REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-194/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Livia Petričić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice OVR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jelavić & Partneri j.t.d. iz Zagreba, uz sudjelovanju maloljetnog djeteta NV iz [adresa], kojeg zastupa poseban skrbnik CV, diplomirani pravnik, zaposlenik Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu i Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Gornji Grad-Medveščak, radi razvoda braka i odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-881/2017-162 od 8. srpnja 2022., na sjednici održanoj 16. studenog 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Žalbe se djelomično odbijaju kao neosnovane a djelomično prihvaćaju pa se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob- 881/2017-162 od 8. srpnja 2022.:

- presuda potvrđuje u dijelu stavka I. izreke kojim je odlučeno da će maloljetno dijete stranaka NV stanovati s ocem OV na adresi u [adresa] te u dijelu kojim je uređeno održavanje susreta i druženja s majkom NVR za vrijeme ljetnih, proljetnih i zimskih praznika te vjerskih blagdana i državnih praznika koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj (alineje 3., 4. i 5.),

- presuda potvrđuje u stavcima II., III., IV., V. i VII. izreke,

- presuda ukida u preostalom dijelu stavka I. izreke (alinejama 1. i 2.) te u odluci o troškovima postupka i

- rješenje potvrđuje u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja određeno je da će maloljetno dijete stranaka NV stanovati s ocem OV na adresi u [adresa] da će osobne odnose s majkom NVR ostvarivati prema dogovoru roditelja a ukoliko dogovor izostane:

- u tjednu kada NV ima nastavu prije podne utorkom nakon završetka nastave do odlaska djeteta na trening nakon kojeg ga majka vraća na adresu oca i četvrtkom nakon završetka nastave do petka kada ga majka odvodi u školu,

- u tjednu kada NV ima nastavu popodne ponedjeljkom i srijedom nakon završetka nastave do idućeg dana kada ga majka odvodi u školu te od petka nakon nastave do ponedjeljka ujutro kada ga majka odvodi u školu,

- ljetne praznike 2022. godine od 9. srpnja 2022. do 6. kolovoza 2022., a nadalje da s majkom provodi polovicu ljetnih praznika na način da parne godine provodi prvu polovicu praznika, a neparne godine drugu polovicu praznika,

-proljetne i zimske praznike na način da parne godine provodi prvu polovicu proljetnih i drugu polovicu zimskih praznika s majkom, a neparne godine da s majkom provodi drugu polovicu proljetnih i prvu polovicu zimskih praznika, te

- svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik koji je neradni dan u RH naizmjence na način da prvi takav dan u 2022. godini (nakon ljetnih praznika) NV bude s majkom (u stavku I. izreke).

1.1. Ujedno je prvostupanjskom presudom naloženo roditeljima omogućiti da se zdravstvena i osobna iskaznica uvijek nalaze kod djeteta bez obzira na to kod kojeg se roditelja dijete nalazi, dok će putovnica biti kod oca kojemu se nalaže predati putovnicu majci najkasnije dva dana prije početka njenog putovanja s djetetom, a majci da po završetku putovanja putovnicu djeteta vrati ocu u roku dva dana te je utvrđena dužnost roditelja pravovremeno izmjenjivati važne informacije koje se tiču djeteta a ako imaju poteškoća u komunikaciji tada im se nalaže da se komunikacija odvija pisanim putem, kao i da su roditelji dužni jednom tjedno obavijestiti drugog roditelja o najbitnijim zbivanjima u životu djeteta kroz protekli tjedan (zdravlje, školovanje, važni događaji i slično), kao i da će ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete NV (stavci II., III. i IV. izreke).

1.2. U pogledu uzdržavanja naloženo je majci CVR za uzdržavanje maloljetnog NV doprinositi mjesečno 1.425,80 kuna počevši od 6. srpnja 2021. nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s dospijećem do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, na račun oca (stavak V. izreke).

1.3. U preostalom je dijelu odbijen zahtjev tužitelja kao oca da mu se povjeri djelomično samostalno ostvarivanje skrbi osim u bitnim osobnim pravima djeteta iz članka 101. točaka 1. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15 i 98/19

– dalje u tekstu: ObZ/15) za koje je potrebna pisana suglasnost majke a odbijen je i zahtjev tuženice kao majke da se njoj povjeri samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi te je odbijen i njezin zahtjev da tužitelj plati za uzdržavanje Lare Mojsović 8.000,00 kuna za razdoblje od 18. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2019., a 7.000,00 kuna za razdoblje od 1. rujna 2019. do njezine punoljetnosti 15. ožujka 2020. i za NV iznos od 6.000,00 kuna mjesečno za razdoblje od 18. kolovoza 2017. do 6. srpnja 2020. (stavci VI. i VII. izreke).

1.4. U pogledu troškova postupka određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove (stavak VII. izreke).

1.5. Prvostupanjskom je odlukom (rješenjem) odlučeno i o prijedlogu za izmjenu prijevremene mjere tako što je izmijenjena privremena mjera određena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-881/2017-105 od 6. srpnja 2021. na način da će se osobni odnosi majke i djeteta ostvarivati prema dogovoru roditelja a ukoliko dogovor izostane na identičan način kako je to određeno i prvostupanjskom presudom, te je određeno trajanje privremene mjere do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama ovu odluku pobijaju tužitelj i tuženica.

2.1. Tuženica pobija prvostupanjsku odluku u stavcima I., II., III., IV. V., VII. presude te rješenje o privremenoj mjeri zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga navodeći najprije kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama pa da je time počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP).

2.2. Tuženica smatra kako presuda nije u najboljem interesu maloljetnog djeteta a ona je kao djetetova majka dovedena u nepovoljan položaj, iako materijalni dokazi u spisu upućuju na nasilje tužitelja koji si je uzeo za pravo i nedopušteno manipuliranje djetetom pa ga emotivno duže vremensko razdoblje distancirao od majke a sustav pomoći u tom trenutku nije bio efikasan. Ističe i postojanje materijalnih dokaza o postojanju dogovora roditelja da dijete po sedam dana živi kod svakog roditelja, koji dogovor je tužitelj uvjetovao rješavanjem imovinskopravnih pitanja stranaka pa je tuženica pristala i na nepovoljne imovinskopravne dogovore s ciljem odobrovoljenja tužitelja kako bi prestao utjecati na smanjenje vremena koje majka i dijete mogu i žele provoditi zajedno.

2.3. Smatra da se tužitelj nametljivo ponaša u privatnom životu i da to ostavlja trajne posljedice pa dijete ne može otvoreno pokazati ni sreću ni zadovoljstvo u vremenu provedenom s majkom jer ga otac prekida, nepotrebno naziva i svojim roditeljskim utjecajem stvara atmosferu koja je kratkoročno i dugoročno loša za dijete a ne pridržava se ni minimalnih dogovora i dok je kod oca dijete vrijeme uglavnom provodi s "tatinom spremačicom" a iz škole ga vozi "tatin vozač", iako su ovo aktivnosti koje želi obavljati majka djeteta i to vrijeme s njim provoditi.

2.4. Tuženica u žalbi posebno naglašava kako su ispunjeni svi uvjeti da dijete jednako vrijeme provodi s oba roditelja - po tjedan dana kako je bilo i dogovoreno, ali je otac potpuno neopravdano odustao od takvog roditeljskog dogovora, i to sve zbog kaprica koji postoji kod oca djeteta a također ističe kako nije uvažen njezin prijedlog da s djetetom provodi prvu polovicu ljetnih praznika s obzirom da u tom razdoblju može dobiti odobrenje od poslodavca za korištenje godišnjeg odmora, dok je tužitelj vlasnik firme čiji godišnji odmor ne ovisi o odluci nadređenih.

2.5. Nadalje ističe kako je prilikom pozivanja djeteta na razgovor taj razgovor trebalo nastaviti na ono što je dijete reklo u centru za socijalnu skrb gdje se vidi da je NV odlučan u želji za češćim viđanjem majke i da je inače vrlo oprezan kada dijeli vlastite želje i mišljenje, a kada govori o modelu 7/7 dijete kaže da bi mu bilo predugo bez drugog roditelja i to se treba uvažiti i premostiti odlukom suda prema kojem u tom razdoblju dječak može vidjeti drugog roditelja.

2.6. Tuženica posebno pobija i odluku o uzdržavanju smatrajući kako u presudi nisu uključeni podaci o faktično dogovorenim plaćanjima kroz cijelo razdoblje te da je pogrešno konstatirana njezina plaća koja iznosi 8.000,00 kuna a sud nije cijenio ni to da je žaliteljica u izrazito lošoj financijskoj situaciji te da joj je račun blokiran već više od godinu dana, kao što nema ni jasnih razloga zbog čega je odbijen njezin zahtjev za doprinos u uzdržavanju dok je dijete živjelo s njom.

2.7. U odnosu na stavak II. izreke presude ističe kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ni cijenio odlučnu činjenicu da je od 2017. godine bila primorana odustati od svih putovanja za koja je bila potrebna putovnica jer tužitelj unatoč preporukama centra za socijalnu skrb nije htio dostaviti putovnicu djeteta pa je slijedom toga i odluka o tome da će putovnica biti kod tužitelja protivna djetetovoj dobrobiti.

2.8. Žalbeni prijedlog je preinačenje presude i rješenja na način kako je to tuženica predložila tijekom postupka a podredno predlaže ukidanje presude i rješenja s vraćanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu stavka I. izreke presude kojim je odlučeno da maloljetni NV ostvaruje osobne odnose s majkom srijedom nakon završetka nastave do idućeg dana kad ga majka odvodi u školu te da u tom dijelu izreka presude i rješenja o privremenoj mjeri proturječi razlozima, tako da tužitelj pobija i dio takve odluke iz stavka I. izreke rješenja kojim je određena privremena mjera.

3.1. On naime smatra kako se i centar za socijalnu skrb na ročištu složio s prijedlogom da dijete ne prespava sa srijede na četvrtak kod majke jer bi to bio izniman teret za dijete da svaki drugi dan prespava kod drugog roditelja a sud je u svom obrazloženju naveo kako je važno da dijete osjeća mir i bude rasterećeno stalnih sukoba, svađa i kontinuiranih promjena u svakodnevnom životu pa je nejasno zašto je odredio da maloljetni NV u tjednu kada ima nastavu popodne svaki dan spava kod drugog roditelja budući da to nedvojbeno dovodi do kontinuiranih promjena u svakodnevnom životu i ne osigurava ni mir ni stabilnost. Kako to nije u najboljem interesu maloljetnog djeteta, jer bi više rascjepkanih noćenja u jednom tjednu dovelo do rastresenosti i diskontinuiteta u izvršavanju školskih i ostalih obveza, predlaže preinačenje presude i rješenja u tom dijelu na način da se osobni odnosi maloljetnog NV i tuženice u tjednu kada dijete ima nastavu popodne srijedom odvijaju nakon nastave do 19:30 sati kada ga majka vozi na trening odnosno ako nema treninga kada je majka dužna vratiti dijete na adresu oca.

4. Stranke, kojima su žalbe suprotne strane uredno dostavljene, nisu podnijele odgovore na žalbu, ali je tuženica 24. listopada 2022. dostavila u spis podnesak u kojemu obrazlaže manjkavosti presude i rješenja o privremenoj mjeri koje su se tek djelomično mogle predvidjeti a u potpunosti su došle do izražaja primjenom odluke u praksi, otklanjanje kojih bi uveliko doprinijelo interesima maloljetnog NV.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Predmet postupka je (još) odlučivanje o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju maloljetnog djeteta stranaka NV te o tuženičinu zahtjevu da tužitelj doprinosi za uzdržavanje ČV od 18. kolovoza 2017. do njezine punoljetnosti 15. ožujka 2020. (iznose od 8.000,00 i 7.000,00 kuna) te za maloljetnog NV u razdoblju od 18. kolovoza 2017. do 6. srpnja 2021. (iznos od 6.000,00 kuna mjesečno).

7. Prvostupanjskom je presudom odlučeno da će maloljetno dijete stranaka NV (rođen **.**.2011.) stanovati s ocem OV na adresi u [adresa] s majkom NVR ostvarivati osobne odnose prema dogovoru roditelja a ako dogovor izostane na način kako je pobliže navedeno u točki 1. obrazloženja ove drugostupanjske presude.

7.1. Odlučeno je i o tome gdje će biti osobni dokumenti maloljetnog djeteta, s tim što će putovnica biti kod oca koji je dužan predati putovnicu majci u slučaju potrebe, kao i o načinu razmjenjivanja informacija o maloljetnom djetetu, te da će roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb.

7.2. U pogledu obveze uzdržavanja naloženo je majci doprinositi za maloljetno dijete iznos od 1.425,80 kuna uzimajući u obzir ukupne potrebe maloljetnog djeteta i prihode majke (plaću u iznosu od 11.844,70 kuna isplaćenu za ožujak 2019.), dok je njezin zahtjev za uzdržavanje kćeri stranaka ČV za razdoblje od 18. kolovoza 2017. (podnošenje tužbe) do punoljetnosti 15. ožujka 2020. te za maloljetnog NV do 6. srpnja 2011. odbijen kao neosnovan u cijelosti nakon što je prvostupanjski sud našao utvrđenim da je tužitelj u vrijeme dok su djeca živjela s majkom doprinosio za njihovo uzdržavanje davanjem majci mjesečno iznosa od 2.200,00 kuna za kćer ČV i 1.700,00 kuna za sina NV te plaćao druge obveze za djecu (školu tenisa i školarinu, režije za nekretninu u kojoj su stanovali, kupovao odjeću i obuću i slično), čime je svoju obvezu uzdržavanja ispunio u cijelosti.

8. Ispitujući prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2. ,4., 8. ,9., 11., 13. i 14. ZPP u vezi s člankom 364. ObZ/15, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda u većemu dijelu zakonita i pravilna pa žalbe slijedom toga neosnovane, osim djelomično u pogledu odluke o održavanju osobnih odnosa djeteta s majkom.

9. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koja je navedena i u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim, kao što je već navedeno, u pogledu dijela odluke koji se odnosi na održavanje osobnih odnosa maloljetnog NV s majkom.

10. U konkretnom se slučaju radi o postupku koji se vodi od 18. kolovoza 2017. nakon što je tužitelj iselio iz zajedničkog stana a maloljetna djeca (tada je bila maloljetna i kći stranaka ČV) ostala su stanovati s majkom pa je tužiteljev prvotni zahtjev i bio takav da će djeca stanovati s majkom ali da će boraviti po sedam dana kod svakog roditelja, međutim tada se majka – tuženica nije s tim složila pa je otac – tužitelj već 26. veljače 2018. izmijenio zahtjev zahtijevajući potpuno skrbništvo, dok su djeca u to vrijeme izražavala želju da nastave stanovati s majkom a da s ocem ostvaruju osobne odnose u što širem opsegu, te je u skladu s tim a na prijedlog majke donesena i privremena mjera – rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-1337/17-27 od 23. veljače 2018.

10.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka (kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje) od 28. listopada 2019. proizlazi pak kako je autentična volja i želja maloljetne djece, dakle i NV koji je još maloljetan, da provodi približno jednako vremena s oba roditelja te kako ne postoje razlozi koji bi se tome protivili.

10.2. Prema stanju spisa proizlazi da su do prosinca 2020. djeca stanovala s majkom (ČV je postala punoljetna 15. ožujka 2020.) ali da su tada počeli događaji (alkoholiziranost majke i suicidalne izjave od 26. prosinca 2020. a prethodno depresivna epizoda kada nekoliko dana nije izlazila iz kuće te popila veću količinu tableta tijekom 24 sata) i kulminirali u travnju 2021. te su znatno utjecali na promjenu okolnosti na strani majke i maloljetnog NV koji je i izostajao s nastave, tako da je nakon toga maloljetni NV više bio kod oca (zapravo kod njegovih roditelja a otac o njemu brinuo) a prvostupanjski je sud rješenjem od 6. srpnja 2021. i formalno odlučio da će dijete stanovati s ocem te s majkom ostvarivati osobne odnose i to u početku vrlo reducirane i pod nadzorom stručne osobe, kojim je rješenjem izmijenjena prethodno donesena privremena mjera od 23. veljače 2018.

10.3. Iako su odnosi maloljetnog NV s majkom biti znatno narušeni jer se kod djeteta zbog događaja u prosincu 2020. pa potom i u travnju 2021. (kada je došlo do fizičkog sukoba roditelja – majka je dočekala oca i dijete na ulazu zgrade u kojoj otac stanuje i htjela odvesti dijete koje nije htjelo otići s njom) pojavio strah od sukoba roditelja i dolaska majke po njega u školu, ali i ljutnja i otpor prema njoj uz odbijanje da majka dolazi u njegovu školu, potrebno je istaknuti kako su se ti odnosi u relativno kratkom vremenu postupno potpuno normalizirali, tako da je maloljetni NV u ožujku 2022. odlučno izrazio želju što češće viđati majku, no i da dalje želi živjeti kod oca.

11. Vidljivo je stoga kako su se odnosi u obitelji stranaka nekoliko puta promijenili tijekom trajanja postupka koji je pokrenut 2017. kao postupak za razvod braka – od toga da je maloljetni NV do travnja a formalno srpnja 2021. stanovao s majkom a od tada s ocem te s majkom ponovno postupno uspostavljao narušeni odnos koji je već neko vrijeme potpuno obnovljen u mjeri da dijete želi što više provoditi vrijeme s majkom i to može biti pokazatelj da su događaji od prosinca 2020. do travnja 2021. bili samo prolazna epizoda u životu majke i njenog nepovoljnog odnosa s maloljetnim NV.

12. Maloljetni NV je međutim ipak izrazio želju za stanovanje s ocem a da majku viđa što češće, pa kad se uzme u obzir i ranije navedeni nalaz i mišljenje vještaka (kombinirano vještačenje od 28. listopada 2019.) u pogledu roditeljskih kompetencija, ovaj drugostupanjski sud podržava odluku prvostupanjskog suda prema kojoj će maloljetni NV stanovati s ocem a s majkom održavati česte i dugotrajne susrete i druženja, odnosno da je to u ovim okolnostima u najboljem interesu djeteta.

13. Iako je točno da je tijekom postupka bilo govora o boravku djeteta naizmjenično po sedam dana kod svakog roditelja, iz mišljenja stručnog tima Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnice Donji Grad od 15. ožujka 2022. (stranice 1310 i 1311 spisa) proizlazi kako je maloljetni NV bio odlučan u tome da i dalje želi živjeti kod oca a majku viđati što češće.

13.1. Točno je doduše i da je s tim u vezi maloljetni NV rekao kako bi mu ta opcija (tjedan – tjedan) bila teška jer predugo ne bi vidio drugog roditelja, ali to ne znači da bi njegova konačna želja bila drugačija kada bi mu bilo prezentirano da bi u tjednu mogao viđati i drugog roditelja, i to od stručnog tima Centra za socijalnu skrb a ne od majke (ili oca, svejedno).

13.2. Konačno – to bi značilo da bi dijete zapravo stanovalo na dvije adrese, što bi moglo biti u suprotnosti s dobrobiti djeteta kojemu je potrebna sigurnost i predvidivost, iako bi možda bilo lakše za roditelje.

14. Ovaj drugostupanjski sud stoga u cijelosti podržava odluku prvostupanjskog suda o tome da će maloljetni NV stanovati s ocem OV a s majkom NVR održavati osobne odnose čestim viđanjem i boravkom kod nje.

15. Tužitelj međutim smatra kako za dijete nije dobro da u tjednu kada je u školi popodne svaki dan spava kod drugog roditelja (u ponedjeljak kod majke, u utorak kod oca, u srijedu kod majke, u četvrtak kod oca) pa da bi trebalo eliminirati srijedu, dok tuženica u podnesku koji je ovom drugostupanjskom sudu dostavljen 24. listopada 2022. također iznosi manjkavosti načina na koji su uređeni osobni odnosi djeteta s njom kao majkom, osobito u tjednu kada maloljetni NV ima školu popodne.

15.1. Uzimajući u obzir okolnost da tuženica uvijek radi prijepodne do 14,30 sati i da je stručni tim Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnice Donji Grad u mišljenju od 15. ožujka 2022. (stranice 1270 i 1271 spisa) predložio ostvarivanje osobnih odnosa majke s djetetom prema obrnutim turnusima od načina kako je to odlučio prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako prvostupanjski sud o tome nije vodio dovoljno računa pa je odluka koju je donio dovela do toga da u tjednu kada je dijete u školi popodne svaki dan spava kod drugog roditelja a susreti s majkom svode se na vožnju na trening i potom spavanje, s tim što mu je škola popodne a majka radi ujutro pa nisu zajedno ni u vrijeme pripreme i odlaska u školu.

15.2. Zbog toga je u tom dijelu (dakle, u pogledu održavanja osobnih odnosa za vrijeme trajanja škole, uključujući i vikende) činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je u tom dijelu valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

16. U preostalom je dijelu prvostupanjska presuda zakonita i pravilna, kako u pogledu održavanja osobnih odnosa djeteta s majkom, tako i u pogledu odluke o uzdržavanju i odluke o tome da će putovnica maloljetnog NV biti kod tužitelja koji je dužan predati je tuženici najkasnije dva dana prije početka putovanja s djetetom.

16.1. Tuženica u pogledu preostalog dijela odluke o održavanju osobnih odnosa nije zadovoljna samo time što nije određeno da će dijete biti s njom u prvoj polovici ljetnih praznika svake godine, ali je tako određeno za ovu godinu (od 9. srpnja do 6. kolovoza) a nadalje da s njom prvi dio tih praznika provodi svake parne godine a svake neparne drugu polovicu, što bi značilo da će sljedeće, 2023. godine, s njom provesti drugi dio (u kolovozu), ali nije dokazala razlog (samo tvrdi da godišnji odmor može koristiti samo u ranijem terminu) pa nije bilo elemenata za donošenje drugačije odluke.

16.2. Što se tiče putovnice maloljetnog djeteta, tuženica ističe kako sud nije uzeo u obzir činjenicu da je ona 2017. godine bila primorana odustati od svih putovanja jer tužitelj nije htio dostaviti putovnicu djeteta, međutim iz spisa proizlazi podatak da je u travnju 2022. bila s djetetom na Tenerifima, što znači da nije bilo problema s putovnicom a tužitelj je ipak roditelj s kojim dijete stanuje pa je pravilna i odluka o tome da putovnica djeteta, koja se koristi rjeđe od ostalih isprava (osobne i zdravstvene iskaznice), bude kod tužitelja.

16.3. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio i o tuženičinoj obvezi uzdržavanja za maloljetnog NV u iznosu od 1.425,80 kuna mjesečno počevši od 6. srpnja 2021. nadalje jer s obzirom na primanja (plaću od najmanje 8.000,00 kuna) i okolnost da nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja tuženica može i mora doprinositi za uzdržavanje maloljetnog NV iznos koji od 1. travnja 2022. predstavlja minimalni iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, za dijete od 7 do 12 godina a propisan je Odlukom ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 11. ožujka 2022. ("Narodne novine" broj: 37/22) i samo je nešto veći od takvog iznosa koji je bio propisan za prethodnu godinu (1.352,60 kuna).

17. Konačno – prvostupanjski sud je donio zakonitu i pravilnu odluku i kada je odbio tuženičin zahtjev da je tužitelj dužan dati za uzdržavanje kćeri stranaka ČV, dok je bila maloljetna, iznose od 8.000,00 i 7.000,00 kuna mjesečno za razdoblje od 18. kolovoza 2017. do 15. ožujka 2020. te za maloljetnog NV po 6.000,00 kuna mjesečno za razdoblje od 18. kolovoza 2017. do 6. srpnja 2021.

17.1. Tuženica neosnovano u žalbi navodi kako sud u tom smislu nije utvrdio bitne činjenice jer da u presudi nisu uključeni podaci o faktičnim dogovorenim plaćanjima kroz cijelo to razdoblje - boravak, prehrana, odjeća i obuća, režije - već naprotiv, prvostupanjski je sud pravilno i detaljno utvrdio odlučne činjenice, od kojih neke i nisu bile sporne, da je tužitelj davao tuženici neposredno novčane iznose za uzdržavanje maloljetne djece od ukupno 3.900,00 kuna mjesečno (2.200,00 kuna za ČV i 1.700,00 kuna za NV) te plaćao svakog mjeseca školu tenisa za maloljetnog NV (po 500,00 kuna) i ostale troškove izravno športskim klubovima, kao i režije za nekretninu u kojoj je tuženica stanovala s djecom te u par navrata dodatne troškove za maloljetnog NV u iznosima od po 2.100,00 kuna.

17.2. Iako je točno da je imovinsko stanje tužitelja omogućavalo plaćanje i većih iznosa za uzdržavanje, prvostupanjski je sud i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, pravilno ocijenio kako je tužitelj plaćanjem navedenih iznosa na ruke majci (3.900,00 kuna mjesečno) i ostalih iznosa klubovima i školama te sudjelovanjem u drugim dodatnim troškovima za djecu, uključujući i režijske troškove za stan u kojemu su stanovala s tuženicom, u cijelosti ispunio svoju obvezu za uzdržavanje djece za vrijeme kada su stanovala s tuženicom, dok se iznosi koje tuženica navodi (8.000,00 odnosno 7.000,00 kuna mjesečno za ČV i 6.000,00 kuna mjesečno za NV) ne mogu prihvatiti kao realni iznosi koji su potrebni za uzdržavanje djece, bez obzira na povećane mogućnosti tužitelja, jer iako se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu uzdržavanja (članak 311. stavak 2. ObZ/15), u konkretnom slučaju nisu utvrđene posebno opravdane okolnosti da bi se u tom razdoblju uzdržavanje moglo odrediti u iznosu višem od najvišeg iznosa predviđenog tablicama za uzdržavanje, pri čemu se mora voditi računa i o tome da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja (članak 315. stavak 1. ObZ/15).

17.3. Tuženica zapravo nije ni tvrdila da su tužiteljevi prihodi iznosili više od 18.000,00 kuna mjesečno (on sam je iskazao da mu primanja iznose 11.000,00 kuna mjesečno) a prema iznosima koje je tužitelj plaćao izravno (3.900,00 kuna mjesečno, od čega 1.700,00 kuna za maloljetnog NV) i ostalim plaćanjima proizlazi da je tužitelj za svako dijete doprinosio više od 3.000,00 kuna mjesečno i time u cijelosti ispunio obvezu uzdržavanja za vrijeme kada su djeca stanovala s tuženicom (za ČV zapravo do punoljetnosti 15. ožujka 2020. a za maloljetnog NV do travnja 2021. jer je od tada faktički bio kod tužitelja).

18. Iz navedenih je razloga tuženičinu žalbu protiv prvostupanjske presude u većemu dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu pa prvostupanjsku presudu potvrditi, osim u dijelu stavka I. alinejama 1. i 2. izreke, slijedom čega je valjalo prihvatiti i tužiteljevu žalbu protiv presude.

19. Rješenje kojim je određena privremena mjera je međutim ipak valjalo potvrditi u cijelosti jer predstavlja odluku na kojoj se temelji ostvarivanje osobnih odnosa maloljetnog NV s majkom i u spornom dijelu pa ako u tom dijelu bude donesena drugačija odluka u glavnom postupku bit će razloga i za izmjenu privremene mjere.

20. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pa će prvostupanjski sud u novoj odluci ponovno odlučiti i o svim troškovima postupka.

21. Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 368. stavka 1. i 370. ZPP u vezi s člankom 346. ObZ/15, odlučeno je kao u izreci.

U Puli 16. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić