REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2694/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski članice vijeća te mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Gž – 988/2021-2 od 16. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-5875/2011-107 od 24. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Gž – 988/2021-2 od 16. veljače 2022. zbog pravnih pitanja:
1. Predstavlja li primitak nalaza i mišljenja sudskog vještaka novu okolnost nastalu nakon podnošenja tužbe na temelju koje tužitelj može preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku?
2. Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja preinačenog dijela tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku) samostalno ili u okviru zastare prvotno podnesene tužbe za naknadu štete te je li za početak tijeka roka zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka tužbe odlučan dan preinake tužbe ili dan podnošenja tužbe u situaciji kada se radi o tražbinama naknade štete iz čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima?
3. Od kada je tuženik u obvezi platiti tužitelju zatezne kamate na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete – od dana kada je šteta dospjela ili od dana kada je tužba preinačena?
4. Dospijevaju li zatezne kamate na naknadu neimovinske štete prema odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete od tuženika?
Obrazloženje
1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Gž – 988/2021-2 od 16. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 5875/2011-107 od 24. rujna 2021., zbog četrnaest procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u ovom sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Tužitelj na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije odgovorio.
3. Prijedlog je dopušten.
4. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo je da su pitanja (u prijedlogu označena od 4. – 8.), koja se u bitnom svode na pitanja navedena u izreci ovog rješenja, važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5. Naime, tuženik je za pitanje koje se odnosi na dopuštenost preinake tužbe (povećanjem tužbenog zahtjeva) nakon zaključenja prethodnog postupka na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka ukazao da se pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju različitom od pravnog shvaćanja revizijskog suda iz odluke Rev- 665/2018 od 10. studenoga 2021. Nadalje, za pitanja koje se odnosi na zastaru zahtjeva sadržanog u preinaci tužbe ukazao da se pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju različitom od pravnog shvaćanja revizijskog suda iz odluke Rev- x-1004/2013 od 25. ožujka 2014. i dr., kao i da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Za pitanja koje se odnose na trenutak dospijeća zahtjeva za isplatu zateznih kamata tuženik ukazuje na različita pravna shvaćanja u pobijanoj presudi od shvaćanja izraženog u odlukama revizijskog suda, kao i da je u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji dopuštena revizija (rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3863/2021 od 21. rujna 2021.).
6. Zbog izloženih razloga ovaj sud je ocijenio da postoje razlozi za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju te odredbe, te na temelju odredaba čl. 387. st. 1., 4. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
7. Za preostala pitanja iz prijedloga tuženika nisu ispunjeni uvjeti za dopuštanje revizije. Naime, pitanja postavljena u prijedlogu (označena brojevima 1. – 3. i 14. i 15. (ispravno 13. i 14.) se u suštini temelje na tvrdnjama i stavovima samog tuženika da bi u okolnostima konkretnog slučaja bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a ne na pravnom shvaćanu drugostupanjskog suda koje odstupa od prakse revizijskog suda ili prakse nekog drugog suda drugog stupnja. Za navedena pitanja (13. i 14.) nisu navedeni niti razlozi važnosti tih pitanja. Preostala postavljena pitanja označena u prijedlogu 9. – 13. (ispravno 9. -12.) su pitanja usko vezana za činjenične okolnosti ovog konkretnog slučaja i predlagatelj iznosi opširne razloge zbog kojih smatra da je drugostupanjski sud odlučujući u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenio postupovno odnosno materijalno pravo. Međutim, na taj način nije određeno naznačeno pravno pitanje prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP, jer iznošenje u pitanju pojedinih okolnosti koje se odnose na konkretan slučaj te problematiziranje primjene propisa od strane suda prilikom donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP. Naime, u smislu navedene odredbe pravno pitanje je opće pitanje, kakvo se u identičnom sadržaju može pojaviti u većem broju istovrsnih i u bitnim elementima podudarnih, slučajeva, a o odgovoru na tako postavljeno pitanje revizijski sud može, kao odgovor na isto, zauzeti pravno shvaćanje, koje neće ovisiti o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog predmeta, i o tom odgovoru mora ovisiti i odluka u sporu u kojem je revizija zbog tog pravnog pitanja podnesena.
8. Stoga, a kako revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ako ga sam revident u reviziji nije određeno naznačio, ova revizijska pitanja, a kako ih je postavio revident u prijedlogu, nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 387. st. 3. ZPP.
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
