rekao da mu i takav prijevoz robe sa više ljudi ne odgovara jer više ne može doći sa 8 ljudi koje ne može skupiti. Zna da je oko 10.7.2020. tuženik rekao da tu robu proda dalje a ne zna koliko su dugo mjere prelaza preko granice bile ograničavajuće a misli da su ukinute kada je došlo vrijeme godišnjih odmora no ne zna detalje. Nakon što ga je tuženik obavijestio da odustaje od naručene stolarije tužitelj više nije mogao stolariju prevesti preko granice jer je to stolarija napravljena za tuženika i ne bi mogao prevesti ni preko robnog terminala jer nema presliku osobne iskaznice tuženika. Na pitanje suca iz kojeg razloga stolarija napravljena za tuženika nije isporučena tuženiku, tužitelj odgovara da je stolarija napravljena u dogovorenom roku i nije ju mogao isporučiti iz razloga što tuženik nije došao po stolariju a normalno je da se stolarija prvo plati a zatim prevozi a za stolariju koju je napravio tužitelj nije dobio niti kaparu a bilo je onako kako je rekao. Prema dogovoru stranaka tužitelj je trebao montirati stolariju, a da ima čovjeka u RH koji montira stolariju za njega. Tuženik mu je rekao da je odustao od naručene stolarije, jer da ne može više čekati, a M. je znao da je stolarija gotova i da ju samo treba isporučiti. Tužitelj smatra da nije do njega zašto stolarija nije isporučena kupcu. Tuženik nije požurivao tužitelja za stolariju ali se raspitivao dokle je stigla stolarija. I tužitelj je zvao tuženika ali tužitelj više voli zvati nego pisati poruke pa je zvao tuženika, a tuženik je znao da je stolarija završena. Svake dimenzije za stolariju su drugačije. Tužitelj iskazuje da tuženik u periodu od kada je napravio stolariju nije poduzeo ništa od radnji koje treba a kada je bio u mogućnosti po pitanju prijevoza stolarije i dovoženja ljudi. Primjedba punomoćnika tuženika da je iskaz direktora tužitelja u cijelosti neistinit jer želi pogodovati svojim interesima u postupku a posebice da je dogovor bio da bi kupac preuzeo robu i prevezao preko granice jer je isto u suprotnosti sa sadržajem sms poruka od 11.5.2020., od 20.5.2020. i od 30.5.2020.

15. Tuženik M. P. iz R. iskazao je da se ne sjeća kada je na svoje ime prepisao kuću na koju je trebala biti ugrađena stolarija koja je naručena kod tužitelja. U vrijeme pisanja poruke 10.7.2020. je predao zahtjev za prijenos kuće na njegovo ime no ne zna da li je bila na njegovom imenu. Tužitelj mu je u to vrijeme rekao da je stolarija napravljena i da ne može prijeći granicu a da tuženik pri tome ne bude prisutan kada prevozi stolariju. Tuženik se raspitivao i kod drugih koji prave stolariju u B. G. i nisu mu odgovarale firme koje nisu prevozili stolariju u RH. Tužitelj je imao sa čime prevesti stolariju u RH a tuženik nije imao prijevozno sredstvo. Tuženiku je odgovarala cijena od 20.000,00kn a u toj cijeni je bila dogovorena izrada, prijevoz i ugradnja stolarije. Dogovor je bio da tuženik dođe u B i H kod tužitelja kada se stolarija bude prevozila preko granice. Kada je tuženik čuo da su neki prijelazi preko granice mogući slao je tužitelju poruke. U to vrijeme nije bio moguć prijelaz ni fizičkim osobama iz RH u Bosnu već samo kod nekog smrtnog slučaja i slično a to je bilo u periodu od 5-7 mjeseca 2020. Tužitelj je tvrdio da državljani B i H ne mogu prijeći u RH u to vrijeme te je to bio razlog zašto ni tuženik nije otišao u B i H. Tuženik bi bio najsretniji da je stolarija u tih mjesec dana isporučena i dovezena. Nije dao nikakvu kaparu za naručenu stolariju niti je tužitelj od njega istu tražio. Misli da u to vrijeme 2020. robu iz B. nije bilo moguće dovesti. Nitko od poznatih nije to mogao, a u RH se nije moglo ići iz županije u županiju, samo uz potvrde. Tuženik nije mogao dobiti potvrdu da ode u B i H radi prijevoza stolarije. Zvao je na informacije na carini i provjeravao da li se može prijeći no zakon se stalno mijenjao a molio je i tužitelja da i on provjeri da li se može prijeći a on mu je rekao da se ne može prijeći. Tuženik je uvijek zvao tužitelja a tužitelj mu se nije javljao dok se njemu tuženik prvi nije javio. Tuženik navodi da mu je tužitelj rekao da je stolarija gotova ali on nije znao koliko će dugo trajati te mjere zabrane prelaska preko granice a dogovor je bio u 3. mjesecu i tuženik je čekao do 7. mjeseca. Želio je preseliti u kuću koju je adaptirao jer je kod roditelja sa suprugom i malim djetetom živio sa još troje braće pa je bila gužva. Nakon što je tužitelja obavijestio da odustaje od stolarije te da će naručiti stolariju od drugog majstora još se jednom čuo sa tužiteljem kada ga je tužitelj nazvao i rekao mu da će ga tužiti. Tuženik mu je rekao da neka ga tuži jer nije bio dogovor da tuženik preveze stolariju nego tužitelj a tuženik nije mogao prijeći u B i H. Tuženik potvrđuje da su autentične poruke koje su dostavljene u spis po strankama. Na pitanje a obzirom na iskaz B. T. da su se u drugoj polovici 8. mj. vršili pregovori oko izrade prozora na obiteljskoj kući, zašto tada nije kontaktirao tužitelja jer da se tada moglo prelaziti granicu, da mu doveze naručene i izrađene prozore koji predstavljaju 90% narudžbe tuženik je odgovorio da je kod T. je sve naručeno polovicom 7. mjeseca samo je T. došao montirati prozore kasnije a vrata u 7. mjesecu 2020.

Navodi da ga B. M. nije izvijestio tijekom perioda od izrade naručenih vrata i prozora da se u određenim vremenskim razdobljima moglo prelaziti preko granice radi provoza robe i prijelaza ljudi, te da je rekao da se ne može prijeći.

Na upit iz kojeg razloga u 7. mjesecu odgovara da mu je problem to da ne može izdati papir kojim garantira da se vrata ugrađuju na njegovoj kući i da ne može skupiti 8 ljudi da bi došao po naručena i izrađena vrata i prozore, tuženik odgovara da je on od policajca čuo da se više ne može doći sa 8 ljudi po robu kupljenu u B i H jer da svi ljudi moraju biti na istoj adresi i s istim prezimenom a što prije nije bilo, a granica se nije mogla nikako prijeći. Na dalje pitanje ako se granica nije mogla prijeći u to doba zašto govori o nemogućnosti prelaska odnosno nemogućnosti davanja garancije da će roba biti ugrađena na njegovoj kući i nemogućnosti skupljanja 8 ljudi, tuženik odgovara da se on trudio u slučaju ako ju on može prevesti pa je gledao te kombinacije.

Na pitanje da li mu je tužitelj predložio da robu može uvesti preko robnog terminala iskazuje da je nakon što mu je rekao da odustaje od robe, na što tuženik nije pristao jer mu to poskupljuje stolariju jer mora platiti PDV i carinu.

16. Punomoćnik tužitelja je odustao od prijedloga za financijsko vještačenje obzirom da je među strankama potvrđeno da je dogovorena cijena bila 20.000,00kn kao i da je nesporno da ista cijena nije plaćena.

17. Polazeći od toga da su stranke temeljem usmenog ugovora o djelu od 4. ožujka 2020. dogovorile izradu plastične stolarije za tuženika kao naručitelja kod tužitelja kao izvođača. Dogovorena cijena za navedeni posao iznosila je 20.000,00kn te se izvođač obvezao naručenu stolariju izraditi u roku od 30 dana. Stolarija, prozori i vrata za kuću tuženika po mjerama koje je prethodno uzeo vlasnik tužitelja napravljeni su u navedenom roku materijalom tužitelja. U vrijeme dogovora oko narudžbe za stolariju namijenjenu ugradnji u kuću tuženika niti jedna od ugovornih strana nije mogla predvidjeti nastupanje okolnosti odnosno privremenu zabranu prelaska granice između RH i B i H u vrijeme kada je stolarija završena te u mjesecima do odustajanja tuženika od naručene stolarije kod tužitelja time da je odustajanje bilo sa 11.7.2020. kada je tuženik poslao sms poruku da ne može čekati da se otvore granice pa da tužitelj doveze i postavi naručenu stolariju a uz konstataciju da se granice neće skoro otvoriti i da tužitelj to proda dalje. Odmah sutradan direktor tužitelja je poslao poruku tuženiku da ne može drugome prodati stolariju napravljenu po mjerama za kuću tuženika jer ista stolarija ne paše nigdje drugdje. Direktor tužitelja u poruci navodi da nije u redu takvo odustajanje od naručene stolarije jer da on nije kriv za situaciju oko prelaska granice te da je stolarija završena i spremna već dva mjeseca i da su mogli već odavno nešto organizirati. Direktor tužitelja navodi da za naručenu stolariju nije uzeo kaparu jer ga je osoba po imenu S. zvala zbog tuženika i da nije u redu ponašanje tuženika (str. 35 spisa). U spisu su priložene odluke o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza RH a koje je donio Stožer civilne zaštite RH za razdoblje od 19. ožujka 2020. do zaključno 39. rujna 2020. (str. 36 do 50 spisa). Odluka od 9. svibnja 2020. (str. 39 spisa) navodi u točki I da će se hrvatskim državljanima omogućiti odlazak u inozemstvo uz pridržavanja općih i posebnih preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Odluka od 30.6.2020. (str. 43 spisa) govori o izuzecima od primjene ove odluke a koje se odnose na državljane trećih zemalja. Iz navedenog proizlazi da su postojale mogućnosti prelaska državljana RH preko granice uz obvezu vraćanja u RH u roku od 48 sati. U sms poruci od 10.7.2020. tuženik navodi da će mu biti problem za prozore jer da je pričao sa kolegom na granici i da to neće moći prevesti. Možda bi mogao ali mora potpisati neki papir koji garantira da će isti biti ugrađeni kod njega i da poslije dolaze kontrolirati a kuća da nije još na njemu a i mora se voditi na toj adresi i kada bi dolazio po stolariju da prvo mora promijeniti adresu, da ne može više skupiti osam osoba pa doći jer da moraju biti sa istim prezimenom i na adresi i da bi morao bez toga osam puta prelaziti a kako je krenulo da će opet zatvoriti granice te je najavio da ne može više toliko čekati (str. 66 spisa). U poruci od 20.5.2020. stoji da državljani B i H mogu prijeći u RH uz neki papir no da državljani RH ne mogu prijeći u B i H a roba se ne može izvesti bez kupca te da se mora čekati još malo (str. 67). Iz navedenih poruka je vidljivo da su obje ugovorne strane pokušavale nakon što je stolarija već bila izrađena po tužitelju pronaći trenutak i način kada se ista može prevesti u RH, no zbog postojećih odluka o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza RH isto nije realizirano. Nakon što je tuženik sa 11.7.2020. putem sms poruke (str. 35 spisa) odustao od naručene stolarije, tužitelj je sa 20.8.2020. izdao račun za naručenu stolariju (str. 8 spisa) te je sa 20.4.2021. podnesen prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave. Iz priloženog računa broj 310/20 vidljivo je da se radi o narudžbi jednih vrata, pet prozora sa roletom, dva prozora bez rolete te jednim vratima sa roletom čija cijena iznosi ukupno 5.156,00KM a što u vrijeme izdavanja računa 20.8.2020. iznosi 2.636,22€ te je dospijeće računa 27.8.2020. Nesporno je da isti račun nije plaćen te tužena strana odbija bilo kakvu obvezu plaćanja tog računa tvrdeći da mu stolarija nije isporučena.

18. Obje strane u vrijeme dogovora o naručivanju plastične stolarije kod tužitelja nisu mogle znati da će zbog izvanrednih okolnosti a radi zaštite pučanstva RH od bolesti Covid – 19 doći do privremene zabrane odnosno ograničavanja prelaska osoba preko svih graničnih prijelaza RH.

Polazeći od toga da je tužitelj kao izvođač radova u cijelosti izradio naručenu stolariju a tuženik kao naručitelj je od iste odustao navodeći kao razlog nemogućnost čekanja prestanka mjera o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza RH, sud smatra da se ne radi o raskidu ugovora zbog neispunjenja a koji raskid je uslijedio od strane tuženika 11.7.2020. kada je tuženik rekao da ne može više čekati naručenu i izrađenu stolariju a zbog postojećih mjera o privremenoj zabrani prelaska odnosno ograničavanja prelaska preko graničnih prijelaza RH. I u vrijeme naručivanja stolarije u firmi na području G. u Republici B i H vladalo je izvanredno stanje zbog bolesti Covid – 19 pa je bilo nerazumno očekivati da je nemoguće da dođe do nekih izvanrednih okolnosti i mjera. Točno je da je ispunjenje obveze prevoženja izrađene stolarije iz B i H u R. gdje živi tuženik postao neizvjesno no ne postoje zasigurno utvrđeni razlozi da je krivnja samo jedne strane za nemogućnost izručenja napravljene stolarije tuženiku. Da nisu postojale odluke donesene od Stožera civilne zaštite, izvođač bi svojim kamionom napravljenu stolariju dovezao naručitelju pa bi ista bila i ugrađena u prostor tuženika preko osoba koje rade za tužitelja a koje žive na području RH. Usluga prijevoza je u okolnostima postojećih odluka o privremenoj zabrani prelaska preko graničnih prijelaza RH postala upitna a obzirom da je i tuženik trebao doći po naručenu stolariju jer se bez istog stolarija ne može prevesti preko granice. Tuženik sređuje papire oko carine, a ima pravo i na povrat PDV-a. Direktor tužitelja je u svom iskazu naveo na koji način je taj prijevoz preko granice bio moguć a da se izbjegne carina te da tuženik ostvari pravo na povrat PDV-a. Činjenica da tuženik nije mogao organizirati dolazak osam osoba a čiji dolazak bi omogućio ne plaćanje carine u vrijednosti naručene stolarije ili 300,00€ po osobi na koliko se carina ne plaća i kada kupac može prevesti robu bez PDV-a a preko 300,00€ vrijednosti robe plaća se carina i PDV u RH. U B i H se moraju ovjeriti računi za povrat PDV-a te je tuženiku rečeno da mora doći osam osoba u B i H kada se bude vozila stolarija. Tužitelj nudi uslugu prijevoza stolarije ali ne može prevesti stolariju bez kupca. Kod prijevoza stolarije i izvozu u RH mora biti izdan račun za robu na ime kupca ili tko već dođe sa njim ako je više njih i na taj način se može izvršiti prijevoz stolarije.

Iz navedenog je vidljivo da na strani tuženika ne postoji pravo raskida ugovora zbog neispunjenja tj. kada jedna strana kod druge strane ne ispuni svoju obvezu i kada se ugovor može raskinuti jednostavnom izjavom a sve temeljem čl. 360 ZOO-a. Raskid ugovora zbog neispunjenja obveze u određenom roku moguće je samo ako je rok bitan sastojak ugovora pa ako dužnik svoju obvezu ne ispuni u tom roku ugovor se raskida po samom zakonu. Takav dogovor stranke očito nisu imale te se radi o dogovorenim obvezama kada ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora te dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu a vjerovnik da zahtjeva njezino ispunjenje. U konkretnom slučaju radi se o izvanrednim okolnostima nastalim nakon sklapanja ugovora koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora. Tužitelj kao izvođač radova sa svoje strane nije strana koja nije ispunila svoju obvezu jer je isti izradio naručenu stolariju u dogovorenom roku od 30 dana no zbog izvanrednih okolnosti ista stolarija nije mogla biti prevezena od izvođača do naručitelja za vrijeme trajanja odluka o privremenoj zabrani prelaska i ograničavanja prelaska preko državnih granica RH, time da je upravo tuženik bio osoba bez čijeg se sudjelovanja i dolaska u Republiku B i H nije mogao izvršiti niti prijevoz napravljena stolarije niti izvoz iste iz Republike B i H a zbog obveze plaćanja carine te prava na povrat PDV-a. Tuženik je odbio prijedlog tužitelja da se napravljena stolarija preveze i da bude isporučena putem robnog terminala jer u tom slučaju se cijena iste povećava za iznos carine a tuženik istovremeno nije mogao organizirati odlazak po napravljenu stolariju na način kako su to ljudi iz RH radili kada je više osoba išlo po robu i čija vrijednost uveze robe preko carine nije bila preko 300,00€ po osobi pa bi na taj način tuženik izbjegao plaćanje carine i zadržao pravo na prijavu povrata za PDV od 17% na graničnom prijelazu u B i H pri izvozu kupljene robe. Postojala su stoga ta dva načina prijevoza robe iz B i H u RH sa kojima se tuženik nije slagao. Prijevoz robe preko robnog terminala povećavao je cijenu naručene stolarije za iznos carine a dolazak po robu od strane tuženika sa većim brojem osoba na čije ime bi se izvršio uvoz naručene stolarije tuženik nije mogao organizirati iz svojih razloga. Tužitelj pruža i uslugu prijevoza kod njega naručene stolarije kao i ugradnju iste u objekt naručitelja no zbog vremena propisane izolacije nakon izlaska iz zemlje za državljane B i H takva mogućnost nije bila opcija za vrijeme trajanja mjera donesenih po odlukama nadležnih organa. Iako je stolarija izrađena na vrijeme ista se ne može niti isporučiti ni prevesti a ni ugraditi bez sporazuma i dogovora ugovornih strana a pogotovo kada 10 dana nakon narudžbe predmetne stolarije stupe na snagu privremene mjere po odlukama koje postoje u spisu. Ako bi sud i prihvatio tvrdnju tuženika da niti jedna strana nije kriva za odustanak naručitelja od naručene stolarije sporno je tko će naknaditi štetu izvođaču, ovdje tužitelju, a koju je isti imao izradom naručene stolarije. Izvođač je prilikom dogovora nije tražio nikakav predujam – kaparu za naručenu stolariju no da je moguće bi upravo taj iznos bio poticaj tuženiku da se strpi za vrijeme trajanja dogovorenih mjera zabrane prelaska i ograničavanja prelaska preko granica RH. Račun za cjelokupno naručenu stolariju tuženika kod tužitelja iznosi 5.156,00KM ili 2.636,22€ u vrijeme izdavanja istog 20.8.2020. U istom računu su nabrojani po vrsti jedna vrata, jedna vrata sa roletama, pet prozora sa roletama i dva prozora bez roleta. U vrijeme naručivanja pa i danas to iznosi oko 20.000,00kn. Dostavljeni račun novog izvođača kojeg je angažirao tuženik PVC S. vl. Lj. T.i to račun broj 11/1/4 od 27.7.2020. a koji se odnosi na dvoja PVC vrata sa ugradnjom iznosi 10.000,00kn. Stavljajući u omjer cijenu naručene stolarije kod tužitelja i tog novog izvođača za tuženika vidljivo je da se račun tužitelja odnosi na izradu stolarije te nigdje ne stoji da se radi i cijeni za prijevoz i ugradnju te stolarije za koju je izdan račun od strane tužitelja.

19. Osnovno dugovanje tuženika prema tužitelju utvrđeno je u iznosu od 5.156,00KM sa 20.8.2020. kao danom izdavanja računa broj 310/20 od strane tužitelja te je na računu naznačeno da to u vrijeme izdavanja računa iznosi 2.636,22€. Sud je prihvatio utuženu visinu dugovanja tuženika prema tužitelju a obzirom da je račun vjerodostojna isprava a tužitelj je firma koja je registrirana na području Republike B i H.

20. Nakon tako provedenog dokaznog postupka a ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj svezi, sud je mišljenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Ovršni zakon (NN 112/12) u čl. 31 st. 1 propisuje da su račun i izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojne isprave koje predstavljaju osnov za izdavanje rješenja o ovrsi. U stavku 2 istog zakonskog propisa propisano je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, pa je sud nakon uvida u iste utvrdio da se predmetno rješenje o ovrsi temelji na vjerodostojnoj ispravi koja nema nedostataka u smislu odredbi Ovršnog zakona.

21. Do okončanja ovog postupka tuženik nije priložio niti jedan dokaz da bi predmetni utuženi račun bio i djelomično plaćen i tuženik priznaje da isti račun nije platio, priznaje da je odustao od naručene stolarije jer da nije mogao više čekati prestanak mjera koje su zabranjivale i ograničavale prelazak preko graničnih prijelaza RH. Sa druge strane tužitelj zbog istih mjera nije mogao isporučiti napravljenu stolariju tuženiku te je prevoženje stolarije preko granice zahtijevalo dolazak tuženika po stolariju u B i H. Nije osnovana tvrdnja tuženika da za nemogućnost ispunjenja isporuke i ugradnje naručene i izrađene stolarije ne odgovara ni jedna strana a pri čemu se tuženik poziva na čl. 373 st. 1 ZOO-a. Sud smatra da se u ovom slučaju radi o nemogućnosti ispunjenja za koju odgovara druga strana, ovdje tuženik, jer je odustajanje od narudžbe stolarije koju je tužitelj već izradio a u trenutku kada je znao da je ista izrađena no da je zbog važećih mjera uslijed covida bio otežan prijevoz i prelazak preko granice ugovornim stranama, da je takvim odustajanjem od narudžbe tuženik tužitelju izazvao nepotrebni trošak izrade naručene stolarije po mjeri koju tužitelj zasigurno ne može dalje prodati po tržišnoj cijeni.

22. Sukladno čl. 65 ZOO-a na temelju nastale obveze zbog narudžbe za izradu stolarije po mjeri za objekt tuženika, tužitelj koji je izradio naručenu stolariju a od koje je tuženik odustao, tužitelj je ovlašten zahtijevati od tuženika kao dužnika plaćanje ispostavljenog računa, a tuženik je kao dužnik dužan ispuniti svoju obvezu tj. platiti ispostavljeni račun u roku predviđenom za njegovo ispunjenje a sve temeljem č. 173 ZOO-a. Ako dužnik u tom roku ne ispuni obvezu dolazi u zakašnjenje a kako to predviđa čl. 183 ZOO-a pa zbog zakašnjenja dužnik pored glavnice duguje i zatezne kamate a koje su propisane čl. 29 ZOO-a. Istekom posljednjeg dana ostavljenog roka za ispunjenje obveze tuženik pada u zakašnjenje i tužitelju pripada zatezna kamata počevši od prvog dana koji slijedi nakon dana do kojeg je trebala biti ispunjena obveza. Tužitelj je firma na području B i H te izdani račun čije plaćanje potražuje glasi u valuti Republike B i H KM/BAM. Tužitelj potražuje iznos od 5.156,00KM / BAM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. kolovoza 2020. dana dospijeća neplaćenog utuženog iznosa sa računa.

23. Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan pa je odlučeno kao u točki I izreke presude te je djelomično ostavljen na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. O. poslovni broj Ovrv-63/2020 od 25.11.2020.g. u pogledu glavnice.

24. Platni nalog je ukinut u dijelu iznosa od 5.661,74kn u pogledu dosuđenog ovršnog troška sa zakonskim zateznim kamatama na isti od dana izdavanja rješenja o ovrsi 25.11.2020. Nastali trošak u ovršnom postupku predstavlja ukupno nastali parnični trošak pa je o trošku nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao i troškova sastava ovršnog prijedloga odlučeno u ukupno dosuđenim parničnim troškovima.

25. Ovršni trošak kod javnog bilježnika i parnični postupak koji je nastavljen nakon prigovora tuženika predstavljaju jedinstveni postupak pa sud u skladu s odredbom čl. 164 st. 4 ZPP-a donosi jedinstvenu odluku o troškovima postupka a iz kojeg razloga je i ukinut platni nalog u dijelu ovršnih troškova i zakonske zatezne kamate na troškove ovrhe. Tužitelj je uspio u cijelosti u ovom sporu pa mu je temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 35/91., 53/91., 91/92., 53/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14.,70/19) dalje ZPP-a i temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 69/93., 87/93., 91/94., 11/96., 37/05., 168/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) – dalje OT dosuđen osnovan trošak u iznosu od ukupno 5.473,39kn / 726,44€. Isti trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem tbr. 7 i 11 OT u iznosu od 1.000,00kn sa pripadajućim PDV-om od 250,00kn, te troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 549,39kn što daje zbroj od ukupno 1.799,39kn. Tužitelju je nadalje priznat trošak zastupanja na ročištu od 19.8.2022. i 7.10.2022. u iznosima od po 1.000,00kn za svako ročište sa pripadajućim PDV-om za svako ročište od 250,00kn te trošak pristupa na ročište radi objave presude dana 16.11.2022. u iznosu od 500,00kn sa pripadajućim PDV-om od 125,00kn što daje iznos od ukupno 4.924,39kn. Na taj iznos tužitelju se priznaje i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 549,00kn što daje ukupno zbroj od 5.473,39kn/ 726,44€.

26. Sa ostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa i to troškom za sastav podnesaka od 4.5.2021., 10.11.2021., 27.1.2022., 27.4.2022. i 25.5.2022. sud je tužitelja odbio a obzirom da se radi o podnescima kojima se požuruje zakazivanje ročišta i koji podnesci nisu obrazloženi.

27. Rok za izvršenje činidbe određuje se u trajanju od 8 dana sukladno odredbi čl. 328 st. 1 ZPP-a a u svezi s čl. 467 st. 5 ZPP-a. Slijedom gornjeg u smislu odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Novoj Gradiški 16. studenog 2022.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.