REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 66 Pž-4854/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja, i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika Ljevaonice obojenih metala Kundija, Šapjane, Šapjane 41a, kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Radoslović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika-protutužitelja PROPELER SERVIS d.o.o., OIB 16120863169, Rijeka, Kalina 4, kojeg zastupa punomoćnik Robert Kopajtić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate iznosa od 118.780,29 kn / 15.764,85 EUR po tužbi i iznosa 99.794,62 kn / 13.245,02 EUR po protutužbi, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-137/2020-23 od 7. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2022.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-137/2020-23 od 7. srpnja 2021. u točkama I., III., IV. i V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u svojoj konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom (tužbeni zahtjev) u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-22/2020 od 18. ožujka 2020. koje je donio javnobilježnički prisjednik HŠJ u svojstvu zamjenika javnog bilježnika Radosne Mavrinac, Kastav, Trg Matka Laginje u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 118.780,29 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i za trošak ovršnog postupka u iznosu i od 1.940,75 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. ožujka 2020. do isplate, sve po odgovarajućoj kamatnoj stopi. U točki II. izreke ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 100,25 kn, s pripadajućom kamatom. U točki III. izreke (protutužbeni zahtjev) u dijelu je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić, Rijeka, Ciottina poslovni broj Ovrv-19/2020 od 30. ožujka 2020. za isplatu iznosu od 45.150,00 kn, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 625,47 kn, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. ožujka 2020. do isplate, sve po odgovarajućoj kamatnoj stopi. U točki IV. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić, Rijeka poslovni broj Ovrv-19/2020 od 30. ožujka 2020. za isplatu iznosa od 54.644,62 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i za troškove ovršnog postupka sa zateznom kamatom od 30. ožujka 2020. do isplate i u tom dijelu je odbijen protutužbeni zahtjev. U točki V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.186,38 kn s pripadajućom kamatom prema odgovarajućoj kamatnoj stopi.

2. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da su u pogledu tužbenog zahtjeva tužitelj i tuženik bili u obvezno pravnom odnosu iz Ugovora o djelu i da tužitelj traži plaćanje naknade za uslugu lijevanja u iznosu od 118.780,29 kn. U odnosu na protutužbeni zahtjev da su stranke bile u obvezno pravnom odnosu iz Ugovora o kupoprodaji i da tuženik na ime isporučenog materijala traži isplatu iznosa od 98.794,62 kn. Sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan, a protutužbeni zahtjev djelomično osnovan. Svoju odluku sud je donio na temelju odredbe čl. 590. i čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). O troškovima postupka sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali na točke I., IV. i V. izreke presude (u dijelu u kojem nije uspio) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Tvrdi da su razlozi koje prvostupanjski sud navodi kao razloge prihvaćanja tužbenog zahtjeva i odbijanja protutužbenog zahtjeva navedeni u tek nekoliko rečenica obrazloženja. Čak i tako navedeni razlozi nejasni su i proturječni sadržaju isprava u spisu i raspravnih zapisnika, a iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako pojedine isprave u spisu nisu uopće ocijenjene. U odnosu na odbijeni dio protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud kao jedinu dokaznu materiju uzima dopise Porezne uprave o iskorištenju prava na odbitak pretporeza. Međutim, tužitelj je obrtnik, i plaća PDV po naplati što je podložno raznim manipulacijama stoga mogu i ne moraju prijaviti odbitak pretporeza. Da je potraživanje tuženika osnovano proizlazi iz isprava u spisu: otpremnica, narudžbenica, potpisanih po tužitelju i iz iskaza saslušanih stranaka ĐŠ i AŠ koje dokaze je sud proveo ali nije ocijenio prilikom donošenja svoje odluke. Tvrdi da je predložio i provođenje financijskog- knjigovodstvenog vještačenja, u slučaju tužiteljevog osporavanja visine protutužbenog zahtjeva, o čemu sud nije uopće odlučio niti se očitovao u pobijanoj presudi. Nadalje, tvrdi da sud nije obrazložio prigovore zastare potraživanja kao i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije za tužitelja. Pobija i odluku o trošku. Predlaže da ovaj sud ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv točke III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud nakon što je spojio dva parnična postupka radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, te donio jedinstvenu presudu, povrijedio odredbe procesnog prava time što nije izvršio prijeboj međusobnih istovrsnih i dospjelih tražbina parničnih stranaka. Neovisno o navedenom, osporenim se dijelom presude pogrešno primjenjuje materijalno pravo prema kojem se tuženiku dosuđuje isplata po računima iako je u dokaznom postupku dokazano da tuženik nije prodao tužitelju materijal za lijevanje, pa nije ni bio ovlašten zahtijevati isplatu. Radi navedenog obrazloženje presude u navedenom je dijelu proturječno izreci čime je počinjena bitna povreda parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

5. U odgovoru na tužiteljevu žalbu, tuženik osporava žalbene navode. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 781,25 kn.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da se pobijana presuda za sada ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama.

8. Iz isprava u spisu proizlazi da su stranke bile u obvezno pravnom odnosu iz ugovora o djelu temeljem čega tužitelj potražuje isplatu iznosa od 118.780,29 kn za izvršenu uslugu lijevanja, i ugovora o kupoprodaji temeljem kojeg tuženik za isporučeni materijal protutužbom potražuje iznos od 98.794,62 kn. Sud je donio odluku o spajanju dva parnična postupka radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, te donio dvije kondemnatorne odluke (o tužbenom i protutužbenom zahtjevu) na temelju odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a.

9. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata naknade za uslugu lijevanja u iznosu od 118.780,29 kn, prema računu broj 68/1/1 od 27. rujna 2017. u iznosu od 19.114,04 kn DVO 4. listopada 2017. (dio, str. 5. spisa), broj 69/1/1 od 4. listopada 2017. u iznosu od 29.250,00 kn, DVO 14. listopada 2017. (str. 6. spisa), broj 71/1/1 od 9. listopada 2017. u iznosu od 11.750,00 kn, DVO 19. listopada 2017. (str. 7. spisa), broj 77/1/1 od 7. studenog 2017. u iznosu od 26.750,00 kn DVO 17. studenog 2017. (str. 8. spisa), broj 88/1/1 od 13. prosinca 2017. u iznosu od 16.276,25 kn, DVO 13. prosinca 2017. (dio, str. 9. spisa) i broj 52/1/1 od 7. rujna 2018. u iznosu od 15.640,00 kn DVO 22. rujna 2017. (dio, str. 10. spisa).

10. Odredbom čl. 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan što proizlazi iz isprava u spisu koje tuženik nije osporio kao i dopis Porezne uprave, Područni ured Rijeka od 28. svibnja 2020. (str. 38. spisa) iz kojeg proizlazi da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza po svim utuženim računima te da ih je knjižio u svoju poreznu evidenciju. Sud se pozvao na odredbe čl. 221.b ZPP-a koje propisuju da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno, a što tuženik nije dokazao.

12. Žalbeni navodi tuženika da sud nije obrazložio prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

13. U konkretnom slučaju primjenjuje se rok zastare od tri godine na temelju odredbe čl. 228. st. 1. ZOO-a, a koja odredba propisuje kako međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

14. S obzirom na to da je dospijeće po računima tužitelja (tužbeni zahtjev) od 22. rujna 2017. do 13. prosinca 2017., a kako je ovršni prijedlog podnesen 16. ožujka 2020., dakle unutar zastarnog roka od tri godine pravilno je prvostupanjski sud zaključio da istaknuti tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

15. Isto tako je pravilno prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim istaknuti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, točno je da je izdavatelj utuženih računa bio NŠ vlasnik ljevaonice obojenih metala, koji je preminuo, osim računa broj 52/1/1 na kojem je kao izdavatelj navedena KŠ, vlasnica ljevaonice obojenih metala iz Šapjane. KŠ je nakon smrti svoga oca NŠ naslijedila predmetni obrt, nakon čega je s tužiteljem HŠ osnovala zajednički obrt iz kojeg je istupila 31. prosinca 2018. Tužitelj je od 1. siječnja 2019. jedini vlasnik obrta. Međutim, sporazumom između KŠ i tužitelja prenesena su sva prava obrta, uključivši i potraživanja na temelju odredbe čl. 4. Sporazuma (str. 60.-61. spisa). Stoga je neosnovan i ovaj žalbeni navod.

16. Međutim, u pogledu protutužbenog zahtjeva izostali su razlozi o odlučnim činjenicama kako u pogledu osnove i visine tako i u pogledu istaknutog građansko pravnog prijeboja što sud uopće nije ocijenio u svojoj odluci i o čemu pobijana presuda nema razloga, a na što pravilno upiru žalitelji u svojim žalbama.

17. U pravu je tuženik kada navodi da sud za svoju odluku o odbijanju dijela protužbenog zahtjeva nije dao valjane razloge niti je ocijenio sve isprave u spisu čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

18. Sud je u obrazloženju svoje odluke naveo kako iz isprava u spisu i iskaza saslušanih stranaka proizlazi da tužitelj nije dužan platiti materijal po računu broj 121- 1-1 u iznosu od 22.462,12 kn i računu broj 22-1-1 u iznosu od 32.182,50 kn (str. 75.- 76. spisa), ukupno 54.644,62 kn iz razloga što je tuženik uvijek dostavljao materijal tužitelju, a tužitelj je tuženiku zaračunavao samo uslugu lijevanja tuženikovim materijalom, iako se iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka ne može izvesti zaključak da tužitelj nije dužan platiti isporučeni materijal kako to pogrešno zaključuje sud.

19. Razlog zbog kojeg se pobijana presuda ne može ispitati je i taj što sud prilikom donošenja svoje odluke nije ispitao građansko pravni prigovor prijeboja koji je tuženik istaknuo tijekom postupka, na što u svojoj žalbi upire i sam tužitelj,odnosno nema razloga o tome je li tražbina tužitelja prestala u dijelu nakon izjavljenog prijeboja.

20. Naime, iz isprava u spisu (str. 41. - 44. spisa) proizlazi da je tuženik u podnesku od 7. srpnja 2020. istaknuo prigovor građansko pravnog prijeboja tražbine (jednostrana ili građanskopravna kompenzacija) te da je dao izjavu o prijeboju njegove protutražbine s tražbinom tužitelja po svim utuženim računima u ovom postupku.

21. Odredbom čl. 195. ZOO-a propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prijeboj ne nastaje čim se ispune zakonske pretpostavke za prijeboj, nego tek kad jedna strana izjavom volje drugoj strani izjavi da prebija međusobne tražbine (čl. 196. st. 1. ZOO-a). Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke - ex tunc (čl. 196. st. 2. ZOO-a). Napominje se da suglasnost druge strane nije nužna za nastanak prijeboja.

22. S obzirom na to da presuda uopće nema razloga o ovim odlučnim činjenicama za sada se ne može ispitati. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke ovog rješenja).

24. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje ovaj sud, ispitati osnovanost protutužbenog zahtjeva i istaknuti prigovor prijeboja te u okviru dokaznih prijedloga donijeti novu na zakonu osnovanu odluku i odlučiti o troškovima postupka.

Zagreb, 16. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio