REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3479/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Silviji Gnjidić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Maravić Pirš, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. ĆTI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnom skrbniku Petru Vuletiću, dipl. pravniku iz Centra za posebno skrbništvo, Savska cesta 41/VI, radi razvoda, odluke s kojim roditeljem će mlt. dijete živjeti, ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom s kojim ne živi, skrbi i uzdržavanja, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ob-154/2022-2 od 22. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-926/19-113 od 3. prosinca 2021. u dijelu pod stavkom VI, VII, X i XI izreke, na sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ob-154/2022-2 od 22. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-926/19-113 od 3. prosinca 2021. u dijelu pod stavkom VI, VII, X i XI izreke ističući šest pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

6.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude tuženik ističe slijedeća pitanja:

"1. Da li iznos dječjeg dodatka koji pripada roditelju sa kojim dijete stanuje, utvrđuje sud prilikom utvrđivanja ukupnih materijalnih potreba djeteta i da li se taj iznos mora odbiti od visine ukupno utvrđenih potreba djeteta budući je on namijenjen zadovoljenju potreba djeteta?

2. Koja je svrha priznavanja dječjeg dodatka koji pripada svakom zaposlenom roditelju sa kojim dijete stanuje? I da li je sud dužan voditi računa po službenoj dužnosti da iznos dječjeg dodatka odbije od visine ukupno utvrđenih mjesečnih potreba djeteta?

3. Predstavljaju li učinci takve odluke povredu procesnih jamstava tuženika iz čl. 8. Europske konvencije, obzirom se niži sudovi nisu osnovano i informirano uvjerili u istinitost navoda majke djeteta prilikom utvrđivanja ukupnih materijalnih potreba djeteta, posebno sada kada su se i osobne prilike tuženika promijenile, kada isti više ne živi sa majkom nego sa budućom suprugom u iznajmljenom stanu u kojem plaća najam, režijske troškove, hranu i ima sve ostale troškove zajedničkog života sa budućom suprugom?

4. Da li odluka suda kojom jednom od roditelja (u konkretnom slučaju majci djeteta), a da prethodno sud nije utvrdio roditeljske kompetencije, nije utvrdio ograničenja roditelja u pogledu mogućnosti ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi, na pravno relevantan način, adekvatnim vještačenjem, a za isto su se ukazale potrebe obzirom da je i majka djeteta suodgovorna za obiteljsko nasilje, a sud je bio dužan otkloniti opasnosti na strani majke, da će zlorabiti pravo koje joj je sud povjerio na način da je majci djeteta samostalno povjerio pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi, posebice u slučaju kada sud ima dovoljno osnova za stvaranje uvjerenja da na strani majke egzistira pretjerana potreba za kontrolom u svim pitanjima koji se tiču zajedničkog djeteta predstavlja arbitrarno odlučivanje?

5. Da li opisanim postupanjem suda dolazi do izravne diskriminacije oca djeteta obzirom je sud temeljem diskrecijske ocjene, pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi, samostalno povjerio majci kod koje ograničenja roditeljskih kompetencija nisu na relevantan način utvrđene niti valorizirane kod donošenja odluke kojom sud majci djeteta povjerava pravo da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb?

6. Je li u najboljem interesu djeteta majci odrediti da samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb djeteta u odnosu na odlučivanje o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti djeteta, odgoju i obrazovanju, određivanju mjesta stanovanja, zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa, upravljanju djetetovom imovinom, davanju zahtjeva za izradu i podizanje svih djetetovih osobnih dokumenata? Predstavlja li zadiranje u osobnost djeteta samostalno odlučivanje majke, bez suglasnosti oca o svim naprijed navedenim pitanjima pa i imovinom djeteta obzirom da sud nije uopće ispitao podobnost majke da samostalno odlučuje o tako bitnim pitanjima za dijete? Slijedom čega da li odluka suda u tom smislu predstavlja jamstvo najboljeg interesa djeteta?"

6.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja predlagatelj ukazuje na pravna shvaćanja iz odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Opširno pak ukazuju na razloge zbog kojih su naznačena pitanja važna za odluku u konkretnom sporu.

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da se prvo do treće postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da se svode na iznošenje novih činjenica (priznavanje dječjeg dodatka tužiteljici, odnosno promjena osobnih i materijalnih prilika tuženika zbog pronalaska nove partnerice) suprotno odredbi čl. 385. st. 4. ZPP, odnosno riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, navodi tuženika iz prijedloga za dopuštenje revizije kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrše preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 382. a st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U odnosu na četvrto do šesto postavljeno pitanje ista se odnose na odluku s kojim roditeljem će mlt dijete živjeti, ostvarivanje osobnih odnosa roditelja s djetetom s kojim ne živi, te ostvarivanje roditeljske skrbi o čemu je odlučeno presudom suda prvog stupnja u dijelu pod stavkom II., III. i IV. izreke, a na koji dio se tuženik nije žalio i koja je u tom dijelu postala pravomoćna. Stoga u tom dijelu prijedlog nije dopušten (čl. 385. st. 5. ZPP).

9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 16. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud