P-4611/2019-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz S., …., OIB: …, kojeg

zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u O. društvu L. i

Č. j.t.d. iz S., protiv tuženika P. d.o.o. iz S., …, OIB: …, kojeg je zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S., radi polaganja računa, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 12. listopada 2022.g. u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, a na ročištu od 16. studenoga 2022.g., zakazanog radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

»Nalaže se tuženiku da kroz 15 dana položi tužitelju račun o korištenju i upotrebi 9 zglobnih autobusa M. S. 220 za razdoblje od 15.II.2014. godine pa do 14.III.2014. godine,i to:

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije .,

- autobusa M. S. 220, broj šasije .,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

na način da tužitelju preda podatke o tome koliko je svakim od autobusa putnika prevezeno, koji je iznos tuženik od putnih karata naplatio, koliko je naplatio od mjesečnih pokaznih karata, koliko je ugovorio i koliko je naplatio za reklame na pojedinim autobusima.

Nalaže se tuženiku da kroz 15 dana plati tužitelju parnične troškove sa zateznom kamatom od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je

vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos kojeg će tužitelj označiti nakon što tuženik položi račun, sa zateznom kamatom od 14.III.2014. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB

koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.«

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 69.972,81 kn / 9.286,99 € /[1] .

Obrazloženje

1. Dana 10. rujna 2014.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj se navodi da je tužitelj vlasnik 9 zglobnih autobusa M. S. 220 i to: autobusa M. S. 220,

broj šasije …, autobusa M. S. 220, broj šasije …, autobusa M. S.

220, broj šasije …, autobusa M. S. 220, broj šasije …, autobusa

M. S. 220, broj šasije …, autobusa M. S. 220, broj šasije …,

autobusa M. S. 220, broj šasije …, autobusa M. S. 220, broj šasije …, autobusa M. S. 220, broj šasije …, međutim, da tuženik koristi

opisane autobuse bez pravne osnove. Tužitelj da je od tuženika odavno zatražio da mu autobuse preda, ali to da tuženik bez razloga odbija. S obzirom da tuženik tužiteljeve autobuse upotrebljava u svoju korist, a odbija ih predati tužitelju, tužitelj je ovlašten od tuženika tražiti da mu tuženik naknadi korist koju je tuženik imao ili je mogao imati od uporabe autobusa. Tuženik koristi autobuse za prijevoz ljudi u gradskom prometu, te koristi autobuse na način da postavlja reklamne poruke na autobuse i to naplaćuje. Međutim, tuženik o tome ne polaže račun tužitelju. Da je tužitelj u posjedu autobusa mogao je autobuse davati u najam i mogao je postavljati i naplaćivanje reklama na autobusima. Tuženik je donio cjenik najma autobusa koji vrijedi od 18.III.2012. godine. Prema tom cjeniku tuženik iznajmljuje zglobno vozilo (116-160 mjesta) za cijenu od 2.760 kuna dnevno-autodan, tj do 300 km, što iznosi najmanje 24840 kuna dnevno za 9 autobusa, ili pak 745200 kuna na mjesec. Cijena postavljanja reklamnih poruka na cijeli autobus iznosi prema cjeniku tuženika za gradski autobus od 18 metara, stariji tip, 30000 kuna na godinu, dakle 2500 kuna na mjesec za jedan autobus i 22500 kuna na mjesec za 9 autobusa za razdoblje od

15.12.2013.g. pa do 14.1.2014.godine. Za razdoblje od 15.II.2014. godine do 14.III.2014. godine tuženik nije tužitelju položio račun za korištenje autobusa iz točke 1) tužbe, koliko je putnika prevezao pojedinim autobusom, koliko je naplatio za prijevoze putnika pojedinim autobusima, koliko je naplatio za reklamu na pojedinim autobusima, koliko je naplatio za pretplatničke karte.

Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj je predložio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»Nalaže se tuženiku da kroz 15 dana položi tuženiku račun o korištenju i upotrebi 9 zglobnih autobusa M. S. 220 za razdoblje od 15.II.2014. godine pa do 14.III.2014.

godine, i to:

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije ….,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

- autobusa M. S. 220, broj šasije …,

na način da tužitelju preda podatke o tome koliko je svakim od autobusa putnika prevezeno, koji je iznos tuženik od putnih karata naplatio, koliko je naplatio od mjesečnih pokaznih karata, koliko je ugovorio i koliko je naplatio za reklame na pojedinim autobusima.

Nalaže se tuženiku da kroz 15 dana plati tužitelju parnične troškove sa zateznom kamatom od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je

vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos kojeg će tužitelj označiti nakon što tuženik položi račun, sa zateznom kamatom od 14.III.2014. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB

koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.«

2. Dana 22. prosinca 2015.g. kod ovog suda zaprimljen je tuženikov odgovor na tužbu u kojem je tuženik istakao da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi polaganja računa o korištenju i upotrebi 9 zglobnih autobusa za razdoblje od 15.02.2014.g. do 14.03.2014.g. Tužitelj navodi da će označiti i točno precizirati iznos koji traži da mu tuženik isplati, a nakon što tužitelj položi račune o korištenju i upotrebi navedenih autobusa te dostavi tužitelju podatke o tome koliko je svaki od autobusa prevezao putnika, koliko je tuženik naplatio za prijevoz istih putnika i koliko je naplatio za reklame na autobusima. Tužitelj tvrdi da je vlasnik predmetnih 9 zglobnih autobusa pa da tuženik koristi navedene autobuse bez pravne osnove, i to za prijevoz u gradskom prometu, kao i da u iste autobuse postavlja reklamne poruke, a da o svemu tome ne polaže račun tužitelju iako je tužitelj polaganje računa zatražio od tuženika, a da je isti to odbio. Tužbeni zahtjev tužitelja da nije određen u dijelu pod točkom III. izreke kojim se traži isplata, a u dijelu pod točkom I. izreke kojim se traži polaganje računa, tužbeni zahtjev da je neodređen i neovršiv, te za isticanje takvog zahtjeva tužitelj nema pravnog interesa. Da za slučaj dokazivanja vlasništva predmetnih autobusa (na koje okolnosti tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz), kao i za slučaj dokazivanja da su autobusi u stanju podobnom za korištenje i da ih je tuženik u spornom razdoblju doista koristio (što tužitelj ne dokazuje), tužitelj bi mogao od tuženika zahtijevati isplatu naknade zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Stoga da tužitelj nema baš nikakvog opravdanog imovinskopravnog interesa za isticanje zahtjeva radi predaje računa niti je prema sadržaju pravnog odnosa tuženik to dužan učiniti, kako je to tužitelj zatražio u tužbi. Iz navedenih razloga s obzirom na neodređenost i nemogućnost ovrhe predlaže se prvenstveno tužbu odbaciti. Podredno se ističe da su navodi iz tužbe neosnovani i ničim dokazani jer se kod Trgovačkog suda u Splitu vodi parnični postupak pod posl.br. 16P-1456/11, a u svezi predmetnih autobusa, odnosno radi isplate naknade za korištenje navedenih, a u kojem sporu tužitelj traži, između ostalog,

i da mu se navedeni autobusi predaju u posjed, a ukazalo se spornim i pitanje kako je uopće stekao vlasništvo navedenih autobusa. Navedeni predmet da je u žalbenom postupku pa da se predlaže prekinuti ovaj postupak do donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH kojom bi se trebala riješiti sva sporna pitanja vezana za vlasništvo i korištenje predmetnih autobusa. Da se radi o autobusima koji su stari 25 godina i koje tuženik već dulje vrijeme ne koristi, tako da tuženik nije u mogućnosti dostaviti podatke o tome koliko je svaki od tih autobusa prevezao putnika, odnosno koliko je tuženik naplatio od prodaje karata, sve u utuženom razdoblju. Isto tako, predmetni autobusi da su stari i neupotrebljivi pa se ističe kako tuženik njima u spornom razdoblju nije prevezao ni jednog putnika niti je naplatio ijednu kunu naknade za prijevoz, a autobuse stoga nije koristio niti je mogao koristiti u svrhu reklama.

Slijedom navedenoga, predloženo je tužbu odbaciti, podredno, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer da tužitelj nije dokazao niti vlasništvo predmetnih autobusa, niti njihovo korištenje od strane tuženika, uz obvezivanje istog na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom preslika tuženikovog cjenika najma autobusa od 18. ožujka 2012., tuženikovog cjenika reklamnih poruka od listopada 2012., pregledom priloženih prometnih dozvola za autobuse koji su predmet ovog spora i to autobusa M. S.

220, broj šasije … autobusa M. S. 220, broj šasije …, autobusa

M. S. 220, broj šasije …, autobusa M. S. 220, broj šasije …,

autobusa M. S. 220, broj šasije …, autobusa M. S. 220, broj šasije …, autobusa M. S. 220, broj šasije …, autobusa M. S. 220, broj šasije

…, autobusa M. S. 220, broj šasije …, presude T. suda u

Splitu 16P-1456/11 od 31. listopada 2014., pregledom presude Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj 39. Pž-9740/14-4 od 23. prosinca 2015.g., saslušanjem svjedoka D. R., T. V., Ž. K., saslušanjem tužitelja

Ž. L. i zz tuženika M. D., izveden je dokaz pregledom pisanog

vještva vještaka S. S. izrađenog za potrebe postupka koji se vodi kod

ovog suda pod posl. brojem Ovr-1931/19.

4. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»NN« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH,

84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

7. Neprijeporno je između parbenih stranaka da su se sporni autobusi u utuženom razdoblju nalazili u posjedu tuženika, kao i da je tužitelj, kao vlasnik, ishodio pravomoćnu presudu za predaju posjeda tih autobusa, što je i ovaj Sud utvrdio uvidom u pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Splitu 16P-1456/11 od 31. listopada 2014.

8. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Pregledom i čitanjem predmetne tužbe sud je utvrdio: - da

se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi,

- da se u manifestacijskom dijelu predmetne stupnjevite tužbe traži polaganje računa,

- da se u nespecificiranom dijelu predmetne stupnjevite tužbe traži isplata zbog stjecanja bez osnove.

11. Odredbom čl. 186.b. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini, da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

11.1 Odredbom čl. 186.b. st. 2. ZPP-a propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

11.2 Odredbom čl. 186.b. st. 3. ZPP-a propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

11.3 Odredbom čl. 186.b. st. 4. ZPP-a propisano je da je u slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

12. Iz citirane odredbe ZPP-a proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi iz odredbe čl. 186.b. st. 2. ZPP-a. Manifestacijski zahtjev unutar stupnjevite tužbe kojim se traži polaganje računa može podnijeti tužitelj kojemu je tuženik prema sadržaju pravnog odnosa dužan položiti račun. Prema pravilima obveznoga prava račun su npr. dužni položiti: - poslovođa bez naloga onome čiji je posao i ustupiti mu sve što je pribavio obavljajući njegov posao (čl. 1122/2. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; 29/18, 126/21 dalje ZOO).

13. U konkretnom slučaju, tužitelj tvrdi da tuženik predmetne autobuse koristi bez pravne osnove. Tužitelj svoj zahtjev opravdava činjenicom da tuženik drži tužiteljeve autobuse bez pravnog osnova i upotrebljava te autobuse u svoju korist (s njima vrši javni prijevoz i uslugu reklamiranja) pa stoga i traži naknadu za bespravno korištenje autobusa.

14. Činjenični navodi tužbe upućuju na stjecanje bez osnove, i to uporabi tuđe stvari u svoju korist pa je ovdje valjalo primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima kojom je predviđeno da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

15. Odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15.1 Odredbom čl. 1120. ZOO-a propisano je da kad netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema,

da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. S druge pak strane, poslovodstvo bez naloga je takav obveznopravni izvanugovorni odnos koji nastaje time što se netko nepozvan miješa u tuđe poslove obavljajući ih za tuđi račun i u tuđem interesu (čl. 1121. ZOO-a).

16. Pregledom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Splitu 16P-1456/11 od 31.

listopada 2014. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetnih autobusa. Tužitelj je te autobuse stekao ustupom od davatelja leasinga tvrtke A-C. d.d. L..

Po prestanku leasinga tuženik je zadržao posjed tih autobusa te je tužitelj kao vlasnik ishodio pravomoćnu presudu za predaju posjeda tih autobusa. Stoga dakle, tuženik bez pravnog osnova drži tuđu stvar (autobuse). Prema tvrdnji tužitelja, tuženik tuđu stvar (autobuse) upotrebljava za svoju korist (s njima vrši javni prijevoz i uslugu reklamiranja) – čl. 1120. ZOO-a u svezi s čl. 1111. ZOO-a.

17. Posao javnog gradskog prijevoza može obavljati samo onaj tko ima koncesiju za to. Tuženik je taj koji, kao gradsko poduzeće ima koncesiju za obavljanje javnog gradskog prijevoza, a ne tužitelj. Stoga dakle, tuženik, vršeći posao javnog gradskog prijevoza nikako ne može obavljati tuđi posao i u tuđem interesu.

18. Također se u konkretnom slučaju ne može raditi ni o nepravom poslovodstvu. Naime, nepravo poslovodstvo je obavljanje tuđeg posla u namjeri da se za sebe zadrži postignuta korist, iako poslovođa zna da je posao tuđ (čl. 1128. ZOO-a).

19. Posao javnog gradskog prijevoza i reklamiranja putem javnog gradskog prijevoza je posao tuženika. Eventualnim korištenjem tužiteljevih autobusa, tuženik upotrebljava tuđu stvar u svoju korist, što bi bilo stjecaje bez osnove. Nadalje, obavljanjem javnog prijevoza tuženik vrši vlastiti posao za svoj račun slijedom čega nema govora o poslovodstvu bez naloga.

20. Kod takvog stanja stvari proizlazi da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne stupnjevite tužbe jer između tužitelja i tuženika nema pravnog odnosa temeljem kojeg bi tuženik bio u obvezi predati tužitelju tražene račune. (čl. 186.b. st. 2 ZPP-a) u svezi s odredbama čl. 1111-1120 ZOO-a.

21. Također, za navesti je da tužitelj nema ni pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Naime, pravozaštitni cilj stupnjevite tužbe jest olakšati ostvarenje tražbina čija točna visina ili količina (ili neki drugi sadržaj) tužitelju nisu poznati zato što tuženik ne ispunjava svoju građanskopravnu obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza. Upravo se stoga tužitelju omogućava da u situaciji u kojoj ne može postaviti određeni zahtjev za isplatu novca, za predaju ili isporuku stvari ili za prijenos određenih prava prije nego što mu tuženik položi račun ili podnose pregled imovine i obveza - kumulativno istakne dva zahtjeva: (1) određeni zahtjev kojim će zatražiti osudu tuženika da položi račun ili preda pregled imovine i obveza (manifestacijski zahtjev) te (2) zahtjev kojim će zatražiti osudu tuženika na isplatu nekvalificiranog iznosa novca ili na ispunjenje druge odgovarajuće uopćeno određene obveze, koji će tek naknadno tijekom postupka precizirati nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno nakon što se provede potrebno vještačenje ili izvedu drugi dokazi kojima će se dopuniti ili nadomjestiti takve izjave tuženika (komplementarni nekvantificirani kondemnatomi zahtjev na ispunjenje glavne činidbe).

22. U konkretnom slučaju tužitelj je već u tužbi naveo da tuženik eksploatira njegovu stvar (predmetnih 9 autobusa) te je naveo cjenik tuženika prema kojem je sam tužitelj u tužbi izračunao visinu dobiti stečene bez osnove. Također se visina dobiti stečene bez osnove može utvrditi i vještačenjem. Stoga ne postoji pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

23. Naime, za podnošenje stupnjevite tužbe, prema odredbi čl. 186.b ZPP-a kumulativno se moraju ostvariti dvije pretpostavke: 1. postojanje pravnog interesa i 2. postojanje pravnog odnosa temeljem kojeg bi tuženik bio dužan tužitelju položiti račune.

24. Međutim, u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna pretpostavka zbog čega tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 186.b st. 2. ZPP-a. Stoga je manifestacijski zahtjev istaknut u predmetnoj stupnjevitoj tužbe neosnovan, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 186.b st. 2. ZPP-a.

25. Budući da se u povodu ovakve tužbe postupak odvija u dva stadija (stupnja) - u prvom u kojemu se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu, i u drugom u kojem se, nakon što sam tuženik dobrovoljno ili prisiljen na to pruži potrebne podatke, odnosno nakon što se oni provjere ili pribave dokazivanjem, raspravlja i odlučuje o naknadno preciziranom tužbenom zahtjevu na konkretnu činidbu - ovakva se tužba i naziva stupnjevitom tužbom.

26. Dakle, postupak u povodu stupnjevite tužbe provodi se u dva stadija. U prvom se odlučuje o manifestacijskom zahtjevu istaknutom u stupnjevitoj tužbi, pa ako se tužbeni zahtjev prihvati, u drugom se stadiju, nakon što tužitelj precizira startno neodređeni zahtjev na isplatu, isporuku itd., odlučuje o tom zahtjevu.

27. Stoga, ako utvrdi da manifestacijski zahtjev nije osnovan, sud neće donijeti posebno rješenje kojim će odbiti taj zahtjev, već će rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba, koje je dakle odmah djelotvorno, odrediti tužitelju rok za postavljanje određenog zahtjeva kojim će nadomjestiti nekvantificirani odnosno uopćeni kondemnatorni zahtjev sadržan u stupnjevitoj tužbi (186.b/4. ZPP-a). To bi rješenje u tom smislu imalo značenje rješenja o rukovođenju raspravom (čl. 311/4. ZPP-a). U tom će slučaju sud konačnom presudom odlučiti o manifestacijskom zahtjevu i o naknadno određenom zahtjevu za isplatu.

28. Sud, međutim, može odmah donijeti presudu kojom bi odbio oba zahtjeva ako bi već pri odlučivanju o manifestacijskoj tužbi utvrdio da je i nespecificirani zahtjev neosnovan, npr. stoga što je nedvojbeno utvrđeno da ne postoji temeljeni odnos iz koga se izvode oba zahtjeva. Dakle, potrebito je raspraviti je li osnovan/neosnovan nespecificirani zahtjev za isplatom.

29. Pregledom prometnih dozvola za predmetne autobuse, sud je utvrdio:

- da je autobus marke M. S. M., model 220, žuta boja, broj šasije …, registarskih oznaka …. proizveden 1990., da mu je registracija vrijedila do 16.

kolovoza 2013., da je vozilo odjavljeno, registarske p ločice poništene 21. kolovoza 2013.,

- da je autobus marke M. S. 220, boja krom žuta, registarskih oznaka …,

broj šasije …, proizveden 1990., da mu je registracija vrijedila do 6. rujna 2009.,

da je vozilo odjavljeno, registarske pločice poništene,

- da je autobus marke M. S. 220, boja krom žuta, registarskih oznaka …,

broj šasije …, proizveden 1990., da mu je registracija vrijedila do 17. kolovoza 2009., da je vozilo odjavljeno, registarske pločice poništene,

- da je autobus marke M. S. 220, boja žuta, registarskih oznaka …, broj šasije …, proizveden 1990., da mu je registracija vrijedila do 20. rujna 2013., da je vozilo odjavljeno, registarske pločice poništene,

- da je autobus marke M. S. 220, boja žuta, registarskih oznaka …, broj šasije …, proizveden 1990., da mu je registracija vrijedila do 3. rujna 2013., da je vozilo odjavljeno, registarske pločice poništene,

- da je autobus marke M. S. 220, boja žuta, registarskih oznaka … . , broj šasije …, proizveden 1990., da mu je registracija vrijedila do 16. ožujka 2014.,

da je vozilo odjavljeno, registarske pločice poništene u kolovozu 2013.,

- da je autobus marke M., tip vozila 283, boja krom žuta 6A/99, registarskih oznaka …, broj šasije …, proizveden 1990., da mu je registracija vrijedila do

17. kolovoza 2009., da je vozilo odjavljeno, registarske pločice poništene.

- da je autobus marke M., tip vozila 220, boja japansko crvena, registarskih oznaka …, broj šasije …, proizveden 1990., da mu je registracija vrijedila do 24.kolovoza 2009., da je vozilo odjavljeno, registarske pločice poništene.

- da je autobus marke M., tip vozila 220, boja žuta, registarskih oznaka …, broj šasije …, proizveden 1990., da mu je registracija vrijedila do 18.prosinca 2013., da je vozilo odjavljeno, registarske pločice poništene 21.kolovoza 2013.god. 30. Iz gore navedenih prometnih dozvola jasno proizlazi da je predmetnim autobusima istekla registracija, da su odjavljeni i da su registarske pločice poništene prije utuženog perioda (od 15. II 2014.g. do 14. III 2014.g.), a da su predmetni autobusi rashodovani i da zbog starosti nisu korišteni za obavljanje komunalne djelatnosti prijevoza putnika u javnom prometu proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka D. R., zaposlenika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, koje iskaze ovaj sud prihvaća kao logične, objektivne i vjerodostojne, a u skladu su i s drugim dokazima priloženim u spisu. Autobusi kojima je istekla registracija i kojima su registarske pločice poništene te autobusi koji su odjavljeni i poništene su ime registarske pločice ne mogu se koristiti za obavljanje komunalne djelatnosti prijevoza putnika u javnom prometu, a za koju djelatnost je tuženik registriran pa ako takvi autobusi ne prometuju, onda zasigurno ne mogu ni vršiti reklamiranje. Tvrdnje tužitelja da tuženik koristi autobuse za prijevoz ljudi u gradskom prometu, te koristi autobuse na način da postavlja reklamne poruke na autobuse i to naplaćuje su paušalne i ničim dokazane. Tužitelj nije predložio nikakve dokaze u prilog tvrdnjama da tuženik u utuženom razdoblju ima koristi od autobusa za vrijeme svojega posjedovanja.

31. Dakle, predmetni autobusi se nakon rashodovanja u kolovozu 2013. samo nalaze u posjedu tuženika, bez ekonomskog iskorištavanja tj. obavljanja djelatnosti prijevoza tim autobusima.

32. Slijedom prednjeg, nespecificirani zahtjev za isplatom stečenog bez osnove neosnovan je u cijelosti, jer je evidentno da tuženik nije uporabio tužiteljevu stvar (predmetne autobuse) u svoju korist u utuženom razdoblju. Dakle, nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. čl. 1120. ZOO-a u svezi s čl. 1111. ZOO-a. Kod takvog stanja stvari nije bilo potrebe pozivati tužitelja da specificira kondemnatorni zahtjev za isplatom, jer bi to bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupka. Stoga je sud jednom odlukom odbio oba zahtjeva (manifestacijski i nespecificirani) kao neosnovana i odlučio kao u točki I. izreke presude.

33. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

Tuženiku zastupanom po pun. priznat je trošak pristupa na ročište od 05.12.19.g.,

12.02.20.g., 21.10.20.g.08.09.22.g. i 12.10.22.g. po 7.677,00 kn, za sastav podneska od 20.09.22.g. 7.677,00 kn, za sastav podneska od 05.10.20.g. i za pristup na roč. od

03.06.22.g. 3.838,50 kn (50%), te za pristup na roč. od 09.02.21.g. 1.919,25 kn, što sveukupno zbrojeno iznosi 55.658,25 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 13.914,56 kn na ime 25% PDV-a, te 400,00 kn na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu, pa sveukupan zatraženi trošak tuženika iznosi 69.972,81 kn. Kako je tuženik uspio u cijelosti u ovoj parnici, to je sud tuženiku u cijelosti dosudio navedeni trošak. Konačno, potrebno je napomenuti da tuženik nije zatražio trošak za poduzete radnje za razdoblje prije 05.12.2019.g. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu 16. studenoga 2022. godine

SUDAC

Miro Maslać,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave i uručenja ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.